Franuliæ: Dvoboj koji treba obavezno pogledati

Unatoè svim akademskim nedaæama koje su me upravo snašle, naprosto moram uhvatiti malo vremena i napisati koju dobru rijeè o susretu epskih razmjera kojem upravo svjedoèimo. Epskih, kažem, jer ovogodišnje veliko NBA finale svakako nije obièna finalna playoff serija. Ono je susret dviju momèadi velièanstvene tradicije, tradicije koja se proteže generacijama unatrag…

Ovaj susret podsjetnik je na neka druga vremena, ne samo košarkaška, nego i životna. Na vremena kada je profesionalna košarka, pa i profesionalni sport uopæe postojao puno manje zbog novca, a puno više zbog radosti igre i natjecanja. Teško je bilo prije nekoliko sezona zamisliti da se baš ovi protivnici mogu naæi u dvoboju za prsten, ali je oèigledno da se sudbina potrudila da nam pruži još jedan dvoboj najveæih košarkaških rivala u povijesti igre, i to dvanaesti po redu. Iako se ovakav rasplet aktualnog NBA doigravanja mogao predvidjeti, moram priznati da sam bio sklon predviðanjima da protivnici u finalu neæe biti baš Lakersi i Celticsi. Ako sam Lakerse i imao u realnim kombinacijama, teško da bih novce stavio na Boston, jer sam kao i mnogi drugi veæ gledao LeBrona Jamesa kako u lipnju podiže trofej Larrya O’Briena i napokon dokazuje da je najbolji košarkaš na planetu. Ispada da sam se grdno prevario i moram priznati da mi ni danas nije jasno kako je momèad Cavsa ispustila povijesnu priliku za naslov.

Ipak, ostavivši tužnu sudbinu momèadi iz Clevelanda po strani, svi zajedno bi se trebali veseliti upravo ovakvom scenariju koji nam je ponudilo ovo pomalo èudno doigravanje. Istinski košarkaški fanovi teško da su mogli zamisliti bolji razvoj dogaðanja, a nakon što su odigrane dvije utakmice finalne serije (ako netko kojim sluèajem ne zna, rezultat je 1:1) èini se da sve skupa miriše na klasiènu sportsku prièu kakva æe se još dugo preprièavati i teško da æe završiti prije sedme utakmice.

Filmski scenariji koji bi mogli i trebali biti napisani po uzoru na ovaj dvoboj su nebrojeni. Iz perspektive Kelta to bi izgledalo otprilike ovako: Ratnièka momèad starih i prekaljenih iskusnjara provukla se kroz regularnu sezonu samo da bi u doigravanju pobijedila sve najbolje momèadi (kao što su Cleveland i Orlando) unatoè minimalnim šansama koje im je davala javnost. Konaèni trijumf ovi veterani postižu u finalnom dvoboju protiv najveæih rivala i odlaze u zasluženu mirovinu s uzdignutim rukama, donoseæi svojoj franšizi još jednu u nizu velikih pobjeda….

Ako ste recimo navijaè  Jezerèana, vjerojatno æe vam se više svidjeti slijedeæe: Najbolja košarkaška momèad na svijetu predvoðena velikom zvijezdom (Bryant) mora još jednom potvrditi svoj status. Pred zvijezdom je gotovo nemoguæi zadatak da dokaže svijetu kako je bolji košarkaš od svog starog suborca iz èije je sjene teško izašao (Shaq) i kako može osvojiti nekoliko naslova bez njegove pomoæi. Ova ekipa nakon relativno laganog poèetka playoffa nailazi na momèad romantièara (Sunsi) predvoðenu bijelim èarobnjakom (Nash) koji igraju košarku bolju nego ikada, jedva ih prolazi, kako bi u velikom finalu epskim predstavama nadvladala vjeène neprijatelje i osigurala svojoj zvijezdi košarkašku besmrtnost…

Oprostite na ovim pokušajima pisanja filmskog scenarija, ali kako drugaèije objasniti sav znaèaj i povijesni kontekst koji ova finalna serija vuèe za sobom. Ne želim ni sluèajno podcijeniti momèadi koje su igrale i osvajale prstenje zadnjih godina, jer Spursi ili pak Pistonsi nipošto nisu momèadi za podcjenjivanje, ali treba znati da su Celticsi i Lakersi ipak dva najveæa košarkaška branda svih vremena i zato je ovaj dvoboj vrjedniji gledanja od bilo kojeg. I zato je moja preporuka da sudjelujete u pisanju još jednog nastavka ove divne sportske prièe duge pola stoljeæa, neæe vam biti žao nijedne minute potrošene na gledanje velikog finala.

Na kraju bih se samo kratko osvrnuo na još jednu lijepu, ali nažalost završenu prièu iz playoffa. Žao mi je ko psu što sam imao toliko obaveza pa nisam stigao na ovim stranicama pohvaliti maestralnu izvedbu Phoenix Sunsa u ovogodišnjim utakmicama doigravanja, ali nikada nije kasno za nekoliko rijeèi hvale. Bez imalo èesto prisutne subjektivnosti mogu ustvrditi da su Sunsi odigrali najzreliju postsezonu u Nashovoj eri, da je Alvin Gentry trener koji ih je nauèio igrati obranu u kljuènim trenucima, i ono najvažnije, da opet nisu imali sreæe. Sve što preostaje nama, ljubiteljima lijepe košarkaške umjetnosti, je da se nadamo kako æe dogodine otiæi korak dalje. Uopæe ne sumnjam da æe genijalni Steve zahvaljujuæi žilavim korijenima zadržati visoku razinu igre i u iduæoj sezoni, unatoè približavanju èetrdesete, a da æe ostatak rostera (ukljuèujuæi i èudesnog Dragièa) i dalje napredovati. Nije bitno kome od giganata æe pripasti ovogodišnje finale, bitno je da 2011. slave deèki iz Phoenixa!