Friday, March 29, 2024

ZADNJE OBJAVE

Franèeski: Kraljevo novo ruho

Posljednjih dana imam problema sa spavanjem. Možda su razlog velike vruæine na Braèu ili povampireni komarci koje ni hektolitri insekticida ne mogu sprijeèiti da vam ispiju svu krv iz tijela. Možda je problem u sunèevim opeklinama koje me nekako uvijek zahvate na ljetovanju makar koristio faktor 50, a možda je stvar u uroðenoj nesanici. No, možda je razlog mog nespavanja NBA.

Ne bi bio prvi put. Nakon pogledanih 100 – 120 utakmica regularne sezone, nakon odgledane svake utakmice playoffa veæ sam se naviknuo na nespavanje. Nije mi žao, volim NBA i žrtvovati normalan bioritam i par godina života kako bi gledao ljude kako ubacuju loptu kroz obruè zapravo i nije neka velika žrtva. No, nesanicu ovaj put nisu prouzrokovale utakmice.

Da budem potpuno iskren ovaj je period bio napetiji od veæine utakmica koje sam gledao. Bosheve izjave kako želi biti igraè broj jedan u svom klubu, bolesni iznosi koji su se davali prosjeènim igraèima, potpisivanje Amarea i preplaæivanje Joea Johnsona, Wadeov drugi posjet Chicagu, vijesti, traèevi i glasine koje su curile po ESPN-u i Yahoou i svim ostalim siteovima 24 sata dnevno… Internet promet na košarkaškim siteovima bio je znatno veæi nego u vrijeme finala. Svijet je potpuno poludio!

Iza svog tog ludila stajao je jedan èovjek. Igre Wadea, Bosha, Amarea, Boozera i Johnsona variraju izmeðu genijalnih i odliènih*, no niti jedan od njih nije imao svoj vlastiti tracker na NBA.com. Niti jedan od njih nije nosio titulu spasitelja. Niti jednom od njih nadimak nije bio Kralj.

*Ukoliko ne raèunamo Johnsonov katatsrofalan uèinak u ovom playoffu i njegove sramotne izjave nakon što je ekipa gubila svaku utakmicu s 25 razlike.

LeBron je s pravom bio najtraženiji igraè ovog prijelaznog roka. Zašto? Dvostruki MVP prije tri godine je sam odveo momèad Cavsa do finala*. Prošle je godine pao protiv Orlanda unatoè sjajnim partijama – pokopala ga je potpuna izdaja svojih suigraèa. Ove je godine statistièki bio bolji od Kobea u seriji protiv Celticsa, no uništilo ga je devet izgubljenih lopti u odluèujuæoj tekmi koje ni triple-double nije uspio iskupiti. Naravno, Mo i Jamison su odigrali katastrofalno.

*Znate li poèetnu petorku Clevelanda iz 2007. godine? Pavloviæ – Hughes – LeBron – Gooden – Ilgauskas. Prosjeèna minutaža ove godine kad maknemo LeBrona? 20 minuta po tekmi.

Unatoè slabijoj predstavi u ovogodišnjem playoffu LeBron je i dalje bio najbolji igraè lige. Igraè koji vam je svojim prisustvom garantirao 50 pobjeda. Igraè koji je kužio dinamiku tima i koji je znao i dodati i zabiti, i pustiti suigraèe da se razigraju i preuzeti utakmice kad je trebalo. Upravo je on bio taj koji je još uvijek mogao vuæi paralele s Jordanom, a ne Kobe koji je svoju šansu propustio u me-first periodu od odlaska Shaqa do dva mjeseca prije dolaska Gasola. Jer LeBron možda nema naslov u 25. godini, no Jordan ga nije osvojio do 27. roðendana. LeBron nije imao ekipu oko sebe, Jordan ju je dobio tek kad su stasali Grant i Pippen te je nadogradio kasnije dolaskom Rodmana, Kukoèa i Kerra. LeBron je znao igrati timski od svog dolaska u NBA, uvijek gledajuæi kako da razigra suigraèe, Jordan je to skužio tek krajem 90-ih. Jordan je bio vrhunski atleta, snažan, brz i okretan, LeBron je fizièki najnaderenija osoba koja je ikad kroèila NBA parketima. No, nakon prelaska u Heat paralele više ne smijemo povlaèiti. Sve šanse da æe LeBron skinuti Jordana s prijestolja košarkaškog panteona potpuno su nestale. Zašto?

Više sam puta pisao o tome i ne da mi se ponavljati, no evo – ono po èemu se Jordan najviše razlikovao od ostalih igraèa nije bila hladnokvrnost ni ono prekrasno lebdenje po zraku, ne, bilo je to nešto puno zlosretnije i krvavije. Bila je to želja da vas uništi. Taj tip je uživao u gaženju Ewinga i Barkleya, u ponižavanju Stocktonea i Malonea, u razaranju Robinsona, Drexlera i Hakeema, u trganju kostiju iz leševa Kempa i Paytona. Èak i kad nije imao ekipu jurišao je naoštrenih rogova na Birda i McHalea, na Magica, na Thomasa. Nikakvo prijateljstvo nije ga moglo zaustaviti; prijatelj ste mu mogli biti tek nakon što priznate da je bolji od vas.

LeBron takvu krvoloènost ne posjeduje. Možda je i to bolje za njega, možda æe bolje proæi u životu, imati iskrenije prijatelje, biti bolja i voljenija osoba, no bolji košarkaš sigurno neæe biti. Onog trenutka kad je pohrlio u naruèje Wadea i Bosha na osunèanim obalama Floride njegovo nasljeðe je pretrpilo golemi udarac. Jordan je bio velik zato jer bi prsten osvojio usprkos Wadeu i Boshu i svim ostalima, Kralj je potpisao kapitulaciju i praktièki priznao kako mu za osvajanje lige trebaju još dvije zvijezde. Od Cezara imperatora, neupitnog kralja košarkaškog carstva, pretvorio se u jednu od figura moænog košarkaškog trijumvirata.

No je li to samo po sebi loše? Nismo li postali bolesni u tom išèekivanju novog Jordana? Nije li suludo usporeðivati ama baš svakog košarkaša s æelavim majstorom iz Sjeverne Karoline? LeBronov potez, gledan iz košarkaškog kuta, je na prvi pogled kukavièki, no kad se malo bolje zagledate on je ujedno i užasno hrabar. U eri u kojoj je košarkašima lova i osobna statistika postala važnija od pobjeðivanja i momèadi LeBron je neoèekivano odabrao ovo drugo. Odabrao je igranje s prijateljima iz repke za manju lovu. Odabrao je smanjenje statistièkog uèinka* na raèun pobjeda. Da, možda neæe biti prvi igraè svog kluba jer Heat je ipak Wadeov, no ne bi li trebali slaviti igraèe koji na takav naèin zatomljuju svoj ego? Nije li James igraè koji nam je ovim potezom pokazao kako se statistika, igraèka velièina, mjesto u povijesti i slava ne mogu mjeriti s osvajanjem prstenova? Nije li James junak novog doba, doba u kojem NBA opet dobija smisao, nije li on zalog za bolju buduænost u kojoj nema sebiènosti? Nije li on heroj koji æe nas izvesti iz tame u svjetlo.

*Do kojeg jednostavno mora doæi. Košarka se još uvijek ne igra s dvije lopte, a sva tri momka bili su prvi strijelci svojih ekipa i sami su zajedno trošili napada koliko potroši prosjeèna momèad lige.

Ne. Žao mi je, ali odgovor je nijeèan. Zato jer vitez svjetla nikad ne bi napustio svoj matièni klub iz rodne države na naèin na koji je to napravio James.
Èim je najavio jednosatni show i nazvao ga „The Decision“ zakolutao sam oèima toliko puta da je gospoða F razmišljala da li da pozove hitnu pomoæ. Ljudi koji letimièno prate ovu ligu koju svi obožavamo veæ davno su je poèeli nazivati novim WWE-om, najobiènijim showom i cirkusom, a ovakve stvari daju im za pravo. Svejedno nisam vjerovao da æe èovjek išèupati srce gradu u kojem je proveo sedam godina života. Vjerovao sam da se na ovo odluèio kako bi ostao u Clevelandu, uz kilo patetike i pet litara suza.

Odmah da se razumijemo – da je to napravio bio bi budala. Sentimentalna i draga budala, no svejedno budala. Front office Cavsa imao je sedam godina da izgradi pristojnu momèad, da mu dovuèe kvalitetna pojaèanja i role playere koji æe mu komplimentirati svojom igrom. Umjesto toga dovukli su islužene veterane i poluzvijezde koje imaju dugaèku povijest nestajanja u playoffu. Nakrcali su momèad skupim ugovorima, zakrèili cap space i onemoguæili èišæenje momèadi nakon ove sezone. Napravili su grozan posao. No svejedno nisu zaslužili da ih se otkanta preko državne televizije.

LeBron James mogao je sve ovo odraditi na èovjeèniji naèin, na ispravan naèin, na naèin na koji se to radilo od samih poèetaka. Mogao je fino posjetiti predsjednika kluba, objasniti mu kako odlazi, dati jednostavnu izjavu u kojoj se zahvaljuje navijaèima i objasniti kako ga privlaèe neke druge stvari i bez fanfara i bez pompe napustiti grad. Navijaèi Cavsa bili bi razoèarani i slomljeni no ne vjerujem da bi palili dresove, policijske automobile i izazivali nerede. James bi otišao na jedan èovjeèan, ljudski, uglaðen naèin, a oni bi to podnijeli kao pravi navijaèi, razoèarani no zahvalni.

Ovako je LeBron u Ohiou postao Antikrist. Persona non Grata. Najomraženiji lik u povijesti države. Na tisuæe i tisuæe postova objavljeno je s neviðenom kolièinom mržnje i bijesa, ne zato jer je otišao, veæ zbog naèina na koji je to napravio. Odrasli ljudi su plakali, prijetili, urlali i radili nerede. Okrenuli su se protiv èovjeka kojeg su do juèer držali kao malo vode na dlanu, kojeg su branili po netu, kojeg su kovali zvijezde, zbog kojeg su žrtvovali djevice… dobro, ajde, ovo zadnje nije toèno, bar koliko ja znam. I, da se razumijemo, s pravom su se okrenuli protiv njega*. Tip ih je ošamario, opalio u trbuh i nogom prokinuo u jaja. Pred milijunskim auditorijem. Govoreæi o sebi u treæem licu. Noseæi odvratnu košulju.

*Svi osim Dana Gilberta. Pismo vlasnika Cavsa jednako je degutantno kao i Jamesow show. LeBron je spasio usranu i nesposobnu franšizu i zaradio mu hrpetine dolara svojim trudom i radom i bez obzira na ovakav odlazak nije zaslužio ono što je Gilbert napisao. Tim potezom je naštetio svom klubu buduæi da nitko od igraèa sigurno neæe guštati igrajuæi za tipa koji ih veæ sutra može popljuvati na tako odvratan naèin.

Nisam fan Clevelanda i ne mogu znati kakvu bol osjeæaju, posebno nakon pola stoljeæa bolnih razoèarenja*, no shvaæam kroz kakvo sranje prolaze. Sjeæam se koliko je boljelo kad je Joško Jelièiæ prelazio iz Hajduka u Croatiu, a on èak i nije bio bogznakakav igraè. LeBrona sam do sad simpatizirao, no zbog naèina na koji je otišao, ne zbog samog odlaska, više ga ne mogu smisliti. Poput nekakvog djeteta preusmjerio je svu pozornost svijeta na sebe i onda se popišao po svim onima koji su dojili njegov napumpani ego.

*Da bi skužili koliko je Cleveland sportski u kurcu proguglajte izraze kao što su Red Right 88, The Drive, The Shot i The Fumble. Èak se ni èetiri za redom izgubljena Super Bowla Buffala ne mogu usporediti s ovakvom kataklizmom.

Sreæom pa život ide dalje. Momèadi i dalje potpisuju igraèe. Sve se priprema za sezonu u kojoj æe Heat biti prva i najvažnija prièa. Mogu li tri od deset najboljih igraèa lige igrati u istom timu? Mogu li složiti pristojnu momèad s lovom koja im je preostala? Kako æe se nositi s Orlandom, Celticsima i Lakersima bez prisustva velikog centra? Hoæe li Bosh popizditi kad skuži da mu statistika tone, a ponude za reklame nestaju? Da li je LeBron spreman preuzeti ulogu druge violine? Tko æe šutirati posljednju loptu u gustoj utakmici? Hoæe li Riley otkantati Spoelstru kao što je otkantao Van Gundya? Može li Miami postati jedna od najveæih franšiza ikad?

Veæinu odgovora dobit æemo kad krene sezona koju æe biti iznimno zanimljivo pratiti. Sumnjam da æe Heat dominirati kako se navijaèi u Miamiju vesele, èisto sumnjam da æe uzeti pet naslova za redom. Tu su ostarjeli no iskusni Celticsi, Orlando s mrcinom u sredini, Bullsi s izbalansiranom i mladom ekipom, Durant sa svojim momcima iz Oklahome i, na kraju, Kobe, Gasol i ostale zvijezde Lakersa. Heat ima previše talenta da ne bi osvojili prsten ili dva. Previše. No kad se naðu u finalu navijat æu protiv njih zbog naèina na koji su se skupili. Naèina koji se kosi sa svime što volim oko košarke.

Latest Posts

NE PROPUSTITE