Iz nekog razloga interes amerièke košarkaške javnosti se ovih dana fokusirao oko Spursa, kod kojih se zapravo ništa revolucionarno ni ne dogaða. Pretpostavljam da se ljudi vjerojatno pitaju gdje je nestala najkvalitetnija NBA momèad proteklog desetljeæa.
Zapravo, toèniji izraz bi bio da je ta momèad zaspala. Ona se i dalje nalazi u samom vrhu najbolje košarkaške lige svijeta, ali je evidentno da je u protekle dvije sezone ubacila u brzinu niže. Razlozi tome mogu biti brojni, na pamet mi padaju problemi s ozlijedama (èitaj: Ginobili) ili vrijeme koje neumitno teèe i koje je pretvorilo Tima Duncana u 33-godišnjaka sa statistikom u silaznoj putanji, i Brucea Bowena u 38-godišnjaka koji ne može više igrati energiènu obranu na razini otprije nekoliko sezona i koji se ovaj mjesec oprostio od košarke shvativši upravo tu èinjenicu. U cijeloj toj situaciji, po logici stvari, u prvu violinu kluba prometnuo se Tony Parker, koji oèito ima dovoljno vremena za klupske zadatke unatoè zahtjevnom braku s popularnom Evom Longorijom. No, taj isti Parker je ovoga ljeta odradio mjesece priprema i europsko prvenstvo s Francuskom i pitanje je koliko je to ostavilo traga na njegovom tijelu pred još jednu napornu NBA sezonu.
Meðutim, klub iz Teksasa vode pametni ljudi i još pametniji trener. Veæ na samom poèetku ljetne stanke primjeæeno je da klubu nedostaje svježe krvi i dovedana su stanovita pojaèanja meðu kojima svakako iskaèe ime Richarda Jeffersona, èovjeka koji je sigurno meðu najboljima niskim krilima u ligi. Ono što je bitno kada imate kvalitetnu momèad koja se svake sezone bori za naslov prvaka je da joj neprestano dovodite kvalitetna pojaèanja, ljude koji neæe odmah postati glavne zvijezde kluba (jer to veæ imate), ali svakako pouzdane igraèe koji mogu pomoæi na oba kraja terena i poveæati kvalitetnu rotaciju unutar momèadi. Popovichu je upravo to glavni cilj veæ godinama jer je svjestan da mu momèad sustiže vrijeme. Upravo zato je prije nekoliko sezona doveden Michael Finley, a ljetos Jefferson. Primjeæujem da je ovog ljeta za Spurse potpisao i iskusni bloker Theo Ratliff, što bi svakako trebalo olakšati posao za Duncana.
Trenutno najvažnija stvar za momèad Spursa jest èinjenica da gotovo nitko nema problema s ozlijedama. Èini se da su Ginobili i Duncan zalijeèili stare rane i da æe potpuno spremni doèekati poèetak sezone. Ne sumnjajte da æe Greg Popovich sigurno znati iskoristiti što ima na raspolaganju apsolutno zdrav roster. On je poznat kao trener koji možda i najbolje tempira formu vlastitih igraèa, i to naravno radi toèno za kraj regularne sezone i doigravanje, kada se i trebaju odigrati najvažnije utakmice. Stoga je za pretpostaviti da æe Pop dozirati minutažu svojim udarnim iglama, barem u prvoj polovici sezone, kako bi napokon doèekao da mu cijela momèad vidi postsezonu. Prema tome, pravi poèetak sezone za Spurse æe biti tamo negdje iza Nove godine, ili možda èak iza All-star vikenda, ali sigurno je da æe se ova momèad bez problema dohvatiti playoff, a tada bi trebali biti opasni baš kao iz najboljih dana.
Negdje sam proèitao da je ova ekipa San Antonia èak i službeno proglašena za momèad desetljeæa u NBA, a Popovich je pritom postao trener desetljeæa. Osim Davida Robinsona, svi bitni igraèi te momèadi desetljeæa još uvijek igraju za Spurse i zapravo bi bila šteta kada i novo desetljeæe ne bi otvorili s naslovom prvaka jer su za to svakako sposobni.