Ne, nikako se ne želim svrstati u red dežurnih Miamijevih hejtera, ali preksinoænja utakmica floridske momèadi u bivšem Conseco (a sada Bankers Life) Fieldhouseu bacila je veliki upitnik na njihove šampionske ambicije, èak i na eventualni plasman u konferencijsko finale. Dijagnoza je jednostavna: Miami nema dovoljno igraèa za popuniti petorku, a kamo li za složiti podnošljivu playoff rotaciju od sedam ili osam pokretnih tijela.
Abdomen Chrisa Bosha bi se tako mogao pokazati presudnim faktorom u ionako ozljedama okrnjenom raspletu Istoka, a njegove posljedice za Miami ravne onima koljena Derricka Rosea za šampionske aspiracije Bullsa. Nastave li Pacersi s dominacijom u skoku kakvu su pokazivali neku veèer, uzimanjem veæeg dijela hustle poena i posjeda lopti i ponovi li Wade još samo jednom crnu rupu u koju je upao u Indianapolisu, bojim se da neæemo ni vidjeti veæ potajno isplanirani dvoboj Celticsa i Heata u finalu Istoka koji bi zasigurno poprimio epske razmjere (istina, i Phila tu može umiješati svoje prste, ali je to ipak manje vjerojatna opcija od prolaza Pacersa u ovom trenutku). I da, još uvijek odgovorno tvrdim da su Celticsi favoriti u tom matchupu.
Kako se playoff utakmice na Istoku igraju u nešto prijateljskijem terminu od onih na Zapadu (ako se poèetak u jedan ujutro može tako nazvati), pogledao sam gotovo sve minute iz Pacers – Heat serije pa æu pokušati ponuditi nekoliko svojih zapažanja. Ali prije toga æu izraziti žaljenje što se daleko bolja košarka (za oko, srce i dušu) poèinje igrati oko 4 ujutro, kada na terene obièno izlaze Paul, Parker, Durant i Bynum. Ipak, treba nešto i odspavati èak i u vrijeme doigravanja, pa sam osuðen na igru malih brojki – krvave obrane i niske postotke šuta kakve smo vidjeli u gotovo svim utakmicama Istoka do sada.
Anyway, uspjeh Pacersa (bez obzira hoæe li proæi Heat ili ne) jest uspjeh timske i racionalne, ali nikako dosadne košarke. Pacersi su pomno graðena ekipa koja je ovogodišnjim izdanjem Paula Georgea, ustolièenjem Georga Hilla na poziciju playmakera i stasanjem Roya Hibberta u legitimnog “top 5” centra lige postala stabilna playoff franšiza na duge staze. Povjerenje u mladog trenera Vogela i strpljivi Birdov management poèeli su se isplaæivati upravo u aktualnoj seriji.
Indiana stvara probleme Heatu prvenstveno nevjerojatno dobrom obranom perimetra. LeBron jest najbolji igraè današnjice, èovjek u ovoj seriji radi sve što treba za momèad, igra u postu, organizira igru, maksimalno grize u obrani i skaèe u napadu, baš kao i Wade u prve dvije utakmice, ali se obojica nenormalno troše u dvobojima na bokovima s Georgeom i Grangerom. Dužina i snaga kojom raspolaže roster Pacersa (petorka Hill, George, Granger, West i Hibbert meðu najvišima je u ligi, ali istovremeno nevjerojatno pokretna) je prevelika prepreka za ovakav Miami. Miami bez Bosha, Miami u kojem Battier pogaða niti èetvrtinu otvorenih šuteva iz cornera koje bi inaèe stavljao zatvorenih oèiju i Miami u kojem puno previše minuta moraju dobiti ljudi poput Anthonyja ili Turiafa – jer jednostavno nema nikog drugog.
Kako sada možemo vidjeti sve lijepo posložene dijelove Indianine slagalice koji odlièno zajedno funkcioniraju, tako je i lako uoèiti sve nedostatke Rileyjevog masterplana u izgradnji uber momèadi na Floridi. Ako izuzmete Jamesa, Wadea i Bosha roster Heata po imenima (Miller, Battier, Haslem, Chalmers, Jones,…) koja su preostala ravan je prosjeènoj lutrijskoj momèadi, ali po trenutaènoj formi koju navedena imena iskazuju mislim da je gori od Bobcatsa. Na papiru je ovakav supporting cast za veliku trojku èak i dobro izgledao, ali sva je prilika da æe splet nesretnih okolnosti udaljiti Jamesa (kojemu se svaki istinski košarkaški fan, bez obzira na predrasude oko the decisiona, mora do poda nakloniti za sve što je napravio i radi ove sezone) od naslova za barem još jednu godinu.
Kako i zašto? Stvar je relativno jednostavna. Udonis Haslem nije ni sjena fajtera koji je igrao znaèajnu ulogu u oba Miamijeva putovanja u veliko finale za Rileyjeve ere. Nakon teške ozljede, izgubio je na brzini i skoènosti, a istovremeno postao poprilièno anemièan u napadu. Battiera ne sluša ruka, baš neku veèer je promašio gomilu otvorenih šuteva, a stjeèe se dojam i da je malo (istina, ne previše) usporio u obrambenom izdanju s obzirom na epske defenzivne partije kakve je znao pružati Houstonu i Memphisu. Mike Miller takoðer nije u šuterskoj formi, kao ni bivši najbolji tricaš lige James Jones. Ova dvojica, kada ih ne ide vanjski šut, predstavljaju igraèa manje na parketu. O unutarnjoj igri Heata veæ su mnogi pisali, ukljuèujuæi i mene. Sada kada nema Bosha, koji je legitimna treæa opcija u ovoj momèadi sa širokim spektrom rješenja u napadu i (ipak) solidnom obranom, Heat je osuðen na mediokritete koji bi imali posla opravdati ovakvu minutažu i u europskim klubovima.
Anthony i Turiaf, umjesto da barem energijom, ako veæ ne mogu talentom, doprinesu kakvom-takvom balansu u skoku protiv Pacersa, uklopili su se u beskorisnost veæine Miamijevih igraèa. Chalmers preksinoæ jest bio svijetla toèka i lijepo je napadao obruè Pacersa, ali je njegovo sjajno izdanje bilo poništeno Wadeovom frustracijom (koju je pak na svojoj koži osjetio i Spoelstra), pa je na kraju rezultat takav kakav jest. Èak i pod pretpostavkom da James i Wade odigraju najbolje što mogu do kraja serije, mora im se još jedan èovjek prikljuèiti u svakoj utakmici koju misle uzeti. Nisam siguran da Chalmers to može raditi u kontinuitetu, ali tužna je istina da je on jedini koji pokazuje znakove života meðu floridskim penzionerima. Isto tako, siguran sam da dva igraèa – koliko god dobri bili, a James jest neprikosnoveni MVP lige i Wade je još uvijek drugi najbolji igraè na svojoj poziciji u èitavoj ligi – ne mogu pobijediti dobro uštiman orkestar Pacersa.
Što uopæe jedan Spoelstra, èiju su glavu amerièki mediji veæ postavili na panj, uopæe može napraviti u ovakvoj situaciji? Od govna se ne može napraviti pita, pogotovo ako imate dva, a fali vam još pet sastojaka. Ma koliko ta dva sastojka bila dragocjena. Mladi trener je izrotirao sve što je mogao, tražio je on raspoloženu napadaèku opciju i prije Bosheve ozljede, ali odgovora – nema. Što još treba, uvesti Juwana Howarda? Bilo bi bolje da sam zaigra.
Vogelova momèad pak treba inzistirati na nekoliko stvari do kraja serije, ako misli napraviti ‘iznenaðenje’. Zadržati obrambenu aktivnost Grangera i Georga na najboljim igraèima (ili jedinim?) Heata, pokušati što više koristiti post igru kroz Westa i Hibberta u napadu i biti strpljiva u kruženju lopte i organizaciji napada. Upravo se West nametnuo kao napadaèki najpotentniji igraè Pacersa u ovoj seriji i vjerojatno æe on biti njihov go-to guy u narednim bitkama.
Za kraj par zanimljivih statistièkih podataka iz dosadašnjeg dijela serije. Košarkaši Miamija imaju kombinirani uèinak od 5-42 za tricu u prve tri utakmice. A u nepreciznosti se posebno istièu Battier (1-9), Jones (0-6), Chalmers (1-6) i LeBron (1-11). Ono što najviše deprimira je èinjenica da je dobar dio tih šuteva dolazio iz zaista izglednih i èistih situacija i to je nešto na èemu Spoelstra mora poraditi do iduæe utakmice, ako je to uopæe moguæe. Pridodajte tome Wadeovih kombiniranih 18-58 iz igre u cijeloj seriji i lako je shvatiti koliko je njegov èuvar Paul George fantastièan fizikalac i u kojim se problemima Miami nalazi. Ako ništa, èeka nas još fantastiènih nekoliko utakmica. Ružnih za gledanje, ali nevjerojatno uzbudljivih. Inaèe, 82 % momèadi koje su ikada vodile s 2-1 uzelo je i seriju…
A sada ide standardnih nekoliko pasusa u kojima se divim veteranskim momèadima (konkretnije – Spursima) i zazivam neka prošla vremena. Ono što je najbolje, Spursi su se zaista pobrinuli da slavnu šampionsku prošlost pretvore u sadašnjost. Serija Spurs – Clippers trebala je biti u najmanju ruku zanimljiva, ali Popovichev napadaèki stroj nezaustavljivo melje sve što mu se naðe na putu veæ nekoliko mjeseci. Izdržao sam toèno jednu èetvrtinu druge utakmice prije nego sam zaspao, ali i to je bilo dovoljno da vidim Spurse kako nevjerojatnom lakoæom odlaze na petnaestak razlike u nekoliko minuta. Za ovu prigodu æemo zanemariti što su se Clippersi preko upornog Paula kasnije vratili u utakmicu, jer sve što su uspjeli napraviti bilo je èekati još jedan furiozni nalet San Antonija kojeg više nisu mogli neutralizirati. U tome i jest najveæa snaga Spursa – ako protivnièka obrana izgubi fokus na samo nekoliko minuta, utakmica veæ može otiæi u nepovrat.
Jednostavno reèeno, San Antonio ubija. Popovich je u ovoj sezoni dokazao da je legitimni kandidat za jednog od pet najveæih coacheva svih vremena. Transformacija ove momèadi za koju su mu trebale samo dvije sezone je fantastièna. Skepsa koja se javila pri pogledu na igru i roster Spursa u regularnoj sezoni bila je sasvim razumljiva – radi se o momèadi koja ne može braniti reket, ima problema u skoku i obrani pick igre. Veæina analitièara bila je uvjerena kako æe se njihov napad prije ili kasnije uštopati, Parkerov ili Ginobilijev pick’n’roll s visokima æe netko veæ usporiti i onda æe na površinu izaæi sve obrambene mane.
Jedini problem je što se to ne dogaða. Možda riskiram da bubnem glupost, ali ja se zaista ne sjeæam kada sam zadnji put gledao momèad koja ima ovako raznovrstan napadaèki arsenal. Nashevi Sunsi otprije par godina? Ok, ali ako maknete Stevea, to više nije ista momèad, a ovdje možete uzeti bilo kojeg igraèa (da, da, èak i Parkera jer je Manu jednako sposoban razigrati momèad) i Spursi i dalje mogu ukrcati 120 poena.
Abnormalno visoki postotci šuta kod ovako rasporeðene momèadi jednostavno nisu više sreæa nego realnost. I Parker i Ginobili su trenutno u vrhunskoj formi i obojica mogu razigrati ekipu, prodirati u reket, sami pogoditi ili dodati na otvorenu tricu. Radi se o vrhunskim playmakerima èiju brzinu i imaginaciju savršeno koristi cijela vojska spot up šutera na bokovima Spursa i Duncan i društvo za lagane situacije pod košem. Vanjski šut Spursa je prava rapsodija, a ne da mi se niti nabrajati koji su sve igraèi u ovom nabildanom rosteru u stanju pogaðati trice u serijama.
Sada ispada da su kljuèna dva poteza svih ovogodišnjih tradeova bila dva koja su prošla ispod radara – dovoðenje veterana Diawa i Jacksona da dodatno ojaèaju lepezu Spursa na oba kraja terena. Diaw je tako djelomièno pokrio slabost Spursa u obrani reketa, ali istovremeno nikako nije usporio napad jer je izvrstan asistent i šuter – još jedan u momèadi koji može staviti tricu bez problema. Njegova pojaèana minutaža, na štetu obrambeno ipak (pre)mekanog Blaira možda je i kljuè dominacije nad Clippersima, ali i recept za obraèun sa svim momèadima koje imaju aktivne visoke igraèe u napadu. Captain Jack je donio dodatnu dozu drskosti i èvrstine i ponudio još jednu opciju na bekovskim pozicijama.
Spursi su jedina momèad u ligi koja baš nikada ne igra u praznom hodu, svaki roleplayer za što treba uèiniti i u kojem trenutku, a slagalica je posložena perfektno. Ove sezone ukljuèio se i Splitter koji zaista ima rasnu centarsku tehniku, Danny Green je evoluirao u vrhunskog swingmana, Neal i Bonner nastavili gdje su stali lani, a Leonard pokazuje nevjerojatnu zrelost za rookieja od samo 20 godina. Zrelost vrijednu prve petorke. Što uopæe više reæi o napadu u kojem samo tri igraèa (Duncan, Splitter i Blair) ne mogu pogoditi koš s bilo kojeg mjesta na parketu?
A ove godine ih je pomazila i sreæa, koja ih je izdala lani protiv Memphisa (da se podsjetimo, Ginobilijeva ozljeda i fantastièna inspiracija Randolpha i Arthura s druge strane). Spursi su tako ove godine ni krivi ni dužni u doigravanju izbjegli za njih kobni Memphis (s èijom unutarnjom igrom bi ipak imali više problema nego s onom Clippersa), a vrlo lako bi mogli izmigoljiti i vlastitom, barem na papiru, najtežem matchupu – onom s Lakersima. Isto tako, svi su zdravi – što jest rijetkost u ovakvoj sezoni – ali nikako i iznenaðenje u njihovom sluèaju. Zdravi su jer je Pop pametno dozirao minute i optereæenje cijele godine.
Ovako æe se talent Oklahome (vjerojatno) potruditi da nikad ne saznamo kako æe visoki Spursa braniti reket protiv Bynuma i Gasola, ali æemo zato gledati dvoboj dvije napadaèki daleko najpotentnije momèadi lige i valjda najljepšu seriju ove godine. Možda i finale prije finala, ako mene pitate… Kako god da se ovaj cirkus završi, Popu i Bufordu ide naklon do poda. Zamislite samo da Popovich uzme peti naslov. Bio bi to prvi trener u povijesti s naslovima osvojenim poštivajuæi dvije potpuno suprotne košarkaške filozofije. S tim da smo za ovu napadaèku mislili kako nikada neæe proæi u playoffu. Sve do ove sezone.
Amerièki komentatori uvijek imaju super sintagme, a uvjerljivo mi najdraža savršeno opisuje Spurse: clicking on all cylinders. A floridska verzija – clicking on two cylinders.