Prije samo godinu ili dvije bili su momèad o kojoj su svi govorili i teško je bilo pronaæi košarkaški èlanak koji nije tematizirao Garnetta i društvo, a danas se èini kao da su njihove šampionske ambicije pale u drugi plan.
Èinjenica je da Boston više nije najbolja momèad u ligi, a nije ni najbolja momèad u vlastitoj konferenciji. Iako su u ovom prijelaznom roku pokušali uèiniti nešto da se približe Jamesovom Clevelandu, ostaje pitanje koliko je dolazak Natea Robinsona pametan i koristan potez u ovom trenutku. Svi znaju da Robinson i nije baš nadiscipliniraniji igraè u ligi, što se nikako ne uklapa u momèadsku košarku Doca Riversa. Uz to, na njegovoj poziciji playmakera u klubu veæ suvereno vlada izvrsni Rajon Rondo, koji se ove sezone prometnuo u najboljeg igraèa, pa se u dovoðenju spomenutog Natea stvarno ne vidi preveliki smisao. S druge strane, najveæi rivali Cavsi su se znatno pojaèali u vidu Antawna Jamisona, a nije iskljuèeno ni da im se vrati Ilgauskas.
No, ostaje dokuèiti zašto Celticsi igraju lošije nego u protekle dvije sezone. Jezgra momèadi, a pritom mislim na Big Three, je ostala na okupu, a Rondo svakim danom igra sve bolje. Toèno je da su svi zajedno još godinu dana stariji i da su tu prisutni problemi s ozlijedama, ali njih je bilo i prije. A uz doziranu minutažu koju si zbog jako duge klupe (Sheed, Marquis Daniels, Tony Allen i ostali) mogu priuštiti, njihove zvijezde u ranim ili srednjim tridesetima ne bi trebale osjeæati da ih godine sustižu. Èak ni statistièki igraèi nisu toliko pali (osim možda Kevina Garnetta), koliko je brojka u rubrici porazi porasla.
Zapravo se nameæe samo jedno logièno objašnjenje. Èini se da iskusni Doc Rivers tempira formu svoje momèadi za playoff. Celticsi su oèito svjesno odluèili ne forsirati tijekom regularne sezone i ne hvatati pod svaku cijenu startnu jedinicu u doigravanju. Pretpostavljam da im je osnovni cilj osigurati jednu od èetiri prve pozicije Istoka i doèekati playoff potpuno zdravi, po moguænosti na vrhuncu igraèke forme i momèadske kemije u cijeloj sezoni. To zapravo i nije neka novost u NBA ligi jer se zna da strateg Spursa Greg Popovich, veæ godinama tako uvodi svoju momèad u playoff, gdje je onda sve moguæe ako ste ispravno pripremljeni, a tome u prilog govore i višestruki naslovi prvaka. Tu je i primjer Rocketsa iz 1995. godine koji su uspjeli obraniti naslov prvaka iako su imali tek šesti score na Zapadu, ali su takoðer imali i najbolje pripremljenu momèad u postsezoni.
Ovo je u principu jako pametan potez struènog vodstva najuspješnijeg kluba u povijesti lige, posebice ako se uzme u obzir da se radi o momèadi trenutno sastavljenoj od od veæeg broja iskusnih, ali i starih igraèa. Nema smisla da se Pierce, Allen ili Garnett potroše veæ u regularnoj sezoni, pa ih je bolje na neki naèin èuvati za doigravanje, gdje njihovo iskustvo može donijeti onu bitnu prevagu u teškim dvobojima s manje iskusnim momèadima poput Orlanda, Atlante ili Clevelanda.
I zato nemojte zaboraviti na Boston Celticse. Ako im se stvari ispravno poslože i sve ovo gore nabrojano bude ostvareno, oni æe doèekati doigravanje jednako spremni kao i njihovi u ovom trenutku mnogo razvikaniji protivnici Cavaliersi i Lakersi. I vjerujte da æe znati iskoristiti, baš kao i Spursi koji takoðer u ovoj regularnoj sezoni drže takozvani low profile, svaku grešku koju njihovi protivnici naprave. Prednost domaæeg terena koju æe zasigurno ostvariti momèadi iz Los Angelesa i Clevelanda tu neæe biti odluèujuæa stvar.
Povijest je pokazala da puno više faktora odluèuje ishode meèeva u doigravanju, na pamet mi padaju èvrsta obrana, disciplinirana igra u napadu s malo pogrešaka, izvrsna taktièka i fizièka priprema i na kraju, veæ spomenuto iskustvo. Celticsima sigurno neæe manjkati ništa od ovoga, a kao i ostalih petnaest ekipa u doigravanju tražit æe i pomoæ onog najvažnijeg faktora – sreæe.