Nakon desetljeæa u kojima je NBA bila san generacija europskih igraèa došlo je vrijeme kad je val stranih igraèa usporio. Amerikanci bahato tvrde da je rijeè o padu kvalitete, ali proèitajte što se krije iza cijele prièe.
Jednom davno Krešo Æosiæ fascinirao je NBA skaute svojom pojavom i veliki Lakersi nudili su mu ugovor prepoznavši u pokretljivom centru nevjerojatnog igraèa. Umjesto da ostane igrati u Americi nakon sveuèilišne karijere Krešo se odluèio na povratak u Europu. Jednom davno Dražen Petroviæ je rekao da NBA igraèi nisu vanzemaljci i da æe svima ubaciti 20 koševa ako mu se pruži prilika. Ostvario je svoje obeæanje èim je toliko oèekivanu priliku dobio.
U godinama koje su došle nakon smrti ove dvojice hrvatskih velikana košarke NBA je napokon shvatila da Europa nudi skrivene dragulje pod obruèima. Istovremeno se košarka poèela igrati i u drugim dijelovima svijeta pa je odjednom posao skauta postao puno više od putovanja po sveuèilišnim utakmicama u SAD-u. Igraèi poput Parkera, Nowitzkog, Ginobilija i Gasola do temelja su srušili mit kojeg je naèeo naš Dražen, mit da ne-Amerikanac može biti zvijezda u NBA. Nije samo NBA upoznala sposobnosti stranih igraèa veæ je i reprezentacija SAD-a na vlastitoj koži osjetila kakvu košarku igraju Litva, Argentina, Grèka i druge zemlje ”ostatka svijeta”. Došlo je neko novo vrijeme, a s njim je izgleda poèeo nestajati još jedan mit. Mit o NBA ligi kao konaènom cilju svakog vrhunskog košarkaša.
Usporedno s rastom ugleda stranih igraèa u NBA rasla je i popularnost košarke u svijetu, posebno u Europi. Yao, Gasol, Parker, Nowitzki i društvo poèeli su titule rookieja godine, MVP-a, MVP-a finala i 1. picka na draftu raznositi diljem svijeta, a sve je to uzrokovalo rast košarkaškog tržišta izvan SAD-a. Ove sezone meðu prvih 20 pickova bila su samo 2 igraèa iz Europe i ostatka svijeta, a u prvoj rundi samo èetvorica. Za usporedbu od 2003. do 2007. izabrano ih je gotovo 30 u prvoj rundi. Amerièki analitièari odmah su iz rukava izvukli staru prièu o tome kako strani igraèi nisu spremni za NBA, kako su fizièki preslabi i ne znaju igrati obranu, ali istina je sasvim drugaèija. Tržište izvan SAD-a postalo je dovoljno jako da zadrži svoje najbolje igraèe i šuštanje zelenih dolara više nije tako privlaèno kao nekada.
U posljednjih nekoliko godina budžeti europskih klubova su veæi nego ikada. Grèki klubovi daju bogatstvo za europske zvijezde, španjolska liga je svojom atraktivnošæu zaslužila naziv druge najbolje lige na svijetu, a u probuðenoj Rusiji je eksplodirao CSKA vrativši se na stare staze slave potpomognut golemim kapitalom. Igraèi poput Papaloukasa, Diamantidisa i Vujèiæa dobivaju milijunske ugovore koje se nekad moglo potpisati samo ”preko bare”. Sve više igraèa ne želi igrati daleko od doma za samo koji milijun više, a dolar koji je sve slabiji prema euru samo još više potièe igraèe na ostanak u Europi. Najnovije vijesti poput povratka Garbajose i Navarra govore da NBA doista polako gubi svoju privlaènost. Zašto igrati za iste novce na drugom kraju svijeta kad možeš biti na nekoliko sati leta od domovine, a istovremeno Amerikancima održavati lekcije u košarci u susretima nacionalnih selekcija? To je pitanje koje si postavlja sve više europskih igraèa.
Danas su igraèi u Europi sve ono na èemu su nekada zavidjeli NBA zvijezdama. Imaju milijunske ugovore, voze skupe automobile, idoli su tisuæa navijaèa, a nitko više ne sumnja u njihovu kvalitetu veæ ih se spominje uz bok najveæim amerièkim super-starovima. Prièe Davida Sterna o ukljuèenju europskih klubova u NBA više ne zvuèe kao šala, a razlog nikako nije velikodušnost NBA èelnika. Zasigurno æe NBA još dugo biti najbolja košarkaška liga na svijetu, ali kad stvari pogledate iz malo drugaèijeg kuta možda više neæe baš svima biti prvi izbor.