Franèeski: NBA predviðanja 2012 – Istok

Odlijev igraèa sa Zapada ojaèao je Istoènu konferenciju, ali na kraju nije promijenio balans izmeðu dobrih i užasnih ekipa, dapaèe, mogli bi reæi da ga je produbio. Na Istoku gotovo da nema srednjeg sloja; u njega bi eventualno mogli strpati Buckse i Philly. Ostale ekipe su ili bogatuni koji æe prebaciti 40 utakmica ili siromasi koji æe zapeti ispod 20. Sa malo više bogatuna nego što ih ima u stvarnom svijetu i sa dva milijardera na vrhu Istok je postao gotovo pa savršena preslika modernog amerièkog društva.

15. Washington Wizards (11 – 55)

Pohlepa, arogancija, neiskustvo, lijenost i idiotizam pokopat æe bilo kakav biznis, od male privatne firme do glomaznog državnog giganta. Pohlepa, arogancija, neiskustvo, lijenost i idiotizam su rijeèi koje pristaju Washington Wizardsima kao što skupi broševi pristaju skupim kaputima jeftine Jadranke Kosor. Wizardsi imaju hrpetinu mladih igraèa koji imaju potencijal biti igraèi zadatka, starteri i superzvijezde, ali pitanje je hoæe li ikada realizirati moguænosti koje im se otvaraju. Novi predsjednik Wizardsa Ted Leonsis je iznimno pametan èovo koji je krenuo s velikom èistkom u momèadi*, odluèan da promijeni luzersko-huligansku kulturu koja je vladala u franšizi, otjerao je problematiène igraèe i riješio se likova koji se nisu realizirali do kraja, ali ni on nije uspio do kraja razriješiti kaos kojeg je naslijedio.

*Leonsis je napisao program koji se sastojao od riješavanja 101 problema u franšizi, problema koje su fanovi istaknuli u svojim mejlovima. Leonsisov populizam služi prije svega da se zamažu oèi navijaèima, no kad uzmete u obzir kakvu ekipu Wizardsi oèito je da ni mazanje ne pomaže – Leonsis bi fanovima trebao iskopati oèi kako bi sakrio sve nedostatke svoje momèadi.

Možda æete reæi da pretjerujem, da su se Wizardsi oèistili i da imaju perspektivnu ekipu, no tamo gdje ljudi vide perspektivu ja vidim ogromne falinge. Sve kreæe od nositelja ekipe Johna Walla. Mladi play Wizardsa trebao je biti Derrick Rose v. 2.0, brz, ogroman, neuhvatljiv u tranziciji, nešto bolji u kreiranju prilika za svoje suigraèe. Wall bi se trebao razviti u veliku zvijezdu èisto na raèun svojih predispozicija, no dok ga gledam jednostavno ne vidim glad za košarkom kakvu njegov kolega iz Chicaga, s kojim je dijelio koledž trenera, posjeduje. Rose je veæ nakon dva mjeseca u ligi razvio solidan floater iz reketa, nakon èetiri je razvio pristojan šut s poludistance,  a svoju igru je oplemenio boljim kretanjem u obrani, drastièno poboljšanim šutom za tri (kojeg bi trebao manje koristiti, ali o tome više kada doðemo do Chicaga) i pametnijim izvlaèenjem faulova. Jedina stvar u kojoj se Wall popravio kroz prvih 12 mjeseci NBA karijere su plesovi koje izvodi na klupi.

Ta nebriga prema vlastitom napretku oèita je i u ostatku momèadi. Andray „Triple Double Whore“ Blatche i Javale McGee mogli bi biti pouzdani NBA starteri – Blatche ima pristojnu centarsku tehniku, McGee je roðeni skakaè i bloker – no njih jednostavno nije volja. Andray u zadnje dvije godine nije pokazao napredak u niti jednom segmentu igre dok McGee odbija nauèiti kako se grade protivnièki igraèi prilikom skoka. Prvi strijelac ekipe u ovom trenutku je nekonzistentni i nepouzdani Nick Young, èovjek koji se previše oslanja na skok-šut, koji nema ulaz i koji je previše sklon glupim potezima u tijesnim završnicama da bi odradio nekakvu važniju ulogu u ozbiljnoj ekipi. Ostatak ekipe sastoji se od mulaca koji se tek trebaju iskazati – od Jordana Crawforda, Chrisa Singletona, Shelvina Macka, Kevina Seraphina i ozlijeðenog Jana Veselya, no jasno je da nitko od njih neæe podiæi ovu ekipu s dna NBA lige. Izgubljeni u kovitlacu mladosti, bahatosti i neiskustva tavore dva veterana – namireni i razoèarani Rashard Lewis koji je postao simbol rasipnosti NBA lige te zbunjeni Ronny Turiaf èija je energija i profesionalizam izgubljena u momèadi koju jednostavno nije briga.

14. New Jersey Nets (13 – 53)
Možete li zamisliti scenu u kojoj Mihajlo Prokhorov i Jay-Z upadaju na trening New Jersey Netsa sa crnim cvikama na oèima, kako vade kalaš i uzi ispod dugaèkih, skupih crnih kaputa i kako redom rešetaju Krisa Humphriesa*, Anthonya Morrowa, Memu Okura, Johana Petra, Jordana Farmara, DeShawna Stevensona, Sundiatu Gainesa, Dennisa Hornera i trojicu od èetvorice Williamsa? Jer ja mogu, a vjerujem da mogu i svi navijaèi Netsa koji bi bakljama i vilama najurili ovu ekipu iz grada da sljedeæe godine sama ne odlazi u Brooklyn.

*Humphries je èista prevara od igraèa, èovjek koji gomila brojke samo zato jer igra u slaboj ekipi. Priznajem mu samo izbor šuteva – lik jako rijetko puca prema košu iz neizraðenih situacija. Sve drugo je njeh.

Deron Williams i ozlijeðeni Brook Lopez jedina su dva ozbiljna igraèa u ovoj momèadi, s tim da bi od MarShona Brooksa moglo nešto biti ukoliko ne krene stopama svojih suigraèa. Ova momèad je toliko loša da je u Lopezu potpuno uništila želju za igranjem što se negativno odrazilo na njegove brojke, a sada se nešto slièno dogaða i Deronu Williamsu. Šanse da igraè njegovog kalibra ostane u Netsima nakon ove sezone ravne su šansama da igraè njegovog kalibra ostane u klubu poput Bešiktaša, pa æe ga Prokhorov zadržati u momèadi nakon ove sezone samo takozvanom Ivica Oliæ taktikom koja ukljuèuje ubacivanje ljudi u portapak i pištolje u ustima. Okej, postoji i nada da æe svjetla New Yorka na godinu privuæi i Dwighta Howarda u ovaj klup, no mislite li stvarno da æe drugi najproduktivniji igraè lige otiæi u klub koji bez njega ne može upisati 15 pobjeda? Èisto sumnjam. Netsi pate od drastiènog manjka kvalitete koji im garantira visoki pick na sljedeæem draftu. Možda konaèno ubodu igraèa koji æe dovuæi guzice u sjedala nove Barclays Arene u Bruklinu.

13. Cleveland Cavaliers (15 – 51)

Cleveland Cavaliersi možda imaju najslabiju ekipu lige, ali neæe završiti na posljednjem mjestu jer su dobra klapa i… Okej, koga ja tu zajebavam. Nisam ih stavio na posljednje mjesto samo zato jer mi ih je žao. Stvarno mi ih je žao. Za Boga miloga, pa njima likovi poput Alonza Geeja, Boobieja Gibsona i Ramona Sessionsa igraju 20+ minuta po susretu. A miceki moji mali…

Cavsi su, unatoè najsiromašnijem rosteru lige, ekipa koja bi mogla iskoristiti katastrofalnu konkurenciju na Istoku i naporan raspored te ukrasti nekoliko pobjeda. No puno važnije od pobjeda je stvaranje minuta za Kyriea Irvinga i Tristana Thompsona koji bi za dvije godine mogli postati pristojni NBA igraèi, nešto što trenutno definitivno nisu. Jednom kada trejdaju Andersona Varejaa ekipi koja se bori, ili misli da se bori za naslov*, kada ostanu bez Antawna Jamisona i njegovih 15 milijuna dolara i kada ubodu još jednog mladog igraèa na draftu Cavsi æe se naæi u naizgled sjajnoj poziciji, s hrpetinom talentirane mlaðarije i ogromnim cap spaceom. No postoje dva mala problema – nitko od ozbiljnih igraèa ne želi živjeti u Clevelandu i svi igraèi preziru vlasnika Dana Gilberta zbog njegovog ponašanja u sluèaju LeBron i tvrdolinijaških stavova za vrijeme lockouta. Buduæi da po novom kolektivnom ugovoru ne možete èuvati prostor ispod granice za plaæe nego morate potrošiti 85 posto salary capa Cavsima se u svakom sluèaju crno piše. Sljedeæeg æe ljeta ostati praznih ruku, preplatiti nekoliko veterana i pred sve praznije tribine Quicken Loans Arene izvesti perspektivnu momèad, i dalje tri godine udaljenu od nekog ozbiljnijeg rezultata. Hoæe li se ta ekipa razviti u Oklahoma City Thunder ili u Milwaukee Buckse ostaje da vidimo.

* Ukoliko Portland nastavi gaziti mogli bi posegnuti za Varejaom za vrijeme prijelaznog roka. Camby i Batum za Andersona i Sessionsa se èini kao realna opcija buduæi da Blazersima puno više treba stabilan centar nego polivalentna trojka s klupe. Ukoliko ne žele trejdati Batuma uvijek mogu ponuditi Cambya, Odena, Babbita i pick za visokog Brazilca koji bi im se savršeno uklopio u momèad. Èak bi ih mogli zvati Plodovi mora buduæi da Gerald izgleda kao lignja, Varejao kao meduza, Felton nalikuje ježincu iz Super Maria, a Odenovo lice užasno podsjeæa na zapjenjene valove. Zakon.

12. Detroit Pistons (17 – 49)

Joe Dumars je Detroitu donio tri velike parade. Dva put se kitio naslovom prvaka kao igraè, jednom kao GM. Sve tri momèadi Pistonsa bile su graðene na isti naèin – suma je bila jaèa od pojedinaènih djelova; momèadska igra je bila važnija od same kolièine talenta na rosteru*. Dumars je zadržao isti princip pri slaganju novih ekipa Pistonsa, no taj je princip zakazao.

* S tim da su Pistonsi s kraja osamdesetih bili jebeno jaka ekipa i individualno, nakrcana igraèinama poput Dumarsa, Laimbeera, Rodmana i Isiaha. Nitko iz 2004. godine se ne može staviti u istu reèenicu s ovom ekipom. No princip igre je bio isti – svi igramo, svi smo važni, svi smo u ovom zajedno.

Teško je reæi u kojem je trenutku sve otišlo kvragu. Joe je napravio niz pogrešaka – birao je Darka ispred Wadea i Mela, trejdao je Afflala i Billupsa za Iversona i njegov istièuæi ugovor, prepustio je buduænost momèadi kancerogenom Charlieju Villanuevi i nemotiviranom Benu Gordonu poklonivši im ogromne ugovore, na draftu je generalno bio grozan*, a nije znao ni kako se obraèunati s trenerom Johnom Kuesterom koji je lani izgubio kontrolu nad svlaèionicom u manje od mjesec dana i protiv kojeg su igraèi organizirali štrajk. Joe je omiljen u Detroitu kako i spada, donio im je tri naslova, ali njegovo vrijeme polako prolazi.

* Birao je Mateena Cleavesa, Briana Cardinala, Rodneya Whitea, Memu Okura,  Tayshauna Princea, Darka, Carlosa Delfina, Andreasa Glyniadakisa, Rickeya Pauldinga, Jasona Maxiela, Amira Johnsona, Willa Blalocka, Cheicka Samba, Rodneya Stuckeya, Arrona Afflala, Sammya Mejiu, Waltera Sharpea, Derona Washingtona, Austina Dayea, DaJuana Summersa, Jonasa Jerebka, Grega Monroea i Daringtona Hobsona. Sudite sami.

Vrijeme veæine igraèa Pistonsa odavno je prošlo. Tayshaun Prince i Ben Wallace više nisu oni sjajni, ultra-korisni starteri s poèetka nultih, Willy Bynum i Jason Maxiell su ušli u zenit svoje karijere bez ispaljenog metka, a veterani poput Gordona i Villanueve su uzeli lovu i zavalili se u košarkašku hladovinu. Pistonsi na rosteru imaju svega èetiri igraèa koja æe im pomoæi u buduænosti, jer buduænost je jedino što im preostaje. Jonas Jerebko i Austin Daye mogu biti iznimno korisni igraèi s klupe, Brandon Knight bi se kroz dvije godine mogao razviti u korisnog startera, a Greg Monroe ima dovoljno talenta da se jednog dana razvije u igraèa poput LaMarcusa Aldridgea, visokog i umiješnog strijelca kroz kojeg možete vrtjeti organiziran i efikasan napad. Ostali igraèi Dumarsu ne bi smjeli biti ništa više od robe za prodaju, makar je s nekima od njih osvojio naslov. NBA je nemilosrdna liga, Pistonsi su u rebuildingu i moraju napraviti sve kako bi se doèepali mladosti i pickova. Inaèe æe propasti. Neka se ugledaju na Lionse koji su nakon sramotnih godina i 0 – 16 sezone konaèno ušli u playoff. Prije toga nisu okrenuli jedan nego pet listova.

11. Toronto Raptors (20 – 46)

“Kako oni imaju obraza zvati se World Champions? Pa nisu igrali protiv ekipa iz Europe. Ti Ameri su bahati kreteni!”, èesto sam govorio dok sam imao osam ili devet godina, pjeneæi se poput sapuna dok su brbljavi amerièki komentatori Bullse nazivali prvacima svijeta. Milijun sam puta slušao teze o tome kako bi euroligaške ekipe igrale u NBA-u, a prognoze su se kretale od ulaska u playoff do potpunog kraha. Prošle smo godine dobili jasan odgovor na to pitanje. Toronto Raptorsi su lani bili euroligaška ekipa.

Igrali su timski, voða ekipe bio je mekani Talijan s prekrasnim vanjskim šutom, igru je organizirao neorganizirani Španjolac, na klupi su imali Litavca i Srbina kojeg su kasnije trejdali, crni igraèi su bili na razini igraèa koji igraju u Europi, èak je i trener bio neamerikanac talijanskog porijekla. Raptorsi su upisali 22 pobjede. Njihova euroligaška igra donijela im je peti pick u užasno siromašnom draftu na kojem su izabrali europskog igraèa koji je ostao igrati u Europi. Eh.

No nije sve tako crno. Raptorsi su konaèno škartali Triana i doveli defanzivnog trenera Dwaynea Caseya koji bi trebao popraviti obranu koja je lani primila više poena nego su hrvatski nogometni suci primili mita. Pitanje je što Casey može napraviti s genijalnim defanzivcima kao što su Andrea Bargnani, Demar DeRozan i Jose Calderon kojima je tlaka dignuti ruku u obrani, no gore od lani ne može biti. Ed Davis i ozlijeðeni Amir Johnson trebali bi odraditi svoj posao pod košem, no sumnjam da æe to biti dovoljno protiv ozbiljnijih ekipa s pravim centrima. Ono što Andrea, Demar i Jozo nemaju u obrani svakako imaju u napadu. Andreu moramo pohvaliti jer je ove godine konaèno nauèila napadati koš i ubijati sporije protivnike iz driblinga zbog èega sve više i više nalikuje okljaštrenoj verziji one euro-plavuše iz Dallasa. Calderon je i dalje nesebièan i poslužuje nesposobnije suigraèe kao na pladnju, a DeRozan se pretvorio u jednog od boljih šutera s poludistance, no veæ sada ga možemo otpisati èak i kao drugu opciju u dobroj momèadi jer mu je ulaz u reket nikakav. Kao što vidite, Raptorsi imaju mane èak i tamo gdje su jaki, a najveæa mana njihovih igraèa je što bježe od odgovornosti brže i jaèe od Vlatka Markoviæa. Njihov mršavi roster, nekvalitetna obrana, nepouzdani napad i trener koji nema igraèe koji mu odgovaraju Kanaðanima æe prirediti još jednu euroligašku sezonu. Bar su bolji od Zagreba.

10. Charlotte Bobcats (21 – 45)

Obožavam gledati Borisa Diawa. Dok gledam to masivno tijelo kako se leluja dok se gega po terenu, dok gledam njegove manboobs svaki puta kada ga kamera pokaže s boène strane, dok gledam njegovu masivnu guzièetinu kako izguruje indiferentnog Amarea Stoudemirea iz pozicije za hvatanje skoka, maštam o tome kako æemo se jednog dana ljuljati na klackalici. Ne, nemam romantiène snove o NBA igraèima, samo kažem da je Boris Diaw trenutno jedini igraè u NBA-u s kojim bi mogao iæi 1-na-1 na klackalici. Rasheed i Shaq su napustili ligu, Eddy Curry je smršavio, a Kendrick Perkins ima tako mrgodno lice da ga jednostavno ne bi pustili na djeèje igralište. Boris mi je stoga jedina šansa. Èovjek se toliko uprasio da moj prika Mario tvrdi kako ga Corey Maggette šopa kao gusku – šèepa ga za grlo, gurne mu plastiènu cijev u grkljan i sipa kukuruz dok se Diawljev želudac ne napuni. Pošto je lik iz Francuske predlažem da ga odsad zovemo Boris „Foie Gras“ Diaw. Može? Ko bog!

Bobcatsi su u tek nešto boljoj formi od svog niskog-krila-koje-zbog-mase-mora-igrati-centra. Roster je krcat visokim pickovima koji nisu opravdali svoj potencijal poput Tyrusa Thomasa i Geralda Hendersona, veteranima koji su više štetili nego koristili poput Coreya Maggettea i DeSagane Diopa te neiskusnim igraèima koji æe ekipi pomoæi tek kroz dvije godine poput Bismacka Biyomba i Kembe Walkera koji se ne može nametnuti kao prvi plej pokraj D.J. Augustina, iako majstor trenutno šutira ispod 40 posto iz igre.

Michael Jordan ipak može biti zadovoljan. Nakon što je ljeto proveo pokazujuæi ogromna muda svojim igraèima za vrijeme suludih i bahatih govora tijekom lockouta, zimu i proljeæe može provesti šlajfajuæi ga nemilice. Milijun igraèa iz North Caroline izlazi na draft, Bobcatsi bi trebali imati pick, a Jordan se može nadati kako æe mu jedan od njih, momak koji se zove Harrison Barnes, pasti ravno u ruke i spasiti franšizu.

09. Milwaukee Bucks (28 -38)

Ajde da i njih riješimo, prije nego padnem u žestoku depru zbog oèajnog donjeg doma na Istoku i šilom si iskopam oèi kako ne bi morao gledati ovako oèajne ekipe. Milwaukee Bucksi su slaba momèad koja je veæ godinama u žestokom rebuildingu. Umjesto da sagrade monumentalnu palaèu Bucksi su izgradili betonski kuæerak s vanjskim zahodom, odvratnim ploèicama u boravku koje se podižu svaki put kad doðe zima, i loše provedenom strujom zbog koje svaka dva dana iskoèi osiguraè. Ništa èudno, njihov GM John Hammond je graðevinar èija bi se nesposobnost lako mogla mjeriti s legendarnim dvojcem iz A je to.

Roster Milwaukee Bucksa trenutno izgleda poput straæare u kojoj je duo iz èehoslovaèkog crtiæa provodio svoje vikende – on je nezgrapan, klimav i pokrpan te svake sekunde prijeti da æe se urušiti. Njihov najbolji igraè je Andrew Bogut, rubni All – star centar kada je zdrav, èovjek sposoban zatvoriti reket, poentirati leðima, blokirati ulaze, hvatati ofenzivne skokove, pogaðati s poludistance… Problem je što je Andrija doktorima u proteklih nekoliko godina odnio kilograme i kilograme Domaæice i hektolitre Ballantinesa, kao pravi Hrvat poštujuæi vjekovnu tradiciju zdravoseljaèkog podmiæivanja medicinskog osoblja. Ukoliko se Bogut ove sezone konaèno vrati na svoju gornju granicu Bucksi bi mogli iæi preko 50 posto. Što vam dovoljno govori koliko su loši.

Na prošlom su draftu ostali bez prvog izbora kojeg su se riješili kada su mijenjali Coreya Maggetea za Stephena Jacksona. Captain Jack je do sada izgledao jako loše u zelenom dresu, demonstrirajuæi po tko zna koji put svoju nebrigu prema timskoj igri, kvalitetnom odabiru šuteva i zdravom razumu. Jackson je tako postao savršen uèitelj mladome Brandonu Jenningsu koji je do ove godine demonstrirao sliène osobine, no ove bi sezone trebao dodatno podiæi granicu svoju košarkaške gluposti. Jennings bi pod vodstvom suptilnog trenera mogao postati pristojan NBA starter, možda èak i poluzvijezda, no narednièki stil Scotta Skilesa samo æe probuditi uroðeni inat u roðenom kontrašu poput Jenningsa.

Ostatak rostera sastoji se od krasnih role playera poput defanzivca Luc Richarda Mbah a Moutea, visokog tricaša Ersana Ilyasove, šutera Mikea Dunleavya, all-around igraèa Carlosa Delfina, atlete Larrya Sandersa i solidnog zamjenskog playa Bene Udriha, ali što vam to vrijedi kada nema igraèa koji može nositi ovaj roster do nekih ozbiljnijih rezultata. Kada bi umiješali sve ove ljude u jednog èovjeka u nekom paklenom stroju iz Zone sumraka možda bi i imali nešto. Ovako æe Bucksi ostati osuðeni na košarkašku Zonu sumraka, podruèje izmeðu visokih izbora na draftu i doigravanja.

08. Philadelphia 76ers (36-30)

Philadelphia æe se i ove godine provuæi do playoffa. Puzat æe kroz 500 jardi govana i na kraju æe izaæi èisti, poput Andya Dufresnea u Shawshanku. Da, deèki moji dragi, ovaj smo film veæ gledali. Lani. Nije bio ni blizu dobar kao Shawshank Redemption, ali bio je gledljiv, bar na momente. 76ersi su ušli u doigravanje, upotrijebili sva oružja kako bi ucmekali Miami i napravili tek jednu vidljivu ogrebotinu u masivnom oklopu Heata. Ista nas stvar èeka i ove sezone.

Philly nije napravila apsolutno ništa kako bi podebljala svoj roster u postsezoni. 76ersi grade optimizam na prirodnom napretku Spencera Hawesa i Evana Turnera, iako je veæ sad jasno kako ni jedan ni drugi ne mogu puno pomoæi ovoj ekipi. Hawes se drastièno poboljšao u odnosu na lanjsku sezonu te je poèeo nalikovati na startnog centra, no Turner je ostao isti. All around igraè bez šuta i napadaèke imaginacije, za glavu manja preslika Andrea Iguadale. Turner je šio Johna Walla na koledžu i svejedno je bio izabran na draftu nakon playa Washingtona zato jer je iz aviona bilo oèito da Turner nema ni brzinu ni snagu ni finesu da bude uspješan u NBA ligi kao što je bio na faksu.

Bez njegovog napretka Sixersi æe poene morati tražiti na osovini Holliday – Williams – Iggy – Brand. Playoff momèadi trebale bi imati performanse u najmanju ruku kao Audi A4, no ova bi osovina više pristajala kakvom košarkaškom Opel Kadetu. Jrue i Lou su solidni igraèi, ali niti jedan ne spada u elitu, jako su nepouzdani i loše se nadopunjuju. Iggy je sjajan igraè za ekipu koja ima low post centra i rasnog strijelca, ali nije èovjek koji æe solo nositi momèad, što se jasno vidi u završnicama gustih utakmica kada obièno preuzme teret zadnjeg šuta na sebe i brutalno zabrlja. Eltona je Branda gospon Pero Preradoviæ oèito imao na umu kada je poruèio da je na svijetu samo mijena stalna, oèito aludirajuæi na Brandovo zalaganje pod košem, hvatanje skokova i igru leðima koje èas ima, èas nema, poput mora za vrijeme smjene plime i oseke.

Sixersi su jako duboka momèad koja ima toliko role playera da si je mogla dopustiti riješavanje solidnog igraèa poput Mareesa Speightsa i svejedno ostati korijenski nepromjenjena. Dubina i mladost ostaju njihov forte u ovoj sezoni u kojoj æe još jednom dokazati da su prvi meðu mediokritetima.

07. New York Knicks (40- 26)

Prije nego krenete s vaðenjem noževa, brušenjem sablji, bijesnim podizanjem vila i paljenjem baklji stanite da vam kažem dvije – tri rijeèi. Iskreno, nemam pojma kako æe se razviti situacija od sedmog do treæeg mjesta na Istoku. Sve momèadi u ovom kružoku su dobre, ali imaju velike mane. Sve imaju talenta, bilo u vidu izbalansiranog sustava, bilo u vidu super-talentiranih pojedinaca. Sve momèadi imaju legitimno pravo gaðati treæe mjesto Istoka, i Magic i Hawksi i Pacersi i Celticsi i Knicksi. Jedini razlog zbog èega se Knickerbockersi trenutno nalaze na sedmom mjestu je taj što igraju brutalno gadnu košarku.

U kolumni o NBAžiæu napisao sam kako Knicksi mogu uspjeti samo ako Melo prihvati ulogu razigravaèa i nauèi hraniti kvalitetnim loptama ne samo Amarea nego i ostatak užasno limitirane ekipe. Nije se dogodilo i èini se da se nikad neæe dogoditi. Anthony to jednostavno nema u sebi. Što znaèi kako Knicksi pod hitno trebaju naæi playmakera. Njihov nadobudni rookie Iman Shumpert u nekoliko je navrata pokazao da bi mogao biti motor ove ekipe u dalekoj buduænosti*, no trenutno ga previše svrbe prsti te prelako okida iz teških situacija. Uostalom, bila bi prava šteta riješiti se rasnog šestog èovjeka i do kraja osiromašiti ionako siromašnu klupu.

*Znam, znam, imaju Knicksi i Barona Davisa koji èami na klupi zbog ozljede, ali zar zaista oèekujete da èovjek koji je lani bio tako loš da su Clippersi morali dati prvi pick drafta samo kako bi ga se riješili razigra ovu ekipu? Ne kažem da ne postoji šansa da se to dogodi, ali u ovom trenutku Baron previše nalikuje Eddyu Curryu da bi na njega stavili svoje novce.

Bojim se da æe Knicksi do svog playa morati doæi putem trejda. Ne treba njima ni Steve Nash, ne treba im ni Deron Williams kojeg bi možda mogli dobiti u trejdu za Amarea, njima treba netko tko æe prenijeti loptu preko centra, izraditi nekoliko lakših šuteva za nesposobnije igraèe u momèadi i netko tko æe zakotrljati nacrtane akcije sporog D’Antonijevog sustava u kojem više nema tranzicije, run ‘n’ guna i rokanja trica. Knicksima ne treba bolji igraè od jednog Josea Calderona, samo je pitanje hoæe li oni to uvidjeti ili æe nastaviti s ganjanjem još jedne superzvijezde.

Ukoliko Knicksi nabave kvalitetnog playa i riješe se D’Antonija koji ne uspijeva izvuæi ama baš ništa iz ove ekipe svi njihovi problemi bi se trebali rasplinuti. Tyson æe zaèepiti sve rupe koje ostavljaju Melo i Amare zato što je zaèepio rupe koje su ostavljali triput gori Nowitzki i Kidd, starteri æe odraditi bolesno puno minuta i na taj naèin ublažiti nedostatak duboke klupe, limitirani igraèi poput Bibbya i Douglasa æe se zavlaèiti u kutove i gaðati trice… Ukratko, sve æe sjesti na svoje mjesto. Ne kažem da bi MSG u tom sluèaju postao utopija, ali Knicksi bi svakako postali ekipa koja bi mogla namuèiti i Bullse i Heat. Što trenutno nisu. Ni u kom sluèaju.

06. Atlanta Hawks (40 – 26)

Naðite mi bljutaviju ekipu od Atlanta Hawksa. Samo jednu. Èekam vas.

Ništa, ha? I mislio sam. Hawksi su odvratni kao blitva koja nije posoljena i zaèinjena maslinovim uljem. Hawksi su bezokusni i bili bi totalno nevrijedni spomena da svog treæeg najboljeg igraèa ne plaæaju više od Howarda, Lebrona, Wadea i Duranta.

Joe Johnson nikad nije bio vrijedan 21 milijun dolara po sezoni, naroèito ne sada. Izgubio je prvi korak, dribling je ispario, finte glavom su postale neuèinkovite i sve što je ostalo je igra leðima s poludistance i fin šut iz daljine. Johnson je tako postao siromašna verzija ostarjelog Kobea Bryanta, samo što Kobe na leðima nosi petsto sedamdeset i osam ozljeda i razvod u kojem æe izgubiti polovicu imovine, na kojeg sigurno nije lijepo misliti prije spavanja. JJ bi bio koristan igraè ekipi poput Chicaga ili Oklahome, no Atlanti njegova igra ne može donijeti ništa više od ulaska u playoff i ispadanja u drugom krugu.

Hawksi su momèad zasnovana na drugim i treæim igraèima. Horford je sjajna druga violina, ali njegova svirka ne bi mogla iznijeti solo u „Nije lako bubamarcu“, a kamoli u kompleksnoj simfoniji kao što je NBA sezona. Josh Smith je odlièan igraè, ali je æudljiv poput žene za vrijeme menstruacije te s dva brzinska poteza u posljednje dvije minute može uništiti sve što ste strpljivo gradili kroz prvih 46. Hawksi su jednostavno bezveznjaci, èudaci, mekani igraèi koji loše reagiraju u tijesnim završnicama i jedini razlog zašto su lani svladali Orlando je odlièna taktika trenera Larrya Drewa koji je odluèio dati slobodu Dwightu Howardu i zaštopati tricu Magica.

Popratna ekipa sastavljena od ižmikanog kapetana Kirka, ludonje Marvina Williamsa, Paèulije i Radmanoviæa koji više podsjeæaju na albanske švercere cigaretama nego na košarkaše, uništenog Tracya McGradya i Ivana Johnsona koji mi je postao omiljeni NBA igraè zbog svoje borbenosti, all around sposobnosti* i dijamantnog zubala nije loša, ali ne predstavlja dubinu koja æe nadoknaditi nedostatke nositelja ekipa. Atlanta je momèad za regularnu sezonu. U playoffu mogu eventualno do polufinala konferencije. Baš kao i lani.

*Uzorak je jedna jedina utakmica tako da ovo uzmite sa silosom soli.

05. Indiana Pacers (40 – 26)

Oèekivao sam više od Djece kukuruza ove sezone. Pacersi imaju lijepih šest pobjeda, no njihova igra nije bila na razini ekipe od koje smo oèekivali najveæi napredak u odnosu na lanjsku sezonu. Priznajem, Indiana ima jednu od najboljih obrana u ligi, trenutno su treæi po broju primljenih poena i imaju masu dugajlija koji dugaèkim rukama i frontanjem posta sprjeèavaju spuštanje lopti na niski blok, a njihova visina onemoguæuje lagana polaganja nakon ulaza koji su ionako rijetki jer bekovi Pacersa redom posjeduju impresivnu lateralnu brzinu i precizne ruke, kao stvorene za izbijanje lopti. Problem je što njihov napad nije igrao na istoj razini.

Ništa èudno, Indiana je ekipa koja se prije svega oslanja na šut. Šuteri su ove sezone iznimno neprecizni jer su propustili pripremne utakmice koje služe za namještanje ruke, a i noge im se jako brzo umaraju zbog èega nemaju odskok pri ispaljivanju lopti pa masu puta balun završi na prednjem obruèu umjesto u mrežici. Kako sezona bude odmicala šuteri æe postajati sve bolji, što znaèi da æe i napad Indiane, pogonjen Grangerom i Westom, postajati sve bolji. No to ne znaèi da æe biti dobar, a kamoli odlièan. Njihov glavni problem je Danny Granger.

Danèi je bez ikakve sumnje krasan all-around igraè koji može pomoæi svakoj ekipi lige i koji se uklapa u apsolutno svaki sustav, ali oèekivati od njega da nosi napadaèki dio ozbiljne playoff ekipe je apsolutno suludo. Slabašan pregled igre i mediokritetski ulaz ozbiljno štete Pacersima u tijesnim završnicama, a Granger ionako nije potreban Pacersima buduæi da na rosteru imaju njegovog klona. Paul George neobièno nalikuje na prvu æunku Pacersa – ista graða tijela, ista igra, isti problemi… Jedino što nema Grangerovu jebaèku bradicu. Kada bi Pacersi utopili Dannya za igraèa poput Monte kojeg se Warriorsi žarko žele riješiti iako je Ellis njihov najbolji igraè, e onda bi Pacersi bili na konju.

Mora se priznati kako je Basketball Jesus složio uistinu impresivnu ekipu kada uzmemo u obzir s èime je morao raditi. Ekipa Larrya Birda je dobila jednog od najboljih pick ‘n’ roll igraèa lige u Davidu Westu koji æe sigurno proigrati do kraja sezone, imaju solidnog centra u Royu Hibbertu, imaju užasno potcijenjenog Tylera Hansbrougha koji bi odlaskom Dannya Grangera uskoèio na zasluženo mjesto u prvoj petorci, imaju Darrena Collisona koji ima hrpetinu mana, ali zna kako treba davati ritam ekipi, i na kraju imaju Georgea Hilla koji je stvoren da bude šesti igraè u NBA-u. Rotaciju zaokružuju borbeni dvojac Jeff Foster/Louis Admundson, a jedini manjak ekipe je nedostatak kvalitetnog tricaša s klupe. I rasnog strijelca. Dovedite Montu! Odmah! Inaèe æete opet izletjeti u prvom krugu doigravanja.

04. Boston Celtics (41 – 25)

Rajon Rondo sigurno se osjeæa kao medicinska sestra u staraèkom domu. Po èitave dane trèi naokolo, pomaže starcima da se osjeæaju korisno na samrtnoj postelji, ispravlja njihove pogreške i samo što im ne mijenja pelene, a za uzvrat svi samo urlaju na njega. Drugu godinu za redom Celticsi su postavili Ronda u izlog i oko vrata mu stavili natpis „For Sale“, no kupca nisu našli. Rajon je ostao u Bostonu, zanemaren, neželjen, usamljen bez svog najboljeg prijatelja kojeg su lani poslali u Oklahomu; ekipu u koji bi se Rondo savršeno uklopio.

Neshvatljivo je da Celticsi ne uviðaju kako njihova ekipa bez Ronda ne može igrati. KG je u potpunosti izgubio igru leðima i svake godine se sve više i više udaljuje od koša, Paul Pierce više nije triple threat opasnost i sve se teže nosi s mlaðim krilima na obe strane terena, a Ray Allen veæ godinama ovisi o pravovremenim asistencijama nakon izlaska iz bloka. Rondo je, usprkos svojim OGROMNIM manama, èovjek koji im omoguæuje da i dalje budu uspješni.

Koliko – toliko. Jasno je da Celticsi više nisu konkurenti za naslov s ovom ekipom i da je Big Three era podbacila. Nakon prvog naslova oèekivali smo makar još jedan ili dva, no ozljede, jaèanje konkurencije i pad kvalitete zbog godina uzeli su svoj danak. Celticsi stoga neobièno podsjeæaju na Ramonese koji su izdali transcedentalni prvi album, ploèu koja je promijenila tijek povijesti pop muzike, i kojeg kasnije nikad nisu uspjeli nadmašiti solidnim, lijepim no ne i sjajnim izdanjima.

Ova bi sezona mogla biti njihov End of the century, èudan, popljuvan i drastièno podcijenjen album kojeg su èak i èlanovi benda mrzili. Celticsi još uvijek imaju dovoljno goriva u tanku da unakaze neku od ozbiljnijih ekipa u doigravanju. Klupa im je bolno tanka nakon što je Jeff Green, èovjek koji je èesto optuživan da nije borben i da nema srca, izbaèen iz stroja zbog problema sa srcem, no èak i uz takvu tanku klupu starteri su dovoljno iskusni da nekome zapapre, a pomoæi æe im i Brandon Bass kojeg su dobili na poklon od Orlanda. Ova bi sezona mogla biti labuði pjev Celticsa, posljednje rokijanje ekipe koja æe kroz dvije – tri godine „snimiti“ Mondo Bizzaro, a nakon toga i neizbježni Adios Amigos.

03. Orlando Magic (43 – 23)

Orlando je loša momèad. Jednodimenzionalni šuteri, ostarjeli veterani, lešine u obrani, to su igraèi koji èine ekipu koja se, posve neprikladno, naziva Magic. Jedina èarolija koja postoji u Orlandu, jedino ime koje je uistinu vrijedno spomena, jedini igraè koji im garantira ulazak u doigravanje je Dwight Howard.

Pisao sam bilijun puta o limitima najboljeg centra lige, o njegovom neuklapanju u sistem Stana Van Gundya, o grezoj, nekoordiniranoj i krutoj igri leðima, o užasnom postotku slobodnih bacanja, o preèestoj frustraciji zbog sudaèkih odluka. Bez obzira na mane, Howard je drugi najbolji igraè lige. Zato jer je efikasan. Zato jer je koristan.

Howard je centar koji igra 40 minuta po susretu i ne propušta utakmice jer nikad nije ozlijeðen. Nitko ne zatvara reket bolje od njega, nitko ne gradi defanzivni skok bolje od njega, samo je Kevin Love bolji ofenzivni skakaè. Howard je roðeni bloker koji sprijeèava ulaske u reket samom svojom pojavom, izvrstan je u pomaganju u obrani, zatvara pick ‘n’roll bolje od ikoga u ligi, iznuðuje faulove u napadu, pogaða ogroman postotak šuta. Howard donosi svojoj ekipi 6 do 7 napada više po utakmici, napada koje sam realizira. Ukoliko želite znati koju momèadsku statistiku trebate gledati kako bi otkrili tko je pobijedio u nekoj utakmici evo vam odgovora. Broj šuteva iz igre. Postotak šuta iz igre. Broj slobodnjaka. Pokažite

mi igraèa koji brže puni ove stupce od Howarda. Nije èudno što navijaèi Orlanda strahuju od njegovog izglednog odlaska. Nije èudno što novinari koji prate Magic za sve sadašnje i
No Dwight nije kriv za probleme koje je Orlando imao prošle godine, nije kriv za probleme koje je imao na otvaranju sezone i definitivno neæe biti kriv za probleme koji æe iskrsnuti u buduænosti. Orlando je loša ekipa. To je sve.buduæe probleme Orlanda krive narušenu kemiju zbog njegovog izglednog odlaska.

Mislim, bez Howarda bi se borili za posljednje mjesto Istoka s Washingtonom i Netsima. Anderson, Turkoglu, Redick, Richardson i Hughes nisu ništa više od dalekometnih šutera; sve njihove ostale sposobnosti ne nadilaze NBA prosjek. Glen Davis je koristan igraè koji voli raditi za momèad, ali u Orlandu nema za koga raditi te se nikako ne uklapa u Van Gundyevu igru. Jameer Nelson je više šuter nego play i svake godine sve više i više tone, a istim je smjerom krenuo i Jason Richardson otkako je došao u ovu ekipu.

Magic je poput peèene kokoši i krumpira. Howard je fino i ukusno meso, ostatak ekipe su stari i malkice presušeni krumpiri. Nema sumnje da se radi o ukusnom i zasitnom obroku, ali i o obroku koji vas neæe ostaviti bez daha, kojeg ste jeli milijardu puta i koji je poprilièno jednolièan. Stalno u rotaciji na obiteljskom stolu, ali nikad serviran za blagdane.

02. Chicago Bulls (49 – 17)

Svi znamo kako su Bullsi prokleto dobra momèad. Derrick Rose je mini verzija LeBrona Jamesa, Joakim Noah je jedan od najboljih skakaèa i obrambenih igraèa lige, Luol Deng je all-around klasa, Carlos Boozer je pretalentiran da bi ponovio lanjsku sezonu, Rip Hamilton je preiskusan da bi ponovio lanjsku sezonu. Klupa je duboka, imaju 11 igraèa koji zaslužuju minute, imaju najboljeg defanzivnog trenera u ligi, nitko ne brani reket tako dobro kao Bullsi, mogu se nositi i s brzim i sa visokim ekipama i bili bi najkompletnija momèad lige da imaju rasnog drugog strijelca.

Rasni drugi strijelac je upravo ono što je Bullsima nedostajalo da svladaju Miami Heat u lanjskom playoff obraèunu koji je bio puno neizvjesniji nego to konaèan rezultat govori. Miami se pošteno namuèio s Bullsima, no užasna predstava Boozera i lagano štopanje Roseovih ulaza uništile su sve šanse Chicaga da se dokopa velikog finala po prvi put nakon 1998. godine. Bullsi su svoje probleme pokušali riješiti dovoðenjem Ripa Hamiltona koji se savršeno uklapa u njihov sustav i koji æe im pomoæi tijekom regularne sezone, prije svega svojim kretanjem koje otvara užasno puno prostora za igraèe poput Denga i Boozera. Èovjek s plastiènom maskom je bio jedini igraè kojeg su Bullsi mogli dovuæi u svoj grad s obzirom na stanje salary capa, no svima je jasno da 33-godišnji Rip nije igraè koji donosi prevagu u moguæim susretima protiv moænog Miamija. Nakon što su prošlog ljeta zaokružili ekipu Bullsi su zadržali status quo ove sezone, nadajuæi se da æe napredak Rosea i Denga te bolje Boozerove partije biti dovoljne za osvajanje trofeja. Varaju se. I svima je jasno da se varaju osim njima.

No imaju li Bullsi uopæe opcija? Howard ne želi doæi u Chicago, niti jedan drugi igraè se ne nudi na tržištu, Boozera se nakon lanjske sezone ne može utopiti pogotovo kada uzmete u obzir njegov ugovor, za igraèe s klupe se može dobiti malo i ništa jer se redom radi o izgraðenim igraèima s jako malo prostora za napredak… Bullsi su tu gdje jesu i tu æe ostati sve dok ne odluèe riskirati i riješiti se trenutne postave, no sumnjam da æe do toga doæi kroz sljedeæe tri godine. Time su se osudili na izvrsnost, ali i na gorke poraze u finalima konferencije. Bullsi su brutalno jaki, ali èetiri uzastopne pobjede protiv Heata mogu upisati samo ako se Wade i/ili LeBron ozlijede. Kvragu. Idem se ubiti sad.

01. Miami Heat (51 – 15)

Najbolja momèad lige na poèetku je sezone izgledala dosta klimavo. Izvlaèili su se protiv inferiornih protivnika poput Charlottea, popuštali su na centarskim pozicijama kao lani, u nekoliko navrata nisu uspjeli nametnuti svoj ritam, igrali su jako lošu obranu, a Wade i LeBron su izgledali užasno svaki put kada bi pokušali roknuti iz daljine. Trebaju li biti zabrinuti? Jok. Unatoè klimavim igrama izgubili su jednu jedinu utakmicu.

Ništa èudno, Miami je puno bolja ekipa nego lani. Zato jer jest ekipa, a ne nakupina zvijezda i role playera kao prošle godine, godine u kojoj je Heat èesto igrao bez glave i repa pokušavajuæi pronaæi ispravnu dinamiku izmeðu Wadea i LeBrona, pokušavajuæi pronaæi pravo mjesto u psihološkoj slici ekipe za Chrisa Bosha, pokušavajuæi uigrati sve te igraèe nenavikle na zajednièku igru. Djeèje su bolesti otklonjene te nas ove sezone oèekuje prva titula za škvadru sa South Beacha.

Okej, nije lijepo dijeliti prstenje veæ u sijeènju èak ni kada se igra normalna sezona, ali dajte mi recite koja je to ekipa bolja od Miamija? LeBron je najbolji igraè lige koji je konaèno malo poradio na svojoj igri leðima, Wade je i dalje zvijer unatoè ozljedama i godinama koje ga polako sustižu, a Bosh je postao užasno potcijenjen otkako je došao u Miami i gotovo nitko ne vidi koliko je napredovao u obrani što je apsolutni kriminal pošto je napredak vidljiv s jebenog Pavonis Monsa. No nije veliki trojac jedini razlog zašto je Miami ove sezone prvi favorit za osvajanje naslova. Mario Chalmers je konaèno shvatio da je najkorisniji kada brzo preda loptu i namjesti se u kut na tricu, Norris Cole je ušao sjajno u sezonu iako mu nikada neæu oprostiti što se ošišao, Udonis Haslem i Joel Anthony ove æe sezone odraðivati prljavi posao bolje nego ikad prije, a Shane Battier im donosi iskustvo i dobru obranu s klupe, unatoè tome što mu zglobovi škripe kao amortizeri na starom jugiæu. Jednom kada se Mike Miller vrati u ekipu i uzme minute nepouzdanom Jamesu Jonesu ovo æe postati teški razaraè od ekipe.

Što oèekujem ove sezone od Miamija. Oèekujem jednu pravu, žestoku Peter North sezonu u kojoj æe jebati svoje protivnike oralno, analno i vaginalno* te završiti godinu eksplozivnim, peternorthovskim završetkom, ako kužite što želim reæi. Miami neæe doæi do velikog klimaksa samo ako ga sami prerano izvuku. Samo ako si sami pucaju u nogu. Samo ako se uruše sami u sebe. Kao… kao lani.

*Okej, malo pilam naopako. Miami bi mogao imat problema s ekipama koje imaju centra koji ih može riješiti jedan na jedan i ekipama koje ih mogu zgaziti brzim ritmom. U èitavoj ligi postoje samo dvije takve momèadi – Denver koji neæe proæi Zapad i Orlando koji ima hrpetinu mana da bi bio ozbiljnija prepreka za Miami.

Konaèno. 20 stranica gluposti je konaèno iza mene. Bole me prsti, bole me oèi, bole me leða. Ukoliko imate kakav narodski lijek za skribomaniju javite se na fejs. Do sljedeæeg èitanja mi budite dobro i uživajte u novoj sezoni koja još nije pravo poèela.

Kolumnist Hrvoje Franèeski pokrenuo je vlastiti blog kojega možete posjetiti ovdje – Èovjek koji je buljio u ekran