Internet je platforma na kojoj mediokriteti preèesto uzdižu druge mediokritete u zvijezde te ih proglašavaju genijalcima. Svakodnevni dogaðaji, osuðeni na zaborav u plimi digitaliziranih informacija, proglašavaju se epohalnima jer je to jedini naèin na koji možete privuæi ljude da vas poslušaju. Internet kultura je kultura glorificiranja osrednjosti i koliko god mi to bilo teško priznati, koliko god me ubijalo, priznajem – i sam joj pripadam, i sam se poèesto ulovim kako mediokritetskim rijeènikom velièam osrednjost. Chuck i Flavour Flav su me odavno uèili kako ne trebam vjerovati hypeu, no èini se da si ne mogu pomoæi.
Sinoænja NBA veèer je, doduše, u potpunosti opravdala hype. Zavaljen na kauè, pokošen tvrdom zagrebaèkom prehladom koja i dalje ne želi spustiti svoje košèate prste s moga vrata, odgledao sam tri odliène utakmice sve dok me umor na kraju nije savladao i stjerao me u krevet. U sezoni koja nije ni sjena lanjske, u kojoj su se i igraèi i timovi jako dugo tražili i u kojoj se osjetio nedostatak kvalitetnih rookieja koji se javio u zadnje tri godine, sinoænja je veèer poslužila kao okrijepa nakon dugog gladovanja.
Na pozornici TD Gardena dvije drugorazredne momèadi Istoka* odigrale su predstavu u kojoj su dva individualca u potpunosti zasjenila ostatak momèadi. Paul Pierce je pokazao zašto ga mnogi smatraju najsvestranijim strijelcem u povijesti Celticsa, raznolikijim od Birda, Jonesa, McHalea i Havliceka. Njegovi trzaji glavom, spori i metodièni ulazi, pravovremeno ispaljeni šutevi s krila i trice donijeli su mu 34 poena, ukljuèujuæi i tri komada koja su Celticsima donijela produžetak. Herojska Pierceova utakmica bit æe zaboravljena samo zato što ga je Rajon Rondo zasjenio, na isti naèin na koji je John Cazale bacao sjenu na Al Pacina u svakoj zajednièkoj sceni u Kumu.
*Samo su Miami i Chicago prvorazredne ekipe. Što ne znaèi da ne mogu pasti u playoffu. Phila, Indiana i New York imaju hrpetinu zanimljivih matchup nejednadžbi kojima mogu izluditi i Heat i Bullse.
Rondo nas je sinoæ natjerao da zaboravimo na Linsanity, odgovorio je na glasine o moguæem trejdu, na konstantne glasine o njegovoj æudljivosti i na optužbe da ne može nositi tim. Rondo nije igrao fantastièno samo zato što je upisao monstruozni triple – double nego i zato što je pokazao da može igrati u finišu važnih utakmica, nešto što mu se èesto, s potpunim pravom, predbacuje. Rondo je sudjelovao u svim poenima Celticsa u produžetku, natjerao je navijaèe Celticsa da se grle u deriliju pobjede i tako stjerao Dannya Aingea u neugodnu situaciju. Po kuloarima se veæ dulje vrijeme vrti prièa po kojoj GM Celticsa planira razvaliti trenutnu ekipu i krenuti u novu izgradnju, a najveæi ulov mladih igraèa, istièuæih ugovora i pickova trebao bi mu donijeti upravo Rondo koji je jako dobar igraè, ali ne može raditi ono što rade Durant, LeBron, Wade, Kobe, Rose, Howard i Paul. Ne može sam nositi momèad. Sinoænja utakmica je dobrano poljuljala temelje te teze, no teško je oèekivati da æe Ainge, koji je zbog mira u kuæi opovrgnuo da traži kupce za Rajona, donijeti odluku na temelju jedne utakmice, a još gluplje je oèekivati da æe se Ainge prikloniti mišljenju navijaèa koje mu oèito ništa ne znaèi. Celticsi su pokazali kako æe ih biti zanimljivo gledati kroz sljedeæih 10 dana ne samo zbog talenta nego i zbog poteza koje bi mogli povuæi do kraja prijelaznog roka.
Nešto slièno bi se moglo reæi i za Lakerse koji bi kroz sljedeæih 10 dana mogli uoblièiti i ovu i sljedeæe 3 ili 4 sezone, no prije toga æe morati odigrati nekoliko zanimljivih utakmica. Sinoænju su uspješno apsolivrali. Los Angeles je oèitao pravu košarkašku lekciju bezubom Miamiju koji kroz èitavu utakmicu nije uspio uæi u tranziciju i nadtrèavanje sa sporom ekipom Lakersa. Momèad Mikea Browna nije samo oduzela najjaèe oružje protivnika nego je od samog poèetka nametnula svoju igru, nešto s èime je imala puno problema na poèetku sezone. Lakersi su savršeno koristili ogromnu prednost u visini te su brojne napade vrtjeli kroz Andrewa Bynuma koji je u nekoliko navrata pokazao da ipak nije toliko loš dodavaè iz double – teama kakvim se èinio do prije nekoliko mjeseci. LeBron James je frontanjem posta u drugom poluvremenu izbacio Paua iz utakmice, no njegov uèinak i u obrani i u napadu nije bio dovoljan da Miami preskoèi ljubièasto – žutu prepreku. Zašto? Zato što ju je jedan èovjek podizao sve više i više. Kobe Bryant odigrao je gotovo pa savršenu utakmicu.
Plastièna maska, sjebano zapešæe, bolna koljena, konstantna borba s NBA velikanima iz prošlosti, ništa od toga nije usporilo Bryanta u sinoænjem susretu. Umjesto da se izolira na krilu i traži poene preko svog fadewaya èovjek je igrao kroz momèad, rješavao se lopte kad je trebalo, tražio visoke, ulazio u reket i poentirao iz blizine te u dva navrata kljuènim poenima zaustavio povratak Miamija. Bila je to prva pobjeda Lakersa nad Heatom otkako su se Bosh i LeBron, poput ptica selica, otišli na jug, no pitanje je što možemo išèitati iz nje. Teško je oèekivati da æe Artest odigrati sjajno kao što je igrao sinoæ, teško je oèekivati da æe Kobe – Bynum – Pau funkcionirati besprijekorno u svakoj situaciji, teško je oèekivati da æe igraèi poput Goudelocka dati svoj obol u playoffu. Doigravanje na Zapadu æe se rasplesti iskljuèivo po matchup sistemu jer je gotovo nemoguæe reæi koja je od 10 prvorangiranih ekipa najtalentiranija. Vjerujem kako æe Lakersi ipak pretumbati ovu momèad, riješiti se bilo Paua bilo Bynuma i na kraju uèiniti sinoænju pobjedu beznaèajnom.
Chicago Bullsi, s druge strane, ne razmišljaju o pretumbavanju. U neprijateljskom okruženju Wells Fargo Centra, u najgore suðenoj utakmici Bullsa u zadnjih pet godina, Chicago je išèupao pobjedu iz ruku Philadelphie koja dubokom klupom i bjesomuènim igranjem pick ‘n’ rolla ove sezone uništava protivnike.
Moram priznati kako sam podcijenio 76erse na poèetku sezone raèunajuæi da æe se i dalje držati sulude koncepcije read ‘n’ cuta koju je Doug Collins lani instalirao u ekipu i prisilio nas da gledamo bolne nesporazume Eltona Branda i Andrea Iguadale pri èitanju protivnièkih obrana. Ove je sezone jednostavno zamijenilo komplicirano i Phila je profunkcionirala. Lagani raspored lansirao ih je u vrh istoka, a na konto su upisali i nekoliko znaèajnih pobjeda, ukljuèujuæi i uništavanje Chicaga u gostima. Sinoæ smo gledali drugaèiju prièu.
U jednom trenutku èinilo se da æe se Bullsi raspasti. Gubili su devet razlike, Luol Deng nije ubacio jednu jedinu loptu kroz obruè, Noah je dopustio nekoliko ofenzivnih skokova Vuèeviæu i Eltonu, visoki pritisak Iguadale je razarao svaku primisao na organiziranje napada Chicaga a suci su iz akcije u akciju donosili odluke u korist 76ersa. Deng, Noah i Brewer su poèeli škrgutati zubima da bi se nekoliko trenutaka kasnije poèeli derati jedni na druge. Èinilo se kako im se sprema još jedno prašenje tura i poraz od 20 razlike. Onda je Derrick Rose rekao ne.
Kroz prvo je poluvrijeme držao Bullse na okupu, pogaðao trice, ulazio u reket, poentirao i radio sve da anulira loše veèeri Korvera, Brewera, Gibsona, Denga, Noaha i Hamiltona. Zabio je poen sa sirenom na kraju prvog, zabio je poen sa sirenom na kraju treæe. Odigrao je 42 minute, pronašao nekoliko puta suigraèe za lagane koševe, no njegov ulaz i ubaèaj s lijeve strane, strane na koju ga je obrana Phile konstantno gurala, nekakvim šepavim floaterom iz gužve 20-ak sekundi prije kraja donio je pobjedu Bullsa. Chicago je još jednom zasjeo na prvo mjesto ljestvice, a Derrick je pokazao kako ima štofa, kako nije bezumno šilo koje se samo zabija u reket, pokazao je kako se rad na svim aspektima igre, i fizièkim i umnim, itekako isplati. Bullsi bi mogli povuæi nekoliko poteza u prijelaznom roku, no iz utakmice u utakmicu sve se više pitam da li im je to potrebno. Kada igraèi poput Rosea, ili Kobea, ili Ronda, igraju kao što su igrali sinoæ èini vam se da je sve moguæe. Èini vam se kao da su njihove ekipe nepobjedive. Èini vam se kako u moru mediokritetstva još ima nekoliko kapi izvrsnosti.
Na žalost, propustio sam odliène utakmice Derona Williamsa i Chrisa Paula, no i ovo je bilo sasvim dovoljno za jednu od najljepših NBA veèeri sezone. Ako vam se da, ako ste toliko jadni i nemate pametnijeg posla, javite se na fejs i recite tko vas je sinoæ najviše impresionirao. Baš me zanima!
Kolumnist Hrvoje Franèeski pokrenuo je vlastiti blog kojega možete posjetiti ovdje – Èovjek koji je buljio u ekran