Listopad je. Ljudi su se vratili u grad i rade gužve po cesti, guraju se po duæanima i gunðaju po tramvajima. Mora i jezera su se ohladila, stabla su se uvukla u sebe a djevojke su navukle jakne i kapute i sakrile svoja lijepa tijela od mojih pogleda. Postalo mi je teško lijegati sa zorom, sunce sve kasnije izlazi u ovom gradu. Jesen je, majku mu. I šta sad? Oæemo li ležat doma na kauèu, buljit u strop i žaliti jer je ljeto prošlo ili æemo se prebaciti na zimski lajfstajl? Ha? Kažem jebo ljude, jebo jezera, jebo stabla, jebo djevojke i njihovu garderobu, ovo je NBA vrijeme i ja sam, narafski, sretan zbog toga. Stoga dosta lirskih slika, valja se pripremiti za nadolazeæu sezonu. Kreæemo s Istokom jer tamo smo roðeni.
15. Charlotte Bobcats
„Nije ovo dno“ – urlao je par penzionera u lice Zenita Ðoziæa u legendarnom skeèu Nadrealista Na dnu dna – „Ima ispod nas još rudari i prosvjetni radnici“. Penzioneri kao penzioneri, percepcija i pamæenje im baš i nisu najbolji. Zajedno s rudarima i prosvjetnim radnicima na dnu se skrasila i momèad Charlotte Bobcatsa.
Ekipa Michaela Jordana, èovjeka koji se proslavio zbog svoje bolesne potrebe za pobjeðivanjem, lani je upisala 59 poraza u sezoni koja je trajala samo 66 utakmica. Bobcatsi su bili kanta za napucavanje, smijurija od momèadi, nakupina D-League igraèa, istrošenih veterana, golobradih mladiæa i vjeèitih talenata koji nisu i vjerojatno neæe ostvariti svoj potencijal. Bobcatsi su se lani pretvorili u završnu reèenicu svakog NBA vica, uništeni godinama lošeg draftanja i bizarnih i priglupih zamjena igraèa. Volio bih vam reæi kako æe se stvari promijeniti kroz koju godinu, no nisam previše siguran u taj ishod. Lolcatsi su poput zatvorenika smrdljive jame u The Dark Night Rises – svako malo se pokušavaju popeti uz sklisko kamenje samo da bi promašili posljednji skok i smrskali lubanju na tvrdom, neumoljivom dnu.
Bobcatsi se nadaju kako su Michael Kidd-Gilchrist i Bismack Biyombo košarkaške verzije Banea i Brucea Waynea. Što nije toèno, ali nije ni toliko daleko od istine. Biyombo je u nekoliko navrata prošle sezone pokazao da ima dobre instinkte igranja u obrani, a nova šema defanzivnog inovatora i novog trenera Bobcatsa Mikea Dunlapa trebala bi dodatno naglasiti njegove intelektualne i fizièke prednosti nad opozicijom. Šteta što je Biyombo u napadu zrcalna preslika samog sebe iz obrane, šteta što igra kao bukva s nogama, ne razumije kutove napada, ne zna kako preæi slabije igraèe od sebe, konstantno gubi lopte i pokušava završiti na finesu umjesto na snagu. Sreæom pa æe se Bobcatsi pretvoriti u defanzivnu i tranzicijsku momèad pod Dunlapom što bi trebalo garantirati Biyombov razvoj. Takva igra definitivno æe odgovarati MKG-u, all – around majstoru koji bi veæ u rookie sezoni trebao osigurati Bobcatsima ono što im je Gerald Wallace osiguravao prije nekoliko sezona. Kidd – Gilchrist je fenomenalan i u obrani i u tranziciji no njegova najveæa prednost je visina, težina i brzina zbog èega je realno oèekivati da æe se kroz par sezona razviti u igraèa koji može probijati reket iz driblinga i osiguravati visokopostotne šuteve za sebe i za svoje suigraèe. Bobcatsi imaju dva nebrušena dijamanta u Biyombu i MKG-u i njihov prvi i jedini zadatak trebao bi biti njihov razvoj uz oèekivano tankiranje i podebljavanje ekipe kroz draft.
Problem je što GM Bobcatsa Rick Cho misli da su njegova dva visoka picka veæ sada moæni poput strip junaka. Cho je tijekom predsezone pokušao dovabiti Brooka Lopeza i Krisa Humphriesa u Šarlotu, bio je spreman iskrcati masnu lovu za dvojicu poloviènih igraèa èija se igra nimalo ne uklapa u ono što bi Bobcatsi trebali biti, a to znaèi, bar u mojim oèima, da æe Cho jako brzo napraviti veliku grešku. Kroz dvije sezone Bobcatsi æe se riješiti ogromnih ugovora Bena Gordona kojeg su dovukli iz Pistonsa da ojaèa konkurenciju na dvojci i loših ugovora koje plaæaju Mattu Carrolu i DeSagani Diopu za grijanje klupe što bi znaèilo kako æe imati jako puno mjesta pod salary capom za ojaèavanje ekipe kroz free agency plus još dva visoka picka na draftu. Bobcatsi moraju ostati loša momèad kroz sljedeæe dvije sezone ukoliko žele imati šansu za osvajanje naslova.
Ove im sezone to ne bi trebao biti problem. Kemba Walker i Ramon Sessions zajedno ne èine solidnog NBA startera na poziciji pleja buduæi da Sessionsa drastièno limitira nedostatak talenta dok Kembu uništavaju loše fizièke predispozicije i bespotrebno junaèenje s loptom. Ben Gordon je kroz proteklih nekoliko sezona postao jedan od novèano najprecijenjenijih igraèa lige i trenutno spada meðu igraèe koji uspješno zabijaju samo spot – up šuteve i ništa drugo. Rupa u obrani, jako loš u penetraciji u reket, nesposoban izraditi otvoren šut s poludistance, Gordon nije ni sjena onog igraèa koji je u Bullsima znao redovito zabijati 20 poena s klupe. Gerald Henderson trebao bi mu oteti dobar dio minuta na dvojci iako ni on nije neka sreæa, tek prosjeèan swingman koji može zaokružiti rotaciju. Kada uzmemo u obzir da æe se na krilima i centru rotirati razoèaravajuæi Tyrus Thomas koji nije pretoèio impresivne fizikalije u kvalitetnu NBA karijeru, BJ Mullens koji izgleda kao dvometarski student FER-a koji može tu i tamo pogoditi vanjski šut, usporeni Reggie Williams i Brendan Haywood koji predstavlja NBA verziju onih kockastih Mercedesa iz 90-ih koji su prošli 900 tisuæa kilometara, koji piju 10 litara dizela na sto kilometara i imaju velikih problema sa motorom i mjenjaèem ali i dalje voze samo zato jer imaju znakiæ na haubi ili, u sluèaju Haywooda, zato što imaju 214 centimetara.
Bobcatsi su loša ekipa èija buduænost izgleda svijetlo, ali se jako brzo može zatamnjeti. Ove sezone neæe biti loši kao lani, pobijedit æe u 15 do 20 utakmica, a gledat æemo ih samo kako bi vidjeli razvoj Biyomba i MKG-a. Ostatak ekipe je ionako spreman za otpis.
14. Orlando Magic
DisneyWorld je lani slavio èetrdesetu godišnjicu postojanja. Tematski park s koji se prostire na 12 tisuæa hektara zemlje u blizini Orlanda u svoje èetiri dekade nije posjetiteljima priuštIo vožnju kakvu je navijaèima Magica lani priuštio Dwight Howard rollercoaster. Bi, ne bi, bi, ne bi premišljao se Dwight poput polupijane gimnazijalke na maturalnoj zabavi na kojoj su svi odluèili izgubiti nevinost. Njegovo neækanje o potpisivanju novog ugovora podebljano svaðama s trenerom Stanom Van Gundyem i ozljedom leða koja je uništila bilo kakve šanse da Magic nešto napravi u plejofu okrenulo je navijaèe protiv drugog najboljeg igraèa lige. Na njihovu žalost Dwight Howard je dobio ono što je želio. Navijaèi nisu.
Orlando je mogao dobiti 70 lipa na kunu u Howardovom trejdu. Vidjeli smo što su im nudili Rocketsi, vidjeli smo što su im nudili Cavsi. Mlade igraèe, prostor pod salary capom, nezaštiæene pickove. Magic su na kraju pristali na najslabiji moguæi dil – dobili su pet pickova na draftu od èega dva u drugoj rundi a ostala tri debelo pri kraju prve (ukoliko se ne dogodi èudo i Lakersi i Sixersi dvije godine za redom propuste playoff), dobili su jednog provjerenog igraèa rotacije u Arronu Afflalu, dva mlada potencijala Moea Harklessa i Nikolu Vuèeviæa koji možda mogu postati NBA starteri iako je i to poprilièno nategnuto, dobili su preplaæenog Ala Harringtona i njegov istièuæi ugovor, borbenog Josha McRobertsa kojeg možete staviti par minuta u igru u garbage timeu i Christiana Eyengu od kojega ne možete dobiti ni to. Umjesto sa 70 lipa u džepu i finim osjeæajem slobode koji dolazi okretanjem novog lista Orlando je završio sa 20 lipa u džepu i osjeæajem da su bili prevareni u trgovini ali si to kao ne žele priznati da ne bi ispali papci i pred sobom i pred drugima*.
*Isti onaj osjeæaj kada kupite na primjer mikrovalnu u duæanu za 500 kuna da bi šest dana kasnije skužili da je drugi duæan prodaje za 370,99 kuna. Ili nešto. Nemam mikrovalnu doma.
Orlando je momèad koja je odgodila ulazak u pravi rebuilding za dvije sezone, što bi bilo razumljivo kada bi imali pohlepne vlasnike koji oèekuju ulazak u playoff na sedmom ili osmom mjestu Istoka èime bi stavili dodatnih par milja u džep. No Magic s ovakvim rosterom, s ovom kaotiènom, neposloženom, razbijenom ekipom jedino što mogu napraviti je konkurirati za dno lige. Umjesto da padnu u blato, ustanu se i krene naprijed Orlando je pao u blato i stao gacati po njemu s uživanjem.
Njihov novi trener Jacque Vaughn pokušat æe sastaviti filigranski precizan sistem u kojem su uloge jasno podijeljene i koji æe biti potpuno razlièit od polusistema Stana Van Gundya koji se temeljio na širenju igre, rokanju trica i hvatanju ofenzivnih skokova*. Vaughn je uèio od Popoviæa i Sloana i svojim igraèima sigurno neæe dopustiti takvu slobodu, no ako æemo pravo, Vaughn baš i nema puno izbora. Njegovi igraèi drastièno æe ogranièiti implementiranje bilo kakvog sustava u ovu ekipu.
*Samo je jedna ekipa osvojila naslov takvom igrom. Houston Rocketsi. Zlobnici æe reæi kako Howard nije Hakeem, no Dwight definitivno nije kriv što je Orlando sjebao njegov zenit lošim sastavljanjem ekipe. Problem nije bio u Dwightu, problem je što nitko na rosteru Orlanda nije igrao obranu poput Vernona Maxwella i Roberta Horrya niti je postajao vruæ poput Sama Cassella i Otisa Thorpea.
Za boga miloga, njegov najbolji plejmejker je Hidayet Turkoglu, jedan od najpreplaæenijih igraèa lige. Èuj, Hedo je car, nemoš ne volit Hedu i smiješne face koje radi dok dribla, njegovu skladnu nezgrapnost kada se spusti niže od trice, njegov šlampavi dribling i precizne lopte koje spušta u reket, ali Hedo je prosjeèni krilni igraè i ne može biti plejmejker kvalitetne ekipe. Jameer Nelson je nominalno prvi i èisti plej ove momèadi, no ozljede su uništile njegov prvi korak zbog èega je pod stare dane postao obièni spot up šuter koji može prenijeti loptu preko centra i predati je otvorenom èovjeku. Oèekivati od Nelsona da skenira i razbija obrane u punom napadu, stvara višak driblingom, igra drive and kick ili napada obruè u tranziciji je suludo. Bez solidnog pleja Vaughn ne može igrati ono što želi igrati te æe se morati orijentirati na improvizaciju.
Problem je što ni za to nema igraèe. Na centru bi se trebali izmjenjivati Vuèeviæ i Gustavo Ayon* koji su materijal za klupu a ne za startera. Kada uzmemo u obzir da su opcije na èetvorci Big Baby Davis, Al Harrington, Hedo i Josh McRoberts jasno je da improvizacija ne može doæi kroz indivdiualnu post-up igru niti kroz skladni hi – lo napad za kojeg Magic jednostavno nema visinu.
*Èiji nemaštoviti NBA nadimak bi trebao biti G-Ay, po uzoru na Tracya Mcgra… Ups.
Improvizacija bi stoga trebala doæi kroz igru na krilu i bekovima. Arron Afflalo je definitivno najbolji igraè Orlanda, fenomenalan defanzivac koji roka trice i može pogoditi dugu dvojku iz driblinga, ali Afflalo nije igraè koji ulazi u reket jedan na jedan i stvara šanse za druge. Èovjek je igrao u ultra-brzom, super-fluidnom napadu Denvera koji je lakoæom dolazio do otvorenih šuteva i sada æe se trebati prilagoditi na potpuno drugi sistem i potpuno drugu ulogu u ekipi. Afflalo i Hedo bi trebali dobro suraðivati, no njih dvojica jednostavno nisu dovoljno dobri da nose igru ekipe koja se nada neèemu višem od dvanajstog – trinajstog mjesta Istoka.
Orlando bi trebao napraviti sve da do kraja prijelaznog roka utopi Hedu i JJ Reddicka, izrazito potcijenjenog startera koji gaða trice i igra jebenu obranu, pretvori ih ili u mladost ili u pickove i krene u pravi rebuilding. A ne u ovo sprdanje sa svojim navijaèima.
13. Cleveland Cavaliers
Dan Snyder nije održao svoje obeæanje. Miami je, oèekivano, osvojio prvenstvo prije Clevelanda koji se potpuno raspao odlaskom LeBrona u South Beach. Izdaja, kako su je navijaèi Cavaliersa percipirali, ujedinila je klub u prvoj sezoni u kojoj je ogoljena ekipa Cavsa nizala poraz za porazom. Godinu kasnije navijaèima nije trebao vanski neprijatelj i domaæi izdajnik da napune tribine Quicken Loans Arene. Spasitelj se pojavio. Kyrie Irving je zabljesnuo kao zvijezda repatica u sumraku klivlanðanskog sporta i nagovijestio promjene.
Na njih æemo doduše morati malkice prièekati. Kyrie je, na moje iznenaðenje i veliku radost, u rookie sezoni pokazao da se na njega može raèunati kao na nositelja franšize. Premda igra oèajnu obranu i nije sjajan razigravaè Kyrie se predstavio kao maestralni finišer i strijelac koji može zabiti na razlièite naèine sa svih djelova terena. Unatoè baksuznim ozljedama poput loma šake i nožnog prsta Kyrie ne vuèe teška ošteæenja i igra nešto ljudskijim ritmom od Rosea i Westbrooka s kojima ga najèešæe usporeðuju što bi trebalo znaèiti da æe imati dugaèku i produktivnu karijeru. Irving bi trebao napredovati tijekom ove sezone, trebao bi popraviti obranu i poveæati broj minuta provedenih na terenu, no unatoè ogromnom potencijalu još uvijek nije igraè koji može prosjeènu momèad voditi do playoffa.
S tim da Cavsi nisu prosjeèna momèad. Oni su loša momèad. Anderson Varejao je trenutno jedini pravi NBA starter na rosteru uz Irvinga. Brazilski lignjun prošle je sezone držao poroznu obranu Clevelanda na okupu sve dok se nije ozlijedio, a nakon što je završio u bolnici kola su krenula nizbrdo za Irvinga i ekipu. Varejao je vrhunski profesionalac, igraè koji se ubija od posla u svakoj jebenoj akciji, èovjek koji nadoknaðuje veæinu svojih mana nevjerojatnim zalaganjem zbog èega æe biti jako tražen prije kraja prijelaznog roka. Cavsi bi mogli zadržati Varejaoa i njegovih 9 milijuna dolara koliko zaraðuje godišnje, ali stavio bih ruku u vatru da æe ga trejdati sredinom sezone za pikove ili mlade igraèe. Varejao bi drastièno pomogao nekim ekipama èije se šanse za osvajanje naslova tope iz sezone u sezonu (khm Spurs, khm Mavs) i bilo bi lijepo kada bi dobio šansu da natakne prsten na ruku.
Ostatak ekipe Cavaliersa je mlad i nedokazan i okružen upitnicima. Tristan Thompson lani nije pokazao nikakav napredak kroz sezone (iako statistika to ne otkriva) i tek treba vidjeti da li se radi o igraèu koji može napredovati ili æe veæi dio karijere provesti na njeh razini igre kakvu je prikazao lani*. Thompson je najavljivan kao igraè s velikim potencijalom, a slièna prièa popratila je i ovogodišnji prvi pick Cavsa, combo beka Diona Waitersa. Iskreno, nisam pretjerano oduševljen Waitersovom igrom koji je dosta oscilirao u dresu Syracusea i èesto dolazio u sukob s tvrdoglavim trenerom Jimom Boehimom. Waiters ima solidnu slashersku igru, na koledžu je znao probiti obranu i zavuæi se u reket, zna odigrati solidnu obranu te bi se trebao nadopunjavati s Irvingom kao peèena kokoš s krumpirima, al momak mi iz nekog razloga ne ulijeva povjerenje. Dobra je vijest da æe dobiti ogromnu minutažu pošto je Cleveland izuzetno tanak na klupi.
*Šteta što Cavsi nisu imali muda i izabrali Valenèijunasa tim èetvrtim pikom. Irving i Jonas, kombo iz snova.
Omri Casspi je solidan all – around napadaè ali u bilo kojoj ozbiljnoj ekipi za njega nema mjesta dok æe u Cavsima praktièki igrati ulogu šestog igraèa. Jon Leuer i Tyler Zeller bi trebali pokazati mogu li biti dio rotacije visokih i ne bi me iznenadilo kada bi oba igraèa pokazala da zaslužuju mjesto u rotaciji, posebno Zeller koji je izuzetno brz i okretan za svoju visinu (usudio bi se reæi i za boju kože ali to bi bilo rasistièki). CJ Miles bi se mogao nametnuti kao okej opcija na klupi nakon impresivnih Olimpijskih igara, dok æe ranjeni Kelena Azubuike, Alonzo Gee, Samardo Samuels i meni jako dragi Boobie Gibson uskakati u rupe i odraðivati svoje uloge kako najbolje znaju i umiju. A ne znaju niti umiju. Tanka klupa i mladi i nedokazani starteri na kraju æe pokopati ovogodišnju sezonu Cavsa, ali ništa zato. Oni su momèad poput Toronta i Detroita, momèad èije vrijeme polako dolazi. Možda veæ sljedeæe sezone kada im se otvara puno prostora pod salary capom, prostora kojeg mogu iskoristiti za potpisivanje igraèa poput Josha Smitha, Davida Westa i Ala Jeffersona što bi ih, zajedno sa još jednim visokim pickom drafta i razvojem Thompsona, Waitersa i Irvinga gurnulo meðu kandidate za vrh Istoka.
12. Detroit Pistons
Prošlo je pet godina otkako su Detroit Pistonsi bili relevantna NBA momèad. Bivši šampioni koji su osvajali titule momèadskom igrom i vrhunskom obranom pokušali su promijeniti recept za vrijeme dugogodišnjeg rebuildinga. Umjesto da napune momèad bilo visokokarakternim bilo napaljenim i zaluðenim mladim igraèima Pistonsi su spièkali salary cap* na nemotivirane i sebiène i ne pretjerano talentirane igraèe poput Bena Gordona, Charlieja Villanueve i Rodneya Stuckeya. Unatoè tome što su neshvatljivo produžili ugovor Tayshaunu Princu na tri godine po 7 milijuna Pistonsi bi se trebali oèistiti od glupih ugovora do 2014. godine i stvoriti bazu za osvajanje naslova.
* Kojeg su kupili trejdom Chaunceya Billupsa i Arrona Afflala u Denver. Afflalo tada nije bio poznat igraè kao ovih dana, ali njegov intenzitet u obrani jasno se vidio u onih par minuta koje je dobijao na klupi Pistonsa.
Ukoliko ne uprskaju sljedeæeg ljeta Pistonsi bi te sezone trebali imati prostora za jedan, ako ne i za dva max ugovora. No za razliku od ostalih ekipa koje operiraju sa ogromnim cap spaceom Pistonsi bi te godine trebali imati privlaènu momèad koja može odmah skoèiti u utrku za naslov. Greg Monroe i Andre Drummond to praktièki garantiraju.
Dvojac visokih igraèa bit æe glavni razlog zašto æu uopæe gledati Detroit ove sezone. Monroe je pokazao da Georgetown još uvijek proizvodi tehnièki najpotkovanije centre u ligi, a njegova igra sa high posta tijekom prošle sezone bila jejedna od najboljih u ligi. Monroe ima brzinu ulaska u reket*, ne boji se napasti koš u gužvi, a ono što ga posebno krasi je dobar pregled igre i moguænost pronalaženja suigraèa u blizini koša iako broj asistencija to lani nije odražavao. Monroe bi ove sezone lako mogao završiti u All Star utakmici, a Pistonse valja veseliti što u njemu imaju savršenog partnera za super-talentiranog Andrea Drummonda.
*Brzina je, hm, možda pogrešna rijeè. Monroe nije atleta, ali zna proæi èovjeka iz driblinga kao što su to Nowitzki i Gasol znali raditi prije par sezona. Njegova usporenost ne može se sakriti u obrani gdje pokriva jako malo terena, ali u napadu mu nimalo ne smeta zbog dobre tehnike i metodiènog pristupa igri.
Drummond se nije dokazao na koledžu, dijelom zato što nije igrao u ekipi èiji mu stil odgovara, dijelom zato što je nezreo poput banana iz Konzuma, ali talent, fizièki talent je preoèit da ga se ne bi vidjelo. Brz, skoèan, pokretan, eksplozivan, izaberite pridjev koji vam drago i Drummondu æe pristajati. Deèko još uvijek ne zna igrati košarku i Pistonsi æe se namuèiti da bi ga nauèili, ali kao što sam rekao za to imaju dvije godine.
U te dvije godine trebali bi prokljuviti da li je Brandon Knight èovjek za buduænost. Mladi plej je tijekom prošle sezone dobio ogromnu minutažu, bljesnuo je u nekoliko navrata, pokazao je da ima šlifa kao spot-up šuter i tranzicijski plej, ali valja priznati kako je njegova igra u punim napadima, bar što se razigravanja tièe, bila poprilièno slabašna. Rookieju se to može i mora oprostiti, naroèito u sezoni u kojoj nije bilo pripremnih kampova i utakmica za uigravanje, pa æemo procjenu njegovih stvarnih sposobnosti napisati tek nakon ove godine.
Ta tri igraèa trebala bi predstavljati srž ekipe kojoj se navijaèi Detroita mogu i moraju nadati. Will Bynum i Corey Maggette to nisu i teško je oèekivati da æe im Pistonsi obnoviti ugovore. Maggette æe igrati važnu ulogu u ovoj sezoni Pistonsa i kao bek i kao krilo, no njegovi najbolji dani su iza njega i sve što Maggette dobro radi u ovom trenutku je izvlaèenje faulova. Tayshaun Prince, koliko god ga obožavao, više ne može raditi ni to pa bi on ovoj ekipi trebao služiti kao mentor i stabilizirajuæi utjecaj – zanimljiva uloga za igraèa koji je prije dvije sezone vodio pobunu protiv glavnog trenera. Rodney Stuckey je preskup i nepouzdan i ne zaslužuje 8 milijuna dolara godišnje, iako se radi o igraèu koji može probiti prvu liniju obrane kada ga ide. Stuckey nije ni plej ni dvojka, šut mu je klimav i nije èovjek za velike stvari, no ove bi sezone trebao biti drugi ili treæi najbolji strijelac ekipe i lako je moguæe da zavara Pistonse da mu iskeširaju još jedan masni ugovor za dvije godine kada mu ovaj istekne.
Kyle Singler, Kim English i Khris Middleton iskoristit æe svoje rookie godine kako bi dokazali da mogu biti korisni igraèi s klupe, dok æe Jason Maxiell, Austin Daye, Jonas Jerebko i Charlie Villanueva voditi gladijatorsku bitku za minute na krilnim pozicijama. Jerebko bi na kraju trebao isplivati kao pobjednik u tom èetveroboju buduæi da se radi o jedinom dvosmjernom igraèu u konkurenciji i jedinom kojeg bi, uz možda Dayea, Pistonsi trebali zadržati za buduænost.
Ovo je sezona procjenjivanja talenta i taktièkog pozicioniranja za momèad iz Motor Citya. Unatoè tome što neæe u playoff i što neæe pobjediti u više od tridesetak utakmica imaju se èemu veseliti. Talent je tu, samo èeka da se razvije i da ga se okruži sa pravim igraèima. Još jedan visoki draft pick, jedan kvalitetan free agent (Memphis bi mogao trejdati Rudya Gayea sredinom sezone) i eto Pistonsa natrag u vrhu Istoka.
11. Toronto Raptors
Ah Toronto. Ah Raptorsi. Ah Colangelo. Ah. Ah. Ah.
Po dobrom starom obièaju Toronto Raptorsi su u predsezoni napravili korak naprijed i dva koraka natrag. Trošenje osam milijuna dolara u prijelaznom roku na obrambenog beka koji ne može pogoditi koš sa više od dva metra udaljenosti i treæeg pleja kojem treba 20 sekundi da inicira napad im nije trebalo. Trošenje osmog picka na draftu na Terrencea Rossa, solidnog spot up šutera kojeg su mogli dobiti 10 pickova kasnije takoðer nije imalo smisla. Unatoè klasiènim pizdarijama GM-a Briana Colangela Raptorsi svejedno izgledaju kao ekipa kojoj treba samo jedna loša godina da se lansira u vrh Istoka. Unatoè svim krivim potezima Raptorsi su u poziciji da nakon još jednog visokog picka stvore jezgru momèadi koja može konkurirati za naslov.
Sve je poèelo dovoðenjem Kylea Lowrya kojeg su se Rocketsi odrekli zbog konstantnog svaðanja s trenerom Kevinom McHaleom. Lowry je živac, o tom nema sumnje, no ljudi koji su ga trenirali prije legende Celticsa nisu se pretjerano žalili na njegovo ponašanje. Kyle je brz, okretan, sjajan dribler i èovjek koji može probiti reket. Osim što je solidan razigravaè Lowry, za razliku od Josea Calderona koji æe ove sezone biti vjerojatno najbolji bekap bek lige, može odigrati presing na loptu i izgurati protivnièkog razigravaèa iz omiljenih pozicija na terenu. Lowry nema dugogodišnji ugovor, no kada bi ga Raptorsi produžili za ovih 7,5 milijuna koje trenutno prima bili bi presretni.
Dubina na pleju prenijela se i na bekovsku poziciju na kojoj æe se izmjenjivati DeMar Derozan i Landry Fields. Koliko god Fields bio drag i simpatièan i borben igraè, on je èovjek kojeg su Raptorsi trebali zaobiæi u širokom luku. Torontu je trebao šuter, netko tko može raširiti obranu i roknuti koju s krila, no u Fieldsu ga nisu dobili. Neæe ga imati ni u Derozanu koji je solidan igraè, svake godine sve bolji, igraè koji može završiti oko obruèa u tranziciji, ali i igraè koji se muèi s napadanjem obruèa u punom napadu zato što nema ni dribiling, ni ekstra potez ni prvi korak kojim bi otresao bolje obrambene igraèe. Rookie Terrence Ross bi mogao postati šuter koji im treba za godinu ili dvije, ali on æe prije igrati na krilu nego na beku.
Raptorsi su odlièno popunjeni i na centarskim pozicijama sa rookijem Jonasom Valenèijunasom koji bi se kroz dvije sezone trebao razviti u post-up mašinu, u klasiènog centra koji zabija i hvata u dvoznamenkastim ciframa. Valenèijunasov NBA potencijal je ogroman, a da stvar bude bolja ima savršenog sudruga u Andrei Bargnaniju koji je lani igrao solidno prije ozljede. Bargnani možda nikad neæe postati novi Dirk Nowitzki zato jer neæe i ne želi rješavati svoje protivnike iz driblinga i napadati koš*, ali je sjajan kao lažna èetvorka, kao šuter iz daljine koji bi trebao Valenèijunasu otvoriti puno prostora.
*A može, jebemumater, može, pokaže to u nekoliko utakmica tijekom sezone, sve dok ne dobije po labrnji par puta i odustane. K’o da je uèio od Vincea Cartera.
Kada uzmemo u obzir da na klupi èekaju više nego solidni Linas Kleiza (koji nikako da dobije pravu šansu), Amir Johnson (koji je bolno preplaæen, ali zna odigrati solidno s vremena na vrijeme), Aaron Gray (možda i najbolji treæi centar lige, mrga u sredini), Ed Davis (jako dobar skakaè i solidan finišer iz blizine), rookie Quincy Acy (koji bi mogao izgurati par godina NBA lige što je super za pick druge runde), John Lucas III (zajebajen se, Lucas je užasan plej, sebiènjak koji dribla i dribla i dribla da bi roknuo dvojku s vrha reketa par sekundi prije kraja) i veæ spomenuti Jose Calderon i kada uzmemo u obzir da je Dwane Casey od ove momèadi napravio solidnu defanzivnu grupu jasno je da æe Raptorsi biti puno bolja ekipa nego lani. Guram ih na trinaestu poziciju Istoka ne zato što tamo pripadaju, iako priznajem da æe konkurencija biti žestoka jer su se i ostale momèadi pojaèale, nego zato jer želim da završe na dnu. Ovoj momèadi treba samo jedno jedino rasno krilo da ih digne do samog vrha konferencije za recimo tri godine, prije nego Andrei iscuri ugovor. Shabazz Muhammed i James McAdoo dogodine izlaze na draft. Možda su upravo oni djeliæ koji nedostaje ovoj ekipi?
10. Washington Wizards
Taj Ted Leonsis stvarno zvuèi k’o pošten èovo. Za jednog tajkuna, jel? Direktor AOL-a, Groupona i American Expressa, vlasnik Wizardsa, Capitalsa i najgluplje bradice sa ove strane Željka Pervana oèarao je navijaèe spikom o polaganoj i metodiènoj konstrukciji momèadi. U obraæanju javnosti Leonsis je prièao o graðanskom ponosu, o koheziji zajednice koju stvara sportski kolektiv, o tome kako nagrade dolazi nakon godina napornog rada, ukratko Leonsis je govorio sve ono što treba reæi kako bi natjerao razoèarane navijaèe da plate sezonske ulaznice za momèad za koju su znali da æe biti loša. Vjerovali su mu. Leonsis je, naposlijetku, preporodio Capitalse.
Košarka, izgleda, nije hokej. Leonsis je dao otvorene ruke GM-u Ernieju Grunfeldu i ovaj je krenuo sastavljati momèad na potpuno suprotan naèin od onoga što je tajkun obeæao. Umjesto da napuni ekipu igraèima od karaktera, umjesto da bira kvalitetne mladiæe kroz draft i lagano, kroz èetiri sezone sastavlja momèad koja æe se moæi takmièiti za vrh Istoka, Grunfeld je složio momèad punu sebiènih i egoistiènih igraèa da bi je raspustio dvije godine kasnije i složio momèad od karakternih ali debelo preplaæenih igraèa. Wizardsi se nalaze na samom rubu mediokritetstva, imaju momèad koja bi se mogla uvuæi u playoff ukoliko èetiri ili pet boljih ekipa podbaci/poklekne ozljedama, no ono što definitivno nemaju je momèad koja može konkurirati za naslov, ne sad, ne za pet godina. Washington je na pravom putu da kroz godinu ili dvije postane ekipa kakva su Atlanta Hawksi bili kroz zadnje tri sezone. Pouzdana playoff momèad koja ne može dalje od druge runde.
Wizardsi su u svoje redove doveli Nenea i Okafora i stvorili jako dobru centarsku osovinu u vremenima kada se sve više ekipa fokusira na small ball rotacije. Nene je izvanredan finišer iz blizine koji teško može stvoriti prostor bilo za sebe bilo za druge, dok je Okafor pouzdan defanzivac i odlièan skakaè na kojeg se uvijek možete osloniti za mršavi double – double. Obojica su karakterni, vrijedni i kvalitetni igraèi, ali suludo je na njih trošiti 27 milijuna dolara godišnje, naroèito u ekipi koja nema velike šanse za playoff. Njihovi ugovori bi se eventualno mogli isplatiti u svlaèionici u kojoj je John Wall konaèno dobio niz odgovornih i inteligentnih suigraèa koji znaju igrati košarku. Nema više Javala McGeeja i njegovih djetinjarija, nema više crnih rupa Andrea Blatchea i Nicka Younga, nema više igraèa koji igraju za sebe i statistiku i koji ne kuže kako igrati u timu. Wall nije pokazao nikakav napredak u dvije godine koliko je proveo u ligi, a ove æemo sezone vidjeti da li je za to krivo okruženje ili on sam. Wall posjeduje talent i fizikalije da bude igraè poput Derricka Rosea ili Kyria Irvinga, dakle igraè koji bi jednog dana mogao nositi ekipu do naslova. Ozljeda koljena bi ga mogla mrvicu usporiti na otvaranju godine, ali oèekujem dobre stvari od Walla jednom kada se sezona zalaufa.
Unatoè tome što imaju dva visoka igraèa koja mogu poentirati pod košem i super – brzog playa koji bi mogao postati zvijezda plafon za ovu momèad nije visok. Rookie Bradley Beal bi trebao startati na beku a tek treba vidjeti kako æe se njegova samo solidna a ne spektakularna igra s koledža preslikati na NBA, dok je Trevor Ariza na krilu jako dobar defanzivac i solidan igraè za zaokružiti petorku, no ništa više od toga. Tanka klupa sa koje treba izdvojiti Jana Veselya koji nije briljirao u prvoj NBA sezoni i mladog Jordana Crawforda koji nikako da dobije pravu šansu na kraju æe pokopati Wizardse. Ukoliko Wall i Beal pokažu napredak kroz sezonu, ukoliko se Nene ne ozlijedi, ukoliko se Randy Wittman pokaže kao stabilno rješenje na mjestu trenera, ukoliko dobiju visok pick i pretvore ga u klasnog igraèa te se riješe Okafora i njegovog 14 milijuna dolara teškog ugovora Wizardsi bi mogli napredovati. U suprotnom evo nam prvih kandidata za nove Hawkse. Puno akoa za moj gušt.
09. Milwaukee Bucks
Mislim da sam konaèno prokljuvio Milwaukee Buckse. Dok sve druge momèadi lige maštaju o draftiranju franchise igraèa i jurišanju na titulu, Bucksi su zainteresirani za slaganje zabavne male momèadi koja æe se takmièiti za ulazak u playoff i zabavljati gledatelje košarkaškim majstorijama. Bucksi su jeftinjak od momèadi, ekipa koja ne želi potrošiti puno love na svoj roster, ekipa koja ne želi puno riskirati, ekipa koja ne želi plaæati porez na luksuz i ekipa koja nema veæe ambicije od pukog natjecanja u NBA-u.
Na žalost navijaèa Bucksi nisu bili zabavna ekipa za gledanje tijekom prošlih sezona zbog izrazito defanzivne igre i uštogljenih napadaèkih shema uvijek zajapurenog trenera Scotta Skilesa koji utjelovljuje MidWest konzervativne vrijednosti bolje od svih trenera lige.
I onda se dogodio obrat. Bucksi su odluèili protresti momèad dovoðenjem Monte Ellisa, Skiles je dao igraèima odriješene ruke u napadu pa su poèeli igrati brutalno brzu tranzicijsku košarku i zabava se vratila u Milwaukee. Estetske promjene i redizajn ekipe u konaènici nisu utjecale na samu supstancu momèadi – Bucksi su ostali mediokritetska momèad koja ganja osmo mjesto Istoka. Ove su mu godine još dalje nego lani.
Nema veze, bit æe ih zabavno gledati. Brandon Jennings i Monta Ellis trebali bi biti najnezgrapniji bekovski par još tamo od.. pa još tamo od Ellisa i Currya. Pazi sad, ja jako volim Montea, volim ga više nego što volim Monte, ali èovjek ne može igrati u paru sa još jednim driblerom, penetratorom i šuterom. Jedan od ove dvojice je èovjek viška i Bucksi bi trebali èim prije odluèiti kojeg æe igraèa trejdati. Ellis je svakako bolji i to drastièno bolji igraè zato što ima fenomenalan prvi korak, jedan je od najboljih igraèa lige u probijanju reketa, izrazito je podcjenjen kao playmaker samo zato što nikada nije igrao u sistemu koji se orijentirao na pune napade, a premda se gubi u obrani jedan na jedan teško možete naæi igraèa koji æe odigrati bolji presing na loptu. Montu doduše bije zao glas i ima dvostruko skuplji ugovor od Jenningsa pa bi ga se Bucksi lako mogli otarasiti ukoliko se eksperiment s ovom dvojicom ne pokaže uspješan. Ili zabavan.
Jennings se dokazao kao igraè solidnih fizikalija može jako dobro odigrati pick ‘n’ roll, ali je slab razigravaè, sklon je nerezonskim šutevima, previše ulazi ugusto i nije pretjerano dobar dribler. Zbog visine, baš kao i Monta, ne može igrati dvojku gdje bi se puno bolje uklopio nego na playu. Smiješno je vidjeti koliko su Bucksi neskladni na bekovskim pozicijama unatoè neospornom talentu i koliko malo dubine imaju sa Udrihom, Lambom i Harrisom na klupi. Beno može odigrati svoje, lani je složio pristojnu sezonu, dok su Lamb i Harris prokleto nedokazani.
Bucksi me neobièno podsjeæaju na pedesetogodišnjake koji su se èitav život bavili nekim aerobnim sportom i onda odjednom prestali zbog neke ozljede i nabili ogromnu škembetinu od piva i roštiljanja. Mršave nogice, uska ramena, i škembesaur u sredini. Tanki tanki tanki na bekovskim pozicijama, prekrcani u frontcourtu. Milwaukee na krilima i u sredini ima šest igraèa koji se redom imaju pravo nadati velikoj minutaži. Joel Przybilla je iskusni veteran koji više ne može izdržati puni tempo NBA utakmica, ali æe ovoj ekipi, koja je bila oèajna u obrambenom skoku prošle godine, donijeti kakvu takvu stabilnost u sredini. Samuel Dalembert je star i ofucan ali i dalje može odigrati dvadesetak minuta dobre obrane. Drew Gooden je lud i lijen, ali dat æe vam bar 15 jako dobrih utakmica godišnje na èetvorci i na centru pa vi vidite da li vam se isplati riskirati. Ersan Ilyasova je maestro u napadu, lažna èetvorka za polizat prste, samo što mu je obrana trula poput vrha Hrvatskih željeznica. Larry Sanders je mlad i eksplozivan ali još uvijek ne zna igrati košarku. Luc Richard Mbah a Moute je vrhunski obrambeni igraè, pogotovo jedan na jedan, ali ne može pogoditi guzicu Jennifer Lopez sa više od pola metra udaljenosti. John Henson je rookie koji bi se mogao razviti u sjajnog blokera nalik na Sergea Ibaku, ali s njim treba prièekati.
Enivej, zaèepljeni su skroz na visokim pozicijama. Nitko od ovih igraèa nije pravi NBA starter, èak ni Ersan koji bi to mogao biti kada bi imao centra koji æe mu èuvati leða. Dubina i širina klupe trebala bi gurnuti Buckse u borbu za posljednje mjesto doigravanja, no siguran sam kako æe još jednom biti poraženi u toj utrci. Nezgrapni su za velike skokove.
08. Philadelphia 76ers
Navijaèi u Philadelphiji ne zamaraju se osrednjim ekipama. Divlji, borbeni, nemilosrdni, buèni, fanovi sporta u Gradu bratske ljubavi znaju stvoriti paklenu atmosferu, jedni od rijetkih u SAD-u u ovoj eri jumbotrona i kiss cama. Navijaèi u Phili imaju žara, ali nemaju odanosti. Ukoliko niste dobri pratit æe vas grobna tišina i falši udarci dlanova pušteni sa nekakve mp3-ice, poput smjeha mrtvih ljudi u lošem sitcomu iz 90-ih. 76ersi su osjetili nemar navijaèa na svojoj koži tijekom nekoliko mediokritetskih sezona koje bi i lani završile ispadanjem u prvoj rundi doigravanja da ozljeda koljena Derricka Rosea i kolosalne greške sudaca u dvije utakmice nisu prelomile seriju s Bullsima.
Trener Doug Collins preživio je sezonu zahvaljujuæi stvarima na koje nije mogao utjecati, a Sixersi su njegovu sreæu dodatno nagradili pozicijom vršitelja dužnosti GM-a koju dijeli zajedno s èlanom front officea Tonyem DiLeom. Collins je lani složio pravu mediokritetsku igru koja se bazirala na sporim napadima, kontroliranju defanzivnog skoka i bjesomuènim pikenrolanjem koje je u naèelu završavalo dugim dvojkama, naroèito na kraju sezone kada su Sixersi poèeli igrati protiv ozbiljnijih protivnika. Konzervativni trener poznat po izbjegavanju rizika iznenadio je mnoge kada je tijekom predsezone stavio sve svoje žetone na jedno polje. Na Andrewa Bynuma.
Collins nije imao što izgubiti buduæi da Sixersi s Iggyem u glavnoj ulozi ionako nisu napredovali, no njegov potez svejedno treba ocijeniti kao visokorizièan. S Iguodalom su mogli èekati da ubodu kakvog slobodnog igraèa kada im se prostor pod salary capom rašèisti sljedeæe sezone, mogli su upisati još jednu bezveznu sezonu i dodatno otuðiti svoje navijaèe kojima je ionaku pun kurac osrednjih Eaglesa i ostarjelih Philliesa. Povukli su potez, svaka im èast, sad samo treba vidjeti da li je on bio pravi. Iluzorno je oèekivati da æe se to vidjeti odmah u prvoj sezoni.
Za poèetak, Bynum je igraè napravljen od stakla. Èovjek je lani odigrao prvu pravu sezonu* nakon što su ozljede uništile poèetak njegove karijere. Andrija je prije par mjeseci otišao na laganu operaciju koljena koja izgleda nije otklonila sve njegove probleme pa se ovijeh dana po kuloarima prièa da bi mogao preskoèiti dvadesetak utakmica regularne sezone što bi sasvim dostajalo da izbaci Sixerse iz utrke za sam vrh konferencije. Ukoliko Bynum ozdravi trebao bi postati voða ove ekipe za što mentalno baš i nije spreman ukoliko je suditi po njegovim djeèaèkim ispadima u Lakersima, ali igraèki jest. Solidna obrana, jako dobra kontrola skoka i ispolirana igra leðima pretvorit æe Sixerse iz pikenrol ekipe u klasiènu post-up momèad kojoj spori ritam igre u punim napadima više nije mana kao lani, nego vrlina koja im omoguæava da kontroliraju tempo i kažnjavaju mismatch pod košem.
*U kojoj, bajdvej, nije uopæe bio onako dominantan kao što neki prièaju.
Zdravi Bynum dakle znaèi i promjene u sistemu igre, a one se rijetko kada ispoliraju veæ u prvoj sezoni. Nakon odlaska Loua Williamsa koji je lani bio primarni organizator igre i nakon odlaska Iggya koji je bio glavni egzekutor i voða jasno je da su Sixersi u stanju previranja i da æe im trebati neko vrijeme da se poslože.
Evan Turner æe preuzeti ogroman dio odgovornosti u ekipi kao dribler i plejmejker na poziciji dvojke. Turner je pokazao napredak u odnosu na rookie sezonu i njegov talent koji ga je uèinio senzacijom u dresu Ohio Statea polako je poèeo izlaziti na vidjelo. Navijaèi Sixersa moraju se nadati da æe Turner ostati zdrav i aktivan jer æe ga s klupe mijenjati Nick Young, crna rupetina od igraèa, šuter koji æe uæi u brutalan niz svaku desetu utakmicu i na taj naèin zamazati oèi navijaèima koji æe zaboravito koliko je glupo igrao u prethodnih 9.
Jrue Holiday bi trebao igrati u paru s Turnerom na poziciji razigravaèa, no njegova æe uloga sasvim sigurno biti nešto drugaèija nego lani kada je malo previše šutirao za moj gušt. Bynum bi trebao otvoriti jako puno prostora upravo za igraèe poput Jruea ili Thaddeusa Younga koji bi trebao igrati èetvorku, dakle za igraèe koji mogu pogoditi otvoreni šut s poludistance. Young æe možda prepustiti mjesto u startnoj petorci Spenceru Hawesu koji je više èisti centar nego krilo, ali trener Collins žarko želi igrati s dva nebodera u sredini terena što mu baš i nije pametno u ligi koja se sve više i više oslanja na brzinu, a ne na visinu. U svakom sluèaju Collins æe imati solidnog treæeg visokog igraèa na klupi spremnog za 25+ minuta, a u sluèaju ozljede minutažu æe dobiti ili Kwame Brown, solidan obrambeni igraè kojem se neznalice i dalje smiju samo zato jer je bio prvi pick drafta, ili Arnet Moltrie, fizièki eksplozivan krilni centar koji bi mogao postati kraða drafta, ili Lavoy Allen koji je lani impresionirao analitièare u nekoliko navrata.
Rotaciju bi trebali zatvoriti Jason Richardson koji je ostario i ne može više igrati kao nekoæ ali koji može dobiti dvoboje na iskustvo i Dorell Wright koji æe uz Younga biti primarni tricaš ekipe. Solidna klupa, okej starteri, Turner i Bynum i èini se kako bi Sixersi mogli puno više od osmog mjesta Istoka, šta ne? No ne mogu ih gurnuti više zbog pustih nepoznanica, što taktièkih što zdrastvenih, koji ih okružuju. Ionako je lakše igrati ispod radara.
07. Chicago Bulls
Prièajte što hoæete, Bullsi su lani imali poštenih 20 posto šansi za osvajanje naslova. Miami je bio najbolja ekipa lige bez ikakve sumnje, naroèito nakon što je LeBron James po drugi puta u životu ušao u Zonu*, ali malo je falilo da ih Celticsi skalpiraju, Oklahoma je odigrala par izrazito gustih utakmica, a èak ih je momèad Pacersa u jednom trenutku držala u šaci. Bullsi su imali šansu. Isparila je sa bolnom grimasom na licu Derricka Rosea.
*Mitsko mjesto u sportu u kojem postajete nepobjedivi. Koliko god James bio dominantan samo je jednom prije u playoffu izgledao onako dominantno kao u zadnje dvije protiv Celticsa i u finalu. Naravno, govorim o Pistonsima 2007. godine.
Monstrum koji je zadnje dvije sezone gazio sve pred sobom u regularnoj sezoni više ne postoji. Gotovo pa savršeno posložena klupa se razišla, unutarnja trvenja u klubu donijela su niz retardiranih poteza od kojih je prvi i najvažniji preplaæivanje Kirka Hinricha koje ne samo da je istjeralo Omera Asika iz kluba nego je aktiviralo hard cap, natjeralo Bullse da potpišu smanjeni ugovor s rookiejem Marquiseom Teagom koji æe to pamtiti do kraja života i onemoguæilo ih u potpisivanju novih ugovora.
Klupu sastavljenu od solidnog šutera CJ Watsona, najboljeg tricaša lige Kylea Korvera, defanzivnog specijalista koji je poèeo pogaðati s poludistance i koji igra odlièno uz osnovnu crtu Ronnieja Brewera i veæ spomenutog Asika* zamijenili su skupinom koja ne samo da ne može šamarati druge jedinice protivnika i stvarati prednost nego æe vrlo vjerojatno dopuštati protivnicima da stižu razliku. Kapetan Kirk je nekoæ bio jako dobar combo bek no godine su ga stigle i više ne može igrati obranu niti prolaziti protivnike u napadu što bi trebao raditi dok se Derrick Rose ne vrati. Marco Bellinelli je šuter koji ne bi trebao imati više od 10 minuta po susretu zbog kriminalne obrane i teško da æe zamijeniti Korvera kao prvi tricaš ekipe baš zbog toga što æe ga protivnici ubijati na drugom dijelu terena. Nazr Mohammed je stariji od Isusovog magarca, Vladimir Radmanoviæ je limitiraniji od jednosmjerne ulice, Marquis Teague je neiskusniji od šesnaestogodišnjih Èehinja koje prvi puta dolaze na Jadran dok je Nate Robinson nepouzdaniji od iskaza hrvatskih politièara pred sudom. Zanimljiva je to grupa koja bi mogla potopiti Bullse, ali koja bi mogla dobiti novu svrhu voðenu èvrstom rukom Toma Thibodeaua. Sreæom pa æe Taj Gibson drastièno podizati kvalitetu ove jedinice – èovjek bi lagano mogao osvojiti titulu šestog igraèa lige, njegov uèinak u napadu drastièno je porastao nakon što je poèeo zabijati šuteve izvan reketa, njegova jedan na jedan obrana je besprijekorna baš kao i njegove rotacije i mnogi smatraju kako Gibson zaslužuje i novi ugovor i mjesto u startnoj petorci. Jimmy Butler bi mu se lako mogao prikljuèiti kao èovjek iznenaðenja i kao ljepilo koje æe all-around igrom držati drugu jedinicu na okupu.
*Nije mi žao što su se riješili Watsona koji je bio nekonzistentan i Lucasa koji mi je uništio živèani sustav brža i jaèe od heroina.
Starteri Bullsa bi trebali izvuæi 44 – 45 pobjeda i bez Derricka Rosea. Deng se oporavio od ozljeda i igra kao navijen, Carlos Boozer je i dalje koristan iako ne zaslužuje svoj ogroman ugovor, Rip Hamilton se kreæe bolje nego zadnje tri sezone nakon što se otarasio svih ozljeda koje su ga pratile, a Noah je i dalje vrhunski defanzivac koji brani pikenrol, èisti table nakon promašenih šuteva, organizira igru sa high posta i trpa lagane poene u koš oko obruèa. S obzirom na razvoj Denga koji se preporodio na Olimpijskim Igrama i dobio novu dozu samopouzdanja startna rotacija Bullsa bi izgledala još bolje nego lani kada bi se u njoj nalazio Derrick Rose. No njega nema.
Glupo je trošiti rijeèi na to što najmlaði MVP u povijesti lige donosi ovoj ekipi. Koliko laganih poena upisuju centri nakon promašaja polaganja, koliko otvorenih šuteva iz kuta nakon penetracije, koliko promjena u defanzivnoj filozofiji protivnika… Rose je igraè koji pretvara Bullse iz solidne ekipe Istoka u kandidate za naslov. Chicago bi ga trebao pustiti da se oporavi do kraja sezone, no bojim se kako æe ga ubaciti nespremnog natrag u igru sredinom sezone samo kako bi zaradili što više love od prodaje karata. Tvrda obrana reketa i odlièno pokrivanje trice te solidan uèinak u napadu trebali bi Bullsima omoguæiti plasman u playoff i dati im 19.8 posto manje šanse da osvoje naslov nego lani, no što æe se dogoditi kada se i ako se Rose vrati ne mogu nikako predvidjeti. Ne može nitko. Bullsi su enigma, ne samo za ovu sezonu nego i za buduænost.
06. New York Knicks
Iskustvo je bitno. U poslu, u jebanju, u igranju košarke, ju nejm it, iskustvo je bitno. New York Knicksi ga imaju na pretek. Najstarija su momèad lige. Problem je što s godinama i iskustvom dolaze i problemi. U poslu ode zdravlje i izdržljivost, kod jebanja se pojave problemi s egzekucijom a u košarci… pa u košarci su svi ti problemi objedinjeni u jedno. Stariji igraèi èesto uspijevaju našamarati mlaðe samo zato jer su vidjeli iste akcije milijun puta i mogu predvidjeti kako æe se završiti no s vremenom zamor fizièkog materijala uspori njihovu igru do te mjere da više ne mogu izdržati naporni NBA tempo.
Tijekom prijelaznog roka Knicksi su se ojaèali Jasonom Kiddom, Marcusom Cambyem i Kurtom Thomasom koji se lagano bliže 40. godini života. Kidd i Camby bi trebali imati važne uloge u ovogodišnjoj rotaciji i to bi se Knicksima, koji nisu zadržali precijenjenog ali od Kidda trenutno boljeg Jeremya Lina, lako moglo osvetiti.
Kidd i Camby nisu jedine starkelje u klubu. Tu je i Amare Stoudemire koji ima samo 29 godina, ali ima koljena 60-godišnjaka zbog kojih æe završiti na ledu neko vrijeme nakon što se opet ozlijedio, prošao terapiju, nije se zalijeèio i sada traži drugo mišljenje. Pitanje je koliko æe Amare izbivati, no svaka minuta koju provede na terenu bit æe iznimno važna za Knickse koje STAT èini bitno razlièitom momèadi. Kako? Za poèetak Amare je jedini pravi pick ‘n’ roll igraè Knicksa. Novi trener Mike Woodson voli igrati spore napade koji se prije svega oslanjaju na izolacijske akcije, ali pick ‘n’ roll je trebao biti veoma važna komponenta njegove igre, zbog toga su Kincksi uostalom i doveli Raymonda All You Can Eat Feltona koji je zadnji put bio relevantan prije par sezona kada je vrtio pikenrol u prvoj Amareovoj sezoni s Knicksima. Bez STAT-a se sve mijenja – nema više pick ‘n’ rolla, Carmelo Anthony prelazi na èetvorku, igra se iskljuèivo na izolacije pri èemu jednodimenzionalni Kidd i Felton prepuštaju mjesto u momèadi bilo agresivnom obrambenom beku poput zalijeèenog Imana Shumperta ili friško potpisanog Ronnieja Brewera ili tricašima poput ludog JR Smitha i Stevea Novaka koji nema definirano mjesto u ekipi. Ukoliko je suditi po lanjskoj statistici Knicksi su ekšli bolja ekipa kada Stoudemirea nema na terenu i kada Melo igra èistu èetvorku.
Problem je što se New York ne može riješiti Amarea i njegovog ugovora, niti ga može staviti na klupu i oèekivati mir u svlaèionici, niti ga može utrpati nekome zbog slabije igre i konstantnih problema s ozljedama. Drugi problem je što Melo ne želi igrati èetvorku jer ga protivnici lupaju kao što èasne sestre lupaju nevine školarke u spanking videima. Ništa èudno, Melo se dokazao kao igraè koji ne želi raditi puno toga. Ne želi igrati obranu kada klub krene gubiti, ne želi igrati point forwarda i razigravati Amarea i tricaše, ne želi sudjelovati u protoku lopte, ne želi napadati obruè protiv elitnih centara, i tako dalje i tako dalje i tako dalje. Najbolji èisti scorer lige ide na živce navijaèima zbog svojeg diva stava i lako ih je razumijeti, no Knicksi æe naposlijetku opet dogurati samo onoliko visoko koliko ih Melo i njegova izolacijska košarka odvuku. Obranu su drastièno popravili sa neprelaznim Tysonom Chandlerom u sredini i nizom solidnih bekova koji mogu odigrati presing na loptu, napad je dubok i pun igraèa koji su limitirani ali znaju odigrati svoju ulogu što znaèi da opet sve ovisi o meðuigri Amarea i Mela i treneru Woodsonu koji ih mora posložiti. Knicksi bi mogli biti momèad za velika iznenaðenja, samo je pitanje hoæe li ona biti ugodna ili neugodna.
05. Atlanta Hawks
Danny Ferry je uletio u Atlantu poput kirurga i poèeo sjeæi. Maèetom, ne skalpelom. Otfikario je goleme ugovore vjeène enigme Marvina Williamsa i preplaæenog Joea Johnsona, otarasio se nevažnih igraèa i sastavio rijetko viðenu momèad; ekipu koja æe veæ ove sezone igrati zanimljivu, uzbudljivu i konkurentnu košarku, ekipu kojoj fale igraè ili dva da doðe do vrha i ekipu koja ima financijsku fleksibilnost da sljedeæeg ljeta potpiše èak dva max ugovora. Ferry je u prvih petnaest minuta u Atlanti napravio ono što nije uspijevao napraviti u pet godina s Cleveland Cavaliersima, sastavio je momèad koja ima i sadašnjost i buduænost.
Ono što je još važnije za navijaèe Atlante, koji su godinama gledali bezdušne Hawkse kako ispadaju na prvoj ili drugoj prepreci u doigravanju, sastavio je momèad s jasnim identitetom. Zbogom dosadnoj izolacijskoj košarci Mikea Woodsona u kojoj je iso-Joe driblao 20 sekundi dok su ostali stajali s mirom i èekali da napravi potez*, helou fluidni sistemu Larrya Drewa koji se bazira na tranziciji i kretanju igraèa i lopte u napadu. Zdravo pikenrolovi, zdravo penetracijo, zdravo hi-lo igro, adio dugim dvojkama preko ispruženih ruku obrambenih igraèa.
*Èini mi se da je Zaza znao zapaliti koju dok je stajao u low postu i èekao šansu da zgrabi skok u napadu, al moguæe da me sjeæanje vara.
Atlanta ne samo da ima sistem i trenera koji ga je sposoban držati na okupu nego ima i igraèe koji ga mogu vrtiti. Imaju dribling penetratore, imaju tranzicijske igraèe, imaju finišere oko obruèa, imaju snajperiste, imaju slashere, imaju post up prijetnju, èak imaju i iso igraèa ako se sistem slomi. Postoji samo nekoliko ekipa koje æu s veæim guštom gledati ove sezone.
Za poèetak imaju trojicu jako dobrih organizatora igre. Devin Harris se pokazao kao one – hit wonder i zasigurno nema all – star pedigre kojeg bi željeli vidjeti od svojih plejmejkera, ali i dalje zna lijepo potegnuti u tranziciji i brzinski inicirati napad što æe biti kljuèno za igru Hawksa. Harris æe mjesto u starterskoj ekipi prepustiti Marquisu Teagueu koji je lani drastièno napredovao kao plej i koji æe se preporoditi u novom napadu u kojem æe vrtjeti masu pikenrol i pikenpop akcija. Lou Williams æe se izmjenjivati sa ovom dvojicom kao šesti igraè ekipe, kao klasièni combo bek i najbolji izolacijski i penetratorski plej momèadi koji može napraviti èuda u punim napadima drive and kick igrom i rokanjem dvojki u tranziciji. Williams se puno bolje uklapa u sistem Hawksa u odnosu na onaj Sixersa i lako bi mogao konkurirati za najboljeg šestog igraèa lige. Jedini problem s ovom rotacijom je što je jedan igraè od ove trojice prekobrojan i Drew æe teško pronaæi minute koje æe ih zadovoljiti. Hawksi bi se trebali otarasiti jednog od ovih igraèa, ne samo radi mira u svlaèionici nego zato jer trebaju podebljati tanku krilnu poziciju igraèem koji može igrati jedan na jedan obranu buduæi da takvih nemaju na rosteru nakon što su okupili jednu od najboljih snajperistièkih jedinica lige.
Kyle Korver je veæ godinama sinonim za tri poena, Anthony Morrow je iznimno podcijenjen bek šuter koji zna nizati poene bez prestanka kada ga krene, James Anderson je preklani bio sjajan i ima potencijala, a njihov prvi pick drafta John Jenkins je bio najbolji tricaš NCAA lige. DeShawn Stevenson je jedini swingman koji može igrati obranu, no kada ga šibnete u rotaciju gubite jako puno u napadu u kojem su spot-up trice jedna od najvažnijih komponenti zbog èega bi Hawksi trebali napraviti još jedan trejd prije kraja sezone*.
*Jesam li spomenuo da Devinu Harrisu istièe 8,5 milijuna dolara težak ugovor? Nisam. Pa eto.
Ferry je stvarno složio backcourt koji se gotovo pa savršeno uklapa u igru frontcourta koji æe ove sezone nositi momèad. Josh Smith nije dobio produženje ugovora zbog èega æe ove sezone dodatno podiæi razinu igre. Lani je igrao kao navijen, no ove bi godine trebao biti još bolji buduæi da æe sistem limitirati njegovu sklonost lansiranju retardiranih dugaèkih dvojki. Smith konaèno ima suigraèe koji mogu istrèati kontre i otvoriti mu prostor za cutove prema košu i lagane poene zakucavanjima. Kad uzmemo u obzir da æe njegova kvalitetna obrana zaèepiti dio rupa nastalim na bekovskim pozicijama lako je moguæe da Smith odradi najbolju sezonu karijere i dogodine potpiše max ugovor, bilo s Atlantom bilo s nekom drugom ekipom.
Unatoè njegovoj kvaliteti Smith neæe biti najvažniji èovjek ekipe. Al Horford æe preuzeti to breme na svoja nejaka leða. Horford je, dragi moji, zvijer. Èovjek je lani igrao samo 11 utakmica prije ozljede, vratio se prije vremena u playoff, sam dobio utakmicu broj pet u seriji s Keltima i gotovo vratio Hawkse u èetvrtoj èetvrtini šeste. Momak godinama igra van pozicije, igra u sistemu koji mu ne paše i da nije imao kvalitetnog pleja koji bi s njim odigrao pick ‘n’ roll i pick ‘n’ pop, dva najjaèa oružja njegove igre, i unatoè tome upisuje vrhunske brojke, ne žali se previše i unosti ogromnu stabilnost u momèad. Njegova post-up igra i moguænost unutarnjeg razigravanja momèadi preporodit æe napad Atlante u nadolazeæoj sezoni i gurnuti Horforda u all – star utakmicu, a Atlantu u doigravanje. Šteta što je rotacija visokih tanka sa borbenim Zazom Pachuliom i nenormalnim Ivanom Johnsonom*, no to se ionako može popraviti nagodinu. Kažem vam, gledajte Hawkse, gledajte preporoðenu ekipu, gledajte momèad koja æe igrati zabavnu košarku i šokirati mnoge. Neæete zažaliti, garantiram. Ova ekipa ima identitet. Konaèno.
*Ivan Grozni je èovjek koji zaslužuje ne samo fusnotu nego èitav èlanak. Tip je doživotno izbaèen iz korejske lige nakon što je napravio vulgarnu gestu, otpao je iz niza D-League momèadi zbog problema s trenerima, priznao je da uopæe ne gleda košarku i ne bi mogao razlikovati Kobea Bryanta od Earla Boykinsa, nosi dijamantnu rešetku na prednjim zubima, lomi table na treningu, unosi se protivnicima u lice i rezonira k’o Ron Artest na LSD-u. Lik je luuuuuuuuuuuuuuud. Da sutra èujem kako šverca kokaindžu u prepariranim papigama iz Kolumbije ili održava sajt s fetišom za bestijalnost ne bi me zaèudilo. Ivan Johnson je najzanimljiviji igraè lige.
04. Indiana Pacers
Indiana Pacersi su dugo godina gradili svoju bije… ovaj, radnièku momèad, kvalitetni momèad, vrlo dobru momèad i odjednom su se našli pred zidom. Ekipa koja je trebala napraviti skok unaprijed našla se pred raspadom. Pacersi su se uspanièarili i na stol istresli ogromne novce kako bi na okupu zadržali ekipu koja ne može osvojiti naslov ali može zapapriti favoritima i uzbuditi navijaèe po prvi puta u devet godina. Roy Hibbert i George Hill ne vrijede 98 milijuna dolara ni pod razno, no kada gubite uz sezone u sezonu i naðete se na korak od finala Istoka sve vam se zacrveni pred oèima i povuèete nelogiène poteze. Šta se može.
Pacersi su preplaæivanjem ovog dvojca osigurali nastupe u doigravanju u sljedeæih pet sezona, ali su isto tako osigurali svojoj ekipi nemoguænost osvajanja naslova u sljedeæih pet sezona*. Pacersi su isto tako osigurali navijaèima gledanje ružne, krvave, borbene, radnièke košarke koja se savršeno uklapa u mentalitet Indiane. Pacersi su lani imali neefikasan napad koji je poentirao zahvaljujuæi ogromnom broju izvuèenih slobodnjaka i solidnu obranu u kojoj su i bekovi i centri napadali igraèe a ne loptu i mlatili sve što bi ušlo u reket. Lepršavost? Pah, to je za hipije. Pacersi su krvavo radili za svoje poene te su oèekivali da æe i protivnici raditi isto.
*Osim ako im ne uleti neki ludi i spasonosni trejd u kojem æe dati 30 centi za dolar i onda zadržati zvijezdu u Hoosierlandu, što baš i nije vjerojatno buduæi da su NBA igraèi zainteresirani za stvari kao što su tulumarenje i jebanje droljetina, a ne za uzgoj kukuruza i spavanje u devet naveèer. Ðast sejin.
Njihov sistem se zasigurno neæe promijeniti u narednoj sezoni nakon što nisu uspjeli dovesti kreatora igre koji može probiti obranu. Oèekujte puno šuteva iz blizine, oèekujte napadanje reketa sa krila i sa bekova, oèekujte puno post-upova i high-lo igre, oèekujte rokanje trica, ali isto tako oèekujte da æe veæina šuteva dolaziti ili preko ruke ili iz kontakta, baš kao i lani. Pacersi nemaju uigran sistem, nemaju košarkašku filozofiju, nemaju puno izraðenih akcija niti imaju složenu hijerarhiju. Sljedeæa sezona trebala bi razriješiti tko je zapravo prvi igraè Pacersa.
Mnogi se navijaèi nadaju da je to Paul George. Kada je mladi swingman izabran na draftu napisao sam kako se Pacersi zasigurno planiraju riješiti Dannya Grangera buduæi da su ova dvojica preslika jedan drugoga. Lanjska sezona je to jako lijepo pokazala. Okej, nisu baš skroz isti buduæi da je Granger mrvicu bolji obrambeni igraè od Georgea, dok je Paul bolji egzekutor iz blizine od Dannya, ali manje više je to ista igra. Ista statura. Isti potezi. Jedina je razlika što znamo koji je Grangerov maksimum, vidjeli smo ga prije dvije sezone. George ima potencijala za napredak, samo je pitanje hoæe li mu njegov dvojnik dati dovoljno lopti da se razvija. Georgeov napredak je jedina stvar koja može gurnuti Pacerse korak bliže nastupa u finalu Istoka.
Unatoè tome što su praktièki isti igraè Granger i George su se solidno nadopunjavali tijekom prošle sezone, naroèito u obrani gdje je njihova visina i sposobnost igranja pritiskanja igraèa sprjeèavala brojne otvorene šuteve i osiguravala defanzivne skokove. Problem je što obojici zapravo treba jedan klasni plej koji æe iskoristiti njihove spot-up i slasherske vrline, a takvog pleja nemaju. Darren Collison sigurno nije bio taj te Pacersi zapravo nisu puno izgubili njegovim odlaskom (iako su sigurno mogli dobiti više za njega), no taj zasigurno nije ni George Hill, klasièni combo bek koji bi u normalnom svijetu trebao ulaziti s klupe i voditi drugu jedinicu momèadi i koji u ovom povampirenom NBA svijetu zaraðuje 8 milijuna dolara godišnje.
Oprostite, malo sam si povratio u usta.
Hill definitivno nije igraè koji Pacersima treba i pravo me šokiralo kada sam otkrio koliko su ga platili. Nije kreator, nije dobar dribler, ukratko nije igraè koji može voditi momèad i Pacersi su ga trebali pustiti da ode. DJ Augustin bi mu lako mogao preoteti mjesto startnog pleja do kraja sezone, iako ni on nije briljirao lani nakon što mu je po prvi put u karijeri povjereno mjesto startera. Istina, igrao je u najgoroj ekipi s lige koja je sigurno utjecala na grozan omjer asista i izgubljenih lopti, i ako odigra na razini od prije dvije godine mogao bi riješiti dio problema Indiane.
Nesposobnost krila i bekova da izrade lake šuteve donekle æe anulirati prisustvo visokih igraèa. David West možda više nije onako efikasan kao kad je uništavao protivnike zahvaljujuæi asistencijama Chrisa Paula, ali još uvijek spada u klasnog post up igraèa koji može odigrati i pikenrol i pikenpop i završiti oko koša iz driblinga protiv sporijih protivnika.
West bi trebao imati savršenog partnera u Royu Hibbertu koji je jako dobar dodavaè iz low posta, no njihova je suradnja lani bila nespretna i kvrgava. Navijaèi se moraju nadati kako æe im puna predsezona pomoæi u razvijanju kemije zato što bi meðuigra ovog dvojca drastièno olakšala posao ostalim Pacersima u napadu, prvenstveno šuterima trica koji se ne bi više trebali više oslobaðati kroz blokove i izraðene akcije nego bi mogli fino šutirati s mjesta kao gospoda. Hibbert je lani pokazao da nije igraè za velike stvari nakon što nije uspio kazniti visoke igraèe Heata unatoè tome što je imao 10 cenata i 20 kila prednost nad svakim, pa se nemojte zaèuditi što ne vjerujem da æe opravdati svoj ugovor, ali oèekujem da æe malkice popraviti svoju igru leðima prema košu i biti još efikasniji nego lani.
Hibberta se lako može izbaciti iz igre frontanjem posta i agresivnijom igrom zbog èega su Pacersi trejdali Collisona za Iana Mahinmija. Mahinmi je èovjek koji nema igru leðima ali fino završava oko obruèa naroèito u pick ‘n’ rollu te bi trebao pomoæi Pacersima da ostanu u igri u utakmicama u kojima Hibbert brzo nakupi osobne. Rotaciju visokih zaokružit æe Tyler Hansbrough koji lani nije briljirao ali je dobro radio ono najbolje što zna – izvlaèio je faulove i šutirao slobodnjake. Gerald Green, koji je lani sjajno finiširao sezonu u dresu Netsa, trebao bi im pomoæi svojim poentiranjem s krila, dok je pitanje što æe dobiti od Lancea Stephensona, Sama Younga, Sundiate Gainesa, Jeffa Pendengrapha i prerano izabranog rookieja Milesa Plumleeja.
Pacersi bi u narednoj sezoni trebali kontrolirati skok igru, igrati solidnu obranu i efikasne napade i mlatiti sve pred sobom, ali teško da æe ponoviti lanjsku sezonu kada su bili zdravi kroz èitavu godinu i kada su ipak imali dosta deblju klupu od ovogodišnjeg Pacer Lite izdanja. Unatoè tome ne vidim kako mogu pasti niže od šestog mjesta Istoka.
03. Brooklyn Nets
Netsi nisu željeli uæi u prvu bruklinšku sezonu kao luzeri. Za vrijeme prijelaznog roka poèeli su se razbacivati parama poput kvartovskog zgubidana koji je upravo digao 20 iljada kuna na kladionici pogodivši osam nebuloznih parova i nakon toga odluèio da je vrijeme da poèasti sve goste omiljenog kafiæa. Odriješili su kesu i masno platili svog startnog centra iako momak ne može uhvatiti deset skokova po utakmici makar mu lopte u glavu padale. Ponudili su 10 milijuna dolara godišnje krilu koje veæ dvije sezone ne lièi na sebe i koje u ozbiljnoj šampionskoj ekipi ne može biti ni èetvrta najbolja opcija u napadu. Na kraju su odriješili Atlanta Hawkse grijeha i od njih preuzeli monstruozni ugovor najpreplaæenijeg igraèa lige, ugovor koji smrdi gore od onih otoka smeæa koji lagano plutaju po Pacifiku. Netsi nisu željeli biti luzeri, no to nije bila jedina njihova motivacija. Netsi su preplaæivali igraèe kako bi nagovorili Dwighta Howarda da im se pridruži. Njihov plan je propao i sada su osuðeni igrati s tankom ekipom koja ima pet jako dobrih ali ne i sjajnih igraèa na rosteru i koja se može nadati finalu konferencije u najluðim snovima, iako ni do tamo ne bi smjela doæi.
Okej, ukoliko Deron Williams zaigra na razini na kojoj je igrao prije dvije sezone u seksualno represivnom Salt Lake Cityu možda možemo Netse ugurati meðu ozbiljne ekipe. Možda. No nekako sumnjam da æe se to dogoditi. Williams je lani odigrao najlošiju šutersku sezonu u svojoj karijeri, nije pronalazio rješenja za suigraèe, gubio je masu lopti i jednom za svagda dokazao svima kako je rasprava o tome tko je bolji plej, on ili Chris Paul u samom startu bila besmislena i držala vodu samo kada je CP3 bio ozlijeðen. Williams je jako dobar igraè kojem æe biti puno lakše igrati u ovogodišnjoj inkarnaciji Netsa, ali nekako sumnjam da može biti prvi igraè šampionske franšize.
Joe Johnson je pak dokazao da ne može. U njegovom sluèaju sumnje nema. Drug Mikhail je odluèio potrošiti 2 821 793 004 rubalja* na šutera koji previše carini loptu, koji se ne može driblingom probiti u reket i èije je najjaèe oružje duga dvojka iz koraka iliti najgori šut u basketu. JJ je kvalitetan šuter naroèito kada ne drka s loptom nego okida iz spot-up situacija, a njegova obrana spada meðu solidnije u ligi, no jasno je da su ga Netsi dovukli samo kako bi imali još jedan magnetiæ za privlaèenje Howarda. Plan im nije uspio i sada su tu di jesu.
*Odnosno 89 295 016 dolara
Nevjerojatno je koliko je Howard zapravo utjecao na slaganje ove momèadi. Nakon što je postalo jasno da æe Netsi ostati kratkih rukava brzo su potpisali Geralda Wallacea kojeg su bili spremni pustiti da ode unatoè tome što su iskrcali pravu premiju u ruke Netsa samo za jednu polusezonu Wallaceovih usluga. Najbolji igraè u povijesti Bobcatsa dobio je ugovor težak 10 milja godišnje kojeg æe pokušati opravdati all – around igrom koja na žalost ne ukljuèuje šutiranje trica iz kuta, nešto što Netsima najviše nedostaje u poèetnoj petorci i na što su trebali potrošiti Geraldove novce. Ruku æe mu dati uvijek spremni Kris Humphries koji je klasièni sluèaj igraèa èija je statistika drastièno bolja od same igre. Wallace bar igra nekakvu obranu, Humphries je kriminalan na tom dijelu terena. Wallace je sjajan skakaè za svoju visinu, Humphries ima napuhane brojke samo zato jer igra s jednim od najgorih centarskih reboundera u povijesti košarke. Wallace ga bar može tu i tamo metnuti van reketa kada igra uz osnovnu liniju, Humphries s te pozicije ne bi pogodio guzicu Kim Kardashian.
Njihov glavni zadatak bit æe maskiranje svih nedostataka Brooka Lopeza. Mladi centar Netsa dobio je ugovor težak 60 milijuna dolara zbog još uvijek neispunjenog potencijala i krasne post-up igre u napadu. Tko bolje igra na low postu od Brooka? Bynum, Scola, Pau bez sumnje. Još netko? Nisam siguran. Lopez zna kako poentirati leðima i ove bi sezone mogao biti još važnija karika u napadu Netsa. Šteta što kvalitetne poteze u napadu uništava ispodprosjeènom obranom i kriminalnim èišæenjem odbijanaca. Wallace i Humphries æe morati krvavo raditi da bi zaštitili obrambeni skok te æe se trpati u reket u napadu kako bi ugrabili koju loptu èime æe onemoguæavati kvalitetnu post-up igru, stavljati svoju momèad u rizik od kontri i štopati pune napade. Netsi æe godišnje na ovaj trojac trošiti gotovo 36 milijuna dolara. Pa to je za plakati.
Nemojte me krivo shvatiti, Wallace, Humphires, Lopez, Johnson i Williams su redom kvalitetni igraèi koje želite imati u ekipi. Njihov problem je što su preplaæeni. Kada debelo preplatite startere u ovakvom NBA-u onda nemate prostora za potpisivanje kvalitetnih zamjena. Netsi imaju brutalno tanku klupu kojom æe predsjedavati perspektivni ali nekonzistentni MarShon Brooks i novopristigli Mirza Teletoviæ koji æe imati ogromne probleme u obrani. Reggie Evans trebao bi im dati odreðenu èvrstinu pod košem, CJ Watson æe im donijeti desetak inspiriranih utakmica tijekom sezone dok æe Jerry Stackhause i Keith Bogans glumiti Šefa i Jeremiju te eventualno doprinjeti ekipi savjetima o kupnji kozmodiska i objašnjenima narodnih obièaja i svim tim stvarima koje stari ljudi navodno rade.
Netsi su spièkali ogromne pare jer nisu željeli uæi u prvu bruklinšku sezonu kao luzeri, no pri tome su zacementirali sudbinu svoje ekipe na sljedeæih pet godina. Uvijek u vrhu Istoka, nikad na njemu.
02. Boston Celtics
Majstorima valja skinuti šešoar. Èak i kada se Celticsima otvorio put prema finalu Istoka ozljedom Derricka Rosea nije izgledalo kao da su spremni na to putovanje. Ozljede nekolicine važnih igraèa, klupa tanja od Kate Moss i napadaèka neefikasnost prijetile su eliminacijom Kelta rano u doigravanju. Majstori su stisnuli zube, napali protivnike i došli na korak do velikog finala. Povratak Bosha i vanzemaljska igra LeBrona ih je prizemljila sa visina kojima uopæe nisu smjeli letjeti.
Kelti ove sezone imaju bolju momèad nego lani. Ostarjela jezgra momèadi se pomladila solidnim draftanjem, jeftinim akvizicijama i nerazumnim i preskupim ugovorima koji jasno daju do znanja – vremena je sve manje. Znaju to navijaèi Kelta jako dobro. Jednom kada KG i Paul Pierce odu u penziju šampionska prièa je gotova.
Sreæom pa su Celticsi praktièki kopirali jednu drugu momèad koja je pomladila svoju ekipu, nauèila kako štedjeti i èuvati svoje velike zvijezde i doživjela pravu košarkašku renesansu. Šampioni kopiraju šampione, Kelti su iskopirali Spurse. Možda neæe igrati poletnu i rastrèanu košarku, ali trebali bi bar malkice podiæi ritam i efikasnost u napadu u odnosu na lani zahvaljujuæi mladim igraèima koji æe unijeti dozu prijeko potrebne svježe krvi u momèad.
Naravno, ovo i dalje ostaje ekipa koja æe dogurati onoliko daleko koliko je Pierce – KG – Rondo osovina odvede. Iako niti jedan od ove trojice igraèa više (ili još) ne spada u NBA elitu oni se savršeno nadopunjuju. KG-ova nepopustljiva obrana koja se preporodila nakon zalijeèenja koljena i solidno šutiranje s poludistance odlièno se uklapa s presingom kojeg igra Rajon Rondo i njegovim super-brzim ulazima i asistencijama dok Pierceova metodièna igra u napadu u kojem može zabiti sa svake pozicije na terenu omoguæuje Keltima da ostaju u igri kada se obrane stisnu i zatvore prilaze košu. Jasno, ova trojka ima velikih mana – KG više nema post-up igru i ne mlati se pod košem, Pierce je izgubio korak i pati se u obrani, Rondo ne može zabiti s faul linije i iz daljine zbog èega još uvijek nije elita, ali pašu si, pašu si ko æevapi i kapula, ko škarpina i blitva, ko zec i njok… Sori, malo sam ogladnio. Èekajte sekund.
Okej, tako je bolje. Dakle, Celticsi i dalje imaju srž momèadi na okupu i dokle je tako imat æe šanse za naslov jer ovaj trojac igra pametan basket, živi za basket i to se vidi na njima. Istina, izgubili su èetvrtog èlana tijekom muène medijske sapunice koja je još jednom bacila ružno svjetlo na Raya Allena*, ali ne samo da su ga nadomjestili nego su ga, bar po mom mišljenju, fino nadogradili. Jason Terry je strastven mamojebaè koji jednako gušta igrati basket kao Rondo, Pierce i KG zbog èega æe se savršeno uklopiti u ovu ekipu. Samouvjeren, spretan, precizan, Terry je jedan od onih igraèa koji poznaju sve svoje mane i igraju igru koja ih najviše prikriva. Njegov šut iz daljine, naroèito u kljuènim trenucima trebao bi anulirati izostanak Raya Allena. Courtney Lee æe mu dati ruku s klupe, a njegova solidna dvosmjerna igra koju karakterizira dobro šutiranje trica i kvalitetna jedan na jedan obrana omoguæit æe Keltima èeste rotacije i odmaranje istrošenih djelova. Kada Avery Bradley, koji je prije par godina bio najbolji srednjoškolski igraè u èitavom SAD-u, zalijeèi svoje ozljede ramena i vrati se u momèad Kelti æe imati brutalno jaku bekovsku rotaciju koja æe uništavati protivnike obranom.
Paul Pierce æe takoðer moæi malkice odahnuti sada kada ima solidnu zamjenu na krilu. Jeff Green nije spektakularan igraè, ne vrijedi 9 milijuna dolara po sezoni i najbolji je u mazanju oèiju navijaèima, ali trebao bi pružiti solidnih 28 – 30 minuta igre Keltima na obe krilne pozicije. Pitanje je kako æe igrati nakon što je propustio èitavu sezonu zbog operacije srca, no trebao bi pružiti solidnu all – around igru i malko popraviti oèajni ofenzivni skok koji je lani uništavao Boston. Jared Sullinger æe im posebno pomoæi u tom rajonu. Momak je ubijao u skok igri na koledžu, a ne bi me zaèudilo da svoje vještine postavljanja i izgurivanja protivnika prenese u NBA. Sullinger je jako dobar post-up strijelac kojem æe trebati vremena da taj aspekt svoje igre prilagodi brzini i visini NBA igraèa, ali u skoku bi trebao biti jak. Lako je moguæe da do kraja sezone izgura iz startne postave Brandona Bassa koji je dobar šuter s poludistance i solidan atleta, ali ne zaslužuje mjesto startera u ozbiljnoj ekipi. Rotaciju visokih zakljuèit æe Fab Melo i nesposobni Jason Collins koji donose 12 besplatnih faulova i popunjavanje reketa, te polivalentni Chris Wilcox koji može odraditi nekoliko uloga s klupe.
Dubina, iskustvo i èisti talent najboljih igraèa trebali bi dostajati Keltima da uðu u playoff na visokoj poziciji. Možda ne budu sjajni zbog nemoguænosti kontrole ofenzivnog skoka, slabašne post-up igre, presporih napada i nepostojanja tranzicijske košarke, ali trebali bi svejedno biti jako, jako, jako dobri. Dovoljno dobri da skinu Heat? Ne vjerujem. Nisam vjerovao ni lani. Zamalo su mi zaèepili usta.
01. Miami Heat
Olakšanje. To je prva rijeè koja mi pada na pamet kada vidim sliku nasmiješenog LeBrona Jamesa koji u rukama drži trofej NBA prvaka. Heat su zaèepili usta mrziteljima i kritièarima, organski su razriješili svoj najveæi problem i postali jedna od onih ekipa koje æemo zauvijek pamtiti, momèad koja nije samo postala prvak nego je to uèinila na pamtljiv naèin. LeBron, Wade i Bosh ispunili su oèekivanja u svojoj drugoj godini u South Beachu. Teret im je pao s leða. Olakšanje je prava rijeè za prošlosezonsku titulu.
Na poèetku ove sezone Miami opet izgleda kao prva momèad lige, kao gigant s Istoka kojeg je teško oboriti s nogu. LeBron James je svima dokazao kako je (daleko) najbolji igraè lige svojom igrom u završnici serije sa Celticsima i u finalu s Oklahomom. Osvojio je prvi naslov karijere, okitio se zlatnom medaljom u Londonu i natjerao ljude da prièaju o njemu kao èovjeku koji bi mogao skinuti Jordana s imaginarnog trona najboljeg košarkaša svih vremena. I èini se da se to LeBronu sviða. Jordan je osvojio naslov tek nakon što je prestao glumiti alfa mužjaka u svakom ogledu i poèeo vjerovati suigraèima, LeBron je osvojio naslov tek kada je prestao iæi niz dlaku svojim suigraèima i postao alfa mužjak. Konaèno je gurnuo Dwaynea Wadea u stranu, postao voða momèadi i zagospodario parketom. James izgleda kao da uživa u svojoj novoj ulozi, kao da je osvajanje trofeja probudilo u njemu nekakvu iskonsku glad i sada više u intervjuima ne govori kako želi postati globalna ikona veæ kako želi postati najbolji igraè koji je ikada igrao ovu igru. Iskreno, LeBron me straši.
Njegova igra je napredovala tijekom prošle sezone nakon što je odluèio igrati u low postu i uništavati igraèe igrom leðima. Ta komponenta ga je pokopala u finalu s Mavsima i James je po prvi put u karijeri unio novo oružje u svoj repertoar. Šut, ulazi, sve se to razvijalo prirodnom progresijom, igra leðima je došla svjesno i to nam je pokazalo da gledamo nekog novog Jamesa. LeBron je osim toga prestao rokati izolacijske trice i duge dvojke, postao je najbolji triple threat igraè lige, konaèno je pronašao naèin kako da igra s Wadeom a ne uz njega te je dodatno podigao razinu igre u obrani. LBJ trenutno izgleda kao opaki križanac Barkleya, Birda, Pippena i Magica i mogao bi upisati najbolju sezonu u svojoj karijeri.
Jedini èovjek koji bi ga mogao uštopati na tom putu je Dwyane Wade. Zenit njegove karijere polako prolazi, ozljede i duge minute naèele su njegovo tijelo i njegovu igru i jasno je da više ne gledamo onog Wadea otprije tri godine, momka koji je lomio gležnjeve, zabijao se u reket i izvlaèio slobodnjake kao manijak. Wade je i dalje elita, jedan od 10 ili 15 najboljih igraèa lige, ali ne može se takmièiti s LeBronom za mjesto alfa mužjaka. I ne smije. Lani mu je prepustio ulogu voðe u presudnom trenutku, napravi li to u novoj sezoni odmah u startu Miamiju ne gine prvo mjesto Istoka.
Èovjek koji bi trebao najviše profitirati od Wadeove nešto povuèenije uloge nije LeBron nego Bosh. Prestanak herojskih izolacijskih napada i poveæano kretanje lopte trebalo bi dodatno otvoriti igru za èesto ismijavanog Bosha koji je lani dokazao svoju vrijednost u dresu Heata. Bosh bi trebao imati hrpetinu otvorenih šuteva te pravog hi-lo partnera u LeBronu kada zaigraju s majstorom na èetvorci.
Ovaj trojac koji se konaèno posložio i što se hijerarhije i što se filozofije igre tièe ne donosi momèadi Miamija samo prednost u talentu. On im donosi i taktièku prednost koju æe ove godine još lakše koristiti zato jer sve više ekipa naginje igranju s niskim postavama. Kada imate dva vrhunska triple threat igraèa koji mogu i probiti i šutnuti i asistirati i kada imate vrhunsku stretch èetvorku koja se ne gura u reket taktièke moguænosti su ogromne. Želite igrati s niskom postavom koja žrtvuje obranu za napad? Nema frke. Želite igrati s dva spot up šutera koji su uvijek slobodni? Što da ne! Želite ugurati dva beka koji igraju presing i krenuti u kontre? Nego šta! Je li bitno na kojim pozicijama igraju ti igraèi? Je li bitno jesu li jedinice ili centri? Nije. Niti malo. Spoelstra je u poziciji da igra ono što je Rinus Michels nekoæ igrao s Ajaxom, s LeBronom u ulozi Johana Cruyffa i Wadeom u ulozi Johana Neeskensa.
Šuterski poboljšani Mario Chalmers, isprani ali još uvijek neotpisani Rashard Lewis, inteligentni Shane Battier, polomljeni ali ne i slomljeni Mike Miller, zericu iskusniji i pametniji Norris Cole, svestrani Udonis Haslem i borbeni Joel Anthony koristit æe sjajne egzekutorske sposobnosti ovog trojca kako bi za sebe izgradili pristojne sezone, ali nitko ih neæe više iskorištavati od Raya Allena. Zbogom primanju udaraca za vrijeme trèanja kroz dvostruke blokove, zdravo otvorenim tricama licem prema košu iz kuta. Najbolji šuter u povijesti lige konaèno æe moæi odmoriti u napadu, fokusirati se na hvatanje i šutiranje i èuvati energiju za igru u obrani. Premda je Ray Ray bio jedino pojaèanje Heata u predsezoni možemo reæi da su za 5,6 posto bolji nego lani, što vam dovoljno govori koliko je Allen sjajan kada za takav postotak podiže šampionsku momèad. Rotacija nije bajna ni duboka, visoki igraèi osim Bosha su oèajni, muèili su se lani i protiv Pacersa i protiv Celticsa i protiv Thundera no èini se da to nikoga ne zabrinjava.
Miami je na najboljem putu da po prvi puta zgazi sve pred sobom i osvoji prvo mjesto u regularnoj sezoni. Imat æe problema sa jakim centarskim linijama i ekipama koje brzo pomièu loptu s jednog kraja terena na drugih, no takve momèadi možete nabrojati na prste. Svi drugi su tu da pate i gledaju kako se ova momèad polako penje do vrha nošena na ramenima najboljeg igraèa na svijetu.
Malo pojašnjenje rankinga prije nego krenemo na želje i pozdrave: Mjesta broj 14 i 15 se mogu zamijeniti, baš kao i mjesta 13., 12. 11. i 10., baš kao i mjesta 11., 10, 9, 8 i 7, baš kao i mjesta 8, 7 i 6, baš kao i mjesta 7, 6 i 5, baš kao i mjesta 6, 5, 4, 3 i 2. Sve drugo bi me šokiralo i konsterniralo. Slažete se, ne slažete se, boli vas briga i samo želite nekoga izvrijeðati? Javite se na fejs. Zapad slijedi do kraja tjedna, tako mi brade Jamesa Hardena.
Kolumnist Hrvoje Franèeski pokrenuo je vlastiti blog kojega možete posjetiti ovdje – Èovjek koji je buljio u ekran