Franuliæ: Može li potrajati Jennings?

Pretpostavljam da je veæina ljudi ostala šokirana kada je èula da je prvi igraè koji je ove sezone probio granicu od 50 poena u utakmici tamo nekakav rookie. Takvo što se oèekivalo od Jamesa, Bryanta, Wadea ili možda još pokoje velike zvijezde, ali nikako od mladog beka Milwaukee Bucksa Brandona Jenningsa.

Dodatna èinjenica koja me posebno fascinira jest da je spomenuti mladiæ bio tek deseti pick ovogodišnjeg drafta, a povijest bi zasigurno mogla pokazati da se radi o jednoj od najveæih kraða otkad se igraèi biraju na draftu uopæe, samo ako Brandon nastavi s ovako dobrim igrama. Meðutim, upravo ova dilema o tome može li Jennings odigrati u ovakvom ritmu još petnaestak godina ili samo do kraja jeseni, ono je što me najviše zaokuplja poslijednjih dana. Radi se o tome što je jako teško povjerovati da jedan dvadesetogodišnjak može igrati na ovoj razini u najboljoj košarkaškoj ligi svijeta, a brojki koje je zasad ostvario ne bi se posramio nijedan igraè u ligi. Osim kada je poludio s 55 koševa Warriorsima, treba se sjetiti i prve Jenningsove NBA utakmice, kada je zamalo ostvario triple double. Uz 17 koševa, nedostajala mu je jedna asistencija i jedan skok da postane drugi košarkaš uopæe koji je u svom NBA debiju ostvario triple double uèinak. Prvi i jedini èovjek s takvim postignuæem je veliki Oscar Robertson.

Da još malo Jenningsove brojke stavimo u povijesni kontekst spomenimo kako je njegovih 55 koševa u jednoj utakmici samo tri koša slabije od najboljeg rezultata za novaka svih vremena (Chamberlain je ubacio 58 u rookie sezoni). A poslijednji igraè koji je ubacio više od Jenningsa kao rookie bio je Earl Monroe s 56 koševa prije 41 godinu. I još jedna stvar, sjetite se pompe s kojom je u svojoj prvoj sezoni bio doèekan LeBron James. O njemu se pisalo još od njegovog drugog razreda srednje škole i svi jako dobro znamo kakav je danas igraè. A Jenningsove brojke su (zasad) bolje od LeBronovih iz prve sezone. To ne mora ništa znaèiti, ali je svakako za pohvalu…

Još jedan dokaz da se ovdje radi o zaista neobiènom mladiæu, ali u pozitivnom smislu, podatak je da je Jennings veæ osjetio i europske košarkaške parkete. Naime, nije mogao biti izabran na draftu nakon srednje škole jer nije navršio 19 godina, pa je odluèio tu jednu sezonu umjesto na nekom amerièkom sveuèilištu provesti u Lottomatici iz Rima. Zaista hrabar i neuobièajen potez za tako mladog igraèa, ali èini se da su igre s naše strane Atlantika Jenningsu donijele kljuèno iskustvo u borbi s amerièkim profesionalcima.

I sad naravno dolazimo do onih uvijek istih pitanja. Koliko je Jennings kao mlad igraè spreman na konstantno dobre igre? Može li se nositi s pritiskom koji mu je nametnut? Koliko je psihološki jak? I tako dalje… Oko ovih pitanja su poprilièno podijeljena i mišljenja amerièkih sportskih novinara. Dok su jedni euforièni i praktièki proglašavaju Jenningsa novim Jordanom, drugi  su jako oprezni prisjeæajuæi se nekih igraèa iz prošlosti koji su fantastièno krenuli kao novaci, pa onda jednostavno nestali iz samo njima poznatih razloga. Pa opet, ne sjeæamo se da je itko ikada krenuo ovako dobro u prvim profesionalnim utakmicama kao on, a još manje da je onda propao.

I zato sam prilièno uvjeren da pred Brandonom Jenningsom stoji velika karijera. Èini se da smo nakon šest godina i famoznog drafta 2003. dobili novog NBA superstara.