Zapoènimo s jednim fun factom. Minnesota je službeno najhladnija amerièka savezna država. Dobro, iza Aljaske. Svake zime vani je uredno minus èetrdeset celzijevih i jednako toliko farenhajta, snijeg lijepo napada do razine koljena i ne planira se otopiti do sredine travnja, osiguravajuæi stabilna primanja i puno posla za radnike zimske službe. Znam ovo jer se u jednom intervjuu koji mi je svojedobno dopao ruku iskreni Rašo Nesteroviæ žalio kako je Minnesota jedino mjesto gdje je doživio snijeg u travnju. A èovjek je valjda obišao neke srpske i slovenske planine i nagledao se bijelih radosti u životu.
Ponos i diku lokalnog stanovništava, košarkaše Timberwolvesa pratio sam zaista rijetko. Prvo su mi za oko zapeli igraèi poput Toma Gugliotte i Terella Brandona kad sam kao dijete skupljao one samoljepljive slièice, ali je zla sreæa htjela da obojici karijere budu uništene ozljedama. Onda mi je za oko zapeo The Kid, Big Ticket ili kako vam drago. Garnett je zaista bio igraè kojeg ste morali voljeti. Ako mislite da su efficiency brojke koje danas baca LeBron znanstvena fantastika, pogledajte recimo Kevinove statse tamo negdje s poèetka milenija. KG je nosio ovu franšizu, i uèinio likove poput Szczerbiaka i Hudsona poznatim i priznatim igraèima. Sjeæam se i smrti Malika Sealya. I onog sklepanog instant rostera sa Sprewellom i Cassellom i borbe s vjetrenjaèama u playoffu. Svi smo htjeli da odu do kraja. Ali okrutna realnost nije to dopustila, kao ni Sunsima nešto kasnije. Uglavnom, poanta je sljedeæa i izgovaram je teška srca: T-Wolvesi su generalno jedna bezuspješna i nesretna organizacija, imali su jednog jedinog ekstra igraèa u svojoj kratkoj povijesti i samo su jednom prošli prvi krug doigravanja. Odlaskom KG-a upali su rupetinu dublju od džepa Marka Cubana i na našim prostorima postali najpoznatiji kao momèad kojoj su HSP-ovci ukrali grb.
Anyway, raja u Twin Cities (nije da mislim da ne znate, al red je napomenuti: radi se o zajednièkom nadimku za Minneapolis i obližnji St.Paul) ove zime konaèno ima razloga da im bude toplo, barem oko srca. Po svoju (polu)tjednu dozu ogrijeva ljudi odlaze u Target Centar, gdje im do prije par godina ne bi palo napamet otiæi ni u snu, jer ih je kao i u ostatku grada èekao – led ledeni. Mladiæ po imenu Kevin Love lani je nagovijestio dizanje temperature u vuèjem èoporu povremenim vatrenim iskrama koje su se u samo manjoj mjeri odrazile na uspjeh cijele momèadi. A onda je u grad stigao Rick Adelman. I onaj mali, njegov imenjak.
Ponosan sam što sam izdržao tri cijela pasusa bez da spomenem njegovo ime, ali trajalo je i predugo. Ricky Rubio. Neæu se sad praviti da me hype oko ovog klinje nije užasno živcirao. Ako me sjeæanje ne vara, još otkad je s Joventutom igrao protiv Cibone i s nekoliko ekstra poteza izludio duplo starije kolege u Draženovu domu, domaæi mediji ga se povremeno sjete. A španjolski valjda nisu prestali prièati o njemu otkad je imao 14 godina. Nakon Olimpijade u Pekingu i drafta 2009. u prièu se ukljuèuju amerièke sportske novine i portali, za koje se više puta pokazalo da s lijepim rijeèima mogu i od govna napraviti pitu. Ali Rubio je definitivno ovo drugo.
No to do prije mjesec dana nitko nije znao. Kladim se da je veæina analitièara bila uvjerena da æe mali puknuti pod pritiskom, a èlanci o iznevjerenim oèekivanjima od strane brzonogog žgoljavog Španjolca veæ su bili dopola napisani. A budimo iskreni, sve je i mirisalo na to. Rubio u Barci blago reèeno nije briljirao i uèinio oèekivani korak naprijed, a jedina nada je ostala u pretpostavci da æe brža igra i nešto veæi teren osloboditi potencijal koji posjeduje. Sreæom, to se i dogodilo.
Inaèe, kaotiènoj noæi spomenutog drafta 2009. uvelike je pridonio GM Timberwolvesa David Kahn. Tip je u prvoj rundi izabrao èetiri beka, od èega tri (3) playmakera, da bi se onda odrekao posljednjeg od njih – Tya Lawsona. Kao što znamo, ovaj postaje gotovo pa kljuèni igraè u jednako hladnom Coloradu, a Kahn ostaje s Jonnyjem Flynnom u ruci i Rubiom na grani. Flynn se nakon odliène rookie sezone ozlijedio i sve je zamirisalo na veliku katastrofu. Pridodajte tomu da je u klub doveo Darka Milièiæa, èiju je karijeru Kahn kao njegov veliki i valjda jedini fan u jednom trenutku usporedio s onom Chrisa Webbera. Osim uvrede za dobrog starog C-Webba ovo je znaèilo da su Wolvesi izgubili kompas kao nikada prije.
Samo godinu ili dvije kasnije usuðujemo se reæi da su postali ozbiljna momèad. OK, nisu još, ali su na jako dobrom putu. Rick Adelman je vjerojatno najbolji trener kojeg možete dobiti s igraèima koje Wolvesi trenutno imaju na rosteru. I onima koje bi tek trebali dovesti. Èovjek je u svakom klubu kojeg je vodio izgradio prepoznatljivi sustav igre, a nema sumnje da æe tako biti i s ovim. Ako izuzmemo Lovea i Rubija, priznat æete da je roster Vukova krajnje limitiran, ali Adelmanov uspjeh æe biti ako svakom od uvjetno reèeno drugorazrednih igraèa koje posjeduje pronaðe korisnu rolu na terenu. A to je veæ dobrim dijelom i uspio.
Iskusni Luke Ridnour i zdravi Jose Juan Barea su vrlo solidni bekovi, pravi klupski igraèi, koji podjednako mogu pomoæi i Rickyju da se dodatno razvije i momèadi da ugrabi koju pobjedu više. Wayne Ellington je pokazao da može precizno gaðati izvana, a rookie Derrick Williams je ogroman potencijal pod košem koji se može razviti u jako korisnog krilnog igraèa. Mnogi propitkuju koliko trenutno ozlijeðeni Michael Beasley može biti dobar igraè za ovaj ili bilo koji drugi klub. Pretpostavljam da je Adelman dovoljno pametan coach da mu naðe mjesto u igri kada se oporavi, a ako ništa drugo, Beasley može poslužiti u nekom buduæem tradeu. A Darko i Nikola Pekoviæ? Bojim se da je samo nebo granica za ovaj dvojac bez kormilara, pogotovo za Darka. Šalu na stranu, ali i oni su korisni, ili æe ih barem Adelman natjerati da budu. Ako ništa drugo, netko se mora i hrvati pod koševima i zaštopati protivnièke èetvorke i petice. Ima u T-Wolvesima još ljudskih resursa: Randolph, Tolliver, Johnson, Webster, dobri stari Brad Miller,… Ako vam je do ozbiljnijeg praæenja ovog kluba preporuèam ovaj blog gdje pametniji, uèeniji i veæi pratitelji ovog kluba od mene jako lijepo obrazlažu tekuæu problematiku èopora na svakodnevnoj bazi.
Naravno, i najveæim optimistima je jasno da sva gore spomenuta ekipa spada u kategorije: bivši igraèi, buduæi igraèi, polu-igraèi i Darko. Twin Cities trenutno nudi samo dvojicu pravih, pa ajde da ih malo detaljnije prokomentiramo.
Kevin je ove godine nastavio zvjersku igru od lani. Double-double streak je dovoljno rano prekinut da možemo konstatirati da je samo èovjek, ali igru je podigao za još jednu crticu na igraèkoj skali. Njegov sažeti opis je i dalje tiha voda koja brege dere (a la Duncan), ali ne možete zažmiriti na uèinak èovjeka koji toliko puno pridonosi ekipi, bilo da se gura pod košem i skuplja otpatke i second chance pointse, bilo da završava pick and pop akcije i stavlja dalekometne ubaèaje preko ruke.
Ricky je s druge strane prava poezija u pokretu. Ok, gubi lopte, promašuje šuteve i donedavno je bio jako upitan u clutchu. Ali ovo zadnje je riješio s nekoliko posljednjih utakmica (èitaj: trica protiv Clippersa u samoj završnici nakon promašenih prvih deset šuteva). Ovakve asiste ja nisam vidio još otkad je ludi Jason Williams tamo devedeset i osme došao u Sacramento. Problem je što je i Rickyjevim suigraèima trebalo da se naviknu na no look asistencije. Ali ekipa je brzo usvojila gradivo: kad Rubio vodi loptu budi je spreman primiti, makar sjedio na klupi. Njegov pregled terena je fenomenalan, èovjek igra košarku na jednoj višoj razini i èini suigraèe boljima. Zvuèi poznato? Novi Steve Nash? John Stockton? Jason Kidd? Tko zna, jer još je rano… O svemu tome ste mogli èitati gdje god ste pogledali posljednjih mjesec dana.
Dva su kljuèna pitanja u Minnesoti: Koliko æe se brzo Rubio razvijati i koga æe još Kahn dovesti u klub? Valjda je jasno da ova dvojica ne mogu igrati sami ako si za cilj uzmete nešto više od poštene borbe za osmo mjesto Zapada. Sreæom pa u ligi ima hrpa nezadovoljnika koji bi rado promijenili sredinu. Samo da nemaju ništa protiv hladne klime. Celticsi bi mogli na ljeto imati rasprodaju ljudskih potencijala, Netsi su u raspadu, Orlando takoðer (iako su dobre igre malo utišale prièu o tradeu Howarda i totalnom rebuildingu). Valjda æe Kahn naæi nešto na tržištu da upotpuni ovu slagalicu koju je zapoèeo. All around trojka s dobrom igrom na oba kraja terena bi ovoj franšizi uletjela kao naruèena. A mislim da ne bi imali ništa protiv solidnog beka šutera. Volio bih vidjeti Raya Allena u ovom klubu, makar imao 36 godina. Znam da se to neæe dogoditi, ali samo pokušajte zamisliti akciju u kojoj najljepši šut u NBA slijedi najljepši asist. No, dosta subjektivnosti.
Èinjenièno stanje je sljedeæe. Na Zapadu postoje barem tri ekipe lošije od Wolvesa u ovom trenutku. I to je veæ veliki napredak u odnosu na prošlu sezonu. No, u Minneapolisu se ne bi trebali zadovoljiti time što su bolji od Kingsa koji se ne žele dodavati, Warriorsa koji igraju potpuno jednako neuèinkovito kao i svih sezona dosad i Hornetsa koji nemaju sreæe s Ericom Gordonom i hrpom drugih problema. Stvari mogu biti još puno bolje, ako u upravi Wolvesa odigraju sve karte kako treba. Prvi korak je da daju Kevinu Loveu ugovor kakav želi. Zaslužio je to.
Hoæe li ova momèad fazni pomak prema playoff zoni napraviti veæ ove sezone manje je bitno, a i malo je vjerojatno. Ono što je važno je da su nakon dugo vremena vukovi gladni pobjeda. I veæ sada èesto znaju kako ih ostvariti.