Pepeljasta glava Davida Sterna zadovoljno se nacerila koraèajuæi prema mikrofonu usaðenom u pozornicu Prudential Centra u Newarku. Scena je postala sastavni dio NBA drafta – David Stern, njegov nezgrapni korak, široki osmijeh i zvižduci kakve ne bi dobili Radimir Èaèiæ i Tomo Horvatinèiæ na godišnjem kongresu o sigurnosti u prometu. Posljednje dvije godine slušali smo prièe kako su igraèi Miami Heata preuzeli uloge zlikovaca u NBA-u, no nakon drafta postalo je kristalno jasno da Komesar niti u jednom trenutku tu ulogu nije prepustio drugima. Æulio je uši na zvižduke, smijao se, oèevidno je uživao u trenutku kada je Heat predstavio kao nove NBA prvake, a jedino što je nedostajalo je da si turi srednji prst u usta i onda ga, slinavog i uspravnog, pokaže èitavoj dvorani, polako, s desna na lijevo, u gesti koja ne oznaèava ljutnju nego superiornost.
Sternova mala predstava bila je ujedno i jedini dio drafta koji se ponavlja iz godine u godinu. Ove sezone nismo imali prilike uživati u nezgrapnim zagrljajima komesara i igraèa, odjela su bila manje – više neupadljiva, nije bilo žvaljenja sa djevojkama ni majki koje su porstale u suzama, a ono što posebno frapira je što nije bilo retardiranih trejdova i neshvatljivih pickova.
Prerano je reæi da su se GM-ovi iznenada opametili, razlog æe prije biti nova, restriktivna pravila vezana uz salary cap po kojima potencijalno kvalitetni rookieji s niskim plaæama imaju veæu vrijednost od etabliranih veterana. Drugi razlog je sama dubina talenta u ovogodišnjem draftu koji bi s vremenom trebao postati jedan od tri najbolja drafta u zadnjih 10 godina. On nije debeo pri vrhu i mršav pri dnu kao legendarni draft 2003. godine koji nam je podario LeBrona, Wadea, Bosha i Mela. Prije nalikuje na draft 2008. godine koji nam je donio nekoliko vrhunskih igraèa i pregršt startera i role playera koji su podigli kvalitetu na jedan viši nivo*. Što ne znaèi da neke ekipe nisu draftale bolje od drugih.
*Rose, Westbrook i Love su se dokazali kao zvijezde u samo 4 godine, no prava vrijednost tog drafta leži u igraèima poput Hibberta, Mayoa, Gallinarija, Erica Gordona, Augustina, JaValaea, Andersona, Leeja, Batuma, Ibake, Hilla, Arthura, Pekoviæa, DeAndrea, Chalmersa, Jordana, Aiska, Mbah A Moutea, Dragiæa, Thompsona i Randolpha, igraèa koji su solidan starterski materijal i koji ligi èija se kvaliteta najèešæe procjenjuje po blistavom sjaju zvijezda daju dubinu koja joj je potrebna ukoliko gledate utakmice iz dana u dan.
New Orleans Hornets
Izabranici: Anthony Davis 1(1), Austin Rivers 1(10), Darius Miller 2(16)
Nakon plesa kuglica automat je odluèio kako æe prvi izbor drafta pripasti ekipi koju je liga upravo uspjela prodati. Hm. Hmmmmmm. HMMMMMMMMMMMMMMMMM.
Odgurnemo li teoretièare zavjera na stranu zakljuèit æemo kako su Hornetsi bili prokleto sretni. Anthony Davis je jedini igraè na draftu za kojeg bi se zakleo da æe postati zvijezda. Bolesno dugaèke ruke, nenadmašna pokretljivost, savršen osjeæaj za igru u obrani, razumijevanje defanzivnih shema, precizno preuzimanje igraèa kod pick ‘n’ rolla, obrana i u low postu i na trici, mekane ruke, završavanje oko obruèa, istrèavanje tranzicije su samo neki od izraza koji se vežu uz njegovo ime. Unibrow je defanzivno ispoliran igraè koji bi trebao imati problema iskljuèivo s težim centrima poput Howarda i Bynuma koji ga mogu izgurati iz pozicije, dok bi ostalu ekipu trebao proždirati kao što Eddie Curry proždire Big Macove. Davis je poprilièno sirov igraè u napadu, kao i veæina one and done visokih igraèa koji su u srednjoj dominirali na raèun svoje visine zbog èega nisu radili na low post pokretima. Davisu ipak treba odati priznanje jer je napravio odreðen napredak tijekom sveuèilišnog školovanja – razvio je pristojan horok na kojem treba nastaviti raditi, dodao je u arsenal i solidan skok šut s vrha reketa, a njegove meke ruke mogle bi ga uèiniti ubojitim pick ‘n’ roll igraèem. No njegova najveæa prednost ne leži u pukom fizièkom talentu nego u mentalnoj snazi. Davis je ozbiljan i fokusiran momak koji se ubija na treninzima i koji je svjestan uzroèno – posljediène veze izmeðu napornog rada i uspjeha koju njegovi vršnjaci tako èesto ne uspijevaju shvatiti. Kada spojite talent i uživanje u napornom radu imate temelje za stvaranje košarkaškog superstara.
Austin Rivers je naslijedio talent i uživanje u napornom radu od starog, no za razliku od Doca koji je uvijek znao gdje mu je mjesto Austin je malo zabrijao. Rivers je tijekom koledž karijere znao povlaèiti totalno retardirane poteze koji ukljuèuju pokušaje poentiranja skok šutom u situacijama u kojima je udvojen, napadanje obruèa protiv zone, šutiranje runnera protiv centra s krive noge dok otvoreni èovjek èeka sam na trici, bjesomuèno driblanje bez penetracije koje rezultira izgubljenim loptama… Rivers je tijekom svoje kratke Duke karijere èesto izgledao kao jedan od onih igraèa koji su si umislili da su Kobe Bryant, iako posjeduju polovinu njegovog talenta*. Hornetsi æe pokušati preusmjeriti njegovo samopouzdanje i iskoristiti Riversov solidni crossover, ubojit prvi korak i gotovo pa Wadeovsku sposobnost razdvajanja obrane no nekako sumnjam da æe u tome uspjeti. Hornetsima je potreban plej. Rivers nije plej. Rivers je bek koji carini loptu, nešto što Hornetsi veæ imaju u kvalitetnijem i talentiranijem Ericu Gordonu. Bit æe zanimljivo gledati Hornetse sljedeæe sezone, baš zato što se Rivers nikako ne uklapa u njihovu ekipu.
*Vidi Young, Nick i Smith, J.R.
Za razliku od Dariusa Millera koji bi i za 5 godina mogao i morao biti dio neke NBA rotacije, što se baš ne može reæi za svaki izbor druge runde. Miller je graðen kao NBA krilo, igra kao NBA krilo, neæe mu biti problem ulaziti s klupe, momèadski je igraè koji se specijalizirao za igranje obrane i pogaðanje spot up trica. Ukoliko je prošlo finale ikakav pokazatelj razvoja lige takvim æe se igraèima cijena iz godine u godinu poveæavati.
Charlotte Bobcats
Izabranici: Michael Kidd-Gilchrist 1(2), Jeff Taylor 2(1)
Do the right thing. Michael Jordan je tijekom svoje igraèke karijere èesto gledao pomahnitalog Spikea Leeja na tribinama MSG-a, no èini se da nikada nije pogledao njegov najpoznatiji film. U karijeri GM-a/NBA vlasnika Jordan nije radio prave stvari. Svi su oèekivali da æe nastaviti s tradicijom i u 2012. godini. Bam! Jordan nam je zakucao na glavu, isplazio jezik i slegnuo ramenima. Izabrao je Michael Kidd – Gilchrista. Još uvijek sam šokiran.
MKG je igraè koji podsjeæa na Iggya, Denga, Artesta, Pippena, na sve one vrhunske defanzivce kojima je trebalo nekoliko sezona da pronaðu napadaèku igru. Gilchristu æe trebati nekoliko sezona da zaigra u punom sjaju i preporodi Bobcatse iz teških luzera u silu na Istoku, no to je upravo ono što Charlotti treba – nekoliko sezona cuclanja kite koje æe im donijeti pregršt visokih pickova na draftu. MKG i Bismack Biyombo su èvrsti temelji za izgradnju defanzivnog bedema, a ukoliko samo jedan od njih nauèi igrati u napadu Bobcatsi bi trebali dobiti superstara koji im konstantno izmièe. Moja lova je na MKG-u koji je visok i èvrst i veæ sad zna poentirati u tranziciji (što je izuzetno korisna vještina u defanzivnoj ekipi) te me ne bi èudilo da kroz tri godine razvije i skok šut i ulaz*, naroèito ako vjerujete u prièe da lik živi u dvorani i razmišlja o basketu dok jede, sluša muziku, kenja, uèi, èisti sobu, kiseli zelje, cuga u parkiæu, jebe i radi sve što mladi ljudi inaèe rade, dakle svake jebene sekunde svakog jebenog dana. Uostalom, ne morate vjerovati u prièe – njegov intenzitet, njegova volja, njegova želja da bude što bolji i da svoje suigraèe uèini boljim jasno se vidjela na terenu na kojem je MKG bio gazda, šef, car i sultan koji je svojom igrom davao primjer drugima. MKG je upravo ono što je Bobcatsima trebalo.
*Koji ne mora biti tehnièki savršen. MKG je graðen kao tenk i nema baš puno igraèa u ligi koji ga mogu napasti tijelom u tijelo.
Nešto što se ne bi moglo reæi za Jeffa Taylora koji je za dva koplja lošija verzija Michalea Kidda – Gilchrista, dakle obrambeno krilo koje im ne može pretjerano pomoæi u napadu. Bobcatsi su mogli izabrati Draymonda Greena, Quincya Millera, Dorona Lamba i Willa Bartona, ali nisu. Ah. Do the right thing filozofija ipak nije do kraja usvojena u Šarloti, ali nema veze, poèela se uèiti. I to je nešto.
Washington Wizards
Izabranici: Bradley Beal 1(3), Tomaš Satoransky 2(2)
Može li mi netko objasniti kako ista osoba u istom poslu s vremenskim razmakom od samo dvije godine može potpuno promijeniti filozofiju rada? I to filozofiju koja mu je donijela uspjeh? Washington Capitalsi su postali NHL sila nakon što ih je kupio internet mogul Ted Leonsis. Washington Wizardsi su se pretvorili u krpu u koju su ostale NBA momèadi brisali svoje ejakulatom uprljane glaviæe penisa. Capitalsi su polako gradili momèad, Wizardsi su željeli sve odmah. Capitalsi su pažljivo trošili novce, Wizardsi su ih koristili za paljenje kubanskih cigara.
Spièkali su lovu na usijane glave i egoistiène revolveraše, na pohlepne ljenèine i netalentirana trupla, razbacujuæi se lovom kao da su je ukrali iz opæinske blagajne. Na trenutak mi se uèinilo da se situacija smirila i da su Wizardsi odluèili skresati plaæe i posvetiti se dugoroènoj izgradnji ekipe i onda bam! Prvo Nene, pa Ariza i Okafor i evo ih sad tu gdje jesu – postali su ekipa koja se možda može provuæi u playoff na Istoku i ispasti u prvom krugu. Umjesto da sisaju tri godine i pretvore se u punokrvnog contendera, odluèili su se za petogodišnje mediokritetstvo nakon kojeg æe opet trebati u rebuilding. Mediokritetstvo kojem se mogu nadati samo ako se Bradley Beal razvije u kvalitetnog igraèa.
Bek Florida Gatorsa èesto je usporeðivan s Rayom Allenom iako nema ni trunku Jesusove dalekometne ubojitosti. Bealov šut izgleda krasno i podsjeæa na Ray Raya ili Mikea Millera iz Timberwolves dana, ali je neuèinkovit i neprezican. Beal bi na papiru trebao pomoæi ekipi Wizardsa širenjem parketa, no na koledžu je šutirao samo 34 posto sa trice. Koledž trice. Koja je metar kraæa nego u NBA-u.
Okej, dio njegovih šuterskih problema plod je katatoniènog napada Gatorsa koji ga je prisiljavao da dobar dio šuteva uzme iz driblinga, ali opet ne vjerujem da Beal može odmah pomoæi Wizardsima. Momak ima štofa od kojeg se može napraviti dobra roba, ima taj krasan izbaèaj, ima solidan ulaz, brz je i jak i vidno je napredovao u odnosu na poèetak koledž sezone, ali nisam siguran da æe postati vrijedan treæeg picka na draftu za manje od tri – èetiri godine. Do tada Wizardsi bi mogli ostati bez Walla, Nenea i ostale ekipe. Možda im se tada prikljuèi i Tomaš Satoransky koji æe vjerojatno ostati u Španjolskoj sve dok ABA liga ne propadne zbog recesije.
Cleveland Cavaliers
Izabranici: Dion Waiters 1(4), Tyler Zeller 1(17)
Koliko kvalitetnih dvojki trenutno igra u ligi? Bryant je još uvijek tu, Wade takoðer, Manua ne smijemo zaboraviti. Gordon je stalno ozlijeðen pa æemo ga preskoèiti iako je zadnja Clippers sezona bila odlièna, James Harden se ugurao u izbor. Ray Allen? Možda. Monta Ellis? Da, ali 80 posto ljudi se neæe složiti sa mnom. I to je to, zar ne? SG je najtanja pozicija u NBA-u, pozicija koja se napunila combo bekovima i defanzivnim specijalcima u nedostatku velikih zvijezda. Ovogodišnji draft trebao bi obnoviti tu poziciju baš kao što su tri prethodna drafta obnovila pozicije èetvorki i plejeva. Beal, Rivers, Lamb, Ross, Waiters birani su u top 15. Skeptièan sam prema svakom od njih. Prema Waitersu najviše.
NBA 2k12 rijeènikom Dion Waiters može postati igraè èija æe overall ocjena na zenitu karijere iznositi 89 (niz all star nastupa i izbora u drugu i treæu petorku lige), ali isto tako može postati igraè èija ocjena iznosi 68 (desetak minuta po utakmici s klupe). Waiters je usijana glava s usijanom igrom, èovjek brzog prvog koraka i sjajnog ulaza, èovjek koji odlièno završava oko obruèa i koji odlièno pogaða šuteve kakve æe morati uzimati u NBA ligi. Waiters je ujedno igraè koji je èitavu sezonu ulazio s klupe unatoè tome što je bio najtalentiraniji igraè svoje ekipe. Waiters je ujedno igraè koji je skoro napustio Syracuse zbog stalnih svaða s trenerom Jimom Boeheimeom. Waiters je ujedno igraè èija se igra pogoršavala u važnim utakmicama protiv jake konkurencije. Waiters je ujedno igraè koji je prestao putovati po SAD-u i raditi vježbe za NBA ekipe nakon što je dobio obeæanje od Phoenix Sunsa da æe ga izabrati 13. pickom drafta. Waiters je ujedno igraè koji je zabijao samo 13 poena po susretu u svojoj drugoj NCAA sezoni. Neproduktivan, svadljiv, egocentrièan, nemotiviran. Previše uskliènika za moj gušt. Previše problema. Kada uza sve to uzmete u obzir da Waiters igra slièan basket kao i Kyrie Irving jasno je zašto mislim da æe Dion biti najveæi bust ovogodišnjeg drafta. Volio bih da su Cavsi, meni jako simpatièna ekipa, uzeli Thomasa Robinsona ili Harrisona Barnesa, ali nisu. Za njihovo dobro nadam se da sam u krivu.
Njihov drugi pick bio je nešto logièniji i bolji. Sa 17. pickom trebali su se kockati i uzeti Jareda Sullingera, no i Tyler Zeller je solidan izbor. Visoki bijelac je španer i pol, ne boji se velikih trenutaka, igra s intenzitetom, ima par low post pokreta i užasno je brz u tranziciji. Nije vrijedan tri picka koja su Cavsi dali za njega, ali èovjek bi trebao ostati u ligi bar deset godina ukoliko ga ne pokose ozljede.
Sacramento Kings
Izabranik: Thomas Robinson 1(5)
Veæina mladiæa igra košarku zato što može. Thomas Robinson je igra zato jer mora. Momak je ostao bez djeda, bake i majke u samo tri tjedna. Njegova devetogodišnja sestra Jayla tugovala je na drugom kraju zemlje, u kuæi njenog (ali ne i Thomasovog) oca koji je upravo izašao iz zatvora. Odluèan da osigura buduænost za sebe i za svoju malu sestru Thomas Robinson je igrao poput oèajnika.
Zona ispunjava samo želje oèajnika, tvrdi Andrei Tarkovsky u Stalkeru, pa nije èudno što je Robinson ušao u zonu i što su mu se želje ispunile. Intenzitet i snaga koje je pokazao u Kansasu trebale bi se preslikati i na igru Kingsa koji su imali preèe potrebe od klasiène èetvorke (nisko krilo, bek šuter koji može igrati bez lopte) ali nisu pali u klopku draftanja prema potrebi nego su uzeli najtalentiranijeg igraèa koji im je ostao na raspolaganju.
Robinson ima puno kvaliteta -. igra kao navijen, može pogoditi šut s poludistance, izvrstan je u zaštiti skoka, dominira protiv slabijih, igra odlièno protiv jaèih protivnika, ne boji se velikih trenutaka, želi i može nositi momèad, solidno završava oko obruèa, no njegov najveæi kvalitet se èesto gura u stranu. Robinson je odlièan dribler. Odlièan. Za svoju visinu, naravno. Poradi li još mrvicu na vanjskom šutu pretvorit æe se u ubojitu napadaèku mašinu, a dvojac Cousins – Robinson mogao bi postati najubojitiji high – low tandem lige. Agresivan, nabrijan, jak kao bik, Robinson je veæ sada spreman za NBA ligu. Kingsi nisu mogli bolje proæi.
Portland Trailblazers
Izabranici: Damian Lillard 1(6), Meyers Leonard 1(11), Will Barton 2(10)
Jep, jep, jep, lako je otpisivati igraèe koji dolaze sa slabih sveuèilišta i koji igraju protiv slabe konkurencije. Prije poèetka drafta èuli smo pregršt ne pretjerano smiješnih šala vezanih uz Damiana Lillarda i njegovog jadnog Weber Statea i jadnièke Big Sky konferencije u kojoj je novopeèeni plej Blazersa dominirao protiv metar sedemdaset visokih bijelaca. Prije dvije godine iste su se šale zbijale na raèun Paula Georgea koji je ove sezone pokazao da se na njega itekako može raèunati u buduænosti. Lillard se nikada neæe pretvoriti u dominantnog igraèa zato jer ne posjeduje brzinu, snagu, visinu, pregled igre i završavanje oko obruèa kakvo krasi dominantne igraèe te se može reæi kako su Blazersi olako potrošili šesti pick na njega, ali postoji jedna velika, svjetla toèka u njegovoj igri – Lillard je bio daleko najbolji pick ‘n’ roll bek na draftu. S obzirom da se 80 posto ekipa pretvorilo u pick ‘n’ roll momèadi takva vještina bi mu trebala pomoæi u ligi.
Možda èak nauèi i Meyersa Leonarda kako igrati pick ‘n’ roll. Leonard je igraè koji bi se mogao pretvoriti u solidnog startera u maniri pokretljivijeg i slabijeg Roya Hibberta, ali bi isto tako mogao postati grijaè klupe poput Aarona Graya i Colea Aldricha. Leonard je pravi centar koji ima nekoliko lijepih post up pokreta, krasno se kreæe na terenu i može pogoditi šut s vrha reketa, ali morat æe krvavo raditi ukoliko želi biti faktor u buduænosti. Isto vrijedi i za Willa Bartona koji se proslavio u Memphisu kao strijelac koji zabija i s poludistance i oko obruèa i koji bi jednog dana mogao popuniti cipele Wesa Matthewsa, ali koji bi isto tako mogao izletjeti iz lige nakon dvije ili tri sezone. Volio bih da su se Blazersi više kockali i birali igraèe poput Drummonda, Sullingera, Hensona, Jonesa i Whitea, a ne popunjavali roster prema potrebama, no što je tu je. Lillard i Leonard imaju potencijala, ali njihov plafon ne može se mjeriti s plafonom spomenutig igraèa, a isto tako ne može se sa stopostotnom sigurnošæu reæi da æe i Lillard i Leonard biti kvalitetni NBA igraèi.
Golden State Warriors
Izabranici: Harrison Barnes 1(7), Festus Ezeli 1(30), Draymond Green 2(5), Ognjen Kuzmiæ 2(22)
Golden State Warriorsi su prije poèetka drafta gradu i svijetu objavili kako žele defanzivno krilo. Iguodala ili Deng ili Granger. Odredili su kalup. Dobili su igraèa koji bi ga mogao prepuniti.
Amerièki mediji i skauti osuli su paljbu po Harrisonu Barnesu zato jer na sveuèilištu nije pokazao da može preuzeti utakmice. Srušili su ga sa prve pozicije na draftu zato jer nije killer. Nije ubojica. Nije terijer koji æe vas sam uništiti. Pet poena tu, pet poena tamo, Barnes je takav tip igraèa.
No to ne znaèi ništa. Harrison bi trebao zasjati tek za par godina. Njegove fizièke predispozicije, njegov talent, njegovo razumijevanje košarke kao timskog sporta i sve one proklete osnove koje igraèi èesto zaboravljaju su tu. Treba ih samo posložiti, a nekim igraèima za to treba više od dvije koledž godine. Barnes još uvijek može postati igraè poput Carmela Anthonya (ne-clutch, ali s daleko boljom obranom) ili Glena Ricea ili Alexa Englisha. Njegov mekani šut kojeg bez problema pogaða iz driblinga bit æe mu glavno oružje u NBA-u, iznimno ubojito kada je upareno sa vrhunskom sposobnošæu odvajanja od svog èuvara. Barnes nema sjajan ulaz i ne završava akcije oko obruèa onako kako bi željeli od top igraèa, ali te nedostatke nadoknaðuje pristojnom post up igrom. Barnes je i izvrstan skakaè za svoju poziciju, igra jako dobru obranu, ima dugaèke i brze ruke kojima krade jako puno lopti, brz je i skoèan, konstantno izvlaèi faulove te igra promišljeno i ne gubi lopte. Moja ljubav prema ovom igraèu oscilira iz utakmice u utakmicu baš kao i Barnesova igra, pa trenutno naginjem nepopularnom mišljenju da bi se Harrison na kraju mogao uvuæi meðu tri najbolja igraèa koja æe iziæi iz ovog drafta. Warriorsi bi za dvije godine s njim, Klayom, Curryem, Andrijom i preskupim Leejem trebali imati playoff ekipu.
Koliko æe im tu pomoæi Festus Ezeli tek treba vidjeti. Kao i mnogi visoki igraèi iz Afrike Ezeli je defanzivni specijalac koji æe biti zadužen za hvatanje skokova, protekciju reketa i mijenjanje staklenog Boguta. Nisam siguran da æe Warriorsi dobiti sve što žele od kršnog Nigerijca koji još uvijek nije nauèio kako pravilno zagraditi igraèa u skok igri niti baš ima volje juriti za 50/50 loptama, ali ne može biti gori od propalog Andrisa Biedrinsa, zar ne?
Warriorsi su svoj treæi pick potrošili na all around majstora i voðu Spartansa Draymonda Greena, jednog od onih igraèa stvorenih za koledž igru. Green sigurno neæe biti car u Oaklandu kao što je bio u East Lansingu, ali bi trebao biti siguran pick koliko to jedan igraè druge runde može biti. Green je polivalentan, sposoban i vatren igraè kakav dobro doðe svakoj ekipi. Ognjen Kuzmiæ æe još neko vrijeme ostati u drugoj španjolskoj ligi, kako sada stvari stoje. Što je uostalom i normalno. Nikada ne želite imati više od tri rookieja u svojoj ekipi.
Toronto Raptors
Izabranici: Terrence Ross 1(8), Quincy Acy 2(7), Tomislav Zubèiæ 2(26)
Kada bi postojao nekakav bizarni izbor za Miss najgoreg NBA GM-a Bryan Colangelo bi gotovo svake godine odnio lentu. 17 godina u ligi, 6 godina u Raptorsima, rezultati koji su se kretali izmeðu mediokritetstva i katastrofe. Grozni ugovori, još gori trejdovi, postavljanje nesigurnih nesposobnjakoviæa na mjesto trenera – sve su to odlike Colangelove vladavine u Raptorsima. Jedino što mu se mora priznati je da èovjek zna prepoznati talent.
Na poèetku svoje kanadske prièe dobio je prvi pick jako tankog drafta kojim je izabrao Andreu Bargnanija*. Mogao je birati Aldridgea, Roya ili Gaya, no nakon te trojice draft se jako brzo razvodnio. Ne mogu mu to uzeti za veliko zlo. Na sljedeæi pick trebao je èekati dvije godine – izabrao je Roya Hibberta izvan lotterya i zatim napravio klasiènu glupost kada ga se otarasio u zamjeni u kojoj je dobio Jermaina O’Neala i Jermainova škripava koljena. Sljedeæe godine izabrao je sve boljeg i boljeg DeMara Derozeana, da bi 2010. izabrao Eda Davisa u tankom draftu. Lani je izabrao Jonasa Valanèiunasa èija je igra stvorena za NBA. Solidno, zar ne?
Zato mi nije jasno kako su Raptorsi mogli izabrati Terrencea Rossa. I to znate zašto? Jel znate? Zato što je frajer bio jedini igraè s ovogodišnjeg drafta koji je pobijedio Austina Riversa u igri jedan na jedan. WTF?! Ross je snažan i visok igraè koji može igrati na tri pozicije, no njegov plafon je poprilièno nizak, ili se bar takvim èini po onome što smo vidjeli u dresu Washingtona. Šut mu je glavno i gotovo pa jedino oružje, a koristi ga iz spot up i iz off screen situacija. Njegov… Ma ne mogu više. Ross je dobar koledž igraè, malo nekonzistentan ali u naèelu produktivan, samo mi nije jasno zašto su ga Raptorsi birali na osmom mjestu kada su ga mogli birati na 18. Zar zaista nisu mogli napraviti tradeback sa recimo Rocketsima i ubosti još jedan dodatan pick? Zar nisu mogli trejdati Bargnanija* i uvuæi se u top 7 i izabrati Barnesa koji nije sigurna stvar kao Ross, ali koji ima potencijal da nosi franšizu na leðima? Respektiram Colangelovo procjenjivanje igraèa zbog èega æu prièekati sa ocjenom ovogodišnjeg drafta Raptorsa, ali trenutno mi se èini da su se gadno zajebali.
*Andrea me izluðuje. Njezina meka igra, njezino konstantno obeæavanje da æe napraviti iskorak koji nikako da doðe, njezino izbjegavanje guranja u reketu, njena katastrofalna skok igra, njezini retardirani šutevi s krila koji bi se trebali pretvoriti u ulaze jer ima jako dobar dribling. Andrea je igraèica koja bi mogla postati novi Dirk Nowitzki, ali joj se to oèito ne da.
Ne samo u prvoj, nego i u drugoj rundi. Obožavam Quincya Acya i njegova suluda zakucavanja kojima nas je èastio u Bayloru, brada mu se može mjeriti s Hardenovom i Davisovom, ali birati ga ispred kolege Quincya Millera ili Tyshawna Taylora ili Dorona Lamba ili Willa Bartona ili Khrisa Middletona je suludo, naroèito za ekipu kojoj više treba nisko krilo ili combo bek nego èetvorka. Što da vam kažem? Raptorsi. Eh.
(Tomislav Zubèiæ, kao što i sami znate, neæe skoro u NBA. I to je dobro za njega. Raptorsi neæe tako skoro u playoff.)
Detroit Pistons
Izabranici: Andre Drummond 1(9), Khris Middleton 2(9), Kim English 2(14)
Andre Drummond je dijete. Dvjestotrinajst cenata visoko, stodvajsean kila teško dijete. Andre Drummond je neozbiljan, neiživljen, nesiguran i ne pretjerano dobar košarkaš. Ništa èudno. Momak ima 18 godina.
Prije poèetka drafta veæina ljudi se pitala je li Drummondu uopæe stalo. Suze koje su mu zablistale u oèima nakon što je izabran pokazale su da mu je itekako stalo. Ukoliko taj osjeæaj prenese na teren, u dvoranu i u teretanu, Andre Drummond bi mogao postati nova verzija Amarea Stoudemira. Verzija koja zna igrati obranu, ali ne može pogoditi slobodnjak. Njegov plafon je visok kao u kraljevskoj palaèi, samo je pitanje hoæe li ga doseæi. NBA-u trebaju centri koji znaju igrati, pa se nadam da æe momak zapeti i svima pokazati koliko su u krivu.
Drummond je gibak, brz, okretan i snalažljiv igraè koji bi veæ u svojoj prvoj godini trebao ostaviti traga u NBA-u na defanzivnoj strani terena. On i Greg Monroe predstavljaju temelj kvalitetne ekipe Pistonsa koja bi za pet godina, ukoliko ostane na okupu, mogla jurišati na vrh Istoka, èak i ako klinjo nikada ne postane ofenzivna zvijer koja bi mogao postati.
Khris Middleton bi im mogao pomoæi u tom jurišu. Podcijenjeni strijelac sa Texas A&M-a ima visinu i težinu i eksplozivnost potrebnu da se nosi sa NBA krilima, naroèito na defanzivnoj strani terena. Middleton je imao pomalo razoèaravajuæu treæu godinu na koledžu, efikasnost mu je potonula brže od cijene dionica Facebooka, ali to samo znaèi da su Pistonsi ugrabili kvalitetnog all – around igraèa za bagatelu. Ako bi Drummond mogao postati nova verzija Amarea, Khris bi mogao postati nova verzija Tyshauna Princea.
Pistonsi su uistinu sjajan draft zaokružili izborom mekanorukog Kima Englisha koji posjeduje jedan od najbržih izbaèaja na draftu. English je jednodimenzionalan igraè, ali kada vam je ta dimenzija šutiranje trica (46 posto), a ne, štajaznam, kopanje nosa na klupi i mahanje ruènikom, onda imate šanse preživjeti u NBA-u.
Houston Rockets
Izabranici: Jeremy Lamb 1(12), Royce White 1(16), Terrence Jones 1(18)
Daryl Morey je zujao po NBA livadi poput marljive pèelice, skupljajuæi kuglice peludi u nadi da æe ih pretvoriti u med*. Hopsao je sa cvijeta na cvijet, tražeæi najblještavije i najsoènije prašnike, izbjegavajuæi zamke koje vrebaju na GM pèeli… Okej, metafora je otišla malkice predaleko i vrijeme je da stanem.
*Sve što znam o pèelarstvu nauèio sam od Pèelice Maje. Nisam siguran da su kuglice peludi znanstveno provjeren izraz.
Morey se naradio prije poèetka drafta, otkrio je karte odmah u startu te je najavio kako sprema paket za Dwighta Howarda. Nadao se da æe svoja tri picka iz sredine pretvoriti u jedan visoki pick i na taj naèin zamastiti udicu koju je bacio prema èelnicima Orlanda, ali to mu nije pošlo za rukom. Na kraju je ostao s tri izbora na draftu na kojem je, kao i obièno, obavio solidan posao.
Najzanimljiviji Moreyev izbor je Royce White, gorostas sa Iowa Statea èija bi se atipièna igra mogla lijepo preslikati na NBA. White je jedan od onih igraèa koji mogu utjecati na ishod utakmice bez da zabiju jedan jedini poen, nešto poput Lamara Odoma ili Borisa Diawa, igraè kroz kojeg možete vrtjeti više od polovice napadaèkih setova i igraè koji æe kolegama iz druge jedinice drastièno olakšavati posao. White ima potencijal da postane i vrstan strijelac, naroèito pri ulazima koji su nezgrapni i snažni, poput Hardenovih ili Pierceovih ulaza, ili Barkleyevih ulaza nakon što je nakupio malo kila. Njegov najveæi problem je mentalni – iako u igri nikada ne posustaje, van terena ga ne bi mogli ubrojati u skupinu marljivih radnika, što dokazuje i škembica s kojom igra. White se osim toga boji aviona i letenja iako je nedavno ustvrdio da je prevazišao taj strah, a najveæi problem je što pati od anksioznosti zbog koje su ga mnoge momèadi otpisale. S tom bolešæu se ipak može igrati profesionalni sport na visokom nivou što nam je dokazao Zack Greinke koji je osvojio Cy Young nagradu u dresu Royalsa i zbario bivšu misicu Emily Kuchar. White bi mogao donijeti dašak nepredvidljivosti i originalnosti u napad Rocketsa, a s takvim se igraèima nikad ne zna.
Baš kao što se ne zna ni s Terrenceom Jonesom koji se proslavio kao tipièno all around krilo kojima liga trenutno vrvi. Problem je što veæinu tih krila karakterizira to što imaju brodsku pentu zabijenu u guzicu te jurcaju s jedne na drugu stranu bez stajanja, pijuæi krv svom matchupu na obe strane terena. Jones nije takav igraè. Jonesu se èesto ne da. Tlaka mu je. Iskljuèeniji je od vibratora u samostanu. Kevin McHale nije trener beskrajnog strpljenja (iako se i sam kao igraè znao prepustiti dokonim užicima zbog èeka ga je Larry Bird želio ubiti) i pitanje je koliko æe ga trpjeti. Ako uspije zapaliti vatru pod Jonesom èovjek bi se mogao razviti u NBA startera, ali sve mi se èini da od toga neæe biti ništa i da æe Terrence postati jedan od onih igraèa koji imaju sav jebeni talent na svijetu, a unatoè tome igraju tek desetak minuta po utakmici.
Slièna bi sudbina mogla zadesiti i Jeremya Lamba koji je ove sezone bio glavna zvijezda razoèaravajuæe ekipe Uconna. Lamb se mogao ugurati u top osam da nije odigrao lijenu, nediscipliniranu i glupavu sezonu u kojoj je sebièno držao loptu, zaboravljao koje akcije treba izvesti, šutirao iz trka preko tri protivnika i svaðao se sa suigraèima u svlaèionici. Osim toga izgleda kao da je treæi put za redom pogledao Don’t Be a Menace to South Central While Drinking Your Juice in the Hood družeæi se s ekipom iz Cypress Hilla na Sunsplash festivalu. Jasno je zašto je izabran lottery pickom – krasan šut s poludistance, sposobnost mijenjanja brzina, igranje pick ‘n’ rolla, riješavanje izolacijskih akcija, poentiranje iz driblinga i iz reketa – sve su to odlike njegove igre. No baš kao i White i Jones, Lamb Rocketsima postavlja velika pitanja. Ne o talentu, ne o fizikalijama, nego o mentalnoj spremi. Valjda æe se jedan od ove trojice pretvoriti u med koji pèelici Moreyu konstantno izmièe.
Phoenix Suns
Izabranik: Kendall Marshall 1(13)
Okej mi je taj Kendall Marshall. Dobar mi je taj Kendall Marshall. Ma super mi je taj Kendall Marshall! OBOŽAVAM KENDALLA MARSHALLA!!! Tip je èisti plej stvoren za razigravanje ekipa, na faksu je imao prosjek od 10 asistencija po susretu, brz je i visok i jak, ne radi glupe greške, igra kao navijen, razumije da je momèad puno više od pojedinaca i da joj treba ljepilo koje æe povezati djelove u cjelinu, ne gubi lopte, ide mu bolje u punim napadima nego u tranziciji, zna riješavati pick ‘n’ roll situacije i zaboli ga ðon za statistiku. Kendall Marshall je car.
Kendall Marshall je takoðer rupetina u obrani. Kendall Marshall je nikakav strijelac. Kendall Marshall nije, ni u najluðim snovima, trebao biti biran 13. izborom drafta. Vjerojatnost da æe napredovati u igri je niska. Obožavam lika, jako mi je drag, dirigirao je napadom Tar Heelsa bolje nego je Jean Luc Picard dirigirao posadom Enterprisea, ali Sunsi su se malkice prenaglili kada su spièkali trinaesti pick na igraèa koji je trebao biti biran pet – šest pickova kasnije. No što oèekivati od franšize koja je efektivno mijenjala Amarea za Childressa, Fryea i Warricka? Nadam se da æe se njihov plan u kojem Marshall postaje novi Steve Nash ostvariti, ali nekako sumnjam da æe Kendall ikada biti sposoban igrati 7 seconds or less koliko god dobar razigravaè bio, ili da æe gaðati 50 – 40 – 90 u sezoni. Koliko god ja to želio.
Milwaukee Bucks
Izabranici: John Henson 1(14), Doron Lamb 2(12)
Dno Istoka je puno ekipa kojima nedostaje igraè da ih lansira u doigravanje. Milwaukee Bucksi su momèad najbliža pragu, ali ne bih se usudio reæi da æe ga tako brzo prekoraèiti. Niti bi to trebali. Polagana izgradnja momèadi i grcanje u kaljuži pokazale su se boljim receptom za dugoroèni uspjeh od bjesomuènog jurcanja za doigravanjem koje u konaènici raða mediokritetstvo. Bucksi su se riješili Boguta, ne bi me èudilo da se kroz sezonu ili dvije riješe Monte, da skupe tri visoka picka i konaèno se vinu u visine.
Ukoliko æe pratiti takav razvoj (u što baš i nisam siguran) John Henson æe se pokazati sjajnim izborom. Momak je prelagan za poziciju èetvorke, izgleda kao da je utekao sa UNESCO-ve razglednice, ali ima konstituciju koja se može popuniti, a nedostatak mase nadoknaðuje zalaganjem i bjesomuènim kretanjem. Henson je maestro blokada koji polako bilda svoj napadaèki arsenal pa oèekujem da æe se kroz dvije ili tri godine pretvoriti u igraèa nalik Sergeu Ibaki, s dodanom vrijednosti u tranziciji koju Henson obožava. Liga je spustila koènicu i krenula u smjeru koji debelo favorizira atlete u odnosu na klasiène, low post igraèe na visokim pozicijama, a bivšoj èetvorci UNC-a to savršeno paše.
Bit æe zanimljivo promatrati kako æe se razvijati igra Dorona Lamba koji bi na prošlom draftu sasvim sigurno bio biran u prvih 30. Bucksi su prije devet godina 43. pickom izabrali snajperista Michala Redda, prije dva dana su 42. pickom izabrali sliènog igraèa. Lamb je specijalist zadužen za bombardiranje obruèa s velike udaljenosti, šutirao je 46 posto s trice i pravo je èudo da je pao ovako nisko, pogotovo za igraèa koji nema problema s ozljedama i kojem glava nije samo ukras na ramenima. Èovjek se nametnuo u brutalnoj konkurenciji u Kentuckyu i svejedno je pao debelo u drugu rundu drafta. Bucksi su odlièno birali. Samo da sve ne sjebu jurišajuæi prema doigravanju.
Philadelphia 76ers
Izabranici: Maurice Harkless 1(15), Arnett Moultrie 1(27)
Telefoni u uredima Philadelphie neprestano zvone veæ dvije godine, i veæ dvije godine zaposlenici daju isti ugovor – ne damo Iguodalu, pustite nas na miru. Èovjek je bio upleten u više lažnih trejdova od Gasola i Howarda zajedno, uvijek je bio u izlogu, ali 76ersi nikada nisu dobili ponudu koja bi ih oborila s nogu.
Maurice Harkless je legitimni nasljednik Andrea Iguodale. Barem ga tako percipira GM Rod Thorne i njegova svita. Ostatak NBA skauta opisat æe Harklessa kao novo ukazanje Trevora Arize što nikako ne može biti dobro. Mauriceova vrijednost je naglo uzletjela par mjeseci prije poèetka drafta što uvijek otvara brojna pitanja i što obièno znaèi da se igraèa procjenjuje na raèun forme i kroz mali uzorak utakmica. Ono što je vidljivo golim okom je brzina i eksplozivnost kojom završava akcije i po kojoj najviše podsjeæa na Iggya. Vidljivo je i da se trudi, naroèito u obrani, da ima brze ruke i da su mu kretnje skladne i efektne što znaèi da ima pristojan rad stopala. No Harkless se unatoè tome muèi u pokušajima da si kreira šut, i zbog toga me ne impresionira*. Možda se razvije u solidnog igraèa, ali u vrlo dobrog? Sumnjam. Ne vjerujem da æe ikada doseæi Iggyevu razinu. I baš zbog toga æe biti zanimljivo gledati kako æe Phila ukorporirati oba igraèa u svoju igru.
*Minus mu je i što je odjednom odluèio da se ne želi zvat Moe, nego Maurice. Moe je baš pravo muško ime, k’o drvosjeèa iz British Columbije, Maurice mi je ime za frizera. Ne znam, ja bi se uvijek raðe zvao po krèmaru iz Simpsona nego po zadrtom ex-astronautu iz Života na sjeveru. Papak.
Nešto što æe takoðer biti problem s Arnettom Moultriejem, snažnim visokim igraèem koji sve radi solidno, ali ništa posebno dobro. 76ersi sada na visokim pozicijama imaju Branda, Vuèeviæa, Hawesa, Younga, Allena i Moultrieja i bilo bi logièno da jedan ili èak dvojica izlete van. Kažem vam, sprema se trejd, ili sada, ili na zimu. Jedva èekam vidjeti hoæe li pokušati dovuæi nositelja franšize ili æe po dobrom starom obièaju pokrpati rupe i ostati tu gdje jesu.
Orlando Magic
Izabranici: Andrew Nicholson 1(19), Kyle O’Quinn 2(19)
Srušilo se sve. Pored mene nema te. Kao da je bij… Ups, malo sam se zanio. Èovjek poludi kad napiše 11 stranica besmislene analize NBA drafta i skuži da još nije došao ni do pola. Pogledajte Shining. All work and no play i sliène stvari. Enivej, u Orlandu se stvarno sve srušilo. Jameer Nelson je digao sidro*, a Mrcina je jasno i glasno rekla da želi u Brooklyn.** Momèad koja je ne tako davno igrala u finalu se raspala.
*Falabogu više, reæi æe svaki pravi navijaè Magica jer zna da Ðamirko nije napravio ništa u zadnje tri godine.
**Izgubili su MCA, al æe dobit Dwighta. Po mojoj raèunici još uvijek su u minusu.
U trenutku kada je svima jasno da kreæu u rebuilding Orlando Magic su odabrali igraèa kakvog veæ imaju na rosteru. Andrew Nicholson je isti igraè kao Ryan Anderson, samo mrvicu niži, mrvicu tamnoputiji, i mrvicu obrijaniji. Njegova igra u low postu æe se teško preslikati na NBA razinu zbog èega æe moæi igrati iskljuèivo ulogu lažne èetvorke koja postaje sve popularnija i popularnija. Nicholson je fin igraè, ali igraè koji Orlandu ne treba (osim ako ne misle trejdati Andersona) i kojeg nisu smjeli birati prije ozlijeðenih no tri put talentiranijih Sullingera i Jonesa. Devetnaesti pick je pick s kojim se imate pravo kockati, no Rob Hennigan nije bio raspoložen za klaðenje u svom prvom draftu.
Zato mi nije jasno kako je èovjek koji je igrao na sigurno uspio ujebati svoj pick druge runde. Kyle O’Quinn je igraè koji je glavninu svojih poena na koledžu zabijao na raèun visine i težine, a njegov nezgrapni rad nogu teško da æe proæi u NBA-u. Osim te skromne igre leðima èovjek gotovo da nema kvaliteta i nije mi jasno zašto je biran ispred pit – bull igraèa poput Robbieja Hummela, Dariusa Johnson – Odoma i Krisa Josepha. Uostalom nema veze. Na ovom kraju Floride sve je otišlo kvragu,
Drugi dio stiže u noæi s ponedjeljka na utorak. Bar se nadam. Lajkajte fejs stranicu, tako vam svega!
Kolumnist Hrvoje Franèeski pokrenuo je vlastiti blog kojega možete posjetiti ovdje – Èovjek koji je buljio u ekran