Kao iz bajke. Sintagma koja najtoènije opisuje dosadašnje NBA doigravanje. Bajke su muène, pokvarene, strašne i krvoloène prièe koje iskrivljuju ljudsku psihu govoreæi o iskrivljenoj ljudskoj psihi. Nakinðurene vještice koje miješaju otrove, debele maæehe koje snivaju o èedomorstvu, vukovi koji proždiru obitelji, oèevi koji ostavljaju djecu u šumi zato jer ih nemaju èime hraniti… Znate li da u originalnoj Crvenkapici vuk natjera maloljetnicu da polako skine komad po komad odjeæe sa svog tijela, koristeæi taj erotièni striptiz kao aperitiv pred mljevenje ljudskog mesa oènjacima? Bajke su muène i strašne. NBA doigravanje je ove sezone bilo muèno i strašno.
Ne samo da su koljena propadala, kukovi se gnjeèili, šake šivale, leða popuštala i patele raspadale nego je i igra bila muèna. Katastrofièna. Gotovo pa negledljiva.
U redu, nije baš sve tako crno. Trebali bi, baš kao u bajci, upotrijebiti èarobno zrcalo. Zrcalo koje iskrivljuje sliku. Istok je bio muèan i strašan i negledljiv, dok je Zapad bio raspjevan i raskošan i perolagan, sa flowom boljim od Jay-Z-ja. Kada uzmemo u obzir da su u finale Istoka ušle dvije defanzivne tvrðave, a na Zapadu dva ofenzivna razaraèa magièno æemo zrcalo upotrijebiti još jednom.
ISTOK
Miami Heat – Boston Celtics
Miami Heat možda nisu osvojili naslov, možda ga neæe osvojiti ove godine, ali svejedno moraju biti oduševljeni sezonom koja je u tijeku nakon što su prošli u konferencijsko finale. Ne zato što su se vratili u finale Istoka jer to je, budimo ozbiljni, minimum kojeg je ova momèad morala ostvariti. Ne zato jer su pobijedili borbene Indiana Pacerse jer je to, budimo ozbiljni, ekipa kojoj nedostaje jedan kvalitetan dribler i bar dvije godine iskustva za ozbiljne rezultate. Ne. Oni moraju biti oduševljeni zato što su LeBron i Wade, po prvi puta u dvije sezone, pokazali da mogu igrati zajedno, ne, ne samo igrati zajedno, nego se hraniti izmjenom energije i ideja i napredovati zahvaljujuæi toj izmjeni.
Dwyane i James su do serije s Pacersima izgledali kao uigrani tandem samo dok su bezglavo jurcali u kontranapade – kada su igrali halfcourt košarku lopta bi umirala od driblanja, a veæina igraèa bi se svela na nezainteresirane promatraèe koji su bili statièniji od prateæih bendova na Eurosongu u osamdesetima. Nakon ozljede Bosha, nakon 1 – 2 u seriji s Indianom, nakon što je Wade odigrao èetiri oèajne utakmice tražeæi kako da se uklopi u momèad koja je nekoæ pripadala samo njemu, nakon male košarkaške kalvarije sve je kliknulo. Klik. Zupèanici su sjeli u ležajeve i stroj je proradio. Heat je u zadnje dvije utakmice serije izgledao dobro. Jebeno dobro. Ana-Sasso-izlazi-iz-mora-s-ukruæenim-bradavicama dobro.
Prije nego potvrde povratnu kartu u veliko finale morat æe se pozabaviti saosakaæenom momèadi Celticsa koja je na jedvite jade pobijedila borbene i ogranièene Sixerse. U završnim trenucima sedme utakmice igraèi Bostona su izgledali kao vojnici iz Drugog Hollywoodskog rata – odrpani, iscrpljeni, iznureni naporom kroz kojeg su prošli. Umjesto Enfieldica i Brena iznad glava su držali lopte, umjesto šljemova u rukama su držali trake natopljene znojem, umjesto poderanih uniformi sa njih su visili uprljani bijeli dresovi. Celticsi su izgledali hrabro i ponosno i toliko krepano da je golim okom bilo jasno kako im trebaju dva tjedna odmora iza prve linije fronta. Jebiga, ovo je plejof. Nema odmora. Celticsi æe se morati boriti s onim što imaju. A nemaju baš puno.
Avery Bradley je gotov za sezonu. Celticsi su time izgubili èovjeka koji je možda mogao èuvati Wadea bez dupliranja na krilu s kojeg Dwyane zabija najviše poena u punim napadima*. Ray Allen hoda na jednoj nozi i oèito je da ne može prolaziti kroz blokove lakoæom koja je obilježila èitavu mu karijeru. Sam si ne može iskreirati šut zbog èega je u seriji sa Sixersima šutirao 26 posto trice (27 posto kroz èitavo doigravanje). Paul Pierce se takoðer pretvorio u jednonogog igraèa, no umjesto gležnja njega muèi koljeno koje ga je sprijeèilo da poveže dvije poštene utakmice u doigravanju. Kevin Garnett nije ozlijeðen ali je star i ne može s istim intenzitetom igrati i u napadu i u obrani kao nekad, zbog èega je gotovo u potpunosti odustao od igre leðima. Rajon Rondo je… Rajon Rondo je dokazao, još jednom, po tko zna koji put u zadnje tri godine, da uspjeh Boston Celticsa ovisi o njemu. On je motor momèadi. On je jedini kreator. S ozlijeðenim Pierceom on je jedini èovjek u ekipu koji može stvoriti višak iz driblinga. Problem je što mu èovjek treba oteti familiju, zavezati je konopcem oko bombe iz kuæne radinosti i poslati mu ucjenjivaèko pismo napisano slovima izrezanim iz Mile i Glorije kako bi ga se prislilo da puca prema košu. Što nije problem kad se Ðizs Šatlsvrt otvara za tricu, kad Bass pogaða sa vrha reketa, kad se KG gura u post a Pierce poentira iz svih moguæih kuteva, ali kad ova èetvorka ne igra svoju igru onda to postaje ogroman problem.
*Iskreno, svaki puta kada Wade uzme loptu na krilu, okrene se leðima, odribla dva puta, stvori prostor, okrene se licem prema košu i zabije loptu od table ejakuliram. Dwyane je pod stare dane stvorio izuzetno elegantan potez koji bi mu mogao produžiti karijeru jednom kad izgubi prvi korak i sposobnost ulaska u reket.
Što je uostalom rijeè koja najbolje opisuje ove Celticse. Puno problema. Previše. Gledajte, ne sumnjam u njihovu borbenost, ne sumnjam u njihovu obranu, ne sumnjam da æe Doc složiti najbolju moguæu taktiku pred ovu seriju, ne sumnjam u njihovu motiviranost, ne sumnjam èak ni u Piercea koji mrzi Heat iz dubine duše i sigurno æe odigrati sjajnu seriju. Ne sumnjam u njihovu kvalitetu. Celticsi su se dokazali. Ova momèad se dokazala. Šampioni su. Ali imaju previše… jebenih… problema. Protiv Miamija kojem se sve poklopilo u zadnje tri kutakmice, protiv Miamija kojem bi se sredinom serije trebao vratiti Chris Bosh, protiv Wadea i LeBrona koji su lanjskim isprašivanjem zdravih Celticsa u drugoj rundi Istoka sa leða skinuli golemo psihološko breme? Nemaju šanse. Volio bih da imaju, o kako bi volio da imaju, ali bojim se da nemaju. Previše jebenih problema.
Prognoza: Heat iz pet
ZAPAD
San Antonio Spurs – Oklahoma City Thunder
Sjeæate se Sonicsa s poèetka godine? Sjeæate se te ružne, muène, nepokretne, izolacijske košarke? Sjeæate se Westbrooka koji dribla 15 sekundi prije nego inicira napad? Sjeæate se Duranta kako nepomièno èeka loptu? Sjeæate se Kendrickovog tijela koje je besciljno lutalo oko obruèa, izbezumljeno poput Don Quijotea na izložbi vjetrenjaèa? Sonicsima se ružna košarka opraštala zato jer su bili bolesno efikasni. Opraštala, opraštala i onda je… nestala. Puf.
Thunder se preobrazio, iz žapca u kraljeviæa, iz ružnog paèeta u prekrasnog labuda, iz tipiène amerièke štreberice sa debelim cvikerima i masnom kosom u tipiènu amerièku tijaronoseæu buketovitlajuæu kraljicu maturalne veèeri koja s nestrpljenjem èeka da je kvoterbek srednjoškolske football ekipe razdjevièi po završetku tuluma. Durant se poèeo kretati bez lopte, Perkins je poèeo postavljati blokove, Ibaka je pronašao šut s poludistance, Wes je nauèio rješavati se lopte nakon inicijalne penetracije u reket, a James Harden… Pa, James Harden je postao moj omiljeni NBA igraè koji ne igra za Bullse. Ispada kako je OKC pogodila kada ga je izabrala umjesto Stepha Currya i Tyrekea Evansa. Ispada da im je trebala niža verzija Paula Pierca odnosno sporija verzija Brandona Roya, jedan all-around igraè za kojeg vam se èini da uvijek zaostaje za svima a zapravo je korak ili dva ispred svih.
Oklahoma je protutnjala kroz doigravanje uz samo dva poraza, unatoè tome što su igrali s lanjskim i s preklanjskim prvacima. Thunderove glatke pobjede nisu bile impresivne zbog jaèine protivnika nego zbog toga što su serije pokazale kako postoji jasna hijerarhija u momèadi. Westbrook je pokazao da može nositi ekipu i igrati briljantnu košarku samo da bi u završnici prepustio loptu Durantu. Kevin je pokazao kako mu ne treba lopta da bi utjecao na igru sve do zadnjih nekoliko minuta. Harden je pokazao kako posjeduje prekidaè ugraðen samo u one posebne igraèe koji mogu èas poentirati u nizovima èas razigravati ekipu bez imalo sebiènosti. Sve drugo se posložilo oko ovog trojca, svi igraèi su prihvatili svoje uloge, bez imalo gloženja, bez imalo unutarnjih svaða (nakon što se otklonio prijepor oko voðe ekipe na relaciji Wes – Durant), bez pizdarija i medijskog cirkusa kakav prati neke druge momèadi. Ništa èudno. GM Oklahome Sam Presti je stasao unutar sistema San Antonio Spursa, najmomèadskije ekipe od svih NBA momèadi.
I što može napraviti uèenik u klasiènom obraèunu protiv uèitelja? Po onome što smo do sad gledali – ne mnogo. Spursi su pobijedili u 18 uzastopnih utakmica. U posljednjih 35 utakmica imaju 32 pobjede. U gostima imaju omjer 24 – 3 s tim da su dva od ta tri poraza došla kada su igrali bez startera. Njihova tekuæa, slobodna, ekstatièna igra je stvorena da ubije Sonicse u pojam, što su uostalom pokazali tijekom zadnje dvije sezone. Spursi su slavili iz pet od šest susreta pri èemu su nabili koš razliku od +52 što znaèi kako su u prosjeku pobjeðivali s 8,6 poena prednosti. Postoji li jedna rijeè koja obuhvaæa svu ovu dosadnu statistiku? Ajme da, postoji. Dominacija.
Spursi su dominantna momèad. Postali su dominantna momèad sredinom sezone kada su se zakotrljali poput grude snijega u crtiæima i poèeli gutati protivnike istovremeno postajuæi sve jaèi i jaèi. Dominacija se nastavila u doigravanju u kojem su pomeli Mormonse i Clipperse. Neki æe reæi kako je Utah prezelena ekipa i bit æe u pravu. Drugi æe reæi kako su se Clippersi raspali zbog Butlerove slomljene ruke, Paulovih problema s kukom i preponama i Griffinove ozljede koljena i bit æe u pravu. No svi ti problemi jako malo oduzimaju od pobjeda Spursa koje su postignute glatkom, momèadskom igrom kojom je Gregg Popovich pokazao kako imaginacija i lepršavost mogu postojati unutar jednog naizgled krutog sistema. Spursi igraju košarku za raju, a unatoè tome ili možda baš zbog toga su najefikasnija momèad lige koja neprestano pobjeðuje.
Njihova najveæa prednost nad Oklahomom, koja je druga najefikasnija momèad lige, ipak neæe biti njihov napad nego njihova obrana koja je ove sezone opravdano pala u drugi plan. Unatoè tome što Spursi više nisu defanzivni giganti kao nekad, što ne igraju catenaccio i ne baziraju svoj napad na Duncanovim outlet dodavanjima nakon još jedne blokade ili kraðe oni su i dalje respektabilna obrambena ekipa što se za Oklahomu ne može reæi. Okej, Wes je više nego solidan, Shef je gazda, Harden zna odigrati dobro kad je napaljen, Perkinsovo tijelo je preširoko da bi ostalo neprimjetno, a Ibaka nadoknaðuje potpuni nedostatak osjeæaja za igranje obrane sumanutim brojem blokada, no daleko je to od podmazanog sistema na koji se možete osloniti.
Što je zapravo najveæi nedostatak Oklahome u ovoj seriji. Hijerarhija ekipe se napokon izgradila, ali sistema i dalje nema i nekako sumnjam da æe ga prosjeèan trener poput Scotta Brooksa ikada stvoriti. Ekipa mu užasno kasni u defanzivnim rotacijama, kada preuzimaju igraèe u tranziciji izgubljeniji su od èitavog glumaèkog ansambla iz Losta, a obrana pick ‘n’ rolla je horor kojeg mlaði od 16 godina ne bi smjeli gledati. Oklahoma æe imati velike šanse za prolaz ukoliko se bar malo uèvrste, ukoliko Brooks shvati da treba igrati s niskom postavom veæinu vremena i da Shefolosha nema što raditi na parketu osim ako se na njemu ne nalazi na Ginobili i da Perkins nema što raditi na terenu osim ako se na njemu istovremeno ne nalaze Duncan i Tiago.
Ako ne naprave te promjene Spursi æe ih razbiti. Baš kao što su razbili Utah. Baš kao što su razbili Clipperse. Baš kao što su razbili sve momèadi ove sezone. Posljednja ekipa koja je izgledala ovako moæno bili su Celticsi iz 2008. godine.
Osvojili su naslov.
Prognoza: Spursi iz šest
Nakon prve dvije runde omjer pogoðenih prognoza je 10/12. Nije loše. Usput budi reèeno, na fejsu je kaos. Ludnica. Svi raspravljaju, svaðaju se, komentiraju, divljaju i govore mi da nemam pojma. Pa navratite.
Kolumnist Hrvoje Franèeski pokrenuo je vlastiti blog kojega možete posjetiti ovdje – Èovjek koji je buljio u ekran