Friday, March 29, 2024

ZADNJE OBJAVE

Franèeski: Uvod u NBA 2012/13: Zapad

Zapadna konferencija spremna je za još jedan ludi maraton èiji æe se ishod odluèivati tek dvjestotinjak metara prije cilja. Gotovo sve momèadi na Zapadu imaju se pravo nadati plasmanu u doigravanje, no u njega æe se uvuæi samo 8 ekipa. Pas mater, zar ne?

15. New Orleans Hornets

Postoje trenuci u kojima vam se sve poklopi, u kojima vam baš sve ide od ruke. Nisu èesti i zato u njima treba uživati. New Orleans Hornetsi su definitivno uživali u postsezoni koju smo nekidan stavili iza sebe. Ne samo da su prvim izborom drafta izabrali Anthonya Davisa, mulca za kojeg su svi uvjereni da æe postati NBA zvijezda, makar u obrani, nego su pronašli novog vlasnika nakon godinu dana strepnji i straha o napuštanju New Orleansa. Novi vlasnik Tom Benson važna je figura u njuorleanškoj zajednici, a navijaèi Hornetsa mogu se nadati da æe njihov klub pod njegovom vlasnièkom kapom ostvariti iste rezultate kao i Saintsi koji su s Bensonom na èelu osvojili Super Bowl prije par sezona.

Problem je što Hornetsi još uvijek nemaju svog Drewa Breesa, superstara koji može prosjeènu momèad uèiniti neranjivom. Anthony Davis bi to mogao postati kroz dvije ili tri ili èetiri sezone, no prije toga æe morati proæi žrvanj prilagodbe na NBA uvjete. Davis je snažniji nego izgleda, krakat je, može blokirati šuteve i unutar reketa i van njega te bi na papiru mogao igrati i na èetvorci i na petici, no odgajati ga za bilo koju ulogu osim one franchise centra nema nikakvog smisla. Nauèe li ga osnovama igre leðima, iskoriste li solidan rad nogu i nadograde li ga s par dobrih finti, poboljšaju li solidan horok kojeg je teško blokirati zbog Davisovih bolesno dugaèkih ruku Unibrow bi mogao postati ne samo briljantan defanzivac koji razumije kuteve igre, koji se izvrsno rotira i koji pokriva jako puno terena nego i vrstan ofenzivni igraè sposoban poentirati i solidnim šutem s poludistance kojeg je pokazao na koledžu i iz blizine u gužvi. Trener Monty Williams, koji je lani izvukao defanzivni maksimum iz limitirane i ozlijeðene momèadi, trebao bi ga èim prije gurnuti u sredinu, staviti mladog Ryana Andersona na èetvorku i Robina Lopeza i njegovu lavlju grivu gurnuti na klupu gdje im je i mjesto.

Davis i Anderson trebali bi ostati èlanovi New Orleansa kroz sljedeæe èetiri sezone i zato je jako bitno da èim prije razviju kemiju. Na papiru si savršeno komplimentiraju – Davis kao klasièni centar koji dugim rukama i okretnošæu nadoknaðuje ispodprosjeènu visinu, Anderson koji vas visinom i preciznim šutem iz vana tjera da zaboravite na limitirane fizikalije. Ryan nije samo snajperist koji æe širiti teren za svog centra i za ulaske bekova i krila nego je i iznimno spretan skakaè koji pravilno procjenjuje kada treba uletjeti u reket i pokupiti loptu. Jest da Anderson i Davis izgledaju kao dvije krakate bogomoljke sa svojim dugim rukama i mršavim tijelima i gustim obrvama i blesavim bradicama, no  ovaj dvojac je odlièna baza za buduænost Hornetsa.

Naravno, od šampionskih aspiracija kroz tri – èetiri sezone neæe biti ništa ukoliko Eric Gordon ne zaigra na All – Star razini. Ako uopæe zaigra. Gordon je prije dvije sezone izgledao kao igraè koji može sve, kao vrlo dobar šuter koji agresivno napada obruè, zabija se u reket, dijeli lopte, pogaða slobodna, igra kvalitetnu obranu, sve sve sve. Problemi s ozljedama sprijeèili su ga da uðe u All – Star utakmicu i lako bi mogli pokopati njegovu mladu karijeru. Gordon još uvijek nije odigrao punu NBA sezonu, a neæe je odigrati ni ove godine. Hornetsi se potajno nadaju hvatanju osmog mjesta Zapada, što je realistièno koliko i moja djeèaèka nada da jednog dana izumim vremenski stroj, vratim se u prošlost i zbarim Natalie Wood. S obzirom da se Gordon još uvijek nije oporavio od ozljede koljena, s obzirom da je aut do daljnjega jer oporavak ne napreduje po planu, s obzirom da bi Hornetsima pasala još jedna slaba sezone najpametnije bi bilo Gordona staviti na led, dati mu dovoljno vremena da se odmori i ukljuèiti ga u ekipu krajem sezone da razvije kakvu – takvu kemiju sa svojim suigraèima. On, Davis i Anderson zajedno s još jednim visokim pickom i jednim slobodnim igraèem kojeg æe moæi potpisati nagodinu kada prosjeènim igraèima isteknu ugovori mogli bi èiniti bazu šampionske momèadi.

Ostatak ekipe iskoristit æe ovu sezonu kao audicijsku. Samo je ovaj trojac siguran za buduænost, ostali igraèi su spremni za otpis. To ukljuèuje i Al – Farouq Aminua kojemu istièe ugovor i koji se mora nametnuti kao vrsni stoper na krilu. Aminu je brz i okretan i razumije obranu jedan na jedan. Njegov problem je što je u napadu koristan kao televizor na kongresu slijepih. Aminu bi se mogao razviti u solidnog slashera zahvaljujuæi impresivnoj graði i solidnoj brzini, no napredak æe morati doæi veæ ove godine ukoliko želi ostati u New Orleansu. Sliènu audiciju prolazit æe i veæ spomenuti Robin Lopet koji ima visinu za NBA centra ali mu je igra dosta šuplja i Grievis Vasquez koji bi želio ostati na poziciji startera. Vasquez je jeftin, kvalitetan plej sa solidnim razumijevanjem košarkaške igre, pravi razigravaè koji možda nema sjajan dribling i koji ne može na svoju ruku stvoriti višak za suigraèe ali koji ih zna dovesti do mjesta na terenu s kojeg najlakše šutiraju. Hornetsi definitivno raèunaju na mladog Španjolca u buduænosti, samo je pitanje hoæe li ga gurnuti na klupu ili æe ostati starter.

Èovjek koji bi mu ove sezone mogao oteti mjesto zove se Austin Rivers. Sin Doca Riversa je klasièni combo bek kojem ipak nešto bolje ide zabijanje nego razigravanje, zbog èega bi trebao biti osuðen na klupu sve dok je Eric Gordon u momèadi. Još uvijek mi nije jasno zašto su Hornetsi draftali baš njega u dubokom draftu kada na istoj poziciji igra najbolji igraè njihove momèadi no èini se da su vidjeli nešto više od mene. Iskreno, Rivers me nije pretjerano impersionirao svojim igrama za Duke te mi je èesto djelovao kao klasni koledž igraè koji u NBA-u nikada neæe biti ništa više od èovjeka za zaokruživanje rotacije, no lako je moguæe da se varam i da æe se Rivers razviti u zvijezdu. Nešto slièno ne možemo oèekivati od rookieja Dariusa Millera koji nije bio zvijezda ni na koledžu, ali ono što možemo oèekivati je da se njegova solidna all – around igra lijepo preslika na NBA razinu. Rivers, Miller i mladi Xavier Henry koji nikako da dobije šansu pokazati što zna trebali bi èiniti bazu solidne klupe New Orleansa. Solidne za par godina doduše, jako tanke ove sezone.

Ta tanka klupa je ono što æe pokopati Hornetse kroz sezonu. Rivers, Miller, Henry i bekap plej Brian Roberts su redom neiskusni igraèima, o limitiranom Robinu Lopezu smo veæ sve rekli, Hakeem Warrick je i dalje prosjaèka verzija Tyrusa Thomasa i letjet æe iz momèadi èim mu ugovor istekne, Roger Mason Jr. je s razlogom proveo dobar dio svoje karijere u D-Leagueu, dok je jedina prava faca borbeni Jason Smith koji ne samo da æe se potuæi pod koševima nego æe vam dati nekoliko krasnih pick and pop akcija u svakoj utakmici.

Tanka klupa, neuigranost, neiskustvo i ozljede pokopat æe i ovu sezonu Hornetsa, no ništa zato. Talent je tu i treba ga razvijati u novonastalom okružju stabilnosti. Buduænost je svijetla, vrijeme Hornetsa tek dolazi.

14. Phoenix Suns

Teško je ostati bez identiteta, naroèito kada provedete dobar dio života gradeæi ga. Pretvarate se, eto, da ste pošten pop, dušebrižnik naroda, vodite mise, skupljate donacije za popravak zvonika, odraðujete bolesnièka pomazanja iako vam se gade stari ljudi, hvalite kolaèe nadobudnih domaæica iako ne valjaju kurca i sav taj vaš posao, vaš identitet poštenog sveæenika padne u vodu nakon što se otkrije da susjedu gastarbajteru karate ženu. Šta se može.

Phoenix Sunsi ostali su bez identiteta tijekom predsezone kada su odluèili pokloniti posljednju šansu živuæoj legendi Steveu Nashu da osvoji svoj prvi prsten u dresu Lakersa. Steve Nash je tijekom proteklih 7 sezona personificirao Phoenix. Stevan nije bio samo najveæa zvijezda Sunsa, on je bio sistem, on je bio igraè koji je odreðivao izgled momèadi koja se prilagodila njegovom run ‘n’ gun, „ubijaj u napadu – ko jebe obranu“ stilu. Phoenix je izgradio identitet kvalitetne i užasno zabavne momèadi koji je polako kopnio zahvaljujuæi grozomornim potezima front officea koji se polako rješavao igraèa poput Joea Johnsona, Shawna Mariona i Amarea Stoudemirea, birajuæi uvijek jeftiniju opciju, ostavljajuæi samo jadnog Nasha da igra sa skupinom solidnih, ali ne pretjerano kvalitetnih igraèa. Nashevi Sunsi sada su mrtvi i ova momèad treba pronaæi novi identitet ukoliko se misli takmièiti na prekrcanom Zapadu. Ova sezona pomoæi æe im u traženju, ali teško da æe okonèati potragu.

Problem je što nitko u Phoenixu ne želi ni spomenuti rebuilding. Njihov vlasnik Robert Sarver pokazao je da više voli brojiti pare nego sarmu kusati zbog èega su Sunsi uložili pare u zvuèna imena koja æe navijaèima zamazati oèi i natjerati ih da kupe godišnje karte i par dresova. Sunsi imaju roster sastavljen od solidnih profi igraèa koje ne možemo nazvati zvjezdama i mladih, nedokazanih i/ili suludih igraèa koji mogu voditi ekipu od pobjede do poraza i natrag u samo nekoliko dana.

Umjesto da krenu u rebuilding spièkali su novce na Luisa Scolu, sjajnog i ultra – potcijenjenog veterana koji bi mogao pomoæi šampionskoj momèadi* ali koji æe na dno Zapada osuðenim Sunsima samo oteti prostor pod salary capom, i Michaela Beasleya, negdašnji drugi pick drafta èiju su karijeru zasjenili problemi s lakim drogama, stavom i opæim nerazumijevanjem košarke kao timske igre. Okej, nije strašno, ugovori im istièu za dvije sezone i lako je moguæe da se Sarver odrekne obojice, naroèito Beasleya èije konstantno prièanje sa samim sobom za vrijeme utakmica i uzimanje retardiranih šuteva s poludistance izluðuje i suigraèe i trenere, ali nije mi jasno zašto su ih uopæe Sunsi uzimali osim da prodaju par karata više. Ne bi li bilo bolje da su njihova startna mjesta povjerili mladim i nedokazanim igraèima kako bi otkrili mogu li na njih raèunati u buduænosti i istovremeno osigurali posljednje mjesto na Zapadu i visok pick na draftu? Pah.

*Kad ne bi bio stalno ozlijeðen, jel.

 Dovoðenjem Scole i Beasleya Phoenix je složio solidnu startnu rotaciju koja bi se mogla boriti za osmo mjesto Zapada kada bi ostala zdrava, a ostatak konkurencije posrnuo pod teretom ozljeda. Marcin Gortat se razvio u odliènog pick ‘n’ roll igraèa koji kvalitetno štiti reket, Jared Dudley je klasièni glue – guy koji drži momèad na okupu odraðivanjem prljavog posla i u napadu i u obrani dok æe Goran Dragiæ konaèno dobiti šansu odigrati punu sezonu kao starter i konaèno pokazati koliko vrijedi. Dragiæ je tijekom svoje karijere bio užasno nekonzistentan, no lani je zablistao nakon ozljede Lowrya u Rocketsima pa se Sunsi nadaju da æe dio forme prenijeti i u ovu sezonu.

Sklonost ozljedama pojedinih igraèa, šupljoglava igra drugih, tanka klupa i ispodprosjeèna obrana na kraju æe pokopati Sunse. Veæ su ostali bez Channinga Fryea koji je tricama širio teren. Frye æe vjerojatno propustiti èitavu sezonu zbog problema sa srcem a njegovu ulogu pokušat æe odraditi mladi Markieff Morriss koji može pogoditi s poludistance ali kojeg bi bilo bolje nastaviti razvijati kao post – up igraèa. Dolaskom Gorana Dragiæa i potpisom precijenjenog Sebastiana Telfaira minute æe izgubiti talentirani rookie Kendall Marshall koji bi kroz par godina mogao za Sunse raditi ono što Rondo radi za Kelte, samo što izgleda neæe dobiti šansu. Wesley Johnson bi trebao biti udarna igra s klupe, samo što to neæe biti – u par mršavih sezona u Wolvesima nije pokazao ni milimetar napretka, ni mentalnog ni fizièkog ni statistièkog. Shannon Brown æe nastaviti igrati igru koja izgleda spektakularno kada gledate hajlajtse ali koja tijekom utakmice više šteti nego koristi ekipi, a lako je moguæe da èovjek dobije minutažu kao starter što me tjera da škrguæem zubima i mašem stisnutom šakom od bijesa.

Enivej, Sunsi nisu dobra momèad. Sunsi nemaju identitet, nemaju superstara, nemaju brutalno loš roster da završe na dnu i dobiju top pet pick (jer èak i pretposljednje mjesto Zapda može i mora biti bolje od posljednja tri ili èetiri Istoka) i nemaju jasnu vizuru buduænosti. Osim prodavanja ulaznica kroz osrednjost.

13. Sacramento Kings

Sacramento Kingsi su nam lani priredili krasnu malu predstavu koja je još jednom dokazala kako talent ne vrijedi apsolutno ništa ukoliko pojedinci nisu sposobni igrati košarku unutar odreðenog sistema ili filozofije igre, a ove sezone su nam spremili reprizu. Momèad puna crnih rupa, beskrajno talentiranih sebiènjaka i neiskusnih me – first igraèa suoèena s neizvjesnom buduænosti u Sacramentu iz kojeg bi osiromašena braæa Maloof tako žarko željela uteæi lako bi mogla potonuti do dna Zapada. Po tko zna koji put u zadnjih pet godina.

Kingsi možda neæe biti dobra ekipa, al’ bit æe ih jako zabavno gledati. Njihova mladost, sebiènost, divlja igra u napadu, šlampavost u obrani i konstantno svaðanje sa sucima kombinirano s nevjerojatnim individualnim talentom trebala bi fascinirati navijaèe. DeMarcus Cousins, njihov najbolji igraè i jedan od najveæih potencijala lige, savršeno utjelovljuje sve što Kingse èini Kingsima. Cousins je izbrušena low – post zvijer koju je izuzetno teško zaustaviti kada primi loptu na niskom bloku zbog kombinacije snage, okretnosti i brzine i jedini razlog zašto ne dominira reketom i upisuje 22 – 13 prosjeke je njegov osobni kretenizam. Isprièavam se, znam da nije politièki korektno i da bi trebali naæi bolju rijeè za to, ali ja je ne znam. Eto. Mislim, èovjek ubija svaki put kad se naðe blizu, ali i dalje preferira svoj solidni ali ne i sjajni šut s poludistance koji bi mu prije svega trebao služiti kao backup oružje a ne kao glavni dio arsenala. Jedan je od najboljih skakaèa lige, pogotovo u napadu, ali nekad mu se jednostavno neda. Cousins kao da pati od bipolarnog poremeæaja pa èas izgleda kao da ga boli kurac i za momèad i za košarku i za sve u svemiru da bi veæ u drugom trenu ulijetao sucima u lice, svaðao se s protivnicima, psovao trenera i mlatio sve pred sobom. Tip je franchise centar kojeg od apsolutne dominacije i Hall of Fame karijere dijeli pomirenje sa samim sobom i prihvaæanje kolektiva kao jedinog moguæeg okruženja za graðenje individualnog uspjeha.

Njihov drugi najtalentiraniji igraè, svestrani Tyreke Evans, ne pati od takvih problema ali ne posjeduje ni takav talent. Evansov najveæi problem je što nije pokazao nikakve znakove napretka u odnosu na svoju rookie sezonu, pri èemu je razvio ogromne zdrastvene probleme sa stopalima koji bi mu mogli skratiti karijeru. Kada je zdrav Evans fascinira jako lijepom kombinacijom šuterske i slasherske igre, solidnim driblingom i snagom koja mu omoguæava da finišira u gužvi, no isto tako jasno pokazuje sve svoje probleme koji ukljuèuju neinspiriranu igru u obrani i nesposobnost igranja bez lopte u napadu zbog èega mnogi dovode u pitanje njegovu košarkašku inteligenciju. Tyreke je osuðen da ostane košarkaški poluproizvod, neizbrušeni dijamant, košarkaš koji igra u nizovima, bez konstante zbog èega je njegov uèinak na momèad na kraju istovjetan Cousinsovom, iako su im metode razlièite.

Šteta, jer kada bi Kingsi i njihov novopeèeni trener Keith Smart* odgojili Cousinsa i Evansa u igraèe Sacramento bi imao sjajnu bazu za sastavljanje vraški dobre playoff momèadi, naroèito kada uzmemo u obzir da na rosteru imaju još dva mlada potencijala. Isiah Thomas zapravo i nije potencijal nego punokrvni combo bek koji je zabljesnuo u svojoj rookie godini izraðivanjem šuteva za sebe i za suigraèe te se nametnuo kao stalni èlan rotacije, igraè kojeg je jednostavno gušt gledati kada dobije priliku. Sumnjam da æe se Thomas Robinson, njihov prvi pick ovogodišnjeg drafta, nametnuti odmah u prvoj sezoni zato što ni na koledžu nije briljirao u napadaèkoj igri, ali sjajan skakaèki uèinak i sposobnost kontrole lopte u driblingu èine ga opako dobrim potencijalom za buduænost.

*Smart je dobio šansu nakon što su Kingsi odjebali umišljenog Westphala i napravili su dobar potez. Smart je malo popustio uzde, dao više kreativnosti mulcima i dopustio im da igraju run’n’gun koji na kraju nije bio efikasan, ali je bar bio donekle zabavan za gledanje.

Robinson æe sezonu zapoèeti na klupi prepuštajuæi startno mjesto ispoliranom i korisnom Jasonu Thompsonu koji bi lako mogao biti treæa najbolja opcija u napadu za Kingse kada ga ne bi koristili za prljave poslove. Petorku æe po svemu sudeæi zaokruživati James Johnson koji je pristigao iz Toronta i koji nema što raditi kao starter u ozbiljnoj momèadi, no Kingsi su ostali fascinirani njegovim tjelesnim predispozicijama pa su ga gurnuli na poziciju startera raèunajuæi da je, ovako neiskusan i neispoliran, ionako bolji od ostarjelog Francisca Garcie, precijenjenog Johna Salmonsa i istrošenog Travisa Outlawa*.

*Koliko love Kingsi troše na tri stara igraèa koje niti jedan navijaè Kingsa ne želi vidjeti na parketu?  17 milijuna dolara. I tako još dvije sezone. Kad si glup onda si glup.

Klupa nije duboka iako na njoj sjede borbeni centar Chuck Hayes, nekonzistentni šuter Marcus Thornton koji može zabiti 2 ili 22 koša ovisno o veèeri i super-brzi plej Aaron Brooks koji je završio svoju kinesku epizodu. Mogli bi još spomenuti Jimmera Freddettea, no èemu spominjati igraèa koji nije prenio svoje tricaške sposobnosti sa faksa u NBA i koji vjerojatno igra najgoru obranu lige? Èemu uopæe spominjati klupu kada je startna rotacija dovoljno neizbalansirana i nezrela da Sacramento izbaci iz utrke za doigravanje. Èemu uopæe spominjati igraèe kada je atmosfera u klubu toliko zatrovana, toliko puna straha od prodaje kluba i od preseljenja da se u njemu uopæe ne da raditi? Èemu uopæe spominjati Kingse? Dragi su mi, al bojim se da i ovaj put ostaju na dnu.

12. Houston Rockets*

*Ovaj dio teksta napisan je prije prve utakmice Rocketsa.

Sjedim, grizem nokte i mislim. I nikako ne mogu odluèiti koga da stavim na dvanaesto mjesto Zapada. Svih petnaest ekipa ima šansu uæu u playoff, no iskreno sumnjam da æe Hornetsima, Kingsima i Sunsima to poæi za rukom osim ako, ne znam, potres sravni Los Angeles sa zemljom, Salt Lake City nestane u požaru seksualne revolucije meðu mormonima a Texas napadnu vanzemaljci. No sljedeæih 12 momèadi s pravom se imaju nadati plasmanu u playoff. Jedini razlog zašto Rocketse guram na dvanaesto mjesto konferencije je njihovo igraèko i trenersko neiskustvo.

Neiskustvo automatski znaèi mladost, a mladost automatski znaèi buduænost. Rocketsi su sastavili ekipu u kojoj niti jedan starter nema preko 26 godina* zbog èega se imaju pravo nadati da æe za dvije ili tri sezone razviti ekipu koja bi mogla postati konkurent za naslov. Taj plan doduše ima dva problema:

a) mladiæi Rocketsa su poprilièno skupi a samo jedan od njih ima dovoljno talenta da se razvije u superstara

b) GM Daryl Morey se pokazao kao jedan od najnestrpljivijih menadžera lige koji se poprilièno lako odrièe talenta (u nadi da æe se dokopati franchise playera) zbog èega se mladost Rocketsa ne razvija na pravi naèin.

*Èetvorica su ispod 24.

Morey bi lako mogao povuæi još koji potez do kraja sezone pošto na rosteru ima hrpetinu mladiæa izabranih sredinom prve runde, a njegovoj momèadi pothitno treba veteran ili dva da je stabiliziraju i pomognu momcima da se razvijaju.

Okej, nije da Jamesu Hardenu treba netko da mu pokaže kako igrati, nauèio je dovoljno u Thunderu. Robusni bradonja žrtvovao je minute i brojke i slavu ulazeæi s klupe u dresu Oklahome, ali nije želio žrtvovati milijune koje mu vlasnici Thundera nisu željeli isplatiti. Westbrook, Durant i Ibaka su pretalentirani i preuigrani da ne bi osvojili naslov u sljedeæih pet godina ili se bar tako èini, no bez Hardena to æe im puno teže poæi za rukom. Ðejms možda neæe tako brzo imati priliku osvojiti naslov s Rocketsima, ali dobio je novac, dobio je poštovanje i dobio je svoju momèad, ekipu u kojoj æe biti igraè broj jedan, nositelj momèadi, as, faca, èunka. Pitanje je može li Harden izdržati takav pritisak kakvog nije osjeæao u Oklahomi. Nije upitno može li to napraviti igraèki. Njegovi metodièni ulazi koji podsjeæaju na Brandona Roya i Paula Piercea, njegova snaga u kontaktu, jako dobar vanjski šut, pregled igre i solidna obrana èine ga kompletnim košarkašom kojeg bi veæ ove sezone mogli vidjeti na All Star utakmici i poèeti ga spominjati meðu 10 – 15 najboljih igraèa lige.

Je li to dovoljno za ozbiljan plasman Rocketsa? Naravno da nije. Ukoliko žele nastaviti Jeremy Lin æe morati pokazati da nije košarkaška verzija The Conellsa, da nije one-hit wonder koji je plesao jedno ljeto i ispario kao rosa na suncu. Nakon impresivnog lanjskog starta Lin je pokazao ogromne probleme u organiziranju napada, naroèito kada su ga protivnici gurali u lijevu stranu, no bilo bi ga glupo otpisati kao napuhanu medijsku tvorevinu dok ne dobije priliku u Houstonu. Transformiraju li se Rocketsi iz sporog half-court napada u brzu tranzicijsku momèad, što bi s obzirom na igraèe i mogli i morali, Linov bi se ugovor Rocketsima mogao debelo isplatiti, pri èemu ne mislim samo na prodaju dresova u Aziji.

Lin, naravno, nije jedini igraè koji je potpisao ogroman ugovor s Rocketsima tijekom ljeta. Drugi èovjek zove se Omer Asik koji æe dobiti 8 milijuna dolara za svoje igre u ovoj sezoni unatoè tome što do sada nema hrpu starterskog iskustva. Asik izgleda kao da je upravo ispao iz napušene verzije Muppet Showa, visok, zbunjen i kuštrav. Iskreno, ne znam hoæe li Asik opravdati svoj ugovor. Ne znam može li igrati 35 minuta po utakmici. Ali jednu stvar æu vam reæi – kada sam èuo da odlazi iz Bullsa presjeklo me. Pogodilo me skroz. Naime, Omer Asik je zvijer u obrani. Ne samo da je visok, ne samo da je brz i okretan, ne samo da blokira šuteve nego je i iznimno inteligentan obrambeni igraè koji pokriva puno prostora, odlièno se postavlja, puni reket i brani pikenrol. Ne samo da je prošao tradicionalnu europsku obrambenu školu nego je proveo dvije sezone pod Thibodeauom koji mu je usadio ogromno obrambeno znanje. Asik je preplaæen sudeæi po onome što je radio u Chicagu, dao bi se okladiti da æe usrati utakmicu ili dvije lošom igrom u napadu u kojoj ga ogromne ruke sprjeèavaju da hvata lopte i završava u gužvi, ali nimalo me ne bi zaèudilo kada bi se razvio u novu verziju Tysona Chandlera, a takvog igraèa se isplati platiti.

Ostatak startne rotacije zaokružit æe Chandler Parsons, ekplozivno krilo koje može završavati u tranziciji i all-around èetvorka Marcus Morris koji æe odraðivati klasiènu ulogu ljepila u momèadi pošto se do sad predstavio kao igraè koji sve radi dobro ali ni u èem nije spektakularan.

Inteligentni Pattrick Paterrson mogao bi i morao bi odraðivati ulogu šestog èovjeka nakon što se oporavi od lagane ozljede kvadricepsa koja ga je sprijeèila da se takmièi za startnu poziciju, a ruku æe mu dati iskusni Carlos Delfino kojem je namijenjena uloga swingmana i Toney Douglas, combo bek koji æe pokušati igrati nešto konzistentnije nego u New Yorku. Ostatak klupe rade redom neiskusni igraèi koji bi se mogli razviti u startere, no iluzorno je oèekivati da æe ih Daryl Morey, èovjek koji voli šoping više od Carrie Bradshaw, sve zadržati na okupu. Ima tu talenta, da se razumijemo, ima ga dosta, ali Rocketsima trebaju veterani. Donatas Motiejunas mogao bi se razviti u novog Andreu Bargnanija, Royce White bi mogao postati prosjaèka verzija Charlesa Barkleya* kada bi savladao svoje psihièke probleme, Cole Aldrich bi mogao postati jako dobar postavljaè blokova, Daequan Cook bi mogao postati vrhunski snajperist kada bi postao konzistentan, dok bi se Terrence Jones mogao razviti u polivalentno krilo koje može igrati na tri razlièite pozicije kada bi ga bilo briga. Šanse da svi ovi igraèi ostanu u Rocketsima do kraja sezone? 0,7 posto. Šanse da Rocketsi s ovako mladom ekipom uðu u playoff? 17,7 posto? Šanse da Rocketsi zaigraju super-uzbudljivu košarku i izgrade jezgru koja æe ih kroz dvije sezone odvesti do doigravanja? Sto mamojebenih posto. Sto!

*Rekao sam prosjaèka, okej, šta odma skaèete?! Royce ima taman fini omjer brzine, nekontroliranosti i masti da mrvicu podsjeti na Èarlza.

11. Portland Trail Blazers

Rose Garden se konaèno oprostio od abortirane šampionske ekipe. Ozljede Brandona Roya i Grega Odena uništili su momèad koja se trebala boriti za titulu šampiona Zapada s Oklahomom, mitske momèadi koja nikada nije ostvarila svoj potencijal iz nekošarkaških razloga. Blazersi su tako postali druga nikad realizirana velika momèad nultih, usmræena hicem iz puške iza staje zajedno s onom krasnom i ludom ekipom Pacersa koja je ucmekana nakon tuènjeve u Detroitu. Blazersi su posljednje dvije sezone pokušavali ostati relevantni, ulazili su u playoff i hrabro se borili, no talenta jednostavno nije bilo. Lani su igraèi jednostavno izgubili vjeru u trenera Natea McMillana i njegov metodièan pristup igri, digli su ruke i predali se. Tijekom predsezone prošli su kroz veliko èišæenje koje bi ih trebalo barem malkice uljepšati za buduænost.

Teško je reæi tko æe biti njihov najbolji igraè u toj svijetloj buduænosti. LaMarcus Aldridge je car koji je krasnoj igri s poludistance kroz zadnje dvije sezone pridodao nekoliko krasnih post up poteza te je odluèio igrati bliže košu, udarati protivnike pod obruèima i izlaziti iz klinèeva pun modrica, no koliko god mi bio drag ne mogu ga strpati meðu elitu, meðu igraèe koji sami mogu prosjeènu momèad odvuæi u playoff. Aldridgeu uostalom nikako neæe odgovarati brza tranzicijska igra novog trenera Terrya Stottsa koji je napadaèku filozofiju preuzeo od mentora Georgea Karla. Nefiltriranu i neproèišæenu, divlju kakva je oduvijek bila.

Aldridge možda neæe profitirati u ovom sustavu unatoè tome što bi mu brojke lako mogle krenuti nagore zbog poveæanog broja napada, no znam tko hoæe. Znate i vi. Jedini èovjek koji može oteti titulu rookieja godine Unibrowu. Jep, to je on, to je taj èovjek, to je Damian Lillard. Novopeèeni plej Blazersa nema brzinu i pregled igre koji bi ga uèinili elitom, ali zna igrati tranzicijsku košarku i ubojit je u pikenrolanju na nepostavljenu igru. Lillardov problem je što nekad zna igrati zericu van kontrole i muèiti se s visokim i snažnim bekovima, ali momak je basketar od glave do pete i trebao bi zajedno s Aldridgeom èiniti jezgru Blazersa za buduænost. I Batumom. Ne smijemo zaboraviti Batuma.

Mladi Francuz je spreman za iskorak. Nicolas Batum je vrstan defanzivac koji ima problema s odreðenim tipom igraèa (Deng, LeBron i bratija) ali koji može u obrani pokrivati tri pozicije, krasti lopte, blokirati i istrèavati kontre. Njegov poboljšani šut za tri i solidni, ali ne i spektakularni ulaz i igra bez lopte èine ga izuzetno korisnim egzekutorom u sustavima u koji ne zahtijevaju od njega da bude primarni strijelac, što je, vidi èuda, sluèaj s Blazersima.

Dakle i stoga, stoga i dakle, enivej i tome slièno, Portland ima zdravu i mladu jezgru na kojoj može graditi buduænost ali nema igraèa broj jedan, nema nositelja franšize koji vam je uglavnom potreban da osvojite naslov. Taj su problem pokušali riješiti sastavljanjem ansambl momèadi*, no Pacersi su potpisali Roya Hibberta za ogromnu lovu, i naizgled spasili Blazerse krivog poteza. Problem je što Portland neæe imati prostora pod salary capom sve do 2015. godine, a nije baš da imaju momèad koja može jurišati na naslov.

*Ansambl momèadi su ionako osvojili jedan jedini naslov u povijesti, govorim naravno o Pistonsima iz nula èetvrte. Mogli bi me eventualno nagovoriti na Bulletse iz seanosme koji su imali 6 igraèa u dvoznamenkastim poenima samo što je Elvin Hayes definitivno bio najbolji igraè te momèadi koji je upisivao 20-13 u prosjeku i možda na SuperSonicse iz seansdevete koji su imali 7 igraèa u dvoznamenkastim poenima da nisu imali DJ-a i Gusa Williamsa u backcourtu. Al mogli bi me nagovoriti na te tri ekipe i to je sve. Dakle 65 finala, 3 ansambl ekipe. Nije baš neki prosjek, jel. Želite li naslov nabavite alfa mužjaka is all I’m sayin.

Što znaèi kako æe morati pronaæi pojaèanja iznutra. Iskusnim veteranima poput stabilnog (ali preplaæenog) Wesleya Mathewsa, svestranog (ali za centra preniskog) JJ Hicksona, preciznog (ali presporog) Sašu Pavloviæa i (ništa dobro ne mogu o njemu napisat jer mi nije jasno zašto je još u ligi) Jareda Jeffriesa prikljuèili su hrpetinu mladih igraèa poput Nolana Smitha, Elliota Williamsa, Lukea Babbita i (potencijalno dobrih) Willa Bartona i Meyersa Leonarda meðu kojima æe morati pronaæi dva igraèa za rotaciju planiraju li nagodinu jurišati prema doigravanju.

Blazersi su tu gdje jesu, tri ili èetiri sezone udaljeni od pravog i poštenog rebuildinga kojeg su ove sezone željeli i uspjeli izbjeæi. Možda iz šešoara izvuku nekakav ludi draft pick, možda ih spasi nekakav ludi trejd, možda me Aldridge i Lillard demantiraju i pretvore se iz jako dobrih igraèa u super-zvijezde. Moguæe je, ali nije vjerojatno. Ipak su ovu Portland Trail Baksuzi.

10. Minnesota Timberwolves

Pa da odmah rašèistimo s tim, mi smo Hihotiæi u bojama sv… Oprostite, malo sam se zanio. Dakle, da odma rašèistimo s tim, Timberwolvese ne mogu staviti u playoff samo zato što æe Ricky i Kevin propustiti više od mjesec i pol dana sezone i pitanje je u kakvoj æe formi biti jednom kada se vrate. Zdravi Rubio i zdravi Love garantirali bi Wolvesima, koji su se iz kupusaste momèadi u kojoj je 10 mjesta odlazilo na krila i plejeve posložili u punokrvnu NBA ekipu s glavom i repom i kvalitetnim omjerom veterana i klinèadije, ulazak u doigravanje i vrlo vjerojatno mjesto meðu prvih šest na Zapadu pa je prava šteta što su obojica aut na poèetku sezone.

Kevin Love je, oèekivano*, izrastao u jednog od ponajboljih igraèa lige, u double-double mašinu koja pogaða iz blizine, koja šutira i za tri i s poludistance, koja kupi ogroman broj skokova koristeæi pametno postavljanje i golemu guzièetinu (Je je, smršavio se, sad èak i može odigrat tranziciju al dupe je i dalje tu. Ne, ne gledam mu pozadinu jer sam gej pametnjakoviæu. Not that there’s anything wrong with that) i kojoj je nedostajao samo pravi partner koji bi s njim vrtio high screen na trici i kojeg je pronašao u kosatoj tinejdžerskoj zvijezdi iz Španjolske.

*Predvidio u analizi drafta. Mucho ponosan na predviðanje, pogotovo nakon što me nekoliko ljudi zbog toga popljuvalo. Baš sam sitna duša.

 Ricky Rubio se predstavio narodu kao vrhunski razigravaè i u tranziciji i u punom napadu, kao igraè kojeg je ubijao europski stil igre, suženi teren i nesposobnost igraèa da trèe zajedno s njim i zabijaju lagane poene na nepostavljenu obranu, kao igraè stvoren za brzu i fizièku NBA igru. Istina, Rubiov šut je, hrmh, blago reèeno nepouzdan, njegovi ulazi su klimavi poput pijane manekenke na tridesetcentimetarskim štiklama, ali jebote, momak zna razigravati momèad. Rubio se osim toga istakao kao jako dobar obrambeni igraè kojeg brze ruke izvlaèe èak i kad izgubi korak i nedostajat æe Timberwolvesima na otvaranju sezone više nego meni nedostaje KinderLada i onaj Ledov krem sladoled iz osamdesetih koji se prodavao u smeðem omotu.

Jebena šteta za Wolvese koji stvarno imaju ekipu koja može konkurirati ne samo za ulazak u playoff nego i za ozbiljne stvari na Zapadu. Brandon Roy je faktor x zbog svojih koljena i godine provedene u penziji, ali je i dalje Brandon Roy, uz Kobea Bryanta i Paula Piercea najsvestraniji strijelac lige kroz proteklih 6 godina*. Luke Ridnour je klasièni combo bek koji može razigrati i zabiti i koji lako ulazi meðu pet najboljih backup plejeva lige, dok je Jose Juan Barrea motorin koji tempom mijenja izgled utakmice i prisiljava protivnièke trenere da povlaèe poteze koje inaèe nikada ne bi povukli. Andrej Kiriljenko se preporodio u Rusiji te je izgledao zvjerski dobro na Olimpijadi, Derrick Williams je talent koji bi se trebao nastaviti razvijati ove sezone, Greg Stiemsma je solidan defanzivac kakvog uvijek trebate na centru, Nikola Pekoviæ je totalni car od igraèa èija bi mu masa i okretnost u reketu mogle donijeti titulu igraèa koji je najviše napredovao, Martell Webster je klasièni joker koji može zabiti 35 poena kada ga krene iz daljine, Chase Budinger je zanimljiv mladi igraè koji je imao nekoliko dobrih utakmica u Rocketsima, a ne možete otpisati èak ni grijaèe klupe poput Alexeia Shveda, Malcolma Leeja i Dantea Cunninghama.

*Kažem najsvestraniji, ne i najbolji.

Bilo bi krasno kada bi se Love i Rubio vratili u punom sjaju i stali uništavati protivnike. Bilo bi krasno kada bi ova ekipa ušla u playoff i skinula skalp nekom od favorita. Trenutno nema ekipe na Zapadu koja mi je zanimljivija i draža. Navijam za njih. Znam da mogu. Ali ozljede… teško je protiv ozljeda.

09. Dallas Mavericks

Poèeo sam se smijati dok sam upisivao ime Dallas Mavericksa na deveto mjesto Zapada. „Franèeski, budalo jedna, pa ti stvarno nisi normalan. Priznaj da samo želiš ljudima diæi tlak“, mrmljao sam si u bradu blesavo se kreveljeæi. I ima u tome zericu istine, svakako da bi lako mogao gurnuti Mavse u playoff pokraj Golden Statea i Utaha, ali neæu. Boli me briga. Ionako momèadi od dvanaestog do sedmog mjesta imaju šanse uæi u doigravanje tako da je ovo rangiranje poprilièno besmisleno, ali isto tako moram priznati da nimalo ne vjerujem u ovu ekipu Mavsa.

Za poèetak Nowitzki je ozlijeðen. Ozbiljno ozlijeðen. Nije da ga je napala ona njegova luda bivša niti ga je porezao brico dok je šišao svoju bujnu grivu, èovjek je ozlijedio koljeno, a koljena su djeco ozbiljna stvar. Velièanstveni Švabo trebao bi se vratiti kroz tri ili èetiri tjedna, ali pitanje je u kakvoj æe formi biti i kako æe njegova koljena izdržati napornu sezonu. Dirk više nije u cvijetu mladosti i bilo je samo pitanje vremena kada æe ga ozljede poèeti sustizati, unatoè stilu igre koji se uvelike zasniva na izbjegavanju kontakta u reketu. Poklekne li Dirk, a ne mogu vam opisati koliko se nadam da neæe pošto ga stvarno obožavam gledati, Mavsi se mogu pozdraviti s playoffom. Lani su bili dvadeset i druga ekipa lige po napadaèkom uèinku s Dirkom u postavi, bez njega njihov napad postaje smijurija.

Pa kako, pa zašto, pa o èemu ti prièaš Franèeski, pa potcjenjuješ srce šampinjona, pa ima tu kvalitetnih igraèa! Jep, ima. Ne porièem. Samo što su Mavsi u zadnje dvije sezone ogolili roster i sastavili potpuno novu, prijelaznu i jeftinu ekipu koja se tek treba uigrati. Da stvar bude gora njihova najveæa pojaèanja sletjela su u Dallas s koferima punih upitnika. Može li Darren Collison nakon dvije propuštene šanse dokazati da zaslužuje biti startni plej u NBA-u; može li konaèno zaigrati pod kontrolom? Može li O.J. Mayo prestati sa silovanjem šuta, hoæe li konaèno prihvatiti strukturiranu igru, može li napadati obruè bez straha, hoæe li uæi u sukobe s trenerom Rickom Carlisleom? Koliko se Elton Brand približio kraju karijere, može li se još uvijek ubijati pod koševima, ima li snaga biti išta više od šestog igraèa èije je glavno oružje pucanje šuteva s osnovne crte i vrha reketa, ima li još uvijek želju igrati leðima prema košu? Koliko æe utakmica Chris Kaman izdržati u startnoj postavi pošto je u posljednje èetiri sezone èak tri puta propustio više od trideset utakmica, može li uopæe njegova igra funkcionirati u paru s Dirkovom? Može li Troy Murphy dati ekipi išta osim šest faulova i par promašenih trica po utakmici? Dallas je redom dovukao igraèe koji imaju i talenta i znanja za igranje u NBA ligi, no nitko od njih nije zvijezda, nitko od njih ne može preuzeti odgovornost u trenucima kada je Dirk ozlijeðen.

Ista stvar mogla bi se reæi i za veæinu igraèa koji su i lani bili na rosteru Mavsa. Vince Carter izgubio je svoju eksplozivnost te je postao bucmasti neefikasni šuter iz driblinga koji æe vas tek par puta godišnje podsjetiti koliko je talentiran bio. Rodrigue Beabuois je stvoren za mijenjanje tempa na poziciji pleja, ali još nije otkrio kako na najbolji naèin koristiti svoju brzinu. Brendan Wright je svestran igraè koji se ipak ne može nositi s višim i snažnijim centrima. Jared Cunningham je neiskusan, Dominique Jones nepouzdan, Dahntay Jones nekonzistentan. Jae Crowder je bio sjajan u Marquetteu i mogao bi se razviti u odliènog glue guya po uzoru na Kawhija Leonarda i Kennetha Farieda s kojima dijeli i igraèke sposobnosti i sliène frizure, ali teško je oèekivati da æe igrati na visokoj razini tijekom èitave sezone. Jedini igraè na kojeg bi se okladio na rosteru Mavsa je Shawn Marion èija je profesionalna igra, odlièna obrana, izbjegavanje glupih grešaka i kažnjavanje taktièkih propusta protivnika najvažnije oružje Mavsa, uz naravno inspiriranu igru Dirka Nowitzkog.

Dubina, iskustvo, dvije kvalitetne petorke, Dirkova izvanrednost i profesionalnost veæine sudionika trebale bi gurnuti Mavse u playoff. Nije racionalno stavljati ih na deveto mjesto Zapada, priznajem. Ali zbog neèega imam filing da æe sve otiæi po krivu za Maverickse, da æe ih sustiæi loša karma koja ih prati otkako su odluèili raspustiti šampionsku momèad i odbili braniti naslov u nadi da æe se dokopati Howarda. Jebiga, nekad treba biti iracionalan.

08. Utah Jazz

Nisam fan Utah Jazza. Ne sviðaju mi se. Nimalo. Uživao bih kada bi mogao staviti Rocketse ili Blazerse na ovo osmo mjesto, ali ne mogu. Jazz imaju prekvalitetnu rotaciju visokih igraèa da bi ih izbacio iz playoffa.

Unatoè tome što se još uvijek nalaze u procesu rebuildinga trener Tyrone Corbin gurnuo je svoje mladiæe u stranu i najveæi dio minuta poklonio prokušanim veteranima koji su ga zauzvrat odveli do playoffa  u kojem su ekspresno ispali od Spursa i dokazali kako izgradnja momèadi još uvijek nije gotova.

Utah æe uæi u sezonu graðena na slièan naèin kao lani, sa fantastiènim napadom graðenim na Alu Jeffersonu i Paulu Milsapu, dvojcu visokih koji mogu igrati i u niskom bloku i na vrhu reketa i neprestano vrtjeti hi-lo akcije koje ih èine nezaustavljivim. Big Al i Paul lani su odradili sezone karijere, no obojici istièe ugovor na kraju sezone i lako je moguæe da se Jazz riješi jednog od njih za vrijeme prijelaznog roka pošto nema smisla da produžuju obojicu s obzirom da kradu minute talentiranom i mladom dvojcu koji trenutno sjedi na klupi i koji æe predstavljati osnovicu momèadi kroz par sezona kada krenu u lov na naslov. Enes Kanter se dokazao kao vrhunski skakaè unatoè katastrofalnoj minutaži dok je mladi Derrick Favors monstruoznom obranom sramotio Jeffersona i Millsapa preko kojih su Jazzeri primili više koševa nego je Sasha Grey primila… jel… ovaj… èekova s plaæom tijekom svoje karijere. Favors nije briljirao u napadu, no njegova polivalentnost u obrani, lakoæa kojom zatvara reket i kojom èuva i centre i krila trebale bi ga uèiniti starterom kroz sezonu ili dvije zbog èega se Utah može i mora odreæi bilo Jeffersona bilo Millsapa kako bi si osigurao financijsku fleksibilnost u nadolazeæim godinama.

Jazz æe definitivno pokušati odraditi rebuilding u hodu, kroz trejdove i potpisivanje slobodnih igraèa, što su jasno naznaèili tijekom prijelaznog roka. Sastavili su dvije ozbiljne rotacije u kojoj nema superstara koji æe nositi momèad, ali koje svojim profesionalizmom i efikasnom igrom mogu uæi u borbu za osmo, sedmo ili šesto mjesto prekrcanog Zapada. U prvoj petorci uz Jeffersona i Millsapa pronaèi æe se novopridošli Marvin Williams koji u Atlanti nije postao zvijezda, ali koji kvalitetnom press obranom i solidnim šutiranjem trica opravdava bar dvije treæine svog previsokog ugovora. Visina je kljuèna rijeè za Utah koja æe na poziciji beka startati krilo Gordona Haywarda koji je, unatoè mojim neutemeljenim sumnjama, prenio svoju all – around igru s Butlera u NBA. Hayward je roðeni voða koji se iz statistièkog lidera na faksu pretvorio u defanzivnog specijalca koji dirigira obranom i hrabri svoje suigraèe. Petorku æe zaokružiti Mo Williams koji je i dalje presklon debilnim potezima, ali èije šutiranje trica*, solidno razigravanje ekipa i playoff iskustvo može pomoæi mladosti Jazza da se suoèi s preprekama koje ih èekaju ove sezone.

*Definitivno najveæi problem Utaha lani.

Klupu æe predvoditi Kanter i Favors kao direktne zamjene Jeffersonu i Millsapu, DeMarre Carroll æe odraditi par minuta na krilu, Randy Foye æe širiti teren tricama dok æe nesposobni Jamaal Tinsley koji nema što raditi u NBA-u krasti minute sjajnom mladom slasheru Alecu Burksu koji se lani pokazao kao najbolji penetrator u ekipi i koji iz meni neobjašnjivih razloga ne dobija više minuta u sistemu Tyronea Corbina. Utah je èista ansambl ekipa koja treba povuæi tek dva ili tri kvalitetna poteza da se ukljuèi u igru za vrh Zapada. Prvi mogu povuæi veæ ove sezone. Hoæe li igrati za sadašnjost ili za buduænost ostaje da vidimo.

07. Golden State Warriors

Vidim ih kako zadovoljno trljaju ruke u mraku i krevelje se i pokazuju svijetleæe oènjake, zli i pokvareni. Golden State Warriorsi me mrze. Svake ih godine guram u playoff, svake godine im tepam kako je konaèno došla njihova godina i svake mi godine zabiju nož u leða. Da sam pametan šibnuo bi ih na dvanaestu poziciju na Zapadu gdje im je i mjesto, ali štaš, neke su stvari jaèe od razuma. Poput submisivne djevojke koja se uvijek vraæa svom odvratnom deèku koji je konstantno vara tako se ja vraæam Warriorsima, potpuno svjestan da æe me na kraju sjebati.

Zašto ih onda guram na sedmo mjesto Zapada? Zato jer sam svjestan njihovog potencijala. Warriorsi imaju skupu i preplaæenu momèad koja bi doduše mogla opravdati uloženu lovu kada ih na svakom koraku ne bi pratili maleri kao jato lešinara, kada ih na svakom koraku ne bi pratile ozljede. Talent je osnova uspjeha u NBA-u i Warriorsi ga imaju na bacanje, problem je što je taj talent èešæe na magnetnoj rezonanci nego na parketu košarkaških dvorana. Sve što Warriorsima treba da ove sezone uðu u playoff, kojeg moraju ganjati jer im tankiranje ne znaèi ništa pošto su se riješili picka na draftu, je da Andrew Bogut i Steph Curry ostanu zdravi.

Dobri stari Andrija bio je jedan od najboljih defanzivnih i skakaèkih centara lige u svom zenitu koji je obustavljen ne zbog starosti i prirodne degenaracije igre nego zbog raznoraznih ozljeda. Bogut je toliko dobar igraè da sam može anulirati veæinu defanzivnih problema Warriorsa koji su veæ 13 godina na samom dnu lige po obrambenom uèinku. Andro æe polako uæi u sezonu, oprezno i mudro kako se ne bi raspao i kako bi nabio formu, ali kada uðe u ritam, ako uðe u ritam, postat æe ne samo ubojica u obrani nego solidan i svestran napadaè koji može poentirati i leðima i licem prema košu i koji može razigravati momèad iznutra, bilo spuštanjem lopti slasherima bilo izbacivanjem lopti na perimeter prema nekolicini opasnih tricaša lige.

Završi li Andrija opet u bolnici velika je moguænost da dijeli sobu sa Stephom Curryem èiji su gležnjevi graðeni od stakla i papira, a ne od mišiæa i kostiju. Curry je jednako važan igraè za ambicije GSW-a u kao i Bogut, s tim da je i jednako sklon ozljedama. Steph nije briljantan dribler kao što je to bio polarizirajuæi Monta Ellis* kojeg su se Warriorsi odrekli u trejdu za Boguta, ali ga njegov ubojiti šut sa svih djelova terena èini opasnim buduæi da mu protivnici stoje jako blizu u strahu od šuta što omoguæuje Curryu da ih proðe premda nema brz prvi korak i nakon toga bilo poentira, bilo spusti loptu u reket, bilo se odluèi za asistenciju jednom od tricaša. Zdravi Steph i zdravi Australac GSW-u bi praktièki garantirali playoff, no nitko ne može garantirati da æe ostati zdravi do kraja sezone. Dapaèe, lakše bi bilo garantirati suprotno.

* Ne sjeæam se igraèa o kojem se vodilo toliko rasprava od valjda Allena Iversona. Ili je potcijenjen ili je precijenjen, nitko ne misli da je Ellis ocijenjen baš kako treba.

Šteta, jer su Warriorsi sastavili ozbiljnu momèad oko ove dvojice. Istina, još uvijek ne mogu igrati ozbiljnu obranu kakvu je lani oboæevao novi trener Mark Jackson, ali mogu biti brutalno efikasni u napadu s bogatim arsenalom kakvog nema ni amerièka vojska. David Lee je briljantan egzekutor i u reketu i van njega iako si sam ne može stvoriti šut i još uvijek ne vjerujem da može igrati u bilo kojem sistemu kojeg ne možete opisati rijeèima „trèanje“ i „pištolj“. Harrison Barnes je kvalitetan kreator na poziciji krila koji æe morati pokazati malo više odrješitosti nego što ju je pokazao u Tar Heelsima, ali ne bojim se za njega, momak je talentiran, vrijedan i ima znanje, samo ga treba gurnuti u pravom smjeru. Klay Thompson bi pak mogao postati velika zvijezda na dvojci s obzirom da kombinira pristojan ulaz sa briljantnim vanjskim šutem, a sve što treba napraviti je pokazati da lanjska sezona nije bila sluèajnost i nametnuti se kao druga ili treæa napadaèka opcija momèadi. Ðizs, dok ih ovako opisujem cure mi košarkaške sline – Warriorsi imaju mladu, napadaèki orijentiranu, brutalno talentiranu petorku, ali što im to vrijedi ako ne mogu ostati zdravi.

Probleme s ozljedama mogla bi anulirati solidna i duboka klupa. Bezobrazni i samopouzdani combo bek Jarret Jack riješio je odreðene probleme s konzistentnošæu tijekom zadnje sezone i, premda ga još uvijek ne mogu ubrojati meðu igraèe koje bi želio u svojoj momèadi, moram ga ubrojati meðu korisne košarkaše. Brandon Rush je konaèno izrastao u vrsnog tricaša kakvog smo godinama èekali u Indiani te bi trebao iskoristiti masu otvorenih šuteva koje æe mu kreirati Bogut i Curry. Draymond Green trebao bi unijeti dozu borbenosti i svestranosti s klupe iako je malo naivno raèunati na njega veæ u rookie godini, Andris Biedrins bi trebao donijeti šest faulova i ništa više*, baš kao i Festus Ezeli koji bi se mogao razviti u solidnog defanzivca uèeæi tajne zanata od Boguta. Kljuèni ljudi klupe bit æe Richard Jefferson koji bi trebao služiti kao mentor ovoj skupini mulaca i zabijati poene kao spot up šuter i Carl Landry koji bi lako mogao uæi u rasprave o najboljem šestom igraèu lige zahvaljujuæi svojoj svestranoj napadaèkoj igri koja zericu podsjeæa na Davida Westa iz njuorleanških dana.

Na papiru Warriorsi izgledaju zabavno i moæno, ali basket se ne igra na papiru. Papir je mekan, parket je tvrd, na papiru nema ozljeda, na parketu ih ima. Nadam se da æe Warriorsi proæi bez njih i ove sezone i opravdati ovu prognozu, al èak i dok ovo pišem znam da sam u krivu. Kurvetine æe mi opet stjerati nož u leða. Do balèaka, majku im njihovu.

06. Memphis Grizzlies

Memphis Grizzliesi me podsjeæaju na filmske antijunake. Oni su osuðenici na smrt koji su dobili posljednju šansu, poslani na opasnu misiju u srce neprijateljskog teritorija s jednim ciljem o èijem ispunjenju ovisi hoæe li zaraditi slobodu ili smrt. Grizzliesi su skupo plaæena momèad u malom tržištu koja je upravo dobila novog vlasnika koji nije siguran može li mu postojeæa jedinica donijeti naslov i na taj naèin osigurati zaradu. Po kuloarima se veæ neko vrijeme prièa kako bi Memphis mogao žrtvovati ili Rudya Gaya ili Zacha Randolpha, dakle dva od svoja tri najbolja igraèa, prije prijelaznog roka kako bi smanjio troškove i izbjegao plaæanje poreza na luksuz (zbog kojeg ionako imaju samo 13 igraèa na rosteru). Odu li bilo Zach bilo Rudy Grizzliesi æe izgubiti ionako mizerne šanse da pokore Zapad – ne samo da æe ostati bez klasnog igraèa nego æe nestati kemije unutar momèadi, kemije koja je definitivno najjaèe oružje Medonja.

Grizzliesi su ekipa koja je uspjeh gradila iznutra, razvojem vlastitih igraèa, razvojem jezgre koja veæ nekoliko sezona igra zajedno i savršeno se razumije. Prije dvije sezone izbacili su Spurse u prvom kolu playoffa kao osmorangirana ekipa Zapada da bi u sljedeæoj seriji odvukli Thunder sve do sedme utakmice. Lani su ispali u sedam utakmica od Clippersa nakon što su u prvoj utakmici serije prosuli èak 27 poena. Preklani su igrali bez Rudya Gaya, vrsnog krilnog kreatora koji može vrtjeti napad, lani su pali pod teretom ozljeda koje su muèile Zacha Randolpha, dominantnu silu unutar reketa, tijekom èitave sezone. Imali su dvije šanse, oba puta iz prikrajka. Ovo im je treæa i ovog puta svi znaju da dolaze.

Grizzliesi su konaèno zdravi. Rudy Gay bi trebao kreirati na krilu i svojim mekanim ulazima i svilenim šutem s poludistance kažnjavati obrane koje æe puniti reket. A morat æe ga puniti kako bi zaustavili Zacha Randolpha koji je spreman uništavati protivnike post-up potezima i korištenjem table i Marca Gasola èija se profinjena high post igra, koja skoro da se može mjeriti s onom Nowitzkog i brata mu Paua, savršeno nadopunjava s Randolphovom medvjeðom igrom pod košem.

Istina, Memphis lani nije briljirao u napadu zato jer je Gay odigrao ispod svoje razine, zato što Randolph nije bio na stopostotnom uèinku i zato što nisu imali šutere koji bi bar malo rastegnuli teren i olakšali posao visokima, no za oèekivati je da æe ove sezone biti nešto bolji u napadu, sada kada su odigrali još jednu sezonu zajedno i kada su konaèno svi zdravi i u formi. Uostalom, ono što ne mogu napraviti u napadu pokrit æe jako dobra obrana predvoðena Gasolom koji je izrastao u solidnog igraèa kontra pikenrola, Randolphom kojeg je lagano proæi ali koji dobro zatvara defanzivni skok, Gayom koji zajedno s plejmejkerom Mikeom Conleyem vrši pritisak na loptu i najboljim obrambenim bekom lige Tonyem Allenom koji ne samo da igra presing, krade lopte i skaèe na svaki šut nego svojom prgavom igrom i bahatim stavom ulazi protivnicima pod kožu i ruje i ruje, poput kakvog svraba kojeg se ne bi mogli riješiti ni da se okupate u kadi punoj anti-svrab kreme.

Startna petorka Memphisa ima svojih mana koje bi bile otklonjene kada bi solidni Conley nastavio razvijati vanjski šut a Allen poèeo pogaðati trice s vanjskih pozicija, no svejedno je dovoljno dobra da je ubrojimo meðu deset najboljih startnih petorki lige. Starteri definitivno nisu problem za Memphis. Problem je klupa koja se ni po talentu ni po kemiji ne može mjeriti sa starterima. Hamed Haddadi bi bio korisniji kao glumac u kazališnim adaptacijama Frankensteina nego kao košarkaš, Josh Selby ništa nije pokazao u svojoj rookie sezoni, Quincy Poindexter i pridošlica Wayne Ellington su toliko nekonzistentni da mi se nekad èini da i izgled mijenjaju dok je Tony Wrotten devetnaestogodišnji rookie od kojeg ne treba ništa oèekivati. Bar ne ove godine. Što ostavlja Memphis sa jako tankom klupom na kojoj se istièu samo tri igraèa – solidni combo bek Jerryd Bayless, svestrani krilni centar Mareese Speights i nepoznanica Darell Arthur koji je sjajnom igrom praktièki prelomio seriju sa Spursima prije dvije godine, ali koji nije zaigrao košarku gotovo 15 mjeseci.

Tanka klupa izbacit æe Medonje iz utrke za vrh Zapada do All-Star utakmice i vrlo vjerojatno prisiliti Grizzliese da se otarase jednog od dvojice svojih skupih igraèa. Unatoè tome srž ove momèadi trebao bi ih nekako odvuæi do playoffa, a s Memphisom se u doigravanju nikad ne zna.

05. Denver Nuggets

Bez iznenaðenja molim. Nuggetsi bi i ove sezone trebali igrati istu košarku kao i lani, brzu, mladenaèku, tranzicijsku, bezbrižnu košarku koja æe tempom uništavati sporije protivnike i osiguravati hrpetinu laganih poena za igraèe Georgea Matthewa Karla. Nuggetsi æe biti zabavni i uzbudljivi, naroèito na domaæem terenu na kojem rijedak zrak uvijek pokosi protivnike u èetvrtoj èetvrtini, ali to ne znaèi da æe biti opasni jednom kada uðemo u doigravanje. Njihov napad na postavljenu obranu mogao bi biti još konfuzniji nego lani, dok nam ništa ne garantira da æe obrana postati dovoljno dobra da uštopa najbolje napade Zapada.

Jasno je da æe Nuggetsi u defanzivi biti bolji nego lani. Doveli su Andrea Iguodalu koji veæ godinama spada meðu najbolje obrambene igraèe lige i èija æe sposobnost pokirvanja triju pozicija u obrani, konstantni presing na loptu i razumijevanje postavljanja i pomaganja suigraèima otkloniti bar dio boljki koje su morile obranu Nuggetsa tijekom prošle sezone. Ali boljke ostaju. Ty Lawson je sjajan tranzicijski plej, brz kao munja što nebom lunja, sa solidnim vanjskim šutom i kvalitetnom kontrolom lopte, ali u obrani jednostavno ne može pokriti više i snažnije bekove koji ga ili izguraju pri ulazu ili rokaju trice i dvojke preko njegovih ispruženih ruku. Danilo Gallinari je kvalitetno krilo kada igra u napadu, najvažniji half-court igraè Denvera, èovjek koji može ubiti protivnike šutem iz daljine, ali ih može i proæi kada spusti loptu na parket (što na žalost ne radi dovoljno èesto) no zbog  njegovog nezalaganja u obrani s pravom ga možemo nazvati ultra-light verzijom Carmela Anthonya. Kenneth Faried je izuzetno koristan u napadu kao èovjek koji kupi odbijanjce, posprema stvari iz blizine i tu i tamo pogodi koji šut, ali u obrani je, unatoè neviðenom trudu i litrama prolivenog znoja, i dalje ispodprosjeèan igraè zato jer ne kuži, jednostavno ne kuži kada i kako treba pomoæi, kada treba zatvoriti ulaz, kada treba napasti loptu, ništa. Sreæom za njega pa veæina fanova Nuggetsa uopæe ne kuži Farriedove pogreške zato jer svake veèeri imaju priliku gledati spektakl zajeba, velièanstveni šou JaValea McGeeja. JaVale je s pravom najomiljeniji basketar Denvera. Kako ne voliti zaigranog, blesavog i krakatog centra koji je uvijek spreman na zajebanciju i koji bar jednom tijekom utakmice napravi toliko glup potez da mu se morate nasmijati. JaVale je dobio ogroman ugovor tijekom predsezone na raèun svog potencijala, no u obrani je i dalje truba. Jes, zamazat èe oèi mnogima svojim spektakularnim blokadama, ali da vas pitam nešto – zna li Ðaval braniti pikenrol? Ne zna. Zna li èuvati èovjeka jedan na jedan bez nasjedanja na finte glavom i pump fakeove? Jok. Zna li se rotirati, pomagati svojim suigraèima na perimetru, udvajati igraèe s loptom uz liniju? Ne, ne i ne. McGee je talent koji visinom i skoènošæu donekle amortizira svoje nerazumijevanje i obrambene i napadaèke košarke, ali ne možemo ga ubrojati meðu kvalitetne košarkaše. Što je jako loše za Nuggetse koji neæe postati ozbiljna momèad na Zapadu sve dok ne pronaðu centra koji može komandirati obranom i koji može zabiti iz post-up situacija u napadu*. Ðaval je proveo ljeto družeæi se s Hakeemom koji ga je poduèavao kako igrati u niskom bloku i lako je moguæe da veæ ove sezone napravi iskorak, no bojim se da bi Olaðuvonu trebale bar tri godine svakodnevnog rada da od McGeeja napravi odliènog dvosmjernog košarkaša.

*Izuzetno bitna stavka pošto su Nuggetsi zamijenili odliène šutere Harringtona i Afflala Iggyem koji još uvijek spada meðu slashere u napada i èiji šut je ajme te bože, skoro u rangu Josha Smitha po uèinkovitosti.

Da stvar bude zanimljivija èak je i klupa Nuggetsa konstruirana za run ‘n’ gun košarku, bez defanzivnih specijalaca koji mogu uæi i uštopati protivnièke napade. Timofey Mozgov i Kost Koufos su jedina dva igraèa koji imaju kakav – takav pedigre defanzivaca, ali ne zato što mogu zatvoriti reket nego zato što ne dopuštaju ofenzivne skokove i faulovima sprjeèavaju lagane poene. Mogli bi me nagovoriti da meðu defanzivce ubrojim i Coreya Brewera ali ne sjeæam se kada je taj èovjek zatvorio nekakvu ekstra klasu jedan na jedan. Ostatak momèadi graðen krcat je igraèima koji su sposobni završiti kontru poput vjeèno zapostavljenog Anthonya Randolpha, zabiti spot up šuteve poput Jordana Hamiltona i Wilsona Chandlera ili izgraditi situacije za sebe ili za druge i prodorima u reket i igrom leðima u punom napadu poput fluidnog rookieja Quincya Millera i starog i prekaljenog lisca Andrea Millera.

Što vam otprilike znaèi kako æemo opet gledati efikasnu i efektnu momèad koja æe igrati lijepo za oko i doæi do pedesetak pobjeda u regularnoj sezoni samo kako bi ispala u prvoj ili drugoj rundi playoffa zbog svoje slabe obrane i upitnog half-court napada. Votever. Znam da æu guštati u svakoj sekundi koje moje oèi provedu buljeæi u Ðavala, Iggya, Lawsona, Galla i društvo. Nuggetsi su poput mlijeène èokolade – nisu baš zdravi, al’ nemoš živit bez njih.

04. Los Angeles Clippers

Klipani su lani imali šansu postati prva momèad Los Angelesa, konaèno pobijediti svog starijeg brata s kojim, eto, još uvijek dijele sobu, no ostali su kratkih rukava. I jedni i drugi ispali su u drugom krugu playoffa, no Lakersi su upisali pobjedu više u regularnom dijelu sezone . Atraktivnim potezima u prijelaznom roku Lakersi su vratili pod svoje krilo sve one vikend-navijaèe koji su ih lani napustili zaslijepljeni Lob City reklamama i tužni mali Clippersi opet su èvrsto zacementirali svoj status druge momèadi Los Angelesa.

Smiješno, zar ne? Clippersi ne samo da imaju Chrisa Paula i Blakea Griffina, ne samo da igraju zabavnu košarku, ne samo da su lani pokazali da na njih definitivno treba raèunati, nego su se osnažili tijekom prijelaznog roka i imaju bolju ekipu nego lani. Okej, možda Grant Hill i Lamar Odom nisu igraèi kalibra Howarda i Nasha, ali definitivno èine ovu ekipu boljom od lanjske. Clippersi æe biti zajebani na Zapadu, bar dok ne krene playoff.

U doigravanju bi ih mogle muèiti sliène boljke koje muèe Nuggetse. Okej, napad na postavljenu obranu bit æe drastièno bolji zato jer za upravljaèem mašine sjedi šofer numero uno, najbolji razigravaè lige, velemajstor košarkaške taktike Chris Paul koji bi ove sezone trebao secirati protivnièke obrane kao što amerièanski klinci seciraju žabe na satovima biologije, pri èemu ne smijemo zaboraviti kako je Blake Griffin proširio svoj post-up arsenal s nekoliko fora finti, ali obrana… obrana æe i dalje biti poprilièno loša. Clippersi bez kvalitetnog obrambenog centra neæe daleko.

Na toj poziciji imaju Ðavalu fizikalijama sliènog DeAndrea Jordana. Jordan je i skoèan i eksplozivan i ima dugaèke ruke i masan ugovor poput McGeeja te posjeduje jednako nerazumijevanje košarkaške igre*. Bez igraèa koji može zatvoriti reket i pokrivati bekovske i krilne pozicije na kojima æe igrati Butler, Green, Billups i (još uvijek ozlijeðeni i sve stariji) Hill Clippersi ne mogu igrati ozbiljnu playoff obranu. Loše pokrivanje reketa u kombinaciji s oèajnim postotkom ubaèaja s linije slobodnih pokopat æe im šanse da se ozbiljno ukljuèe u borbu za naslov. Što je, onako, poprilièno zabrinjavajuæe za navijaèe Losanðeleske momèadi broj dva. Znate, CP3 je na ljeto slobodan igraè. Kolike su šanse da æe ostati u momèadi èiji je vlasnik najškrtiji rasist lige? Ne znam, ali rekao bih da nisu visoke.

*McGeejev plafon je nedvojbeno viši, ali sada bogme nisu daleko. JaVale je zericu bolji u tranziciji i to je manje više to.

Zato je užasno bitno da Clippersi naprave korak naprijed u odnosu na prošlu sezonu, da bar stvore privid kako se mogu natjecati za naslov ako ga veæ ne mogu osvojiti i na taj naèin šarmiraju Paula i zadrže ga i kroz sljedeæih pet godina u svojoj ekipi. Što bi èak i mogli napraviti. Igrat æe atraktivnu košarku, pobijedit æe u pedesetak utakmica, zakucavat æe kao blesavi i lako bi mogli postati jedna od onih kultnih ekipa poput Hawksa iz osamdesetih ili Pacersa iz 90-ih, ekipa koje nikad nisu došle do velikog finala ali æe ostati zapamæene kao zabavne, atraktivne ekipe koje su imale supstancu.

Chris Paul i Blake Griffin s pravom su najistaknutiji igraèi ekipe, ali ima tu i drugih basketara koji zaslužuju pozornost. DeAndrija možda nije najpametniji igraè u svemiru, ali brate, èovjek zakucava kao kompresorska bušilica i ima totalno evil bradu zbog koje nalikuje zloèincima iz Bond filmova. Caron Butler se pretvorio u spot-up šutera nakon što su ga ozljede i godine usporile, ali ga je gotovo nemoguæe zaustaviti kada postane vruæ. Chauncey bi im trebao donijeti iskustvo i divovska randymarshevska muda, Grant Hill još uvijek može izuti èuvara iz cipela unatoè tome što igra sa staraèkim štapom i što je proveo cijev direktno iz tvornice Deep Heata do svog bazena kako bi se mogao kupati prije i poslije svake utakmice, Willie Green i Matt Barnes æe na iskustvo popuniti rupe u rotaciji, Ronny Turiaf i Ryan Hollins æe energijom s klupe pokušati zatvoriti skok igru i u napadu i u obrani, Eric Bledsoe æe davati ritam drugoj jedinici dok æe Lamar Odom ostati nepoznanica, faktor x koji može prelomiti èitavu sezonu. Odom je nakupio masnog tkiva tijekom svog boravka u Texasu, zemlji roštilja i pretilosti te je pitanje koliko je u njemu ostalo od onog krasnog polivalentnog igraèa koji je all – around igrom s klupe pomogao Lakersima da se dokopaju dva naslova nakon Shaqovog odlaska.

Dubina ove momèadi i fenomenalan talent Paula i Griffina odvest æe Clipperse daleko, no koliko daleko ostaje pitanje. Mogu li do finala? Mogu li konaèno savladati svog starijeg brata? Sumnjam*. No mogli bi zadati par brutalnih udaraca ozbiljnim izazivaèima.

*Nisam spomenuo Vinnya Del Negra i njegov katastrofalni utjecaj na ekipu zato jer sam odluèio biti pristojan i prestati se rugati nesposobnijima od sebe. To nije okej.

03. Los Angeles Lakers

Dolaskom Stevea Nasha i Dwighta Howarda na pješèane plaže Kalifornije Los Angeles Lakersi s pravom su postali prvo ime prijelaznog roka NBA lige. Mediji, koji ionako sline po žutima iz drugog najveæeg tržišta u SAD-u, su se raspisali o veæ osvojenom naslovu, o Kobeu koji sustiže Jordana, o šansama da Lakersi osvoje 72 utakmice u sezoni i tako dalje i tako bliže poražena logika po papiru gmiže. Howard je drugi najbolji igraè lige, Nash je velemajstor pikenrola i organizacije brzih napada, Kobe i Pau su još uvijek Kobe i Pau bez obzira na lanjski regres i žuto-ljubièasti dres i dalje je jedna od najstrašnijih zastava koje možete razviti pred svojim protivnicima. Ali! Ali tek sastavljane super-momèadi jako, jako, jako rijetko uspijevaju pokoriti ligu veæ u prvoj sezoni naroèito kad:

a) imaju jednog od najnesposobnijih trenera lige na svojoj klupi

b) gotovo sve njihove udarne igle su debelo prešle tridesetu i nisu u zenitu karijere i sve su sklonije ozljedama (Nash je out sljedeæih mjesec dana nakon frakture stopala)

c) imaju klupu mršaviju od heroin-chic manekenki iz devedesetih

d) njihov najbolji igraè postao je napadan jednako èesto i brutalno kao LeBron, operirao je leða i vrlo vjerojatno neæe odigrati 82 utakmice u sezoni

e) Lakersi su odluèni zaigrati Princeton napad iako on nimalo ne odgovara njihovoj startnoj petorci

Mike Brown, slavni defanzivni struènjak koji lani nimalo nije pomogao obrani Lakersa da se vrati u vrh lige u toj statistièkoj kategoriji iako ga definitivno ne možemo kriviti za oèajnu klupu koju je dobio na raspolaganje, odluèio je anulirati svoje nerazumijevanje osnova NBA napada* dovoðenjem Eddieja Jordana na mjesto ofenzivnog koordinatora. Fora je što Brown Jordanu nije dopustio potpunu slobodu u radu zbog èega Eddie još uvijek nije uspio instalirati svoju filozofiju konstantnog kretanja igraèa i lopte, stvaranja prostora i otvaranja praznih koridora prema košu u ekipu. Jok, Brown je dao Jordanu da uvede Princeton napad, ali je pri tom zadržao neke od svojih statiènih akcija koje se u potpunosti kose s Jordanovom filozofijom, ubacio elemente trokuta u nekoliko napada te dopustio Howardu i Nashu da zadrže par pikenrol akcija u playbooku. Napadaèki košmar koji miješa ne samo razlièite sustave igre nego i potpuno razlièite filozofije uništio je Lakerse u prvih par utakmica. Umjesto da treneri olakšaju stvaranje kemije unutar praktièki nove jezgre momèadi oni su dodatno zapetljali i otežali stvari i pitanje je kada æe ih igraèi raspetljati i prokužiti kako igrati meðusobno. Pitanje je da li je Princeton* uopæe dobar sustav za ovu skupinu igraèa pošto Howard nije ni dobar asistent ni dobar šuter i poprlièno je bezopasan u high postu, pošto Nash nije sjajan igraè bez lopte i pošto Kobe èitav život igra u napadu sa jasno podijeljenim pozicijima, al’ dobro, i to bi se dalo riješiti da se igraèi poznaju i igraju meðusobno veæ godinama. Lakersi imaju 82 utakmice da prokuže stvari. Baš kao u dobrim starim vremenima regularna sezona trebala bi im poslužiti za uigravanje i dolaženje u formu prije nego krene playoff tarapana.

*Dajte im zabogamiloga da pikenrolaju protivnike do besvjesti i igraju nutra-van kad Nash nije na parketu s par izolacija za Kobea èisto da mu ne pukne film. Al zašto jednostavno kad može komplicirano.

Nema smisla da Lakersi jurišaju rekorde i bore se sa Spursima i Thunderom za naslov Zapada. Polako i sigurno, sa smanjenom minutažom za najveæe zvijezde, bez riskiranja ozljeda, fokusirani na sebe a ne na protivnike, tako bi Lakersi trebali igrati. Howard i Gasol jamac su da æe i dalje dominirati u skoku i trpati iz reketa, a Dwight æe lanjsku prosjeènu obranu gurnuti meðu top pe-šest lige unatoè slaboj klupi. Kobe je odlièno ušao u sezonu, smanjio broj nerezonskih šuteva i, nakon što je lani sjebao sve što se sjebati može, trebao bi se opet uživiti u ulogu kakvu je imao sa Shaqom, ulogu drugog igraèa sve dok ne zagusti. To bi mu odmorilo škripava koljena, oèuvalo bi ga svježim sve do završnice i omoguæilo mu da osvoji i šesti prsten. Èini mi se, ako je suditi po poèetku sezone, da Kobe to kuži i da je odluèio zatomiti svoje instinkte alfa mužjaka*. Nash æe odigrati svojih 25 – 30 minuta po utakmici jednom kad se oporavi, i premda æe Princeton napad oduzeti njegovo najvažnije oružje, tu savršenu pikenrol igru i brze tranzicijske napade, trebao bi pomoæi Lakersima ako ništa drugo svojim briljantnim šutiranjem za tricu s kojom su žuti imali ogromnih problema tijekom lanjske sezone. Ron Artest æe zalijepiti par laktova, dati nekoliko èudnih izjava, zaraditi par tehnièkih, zabiti nekoliko kljuènih trica kad im se najmanje nadati i relativno solidno odraditi posao u obrani u kojoj više nije onako lud i nabrijan i pokretan kao u mladim danima, ali i dalje zna svoj posao.

*Što se, naravno, može jako brzo promijeniti. Ego je zajebana stvar.

 Klupa æe ih dodatno pokopati tijekom regularne sezone i vrlo vjerojatno ih gurnuti na treæe mjesto Zapada. Antwan Jamison, èovjek koji ima 36 godina, koji je lani bio komatozan i kojemu se ne da pokrivati skok, bit æe njihov šesti igraè sa samo jednom misijom – trpati što više u protivnièki koš. Steve Blake æe još jednom zaigrati svoju polumumificiranu igru ne zato što je dobar nego zato što treæi plej Chris Duhon igra kao da je u potpunosti mumificiran i da je u procesu izgubio ruku i pola noge. Jordan Hill æe igrati toplo – hladno, Earl Clark toplije – hladnije, Devin Ebanks vruæe – smrzavajuæe. Jodie Meeks æe ulaziti kao defanzivni specijalist koji u napadu nema što dirati loptu unutar linije za tri, dok od Dariusa Morrisa, Roberta Sacrea i meni dragog Dariusa Johnsona – Odoma možemo oèekivati nekoliko ljepih high fiveova (koji æe sigurno išèašiti prst ili dva na Kobeovoj ruci i prisiliti ga na nova junaèenja).

Iskreno, koga briga? Tanka klupa, pih, u playoffu vam treba osam igraèa. Novi sustav? Pih. 82 utakmice su dovoljne da se stvori kemija u momèadi. Treæe mjesto Zapada? Pih. Playoff je jedini bitan. Kada krene doigravanje Lakersi postaju najopasnija momèad lige za koju ne igra LeBron James.

02. Oklahoma City Thunder

Ljubitelji i poštovatelji Nacijonalne Basketarske Asocijacije ovijeh se dana dijele na dva tabora. U prvom su oni koji oduševljeno plješæu Samu Prestiju što je odjebao Jamesa Hardena i njegovu èe… ovaj, èekinjastu bradu i njegovu bahatost i želju za lovom, trejdao ga u Houston, osigurao financijsku fleksibilnost kluba i spasio small – market momèad Oklahome velikog troška. U drugom taboru smjestili su se navijaèi koji drže da je GM Thundera nedojebani idiot koji je rascijepio jezgru kluba koji bi zasigurno osvojio naslov u sljedeæih pet godina kada se u obzir uzme mladost osovine momèadi samo kako bi spasio interese prljavih kapitalistièkih svinja iz uprave koje su ionako na prevaru otele klub iz ruku razoèaranih Sijetlaðana i lani ostvarile profit (PROFIT) od 30 milijuna dolara. Erhm.

Ne znam, ne bi se svrstao niti u jedan od ova dva ekstremna tabora iako smatram kako je Presti napravio pogrešku. Financijska fleksibilnost je sjajna stvar koja otvara masu zanimljivih moguænosti za momèad Oklahome, a izbjegavanje poreza na luksuz i, što je još važnije s infrastrukturne strane, hard capa ovih je dana izuzetno bitno. No kada imate jezgru kojoj ne gine bar jedan naslov u sljedeæih pet godina trebali bi napraviti sve što možete da je zadržite na okupu što ukljuèuje i preplaæivanje odreðenih igraèa. James Harden je bio kljuèan igraè za sjajnu igru Oklahoma City Thundera tijekom prošle sezone i jedan od glavnih razloga zašto su se uopæe dokopali finala*.

*U kojem je, mora se priznati, bio jedan od najlošijih pojedinaca u momèadi Thundera. Što se dijelom može pripisati Hardenovoj neizgraðenosti i mladosti, a dijelom sjajnoj press obrani Heata koja ga je konstantno prisiljavala na pogreške. Svejedno, navijaèi Oklahome mu mogu dudlati kitu za sva vremena jer je muški igrao kao opcija s klupe i nije grintao unatoè tome što bi u veæini ekipa lige bio primarna opcija u napadu.

Oklahoma igra jako ružnu, anti-ekipnu košarku s malo kretanja lopte i igraèa što u prijevodu znaèi kako se oslanjaju na izolacijske akcije što u prijevodi znaèi kako ne ovise o sistemu nego o individualnim sposobnostima svojih najboljih igraèa. Hardenov uzlet tijekom prošle sezone pretvorio je Oklahomu od iznimno efikasne košarkaške ekipe u brutalno efikasnu košarkašku ekipu. Ðejmz je stasao u kvalitetnog ballhandlera koji neumoljivo napada reket èime je Oklahoma dobila svog treæeg triple – threat igraèa, svog treæeg penetratora, svog treæeg èovjeka koji može vrtiti napad kroz svoje ruke. Thunder je izluðivao protivnièke obrane koje su i prije Hardenovog uzleta bile prisiljene trošiti èetiri igraèa za èuvanje Kevina Duranta i Russa Westbrooka i koje sada jednostavno nisu imale odgovor na kerberovski napad Oklahome u kojem su odjedanput igrala tri igraèa koja su mogla napasti reket, pronaæi otvorenog èovjeka i poentirati šutem iz vana. Hardenov uèinak ne samo da je otežao posao protivnièkim obranama nego je olakšao posao Durantu koji više nije mogao strepiti hoæe li ili neæe dobiti loptu od zaigranog Wesa, te je olakšao posao Westbrooku koji je mogao uzeti par napada pauze svaki put kad bi zaigrao u paru s The Bradonjom. Hardena više nema, šupirali su ga u Rocketse i šanse Oklahome za osvajanje naslova ove sezone drastièno su smanjene.

Naravno, one još uvijek postoje. Kevin Durant i Russell Westbrook garancija su uspjeha, individualni majstori koji rješavaju situacije jedan na jedan, izvlaèe hrpetinu faulova i igraju izuzetno efikasno. Jep, to vrijedi i za Wesa èija igra na divljaka èesto zna dovesti NBA fanove do ludila, ali koji u velikom statistièkom uzorku anulira žute minute sjajnim ulazima i poboljšanim šutiranjem iz vana. Sa Hardenom u ekipi dalo bi se govoriti bi li Oklahomi više pasao plej poput Ronda ili Nasha, no bez njega jasno je da Westbrook mora ostati u ovoj momèadi i mora igrati brzu, nekontroliranu ali svejedno efikasnu igru kakvu je igrao do sada. Wes je tijekom lanjske sezone konaèno uspio izgraditi jako lijepu meðuigru s Durantom kakvu nije imao tijekom prijašnjih sezona, a njihova pinch post akcija kakvu je nekoæ Bird vrtio s McHaleom na osnovnoj liniji i koja je redovito završavala otvorenim šutem Duranta s lakta reketa spadala je meðu najljepše two man akcije lige. KD æe se morati potruditi da njegov igraèki odnos s Wesom ostane na lanjskoj razini sada kada nema Hardena da preuzme dio tereta na sebe, i ne bi me iznenadilo kada bi mu to pošlo za rukom. Durant je veæ sada jedan od tri najbolja igraèa lige, napreduje iz godine u godinu, sve je efikasniji u napadu, poèeo se isticati i u obrani kao solidan press i man-to-man igraè (iako su mu rotacije i dalje špansko selo) i jednom kada LeBronov zenit završi trebao bi preuzeti tron najboljeg basketara svijeta. Ove sezone to neæe biti sluèaj, ali bilo bi lijepo vidjeti kada bi Durant napravio još koraèiæ ili dva naprijed*.

*Ako æemo pravo, Harden se nikad nije uklopio u ovaj dvojac. Na terenu, ajde, još kako tako, ali van njega… Pff. Harden nikada nije imao taj osjeæaj za visoku modu kao Wes i KD. Heute couture, dog!

Ostatak ekipe ne treba puno napredovati. Sve što im treba je da poboljšaju igru u obrani i zaštitu skoka koja je lani bila ispodprosjeèna, a ne bi bilo zgorega kada bi pronašli naèin da èim prije uklope pridošlicu Kevina Martina u svoj sistem. Martin nema nikakve šanse da zamijeni Hardena po uèinkovitosti – njegova slasherska igra isticala se u Princeton napadu kakvog je nekoæ u Rocketsima vrtio Rick Adelman* èiji je primarni cilj, kako smo veæ rekli, otvoriti prostor za napad na koš, ali koji nema šanse preslikati svoje brojke u statiènom, izolacijskom napadu Thundera. Martin æe tako postati obièni spot – up šuter koji æe iz driblinga rješavati iskljuèivo inferiorne branièe, dakle igraè koji bi mogao dominirati u utakmicama u kojima æe imati mismatch, ali koji protiv ozbiljnih protivnika ne može raditi ono što je radio Harden.

*Koji je, vidi vraga, trenirao Martina i u Kingsima u kojima se novopeèeni èlan Oklahome istaknuo kao vrhunski napadaè obruèa koji možda nije završavao svaki svoj napad ali je izvlaèio užasno puno slobodnjaka.

Zakaže li Martin teret treæe opcije past æe (ako veæ i nije pao) na leða Sergea Ibake. Ibaka je krasan all – around igraè koji uspijeva maskirati svoju prosjeènu obranu velikim brojem blokada i nepouzdani napadaèki uèinak završavanjem akcija iz blizine i povremenim šuterskim bljeskom, ali oèekivati od njega da radi makar dvije treæine onoga što za Miami radi Chris Bosh je suludo. Thunderovci ne bi trebali pokušavati razviti Ibaku u napadu, njihov primarni cilj trebao bi biti razvoj Kongoðana u obrani u kojoj je malèice preèesto plivao tijekom lanske sezone. Kendrick Perkins je èovjek koji æe takoðer pokušati èim prije zaboraviti lanjsku sezonu. Ozljeda prepona iskasapila je njegov skakaèki uèinak i pretvorila inaèe solidnu obranu u tragikomediju, a svaka minuta poklonjena Perkinsu u doigravanju, osim u direktnim obraèunima s Bynumom, bila je baèena u smrdljivu kanalizaciju. Perk mora ostati na rosteru Oklahome sve dok put vodi preko Lakersa i Howarda kojeg Kendrick i Kendrickov zli pogled izluðuju veæ godinama, a ja sam valjda jedan od rijetkih koji vjeruju da æe mesnati centar ove sezone opravdati bar dio svog ugovora boljom obranom i boljom zaštitom skoka.

Odlazak Jamesa Hardena trebao bi, ako ništa drugo, otvoriti minute za neke zanimljive opcije na klupi. Iako su Thunderovci najavili kako neæe produžiti ugovor Erica Maynora nakon ove sezone bili bi ludi kada ne bi iskoristili njegovu brzinu na poziciji pleja u jurišu na titulu. Maynor je lani propustio playoff radi ozljede, no strah me je pomisliti što bi on i Wes u paru mogli raditi bekovima poput Nasha i Blakea jednom kada doigravanje krene. Rookie Jeremy Lamb bi trebao dobiti desetak minuta i pokazati može li biti opcija u buduænosti što mu svi predviðaju, Thabo Sefolosha (jeste primjetili koliko su on i Martin slièni?) æe po obièaju zapoèinjati utakmice i odigravati najbolju obranu na bekovskim pozicijama i niskom krilu, Nick Collison æe postavljati pickove kao i lani iako æe izgubiti dio minuta jer više ne može pokriti skok zbog èega æe šansu dobiti Hasheem Thabeet kojeg samo pedigre visokog picka još uvijek drži u ligi* dok æe svakako najzanimljiviji igraè klupe biti Perry Jones III koji bi sasvim sigurno bio izabran meðu deset najboljih igraèa lanjskog drafta da nije imao probleme s ozljedama.

*Èesto ismijavani Kwame Brown je bog i batina u odnosu na Thabeeta èija jedina igraèka kvaliteta je visina.

Kada se sve zbroji i oduzme Oklahoma je i dalje mlada i moæna momèad koja se ima pravo nadati velikim stvarima. Samo malo manje nego prošle godine.

01. San Antonio Spurs

Stroj za mljevenje mesa. Precizan, dobro uštiman, podmazan, nepogrešiv. Stroj. To su bili San Antonio Spursi tijekom prošle sezone, to æe biti i ove godine. Teènost njihova napada, prekrasna momèadska igra u kojoj ne dominiraju pojedinci nego sustav, izrazita efikasnost i oprez te solidna obrana Spurse bi opet trebale vinuti u sam vrh Zapada. Najbolji NBA trener Gregg Popovich* pobrinut æe se za sve kvarove koji se pojave na njihovom putu, sve do kraja regularne sezone.

*Lik je car. Car! Ne samo da mu ekipa igra najljepšu košarku lige, ne samo da je totalno obrnuo svoju filozofiju i prilagodio je prirodnom razvoju svoje momèadi, nego je uz to zadržao sjajan smisao za humor i jedinstvenu osobnost zbog koje je zanimljiviji od 90 posto igraèa u ligi. Nadam se da niste propustili njegovo stoto sprdanje sa sideline reporterima, a kad ste veæ tu bila bi grehota ne pogledati ovaj krasan detalj s treninga.

Glupo je govoriti o igraèu broj jedan u ovakvom sustavu kada znamo da on ne postoji, iako ga je Tony Parker glumio tijekom dijela lanjske sezone. Slavni Francuz i ove æe sezone biti jedini starter koji igra više od trideset minuta po susretu, davat æe ritam ekipi, koristiti rupe u protivnièkim obranama i brinuti se da svi igraèi budu razigrani, da dobijaju lopte tamo gdje ih žele, da rokaju otvorene trice, nepokrivene dvojke i ubacuju lagane poene iz reketa. Timmy Duncan bi u tom dijelu igre trebao biti glavni egzekutor, mašina za polaganja i skok šuteve s kratke distance, stroj za zabijanje. Duncan više nije najbolji krilni centar u povijesti lige, njegova obrana je oslabila i nije tako dobar jedan na jedan, no ako je suditi po prve tri utakmice sezone Timotej se jebeno pripremio i izgleda bolje nego je izgledao u zadnje tri godine. Okreti u postu, varke, brzina s loptom, bar dvije treæine izgubljenog mu se vratilo. Slavnu jezgru zatvorit æe uvijek ozlijeðeni Manu Ginobili koji æe još jednom preuzeti dvojnu ulogu razigravaèa/egzekutora ovisno o tome dijeli li parket s Parkerom. Æelavi Argentinac je Popovichev mokri san, zajeban igraè koji æe u svakoj utakmici prodati nekakvu ludu fintu, pronaæi igraèa dodavanjem kroz noge, svezati svog èuvara kao životinju od balona i unatoè tome ostati efikasan.

Ostatak momèadi, nadograðen èvrsto na šampionski kostur Tony-Timmy-Manu, odradit æe svoj posao. Odradit æe uloge koje im je Gregg podijelio i svi æe biti i što je još važnije za ekipu, svi æe se osjeæati jednako vrijedni. DeJuan Blair æe unositi energiju i štiti skok, riðobradi Matt Bonner æe rokati trice, dok æe Boris Diaw, koji je smanjio broj grudnjaka za bar dva broja otkako je došao u San Antonio, razigravat æe momèad s vrha reketa. Danny Green æe igrati obranu i pogaðati dalekometne šuteve baš kao i Kawhi Leonard koji æe prvo raditi zericu bolje a drugo mrvicu lošije od Greena, istovremeno šarmirajuæi djevojke svojom krasnom zurkom. Taigo Splitter æe se gurati pod koševima i trošiti minute, ludi Stephen Jackson æe raditi sve one lude stvari koje ludi Stephen Jackson inaèe radi, dok æe Gary Neal po potrebi namjestiti nišanske sprave i ubaciti koju tricu. Nando de Colo i Patrick Mills neæe raditi puno, tek èekati svoju priliku da malo zamjene Parkera i pruže priliku majstoru da se odmori. Oèekuje nas još jedna sezona u kojoj æe Spursi biti u vrhu po postotku ubaèaja, broju postignutih poena, po tricaškom uèinku i po asistencijama. Efikasnost, ali ne nauštrb zaigranosti, to je moto Popovicha ovih dana i neæe se promijeniti kroz sljedeæa 82 susreta. Spursi su spremni za još jedno osvajanje Zapada.

Pitanje je samo hoæe li im to pomoæi u doigravanju. Mane Spursa su jasne. Koliko god napad bio dobar imaju problema ako ih trica ne ide. Koliko god napad bio dobar imaju problema kada im se zatvori protok lopte kvalitetnim presingom. Koliko god napad bio dobar on ne može sakriti probleme jedne solidne obrane koju uništava prosjeèna skok igra i slaba pokretljivost centralnih igraèa. Šampionski Spursi osvajali su naslove na raèun defanzivne genijalnosti Timothya Theodorea Duncana na kojeg su bekovi usmjeravali penetratore samo da bi se susreli s neprelaznim zidom u sredini. Tim više nije takav igraè, a Blair, Leonard, Splitter, Diaw  i Bonner to nikada nisu niti æe biti. Oklahoma ih je lani ubila iskorištavanjem te praznine, Lakersi æe ih iskasapiti ostanu li njihovi tornjevi zdravi i Spursima to mora biti jasno. U playoffu s ovakvom ekipom prestaju biti favoriti i postaju ekipa iz sjene, ekipa koja može proæi u finale u koliko joj se potrefe èetiri sjajne šuterske predstave u seriji, ali koja ne može raèunati na pobjede protiv momèadi s kojima imaju matchup probleme. San Antonio bi trebao pronaæi kvalitetnog defanzivnog centra, igraèa poput Andersona Varejaoa (kojeg bi se Cavsi mogli otarasiti) ili Joakima Noaha ili Bismacka Byomba (nemaju šanse za niti jednog od ove dvojice) ukoliko misli biti favorit u doigravanju. Inaèe æe ostati upamæeni kao vrhunska ekipa regularne sezone koja je zabavljala košarkaške sladokurce i na kraju ostala kratkih rukava.

Na samom kraju kratko objašnjenje. Pozicije 15, 14 i 13 mogu zamijeniti mjesta, baš kao i pozicije 12, 11, 10, 9, 8 i 7, baš kao i pozicije 10, 9, 8, 7 i 6, baš kao i pozicije 5 i 4, baš kao i pozicije 3, 2 i 1. Nadam se da sam jasan. Ako nisam javite se na fejs. Javite se i inaèe. Staviæu gole slike. Ne sebe. Obeæajem.

Kolumnist Hrvoje Franèeski pokrenuo je vlastiti blog kojega možete posjetiti ovdje – Èovjek koji je buljio u ekran

Latest Posts

NE PROPUSTITE