Franuliæ: Neki novi Bobcatsi, Grizzliesi i Thunder

Ako je netko prije poèetka sezone mislio da æe ijedna od ove tri momèadi trenutno imati pozitivan omjer pobjeda i poraza vjerojatno su ga proglasili luðakom, ili u nešto blažem obliku, zaista zagriženim fanom svoje ekipe. Ako je uz to i dodao da æe Charlotte Bobcatsi danas, 22. sijeènja, biti i statistièki najbolja momèad 2010., onda bi ga se i odrekla kompletna košarkaška zajednica. Meðutim, košarka je jedna divna igra u kojoj je sve moguæe, pa se katkad i sulude prognoze ostvaruju.

Ako æemo secirati svaku od ovih momèadi posebno, krenimo od najnevjerojatnije prièe, barem po mom skromnom mišljenju, a to su momci iz Memphisa. Dakle, tamo negdje u listopadu imali ste momèad s barem èetiri (4) snažna individualca koji su navikli ili su željeli biti glavne zvijezde u ekipi koja nažalost igra samo s jednom loptom. Nakon što je, valjda Božjom providnošæu, Allen Iverson kao najveæa nepoznanica u rosteru odluèio napustiti klub, stvari su lagano poèele sjedati na svoje mjesto za Grizzliese. Prvo je Zach Randolph shvatio da zaista može biti odlièan košarkaš, ako se zaista bavi  košarkom, a ne kojekakvim izvannastavnim aktivnostima. Zatim je Mayo nauèio dijeliti loptu i pretpostaviti uspjeh tima vlastitim brojkama, a Rudy Gay zadržao svoju visoku razinu igre i uèinkovitosti. Ako tome pridodate sve boljeg playa Mikea Conleya, korisnog mlaðeg Gasola i odliènog trenera Lionela Hollinsa, kojega sam zapravo trebao spomenuti prvog, imate trenutno najatraktivniju momèad lige koja usput ima i prokleto dobar score.

Bobcatsi su nešto drugaèija prièa iz razloga što se veæ godinama èeka da ta momèad konaèno nastupi u svom prvom doigravanju. Èini se da su sada konaèno prešli mukotrpnu tranziciju iz ekspanzijske ekipe u respektabilni tim za koji više nitko ne govori da prije nekoliko godina nije niti postojao. Srce i duša momèadi je zasigurno Gerald Wallace, èovjek od 200 centimetara i 12 skokova u prosjeku, zakucavaè, strijelac, skakaè, asistent, bloker i kradljivac i vjerovatno najsrèaniji igraè u cijeloj ligi. Mudra uprava je ove jeseni napravila odreðene poteze (èitaj: dovoðenje Jacksona i Chandlera), Raymond Felton je sazrio, a Larry Brown pronašao èarobnu formulu kako od ovih radnika i mahom podcijenjenih igraèa napraviti nove Pistonse, svima simpatiènu, skromnu i ratnièku momèad.

Spomenimo na kraju i djeèji vrtiæ iz Oklahome. Za razliku od gorenavedenih momèadi, za koje se vrlo lako može ispostaviti da se radi samo o prolaznom razdoblju dobre igre, kod Thundera se vidi jasan i dalek pogled u buduænost. U svijetlu i uspješnu buduænost na krilima, prije svih, Kevina Duranta, a onda svakako Russella Westbrooka i Jeffa Greena. Teško je za povjerovati kojom lakoæom napreduje Durantova igra iz godine u godinu, a još je veæa lakoæa kojom taj èovjek postiže tridesetak poena po utakmici. Green i Westbrook takoðer napreduju i spadaju meðu najuzbudljivije igraèe na svojim pozicijama, a ostatak momèadi u vidu nešto iskusnijeg Collisona, srpskog centra Krstiæa i novaka Hardena svakako nije na odmet. Kladio bih se u svoj skromni imetak da æe ova skupina igraèa zaigrati u ovogodišnjem playoffu, iako za sedmo i osmo mjesto Zapada trenutno vlada neopisiva gužva.

Meni je zaista osvježenje što u ovoj sezoni mogu uživati u nekim novim timovima koji su uspjeli podiæi svoju igru na višu razinu. Zadnjih godina smo se veæ pomalo i navikli na ove standardno dobre momèadi, pa je svaka promjena dobrodošla.