Svijet vrhunskog sporta težak je i okrutan. Vaš posao stalno je ugrožen i morate svakodnevno biti na najvišoj razini želite li ga zadržati. On je stresan i emocionalan, kako zbog oèekivanja okoline tako i zbog goleme kolièine love koja se u njemu okreæe. Teško da postoji fizièki naporniji posao, posao koji vas tjera da igrate s jednom nogom i ukoèenim leðima, posao zbog kojeg na kraju karijere 30-godišnjaci imaju iznurena i iscrpljena tijela 60-godišnjaka. To je beskrupulozan posao na kojeg morate dolaziti èak i ako vam se dijete bori za život u bolnici ili ako ste upravo pokopali roditelje. Istina, sportaši su prebogato nagraðeni novcem i slavom za igranje jednostavnih djeèjih igara, oni dobijaju milijune za ubacivanje lopte u obruè, hvatanje, skakanje i trèanje i zato ih uvijek gledamo kao povlaštenu kastu, pljujemo ih kad im ne ide i uživamo ih kritizirati, no unatoè lovi njihov posao je težak i okrutan.
Teško da postoji okrutnija noæ od NBA drafta. Stotinjak klinaca, naivnih kako samo tinejdžeri znaju biti, razmaženih golemom pažnjom kojom su obasipani na koledžu te noæi æe saznati u kojem æe gradu provesti svoju mladost. Nema tu izbora niti slobode – ukoliko te dopadne da igraš u pripizdini poput Oklahoma Citya ili da živiš u arktièkim predjelima Minneapollisa to je to.* Ekstaza i sreæa igraèa koji su birani ranije nego su mislili teško da se može mjeriti s razoèarenjem i tugom klinaca koji iz picka u pick tonu na draftu da bi bili izabrani u drugoj rundi, što se opet ne može mjeriti sa suicidalnom depresijom ljudi kad shvate da nisu izabrani na draftu.
*Osim ako nisi Ricky Rubio. Onda si fino možeš zagladiti kosicu, raspaliti osmjeh od 300 watta i svijetu objaviti da ti je draže sunèati guzicu na ulicama Barcelone.
Svejedno, svi ti igraèi na draft dolaze s nadom i s oèekivanjima. Oèi su im širom raširene, svi ih obasipaju lijepim rijeèima, njihove majke rupèiæima pokrivaju oèi dok im djeca obeæavaju kupovinu kuæa, dvoraca i vila, navijaèi im klièu* i sve se èini sjajnom. Noæ drafta je takoðer noæ nade, dovoljno debele da od oèiju sakrije svijet surove stvarnosti. Tako je bilo i ove godine.
*Osim ako ih ne biraju New York Knicksi. Onda se može èuti samo jedan zvuk. Buuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu!!!!!
Davida Sterna polako je izišao na podij s onim iritantnim smješkom zbog kojeg bi ga najraðe opizdili ciglom po glavi. Sva sreæa pa su ga ljudi u MSG-u izviždali gore nego što bi izviždali Poncija Pilata na susretu mladih katolika. Èak ni spominjanje prvaka Lakersa nije primljeno s više mržnje i prezira, iako ih je Stern na par sekundi obrlatio kad im je uputio jedan negativni kompliment koji tako dobro prolazi kod rulja ovih dana. Draft je bio otvoren, a prvi na potezu bili su momci iz glavnog grada.*
*Samo da bude jedna stvar jasna, nisam stavio momèadi koje su ekšli birali igraèe nego ekipe u kojima su ti igraèi završili. Jednostavnije je. Samo me strah da nešto ne zaboravim. Nema veze, imajte milosti.