Thursday, March 28, 2024

ZADNJE OBJAVE

Gubitnici ljetnog prijelaznog roka

U prvom dijelu naše analize pobjednika i gubitnika ovog prijelaznog roka precizirali smo pod kojim uvjetima ćemo određivati tko je “pobjednik”, a tko “gubitnik”, tako da sada odmah možemo prijeći na predstavljanje klubova koji nisu imali puno uspjeha ovog ljeta.

Dallas Mavericks

Vlasnik Mavericksa Mark Cuban može nam biti simpatičan zbog svoje fanatičnosti prema NBA košarci, zbog osobnih stavova ili zato što je njegova momčad osvojila naslov u sezoni u kojoj ih nitko nije shvaćao ozbiljno. Prošle su već dvije sezone od tog uspjeha Mavericksa, a Cuban koji vedri i oblači u Mavericksima nije napredovao ili zadržao nivo uspješnosti, dapače. Prvo je rasturio šampionsku momčad zbog maštanja o Deronu Williamsu i drugim slobodnim igračima. Prošle sezone je opet sanjario o free agent igračima kao što su njegova tiha patnja Dwight Howard, i Chris Paul, a momčad je sklepao od igrača kojima je isticao ugovor, a na kraju ove sezone panično se i manijakalno rješavao svih ugovora sa svog rostera da bi dograbio spomenuti dvojac.

Rezultat? Paul je dobio Doca Riversa i nove kvalitetne suigrače što je bilo dovoljno da ostane u Clippersima,  Howard je dao prednost zdravoj sredini u Rocketsima, prijateljstvu sa Chandlerom Parsonsom i perspektivi mladih Rocketsa nad Cubanovim milijunima i patetičnom filmiću koji su mu u Dallasu prikazali. “Jači smo nego što bi to bili s Howardom” bila je Cubanova rečenica koju je izgovorio kada je popunio svoj roster ispunivši “plan B”, rečenica koja treba zamazati oči navijačima i ikoni Mavsa Dirku Nowitzkom koji će i ove godine biti usamljen, ne u pohodu na titulu, već u grčevitoj borbi za mjesto u doigravanju.

Iz kluba je otišlo šest igrača od kojih je najzvučnije ime ono O.J. Mayoa, a došlo je novih šest, ne računajući rookieje. Pojačali su Mavericksi sve pozicije osim niskog krila gdje su veterani Vince Carter i Shawn Marion. Na mjestu razigravača nova lica bit će Jose Calderon i Devin Harris. Calderon je sinonim za lošeg obrambenog igrača već godinama, ali i sinonim za šutiranje sa svih pozicija, uključujući i slobodna bacanja, u visokim postocima. Španjolac je dobio četverogodišnji ugovor vrijedan 29 milijuna dolara. Radi se možda o godini dana predugog ugovora za igrača koji ima gotovo 32 godine, ali Mavericksi su dobili pravog razigravača i partnera za pick and roll s Nowitzkim.

Harris će biti dostojan backup razigravač, dok će vjerojatno najgori obrambeni backcourt lige s Calderonom činiti Monta Ellis. Donedavni šuter Bucksa napadač je s možda najbržim prvim korakom u ligi, podcijenjen kao kreator, ali nedostatak visine, loša obrana i selekcija šuta snižavaju mu reputaciju. On bi mogao napredovati u Dallasu ako prihvati hijerarhiju u kojoj je Dirk na vrhu, i uloga druge napadačke opcije trebala bi mu omogućiti progres. Ellisova zamjena bit će još jedna novajlija, šuter Wayne Ellington koji je najpoznatiji po svom šutiranju s perimetra iz spot up situacija. Na centarskim pozicijama Mavsi su se pojačali dovođenjem Samuela Dalamberta koji će uskočiti u startnu petorku s ciljem rješavanja obrambenih pitanja poput hvatanja skokova, i branjenja obruča, a iz Spursa je stigao i DeJuan Blair, centar/krilni centar, slabijih obrambenih mogućnosti ali jako dobar skakač i “smetlar”.

Ovo nikako nije pamflet protiv Cubana i Mavericksa, koji su čak i kvalitetnija momčad nego prošle sezone i uz pravu Dirkovu formu i odsustvo ozljeda mogli bi se boriti za playoff poziciju, ali neuspjeh u dovođenju primarnih igračkih meta zvučnih imena, i kasnije “krpanje” s onim što je bilo ponuđeno na tržištu ipak ih kategorizira kao gubitnike u ovom prijelaznom roku.

Denver Nuggets

Paradoksalno. Paradoksalno je najbolji izraz koji nam plastično opisuje kakav su ljetni prijelazni rok imali Denver Nuggetsi. Pa krenimo redom. Za početak je predsjednik Nuggetsa Josh Kroenke, očito ne mogavši preboljeti ispadanje u prvoj rundi doigravanja, otpustio Georgea Karla, dobitnika nagrade za trenera godine i čovjeka koji je u Nuggetsima proveo osam sezona. Momčad doista nije izgledala dobro u doigravanju protiv Warriorsa, ali u regularnom dijelu sezone bili su apsolutna hit ekipa, praktički nepobjediva kod kuće, koja je bez velikih zvijezda (izuzev Andrea Iguodale), uspjela izboriti treće mjesto na snažnom Zapadu. Osim Karla, ovoga ljeta klub je napustio još jedan operativac i uz Karla glavni tvorac snažnog Denvera, generalni menadžer Masai Ujiri, koji se prošle godine okitio nagradom najboljeg generalnog menadžera sezone (NBA executive of the year award).

Prvi paradoks Denvera je upravo u otpuštanju ovoga dvojca, i to baš u trenutku kada su dobili priznanja u obliku spomenutih nagrada. Trenersku poziciju popuniti će Brian Shaw, čovjek bez iskustva kao glavni trener, ali  se dokazao kao pomoćni trener u Lakersima i Pacersima. Ujirija, novog GM-a Toronta, zamijeniti će Tim Connelly, bivši GM Pelicansa, koji je odmah doživio neuspjeh ne uspjevši zadržati u klubu ključnog defenzivca i jednog od ključnih igrača, Iguodalu, koji je veću svotu novca ponuđenu od Denvera žrtvovao za veći broj bitnih utakmica, tanji bankovni račun i perspektivu u Warriorsima.

Loši potezi i nelogičnosti povlačenja istih u sektoru popunjavanja rostera nastavili su se cijelo ljeto. Razmjenom igrača riješili su se Nuggetsi Koste Koufosa koji je jedini uz Iguodalu kako-tako čuvao obranu od raspada, a u zamjenu su iz Memphisa dobili Darrella Arthura koji je izvrstan napadač iz pick and popa, dobrog šuta s poludistance, solidan defenzivac i tako nešto je trebalo Nuggetsima na centarskoj poziciji, usprkos Arthurovom podebljem liječničkom kartonu. Ono što nije trebalo Nuggetsima je JaVale McGee (ni on ni njegov masni ugovor) koji odlaskom Koufosa postaje startni centar. Ostavimo li po strani njegove fizikalije i atletičnost čovjek je obrambena rupa bez dna, dok nešto slično vrijedi i za njegovog partnera na centarskim pozicijama Kennetha Farieda. Denveru ova činjenica očito nije bila dovoljno uvjerljiva pa su potpisali i J.J. Hicksona koji u Portlandu nije imao dobru sezonu na poziciji centra i bio je upravo najslabija točka obrane Trailblazersa, ali mišljenja smo da će mu uloga s klupe više odgovarati.

Kao šlag na tortu ruski centar Timofey Mozgov dobio je trogodišnji ugovor vrijedan 14 milijuna dolara?! Četrnaest milijuna dolara za što? Drvenost u napadu, popularnost jer se preko tebe redovito zakucava ili to što si tek peti ili šesti visoki u rotaciji? Da, novi paradoks, i da, Nuggetsi su nakrcali roster visokima, i ako spomenutima pridodamo još Anthonyja Randolpha, imaju ih šest komada, ili sedam jer je tu i Wilson Chandler koji je pod Karlom često znao igrati na poziciji četvorke, što nas dovodi do novog paradoksa od sedam visokih igrača u momčadi.

Što se akvizicija na bekovskim pozicijama tiče u klub je pristigao Randy Foye, čovjek koji šutira tricu sa 41% uspješnosti, ali je upotrebljiv samo kao spot up ili catch and shoot opcija uz klasično za šutera neučinkovitu obranu, a nakon perioda u Bullsima u Denveru se skrasio Nate Robinson, koji će oduševljavati fanove svojim torzom, energičnošću i eksplozivnošću šestog igrača, dok će trenera i stručnjake izluđivati lošom obranom i sposobnošću da jednako dobro uništi protivničku ekipu, ali i svoju. Ne želimo isključiti Denver iz moguće utrke za playoff poziciju, ali ova momčad ima jako puno upitnika iznad glave. Nikako nije dobro kada vam McGee mora nositi obranu na leđima, kada vam je Ty Lawson prva opcija u napadu, kada je Danilo Galinari “polomljen” i ne zna se kada će se vratiti. Jednako je loše i kada praktički nemate jednog igrača s all-round vrijednostima i kada ekipa obrambeno izgleda ispodprosječno.

Los Angeles Lakers

Ako smo Dallasu i Denveru, usprkos neuspjehu u prijelaznom roku, ostavili šanse da uđu u playoff to kod Lakersa neće biti slučaj. Poprilično je hrabro prognozirati bilo što dva mjeseca prije početka sezone, ali s ove točke gledišta Lakersi neće biti bitan faktor u svojoj konferenciji. Prvi udarac koji je ošamutio ovu franšizu zadao je njihov najbolji igrač, Kobe Bryant kada je zadobio tešku ozljedu Ahilove tetive pred kraj prvog dijela sezone, a konačni udarac bio je onaj od Dwighta Howarda koji je prema već poznatom i ispričanom scenariju odabrao Houston umjesto Los Angelesa ovoga ljeta, što je bio bolan udarac na “ego”, ugled i autoritet ove franšize.

Usprkos Bryantovom ratničkom duhu i karakteru, pitanje je u kakvom stanju će se vratiti na parket jer njegova ozljeda jedna je od najgorih vrsta ozljeda u svijetu sporta. Odlazak Dwighta Howarda odrazit će se na Lakerse i u obrambenom, i u napadačkom smislu. Kolikogod sada, kada je Dwight postao član Houstona, fanovi Lakersa i osoblje tog kluba pljuvali po njemu taj čovjek je usprkos slaboj formi i problemima s ozljedama držao obranu Lakersa na razini dovoljnoj da njegova ekipa uđe u playoff. U napadu, iako daleko od dominacije kakvu je prikazivao u Orlandu, bio je stalna prijetnja, skakački opasan, uvodio je protivničku ekipu u bonus probleme, bio je opasnost iz low posta i nakon pick and rolla. Lakersi više takvog igrača nemaju, a Howardova alternativa u Chrisu Kamanu samo je tu zbog nužnih rotacija, i odlazak Howarda, barem za iduću sezonu, nenadoknadiv je gubitak za Lakerse.

Od ostalih imena pristiglih u klub spomenimo Wesa Johnsona, klasičnog spot up šutera i bivšeg člana Minnesote i Phoenixa, Nicka Younga, zaigranog combo beka koji voli daviti loptu i predstavljati se kao modni guru, a tu je i stari poznanik L.A. Lakers fanova Jordan Farmar koji se nakon avanture u Europi vraća u NBA, iako ni na “starom kontinentu” nije pomogao turskom Efes Pilsenu da postane značajniji faktor u košarkaškim okvirima. Pozitivna je stvar što je GM Lakersa Mitch Kupchak sa spomenutim igračima potpisao kratkoročne ugovore, na jednu sezonu, i tako nije ugrozio fleksibilnost salary capa i prostor za manevriranje Lakersima u sljedećem prijelaznom roku kada će biti dostupni kapitalci što se free agent tržišta tiče, a Lakersi će na platnom spisku imati samo Stevea Nasha i Roberta Sacrea.

Iz kluba je otišao još jedan obrambeni specijalac, Metta World Peace, i tako dodatno oslabio obrambenu kvalitetu momčadi, u kojoj je sada najznačajniji defanzivac Jordan Hill. Ostatak momčadi je godinu iskusniji, ali i godinu stariji, a tu prvenstveno mislimo na Paua Gasola i Stevea Nasha. Pau je i dalje krasan all-rounder ali s kroničnim problemima sa stopalima, dok Nash ima problema s leđima i potrebno mu je višeminutno zagrijavanje prije svakog ulaska na parket.

S potpuno zdravim Bryantom ova momčad bi imala problema s ulaskom u doigravanje i pitanje je bi li to ostvarila. Ozljeda Bryanta nosi hrpu problema sa sobom, poput nedostatka liderstva i legitimne prve opcije, a tome pridodajmo i nedostatak dubine rostera, problem godina i ozljeda ključnih igrača kao i upitne trenerske sposobnosti Mikea D’Antonija. Prošle sezone su Lakersi sa zdravim Bryantom i s Howardom na rosteru jedva uspjeli ući u playoff, ali trenutno ne vidimo način na koji bi izranjavani Lakersi s ozlijeđenim Bryantom, bez Howarda, na nikada jačem Zapadu mogli ponoviti isti uspjeh.

Latest Posts

NE PROPUSTITE