Jadni Greg Oden. Ne samo što izgleda kao da su ga juèer sin i snaha strpali u staraèki dom, nego mu se i tijelo tako ponaša. Možda nije pogrbljen i ruke mu se ne tresu, no toliko je izrauban da ne može stajati na nogama. Doslovno. Patela, koju je smrskao prije mjesec i kusur dana, oznaèila je kraj njegove treæe sezone u NBA-u, a mnogi strahuju kako bi ona mogla znaèiti i kraj èitave karijere. Barem one dostojne prvog picka na draftu.
S 82 utakmice u tri godine i pet gadnih ozljeda* Oden je eventualno mogao biti prvi pick na draftu medicinskog fakulteta buduæi da bi studenti imali što nauèiti na njegovim povredama. Što je velika, velika šteta zato jer Oden nije samo talentiran košarkaš veæ i liènost kakva je kronièno nedostajala NBA-u. Ne raða majka svaki dan momka visokog 213 centimetara koji ima rafiniran rad nogu i zna se zajebavati na raèun svog lica koje izgleda kao netom izorana njiva. Oden je trebao biti manje arogantni Shaq, dominantan u reketu, duhovit u susretima s novinarima, velikog srca i uvijek spreman na osmijeh. Na žalost, na Odenovom licu u posljednje vrijeme viðamo samo izraze straha, užasa i boli. Baš kao i na licima navijaèa Blazersa.
*Sve je poèelo zapešæem kojeg je sredio na faksu, slijedila je mikrofraktura koljena, pa ozljeðeno stopalo, pa fraktura koljena i na kraju smrskana patela.S tim da ne raèunamo vaðenje krajnika za vrijeme Ljetne lige. Uživancija, kažem vam.
Nije da im je ovo prvi put. Ne mislim pri tom na Arvydasa Sabonisa, koji je u Blazerse došao s polovnim leðima i izlizanim zglobovima, ne mislim pri tom ni na Zacha Randolpha, koji nije imao fizièkih veæ psihièkih problema*, ne mislim èak ni na Billa Waltona koji zbog svojih stopala nikad nije ostvario puni potencijal. Znate na koga mislim. Zahvaljujuæi internetu još uvijek možete vidjeti Sterna sa svojim porno-brkom kako izlazi na pozornicu i izgovara: “Portland selects Sam Bowie, University of Kentucky“.
* NBA-u kronièno nedostaje momèad poput Jail Blazersa, jedna potpuno bolesna ekipa koja bi Davida Sterna dovela do ludila. Recimo ovako: Arenas i Mayo na bekovima, Artest na krilu, Zach Randolph na èetvorci i Sheed na centru. Iverson kao šesti èovjek, Marbury, Anthony Randolph, Stephen Jackson i Beasley u rotaciji, i Telfair radi kemije u ekipi. Potencijal za pucnjavu/šaketanje/živèane slomove je beskonaèan, još kad uraèunamo Iversonovo nezadovoljstvo time što mora ulaziti s klupe… Dajmo Marku Cubanu da vodi ekipu i riješit æemo se Sterna zauvijek. Kad kažem zauvijek mislim zauvijek.
Kolika budala morate biti da izgubite Waltona zbog frakture u stopalu, uzmete Mychala Thompsona prvim pickom drafta, i onda 6 godina kasnije prvim pickom izaberete centra koji takoðer ima frakture u stopalu, koji je propustio dvije godine na sveuèilištu, kojeg su lijeènici Blazersa prije drafta pregledavali punih sedam sati i koji je u NCAA-u imao slabije brojke od Thompsona?! Èak i kad zanemarimo fijasko ne biranja Jordana, svima je jasno kako je izbor Sama Bowieja bio pogrešan. Nemojte me krivo shvatiti, Bowie je bio jako dobar centar kad je bio zdrav, no to nije bilo tako èesto. Dinamo je imao više proljeæa u Europi nego Bowie zdravih godina. Slièna sudbina, èini se, èeka i Grega Odena, posebno kad uzmemo u obzir da momak ima 167 godina.
Zapravo, zastrašujuæe je koliko su Bowiejeva i Odenova prièa sliène. Obojica su trebala biti dominantni centri, brzi na nogama, spretni i snalažljivi, s tim da je Bowie imao nešto bolju vanjsku igru, dok je Oden trebao biti snažniji u reketu. Bowie je karijeru završio s prosjekom od 10 poena i 7 skokova, Oden za sad ima 9 poena i 7 skokova. Izvan terena obojica su bili elokventni i uglaðeni. Obojica su, kao što smo veæ rekli, bili prave mimoze. No, ono po èemu æe ostati upamæeni (ukoliko se Oden ne oporavi od ozljeda, što mu ja od srca želim) su ljudi koji su birani iza njih. Chicago je izabrao Jordana, a o njemu veæ sve znate. Seattle je izabrao Kevina Duranta, o kojem bi trebali sve znati. Zato jer je momak sjajan.
Graðen poput onih starinskih krila, dugaèak, mršav i vižljast, Durant ubija svoje protivnike iz daljine prekrasnim skok-šutom, a ukoliko se postave preblizu lakoæom ih pretrèi svojim Usain-Boltovskim korakom. Ne samo da svake godine drastièno poveæava broj postignutih poena (20 u prvoj, 25 u drugoj, 29 u treæoj godini) veæ je iznimno konzistentan te je u tri godine propustio samo 10 utakmica. Durant je osim toga užasno dosadna osoba, ili se bar takvim èini iz svojih intervjua, što je kod košarkaša, ne bi vjerovali, jako dobra osobina. Dok LeBron govori o sudbini, o osvajanju svijeta i o globalnim ikonama, Durant s jednakom strašæu prièa o treninzima i dizanju utega u teretani.
Mislim, normalni ljudi bi vjerojatno poèinili samoubojstvo kad bi otkrili da æe ih preseliti iz Seattlea u beskrvni Oklahoma City, no Durant je preseljenje pozdravio i sad tvrdi da mu paše igrati na selu, te da na veèer ionako najviše voli izlaziti u dvoranu i tak, malo pucati slobodnjake. Da imate ovakvog prijatelja vjerojatno bi ga se odrekli kroz pet nanosekundi, no kao košarkaša jednostavno ga morate voljeti. Durant ima sreæu što su ga okružili s nekoliko jako dobrih igraèa (Westbrook i Green su sjajni timski igraèi, Harden bi mogao biti jako dobar, u najmanju ruku oduševljavat æe nas svojom bradom, a tu je još nekoliko odliènih role playera) i kroz godinu ili dvije igrat æe veoma važnu ulogu na Zapadu. Kroz godinu ili dvije Durant bi veæ mogao poèeti s oblikovanjem vlastite NBA legende, nešto što Oden zasigurno neæe moæi. Zapravo, Greg bi mogao postati dio Durantove legende, baš kao što je Bowie postao dio Jordanove*. Što se ne bi dogodilo da u ligi ne postoji debilno pravilo – uvijek biraj franchise centra ispred franchise beka. Uvijek. Šteta što je Blazerse to pravilo veæ dva puta ugrizlo za dupe. Sreæa da imaju Aldridgea i Roya da sprijeèe infekciju.
*Opet kažem, ne mogu opisati koliko mi je žao zbog toga. Greg se èini kao sjajna osoba i bit æe prava šteta ukoliko ne napravi nešto od svoje karijere. No, nakon pet uzastopnih ozljeda èak se i najtvrði ljudi teško vraæaju…