Neki od vas su vjerojatno ostali šokirani kada su èuli da Allen Iverson, jedna od najveæih zvijezda lige i idol mnogih generacija,prelazi u ispodprosjeènu momèad Grizzliesa.
Isto tako ste vjerojatno imali promišljanja poput: Što æe mu sad taj potez, pa bilo bi mu bolje da ostane u momèadi koja se može boriti za naslov, on je ionako završena prièa, itd. No nije li prirodno da jedan vrhunski igraè, nakon što odigra uvjerljivo najgoru sezonu u karijeri odluèi promijeniti sredinu bez obzira koliko je ambiciozan ili uspješan klub u kojem igra? A i ta kvaliteta Detroita je pod sve veæim upitnikom, da budem sasvim iskren, jer taj klub od Billupsova odlaska ide u samo jednom smjeru – prema dolje.
Iverson je jednostavno karakter èovjeka koji nije mogao, ni da je htio, izdržati više od godine dana u Detroitu. Organizirana i pomalo dosadna košarka kakva se tamo igra, ili bi se bar trebala igrati u takvoj momèadi, nije ono što je Iverson ikada htio od svoje ekipe, niti njegova igra teži ièemu takvom. Iversona sam oduvijek percipirao kao èovjeka koji je daleko najdominantnija figura u ekipi za koju igra, èovjeka koji uvijek ide sam protiv protivnièke momèadi, koji igra 1 na 5, koji uzima nemoguæe šuteve, ali ih i pogaða, i èovjeka koji doslovno nosi na leðima svoju momèad do pobjede protiv objektivno jaèeg suparnika. I upravo ta karakteristika lone warriora donijela je Iversonu veliku popularnost, posebice u mlaðoj populaciji, koja je o njemu stvorila herojsku sliku, kakvu on zaista i zaslužuje, i uzdigla ga do statusa košarkaške ikone.
Rekao bih da ove osobine nisu napustile Iversona ni sada, u 34. godini života. Iako je on možda htio promijeniti svoj naèin igre (a i života) odlaskom u Pistonse, ovaj transfer dokazuje da se njegova vatra nikada nije ugasila. Štoviše, sada je na novom poèetku, a èitajuæi neke njegove komentare vezane uz Memphis, èovjek može primjetiti da je Iverson jako željan igre i nekako podsjeæa na svoje dane iz Phile. Usput budi reèeno, u Memphisu ga èekaju OJ Mayo, Rudy Gay, Marc Gasol i još nekoliko korisnih igraèa spremnih da od Iversona pokupe sve pozitivne stvari i da ga prihvate za voðu momèadi. S Iversonom u rosteru Grizzliesi na papiru izgledaju kao momèad na rubu playoffa, što je opet još jedna koincidencija s momèadi Philadelphie koju je Allen Iverson vjeèno uvodio u doigravanje u poslijednjim trenucima.
Iako osobno nikad nisam volio takav stil igre, Iversonu treba odati poèast na svemu što je napravio u karijeri i nadati se da æe potrajati još barem nekoliko sezona. Uèinio je mnogo za popularizaciju košarke, osvojio MVP nagradu, igrao NBA finale, a vjerojatno bi, da nije bilo konstantnih ozlijeda, on sada bio taj koji hvata Jabbarovih 38 387 poena. Jedino što nedostaje u ovoj riznici priznanja je prsten NBA prvaka, naravno. Odlaskom u Memphis Iverson se zapravo (ne)svjesno odrièe toga cilja, ali zauzvrat dobiva sve ono što je on od košarke želi. The Answer se, da iskoristim popularnu frazu, zapravo igra košarke, i to æe cijelo vrijeme raditi u novom dresu. Ne sumnjam da æe u Memphisu biti sretan i da æe se dobro zabavljati, a onda æe biti i partija za pamæenje, na radost vojske njegovih obožavatelja.
[embed:http://www.youtube.com/watch?v=zJMi5lvQqq8]