Na poèetku sezone sam ih prekrižio, prognozirao im grèevitu borbu za plasman u doigravanje i nadao se da neæe prokockati teško steèeno dostojanstvo i ugled u ovih nekoliko mjeseci krnje sezone. I tamo negdje do All-star vikenda u Orlandu sve se odvijalo prema mojim predviðanjima. U Bostonu su se muèili s ozljedama, krpali rotaciju i stavljali anonimuse u startnu petorku jer naprosto nisu imali koga. Ali onda su me Celticsi demantirali i to æe vjerojatno nastaviti èiniti do posljednje utakmice regularne sezone.
OK, reæi æete, njihova izvanredna forma mora imati veze iskljuèivo s Rondovim fantastiènim partijama, ali ne može jedan èovjek nositi cijelu momèad, osim ako se taj ne zove Steve Nash. U prvom redu zasluge za uzlet Celticsa idu na konto starog lisca Doca Riversa. Trofejni coach na vrijeme je shvatio sve ogranièenosti rostera koji mu se našao pod rukom i nakon dva mjeseca krpanja s ozljedama i forsiranja poluigraèa poput Chrisa Wilcoxa (koji je, by the way, otpušten iz momèadi nakon ustanovljenih problema sa srcem), konaèno posložio nešto što možemo nazvati pristojnom rotacijom. Rezultat je Bostonovih 19 pobjeda nakon All-stara, što je najviše u ligi.
Tome je uvelike pomogla èinjenica što je izmislio Averyja Bradleya, èovjeka koji se svojom (doduše, atipiènom, jer nije neki šuter) igrom na dvojci i frenetiènom obranom odlièno uklopio u defenzivnu filozofiju Bostona. Bradley je toliko kompatibilan s Riversovim sistemom, da je unatoè povratku oporavljenog Raya Allena ostao u prvoj petorci.
Štoviše, èak je i sam Ray Ray, skroman i ljudina kakav jest, predložio da Bradley ostane starter, a on bude voða druge navale. I ovo ima smisla jer je klupa Celticsa, a samim time i nominalna druga postava koja mora dobiti svoj dio minuta da se starteri odmore, meðu najgorima u ligi. Ovako u kritiènim trenucima klupa Bostona više nije toliko podreðena protivniku jer napokon u drugoj postavi imaju nekoga tko može zabiti i ne predvodi je Saša Pavloviæ.
A Rondo je jednostavno fenomenalan. Èovjek je trenutno nanizao 19 utakmica zaredom s dvoznamenkastim brojem asista, a ja sam uvjeren da æe se taj niz nastaviti i u iduæoj sezoni. Ovakva lakoæa prikupljanja asistencija (a protiv Hawksa ih je bilo 20 uz šesti triple-double sezone) nije viðena još od Johna Stocktona i ranih devedesetih. Može se èiniti èudno što je Rondo prvi asistent lige, iako igra u jednoj od ofenzivno najmanje uspješnih momèadi. Ali on u toj momèadi ima potpuno neogranièene ovlasti u napadu. Gotovo svaki napad Celticsa se vrti kroz Rajonove ruke, a jedino Chris Paul i Steve Nash možda imaju takvu slobodu u igri u cijeloj ligi.
Kada se samo sjetimo da su neko vrijeme kružile prièe o Rondovom odlasku iz Bostona. Ainge je valjda u meðuvremenu postao svjestan da je tip kamen temeljac ove franšize i da joj je dao igraèki identitet. Štoviše, Rondo je prirodni Pierceov nasljednik na mjestu voðe ove momèadi. Eventualni trade Ronda ove zime bio bi u biografiji Dannyja Aingea toliki promašaj, da bi se Perkins–Green trade iz te perspektive èinio kao potez neshvaæenog genijalca, unatoè tome što je gotovo uništio ovu organizaciju.
Kritièari su Rajonu predbacivali što nije šuter, ali on to u ovakvom sustavu ni ne treba biti. Rivers je prilagodio igru Celticsa kadru koji mu je na raspolaganju. Tako je Rondo (zajedno s Bradleyem) veæa prijetnja kada se uvlaèi u reket, gdje akciju može završiti dodavanjem otvorenom šuteru ili vlastitim šutem (polaganjem) unutar reketa. Istovremeno visoki igraèi Celticsa Garnett i Brandon Bass, koji nisu teškaši oslonjeni iskljuèivo na vlastitu leðnu tehniku, ali jesu vrlo dobri šuteri s poluodstojanja, mogu se izvaèiti van reketa i èekati Rondove lopte za stavljanje dugih dvojki.
Rivers je tako zamijenio uloge na parketu, gdje šuterski limitirani vanjski igraèi prave štetu i razbijaju obrane svojim prodorima, a visoki se izvlaèe i pogaðaju izvana. To je morao napraviti jer je jednostavno takve profile igraèa zatekao na svom rosteru, a nerastezljive protivnièke obrane imaju problema s tako posloženim napadom. Pridodajte tomu Piercea koji može pogoditi s bilo kojeg mjesta na parketu i zdravog Ray-Raya koji je još uvijek sposoban kao izvanredni spot-up šuter trpati trice u serijama i u Bostonu napokon postoji opasan napad. Napad koji je, zbog izostanka igraèa i kvalitetne rotacije nedostajao cijelu sezonu.
A s obranom Celticsa su svi imali problema i prije ove ludnice. Njene kljuèeve drži Kevin Garnett, èovjek koji u zadnjih mjesec dana igra možda i najbolju košarku otkad je došao na atlantsku obalu. U obrani grize kao i uvijek, ali je podigao efikasnost u napadu i poèeo uredno zabijati preko 20, dobrim dijelom izvana. KG je oduvijek bio borac, prgav, svadljiv, trash talker i igraè protiv kojeg mrzite igrati, ali ga obožavate imati za suigraèa. Voljeli ga ili ne, treba mu odati priznanje da i u 17. NBA sezoni ima volje i žara naganjati se i tuæi s dvostruko mlaðim protivnicima, prepirati se sa sucima i podizati energiju svoje momèadi fanatiènim zalaganjem na parketu. Nedavno je izjavio da košarku uopæe ne igra radi publike, nego samo radi svojih suigraèa i svoje momèadi. To je dobar pristup, ako želite uzeti naslov prvaka.
Ako su Rondo i Garnett igraèi koji funkcioniraju na refule i daju silne injekcije energije, onda je Paul Pierce konstanta na koju uvijek možete raèunati. Pierce je bio najkonstantniji Kelt cijelu ovu sezonu, cijelu Big Three eru i cijelu svoju karijeru u zelenom dresu. Imam dojam da njegova igra nije toliko atraktivna koliko je njegov znaèaj za uspjeh kluba. Pierce ne lomi obruèe, nema graciozan Allenov šut, nema Garnettovu karizmu ili Rondovu energiju, ali je vraški efikasan. Svi u organizaciji Celticsa znaju da je Paul Pierce njihovo srce i duša, punokrvni Bostonov brand. Njegovih dvadeset poena po utakmici možda æe proæi nezapaženo jer se vrlo èesto nijedan od njih neæe odvrtjeti u highlightsima iduæeg jutra, ali bez Piercea ova momèad ne bi bila tu gdje je sad.
A sada ide druga strana medalje. Svi oni problemi Bostona koji su najavljivali potpuni krah ove sezone nisu nestali, samo su istisnuti izvanrednim izdanjima i dobrim zdravljem Garnetta i Ronda i konaèno postavljenom rotacijom koja ima smisla. Ne treba zaboraviti da su Celticsi još uvijek jednu kljuènu ozljedu (Garnett, Rondo ili Pierce) udaljeni od prosjeènosti Istoka i da je ovaj vrhunac forme možda ipak tempiran malo prerano, jer je zaista teško oèekivati da mogu zadržati ovakvu igru kroz cijeli playoff.
Problem je i dalje što previše minuta u ogranièenom igraèkom fondu moraju dobiti face poput Doolinga, Stiemsme (koji je tek rookie, pa možda i bude nešto od njega, ali im sigurno ne može pomoæi ove sezone) i Pavloviæa, a to odmah znaèi i kompenzaciju odmora starih i umornih startera s treæerazrednim rješenjima s klupe. Još jedan problem je i ozljeda Raya Allena koji neku veèer protiv Atlante opet nije igrao zbog nateèenog gležnja i pitanje je hoæe li za playoff uopæe biti potpuno spreman. Inaèe, Allen je propustio sedam od posljednjih 12. S druge strane, Riversa može razveseliti sinoænji povratak solidnog rezervnog šutera Mickaela Pietrusa, jedne od rijetkih svijetlih toèaka meðu škartom koji mu sjedi na klupi.
I da završimo, postoji jedna boljka u igri Bostona koje se nisu riješili od odlaska Perkinsa, a vjerojatno ni neæe zbog zakona fizike – skok. Celticsi jednostavno nemaju dominantne visoke igraèe (osim na trenutke povampirenog Garnetta) od kojih mogu raèunati na solidan skakaèki angažman svake veèeri, pa ni ne èudi podatak da su u tom segmentu najgora ekipa lige. Koliko æe ih to smetati u doigravanju, ovisit æe u najveæoj mjeri o matchupima, odnosno na koga se namjere.
Celticsi æe u doigravanje sigurno uæi kao nositelji Atlantica (jer je Phila u slobodnom padu i Collins može biti sretan ako ih Bucksi ne prestignu i izbace iz playoffa) i najvjerojatnije kao èetvrti seeder Istoka. Teoretski, mogli bi se uspeti i do treæeg mjesta (što bi za njihove šampionske ambicije bilo fenomenalno), ali puno lakši raspored i dvije utakmice prednosti koje imaju razigrani i uigrani Pacersi im ne idu u prilog. Pod pretpostavkom tog èetvrtog mjesta, ali èak i treæeg, sva je prilika da æe u prvoj rundi zelenima na noge doæi Orlando ili Atlanta.
U matchupu s Orlandom dajem im bezrezervnu prednost prvenstveno zbog trenutno enormne razlike u formi i stanju duha izmeðu ove dvije momèadi. Celticsi su na svom igraèkom vrhuncu, koji bi se lako mogao protegnuti do prve runde playoffa, a u Orlandu se – slikovitim rjeènikom – još uvijek ne zna tko pije, a tko plaæa. Van Gundy je možda ponovno preuzeo kljuèeve svlaèionice, ali samo do novih Dwightovog ispada i pubertetskih „ili on ili ja“ izjava. Rasulo meðuljudskih odnosa unutar Magica teško da može uèiniti išta dobro neposredno prije doigravanja i zato æe biti veliko iznenaðenje ako proðu prvi krug. Što se podreðenosti oko skok-igre tièe, ona u ugledu s Magicom ne bi trebala doæi do izražaja jer u Orlandu unatoè prisustvu prvog centra i skakaèa lige, zapravo uopæe nisu skakaèki dominantan tim. Takoðer, ne treba zaboraviti da je Orlando, èak i pod pretpostavkom savršenih odnosa u svlaèionici, još uvijek limitirana momèad s jednim od najlošijih startnih playeva lige, koja se oslanja samo na dvije stvari – Howarda i šut za tricu.
S druge strane, znamo da je uporna Atlanta veæ godinama solidan protivnik koji redovito prolazi prvu rundu doigravanja i zato bi eventualna serija Celtics-Hawks bila daleko zanimljivija za gledanje. Hawksi definitivno imaju bolje izgraðen playoff identitet i èvrstinu od Magica i u takvoj hardcore seriji Boston bi imao samo blagu prednost. Logièna prevaga koja se nameæe u takvom dvoboju bila bi prednost domaæeg terena, kao i šampionski instinkt i fanatièna borbenost Celticsa.
Ako proglasimo da Kelti prolaze tu prvu seriju, ostaju im još dva dvoboja do velikog finala. Chicago, pa Miami. Ili Miami, pa Chicago. Ako ste pratili utakmice zadnjih dana lako je zakljuèiti što bi ovdje Bostonu više odgovaralo. Celticsi jednostavno imaju igru za contendere s Floride i kako sada stvari stoje u tom matchupu oni prolaze i da LeBron zabije po pedeset u svakoj utakmici serije.
Tome uvelike pridonosi èinjenica da je Miami rupa pod košem na oba kraja terena, to je valjda danas i samo površnom pratitelju zbivanja u ligi jasno. Chris Bosh ne može braniti reket i nema dovoljno agresivnu skok igru. Joel Anthony je bolji u tom segmentu, ali nedovoljno dobar da pokrije èinjenicu da predstavlja igraèa manje na drugom kraju terena. Turiaf je borben i srèaniji od cijelog Miamija zajedno, ali previše limitiran igraè da zaèepi sve rupe. A Eddy Curry, za kojeg sam se nadao da se može opametiti i izgubiti kilažu do playoffa i koji je u nekom idealnom scenariju stvarno mogao biti prevaga za Heat u doigravanju, je povukao sasvim oèekivan potez i miksom ozljeda, junk fooda i èistog nemara nije poduzeo ništa da bi od sebe opet uèinio NBA igraèa. I što je najgore od svega, Udonis Haslem nije ni sjena onog fajtera iz prošlih sezona. S takvim stanjem pod koševima Heata, Boston praktièki u dvoboju s njima neæe ni osjetiti vlastite probleme u kontroli reketa, a u postavljenoj igri pet na pet se snalaze puno bolje od Miamija, posebice u obrani. Ako anuliraju njihove kontre i ako ih James i Wade ne pretrèe Celticsi prolaze ovu seriju.
U izglednijoj opciji, eventualno konferencijsko polufinale Bulls-Celtics je u najmanju ruku nepovoljno za Boston zbog toga što je Chicago jedna od skakaèki najkvalitetnijih ekipa u ligi. Ovu seriju, ako se uopæe dogodi, je poprilièno nezahvalno prognozirati jer je u igri previše nepoznanica. Kladio bih se jedino na undere u svakoj utakmici jer se radi o dvije od tri najbolje obrane lige. Ako pretpostavimo da æe Bullsi dominirati u skoku i imati desetak napada više po susretu, opet ostaje veliki upitnik nad Roseovom ozljedom. Bojim se da ni nitko od NBA insidera ne zna koja je toèno situacija s aktualnim MVP-em i u kakvom æe raspoloženju i ratnoj spremi doèekati doigravanje. Zapravo, Chicago je zbog situacije s prvom zvijezdom možda i najveæa enigma cijelog doigravanja. Ambicije Bullsa uvelike æe ovisiti i o maskiranom èovjeku Ripu Hamiltonu. Tip je propustio veæi dio sezone, ali je nekidan odigrao najbolju utakmicu u godini dana i dao nagovijestiti da ipak može biti dodatna opcija u napadu kada zagusti (zbog èega su ga i doveli), a njegovo šampionsko iskustvo je neprocjenjivo. Opet, i s Hamiltonom postoji neizvjesnost oko zdravstvenog stanja.
Ovdje æu prestati s kalkulacijama i predviðanjima jer mi nikada nisu išli, i ponovno podcrtati ono najbitnije, a to je da Boston Celticsi trenutno igraju najbolju košarku Istoène konferencije. Zbilja je divota gledati kako Rivers i Popovich, svaki na svoj naèin i koristeæi ogranièene resurse, manevriraju svojim ostarjelim ekipa u trenucima kada je i veæini mlaðih momèadi došla voda do grla. Sve mi se èini da su posljednja tri tjedna NBA basketanja pokazala kako u doigravanju neæe biti nedodirljivih. Apsolutno svaki scenarij je moguæ i dobar dio raspleta playoffa ovisit æe o matchupima izmeðu ekipa. Fenomenalan omjer u regularnoj sezoni pada u vodu ako naletite na momèad koju ne možete proèitati. Boston je u kratko vrijeme pokazao kako je u ovako napornoj sezoni vrlo nejasna granica izmeðu dobrih i prosjeènih momèadi, i kako se tim brzo može uzdignuti poput njih ili strmoglaviti kao Sixersi – tempiranje i hvatanje forme je kljuèno za uspjeh. Seedovi u doigravanju æe znaèiti puno manje nego inaèe, a to znaèi hrpu uzbuðenja veæ od prve runde.