Franuliæ: Sunce ponovno izlazi u Arizoni

Možda je pomalo dosadno od mene da svako toliko napišem hvalospjev u èast Stevea Nasha i društva, ali to æu ovaj put napraviti s vraški dobrim razlogom.

O èemu se radi? Za one manje informirane, Phoenix Sunsi, nekoæ najuzbudljivija momèad lige, opet su postali tema svih košarkaških razgovora u Americi. Ne samo što imaju deset pobjeda zaredom veæ prezentiraju i trenutno najkvalitetniju košarku od svih trideset timova u NBA. U trenucima dok pišem ove retke Sunsi hvataju i jedanaestu zaredom u Milwaukeeu, a to bi trebali dobiti, tako im svega. Nakon toga slijedi jako težak raspored do kraja regularne sezone, ali lijepo je dok traje. Èarolija iz sredine dvijetisuæitih se poslijednjih dana potpuno vratila u Arizonu, ali ovoga puta pojaèana odreðenom dozom (istina, malom dozom) defenzivne igre koja je toliko nedostajala kod Mikea D’Antonia.

Alvinu Gentryu je trebala otprilike godina dana da posloži na stara mjesta kockice mozaika koji je tako dobro štimao dok je u klubu bio D’Antoni. Cijena je plaæena, Phoenix prošle godine nije vidio doigravanja, ali zato sada imaju priliku nadoknaditi propušteno. Najvažnije stvari se zapravo uopæe nisu promijenile. Dobra stara osovina Sunsa Nash-Stoudemire (svojevrsna inaèica tandema Stockton-Malone ovog desetljeæa) je ostala u klubu unatoè prošlogodišnjim nedaæama i to je bez sumnje osnovni razlog za ovaj revival Sunsa. Nasreæu, pick’n’roll æe zauvijek biti odigravan po istim pravilima, što u prijevodu znaèi da æe spomenuti tandem još neko vrijeme uništavati protivnièke obrane, barem dok Stevie ne kaže zbogom profesionalnoj košarci.

Treba nešto reæi i o ostatku rostera, koji je možda manje poznat, ali se prvo valja prisjetiti nekih dogaðaja iz prošle sezone. Svi znaju da je iz kluba otišao najbolji obrambeni igraè Shawn Marion kako bi se na brzinu u momèad dovelo Shaqa. Nažalost, legendarni centar se i nije najbolje snašao u brzoj tranziciji kakvu voli Steve Nash, a nije pomoglo ni dovoðenje Terrya Portera za trenera. Porter je pokušao usporiti igru i promijeniti Sunse u nekakvu nazovi-obrambenu ekipu, no to je rezultiralo velikim padom rezultata jer jednostavno nije imao igraèe za takvu košarku. Inaèe, na Matrixovo mjesto u petorci je došao Jason Richardson, usput je negdje nestao i solidni braniè Raja Bell i tako je nastala jedna od obrambeno najgorih petorki u novijoj povijesti lige, koja ne bi zaostajala previše ni za ovogodišnjim Warriorsima ili slavnim Nuggetsima otprije dvadeset godina.

Na svu sreæu, Gentry je bio dovoljno pametan da kroz ovu sezonu profilira odreðene igraèe koji mu mogu pomoæi na oba kraja terena. Jared Dudley, ponovno roðeni Grant Hill, Channing Frye i Louis Amundson svakako spadaju u red takvih. Starosjedilac Barbosa možda ove godine nije ponovio sezonu kada je bio najbolji šesti igraè lige, ali njegov doprinos se itekako osjeti, baš kao i u sluèaju njihovog najveæeg ovogodišnjeg iznenaðenja, mladog slovenskog playa Gorana Dragièa i sve boljeg centra Robina Lopeza. Na papiru, ova momèad i nije toliko snažna, i vjerojatno su prošlogodišnji Sunsi, barem po imenima, bili jaèa momèad. To je još jedan argument koji ide u prilog Steveu Nashu, za kojeg je evidentno da suigraèe èini boljim košarkašima, ali i treneru Gentryu koji je na vrijeme shvatio da ne treba kemijati s igrom, nego dati svojim momcima maksimalnu slobodu u napadu i pokušati ih barem donekle nagovoriti da igraju obranu.

Da ne bi bilo nesporazuma, moja malenkost, a i velika veæina NBA analitièara ne smatra kako Sunsi mogu biti znaèajniji èimbenik u ovogodišnjem playoffu. Previše sam ih puta zadnjih godina gledalo kako potuèeni (i to doslovno, pitajte Nasha) napuštaju borbu za naslov prvaka u prvoj ili drugoj rundi playoffa, u pravilu od fizièki snažnije i obrambeno kvalietnije momèadi, da bih bio optimist u prognozi nove postsezonske avanture Phoenix Sunsa. Istina je, sada se nalaze na treæem mjestu Zapada, i mogli bi proæi prvi krug, ali sve više od toga bio bi science-fiction. Kada bi Sunsi kojim sluèajem otišli u veliko finale ili osvojili naslov, onda bi sve teorije o obranama koje donose naslove (i napadima koji donose vjeèna sjeæanja u srcima navijaèa, dodao bih) instantno pale u vodu. I zato se to neæe dogoditi.

Naravno, to ne znaèi da za takvu momèad ne vrijedi navijati i diviti joj se u ovakvim trenucima kada pokorova ostatak lige. Oni su košarkaški romantièari i pjesnici, ako baš želite da budem sladunjav, a usput predstavljaju sve ono zbog èega košarku igramo, gledamo i volimo.