Houston ne želi biti samo velika momčad. Želi biti najveća, pobjednička momčad. Sve što njihov trust mozgova radi (o tome će biti više riječi nešto kasnije), čini s ciljem ostvarivanja te ideje. Prošle sezone su razočarali, hoće li ove biti bolji?
Trenutni roster za sezonu 2014/15:
Trevor Ariza, Patrick Beverley, Tarik Black, Isaiah Canaan, Clint Capela, Troy Daniels, Joey Dorsey, Francisco Garcia, James Harden, Dwight Howard, Nick Johnson, Terrence Jones, Donatas Montiejunas, Kostas Papanikolaou, Jason Terry.
Došli: Trevor Ariza, Clint Capela, Tarik Black, Joey Dorsey, Nick Johnson, Kostas Papanikolaou, Jason Terry
Otišli: Chandler Parsons, Omer Asik, Jeremy Lin, Ronnie Brewer, Aaron Brooks, Omri Casspi, Robert Covington, Jordan Hamilton, Josh Powell, Greg Smith
Ljeto prije prošle sezone bilo je jako vruće za Houston, ali svi u klubu su se s pravom mogli smatrati pobjednicima prijelaznog roka. Dolaskom po mnogima najboljeg centra lige Dwighta Howarda pridružili su drugu zvijezdu prvom igraču momčadi Jamesu Hardenu i sve je izgledalo kao u bajci.
Houston je, međutim, nakon solidne sezone u kojoj su zabilježili 54 pobjede (4. na zapadu) izgubio u prvom krugu doigravanja od zahuktalog Portlanda predvođenog LaMarcusom Aldridgeom i Damianom Lillardom. Aldridge je bio posebno impresivan u prve dvije utakmice u Houstonu s 46 i 43 koša, potpuno nadigravši Howarda. U toj seriji je postalo očito da Houston još nije dovoljno dobar za najveće stvari i odlučili su ovog ljeta krenuti svom snagom po treću zvijezdu kojom bi zaokružili momčad i postali NBA sila. Nakon niza poteza GM-a Houstona Daryla Moreya koji su više ličili na partiju šaha (odbijanje team opcije za Chandlera Parsonsa od 965 tisuća dolara, mijenjanje Jeremyja Lina i Omera Asika za sitniš), Rakete su bile financijski spremne za treći maksimalni ugovor; još je samo trebalo nagovoriti Carmela Anthonyja i/ili Chrisa Bosha da je istočni Teksas pravo mjesto za njih. Puka formalnost, mislili su mnogi – i prevarili se.
Naime, prvo je Anthony odlučio ostati u New Yorku iz barem 128 milijuna razloga, a zatim je Parsons dobio ludo dobru ponudu iz susjednog Dallasa (46 milijuna na 3 godine uz 15% povećanu plaću u slučaju zamjene) za koju je Morey rekao da je „doslovno najgori ugovor za zamjenu koji sam ikada vidio“. Tako je Parsons otišao, a Moreya je na kraju odbio i Chris Bosh, odlučivši ostati u Miamiju za 118 milijuna dolara na pet godina (Houston bi mu najviše mogao ponuditi otprilike 90 milijuna na 4 godine). Na kraju je Morey pokušao spasiti što se može i nagovorio Trevora Arizu da se vrati u Teksas. Od ostalih pridošlica, tu su švicarsko krilo Clint Capela, atletski izuzetno nadaren ali prilično sirov. Važan dio rotacije čine Grk Papanikolaou, bivše krilo Olympiakosa, i dobro poznati veteran NBA lige Jason Terry.
Prva petorka i rotacija
Prvu petorku čine neupitni Howard na centru i Harden na beku-šuteru, popraćeni Arizom na malom krilu, Beverleyem na playu i Terrenceom Jonesom na krilnom centru. Rocketsi imaju zanimljivu kombinaciju visokih igrača koji mogu igrati obje visoke pozicije ovisno o postavi i taktičkim zahtjevima – ako zatreba šut s poludistance, tu je Montiejunas, ako treba pokupiti poneki otpadak i zakucati, tu je Joey Dorsey. Na bekovima, ako se Beverley ili Harden umore tu su Terry i korisni Isaiah Canaan, a Arizu će odmarati svestrani Papanikolaou i korisni veteran Francisco Garcia.
U igri će se sve okretati oko Howarda i Hardena, no možda bi bilo dobro unijeti neke promjene jer se prošle godine igra u ključnim trenucima svodila na Hardenove izolacije na visokom postu ili forsirane duge šuteve s poludistance preko ruke, što ih je na kraju koštalo protiv Blazersa. Rocketsi su lani imali drugi najučinkovitiji napad lige i u tom segmentu ne bi smjeli puno nazadovati, iako je Ariza napadački slabiji igrač od Parsonsa. Povratnik iz Washingtona je, međutim, puno bolji obrambeni igrač, a to je ono što Houstonu nasušno treba jer su lani bili samo prosječni (13. u ligi po obrambenoj učinkovitosti) i moraju se popraviti ako žele biti elitna momčad. Ostaje vidjeti koliko će im nedostajati širina odlaskom Asika i Lina – dok stoji činjenica da je Lin u biti prosječan igrač koji ima problema s vođenjem momčadi na duge staze, Asik je ponajbolji obrambeni centar lige i jasno je da je želio otići jer nije htio biti na klupi. Iako je točno da su Howard i Asik usprkos povremenim bljeskovima izgledali prilično loše dok su bili zajedno na parketu, ostaje pitanje postoji li igrač na klupi Rocketsa koji može Howarda kvalitetno zamijeniti u obrani. Valja naglasiti da Howard ima povijest ozljeda (iako je sada navodno potpuno zdrav i vrlo fleksibilan) i problema s osobnim pogreškama (3,4 po utakmici, daleko najviše u momčadi), pa bi bilo pametno osigurati kvalitetnu zamjenu. Jesu li to Montiejunas, Dorsey ili Tarik Black, tek treba vidjeti.
Daryl Morey – briljantni kontrolor leta ili razvikani lutkar?
Glavni menadžer Houstona jedna je od najneobičnijih osoba NBA svijeta. Priznat kao matematički genij i čarobnjak napredne statistike, Morey je prvi čisti analitičar među GM-ovima NBA lige. Prije nego što je došao u Houston, bio je glavni statistički i draft analitičar Boston Celticsa, a prije toga kao glavni savjetnik Parthenon grupe, jedne od vodećih konzultantskih tvrtki u Americi. Moreyeva igra je igra brojki i tu se najbolje osjeća. Otkako što je uvidio (odnosno – otkako su brojke pokazale) da je NBA liga takav svijet gdje je potrebno imati tri zvijezde kako bi se osvojio naslov, sve što Morey čini podređeno je tome cilju. Sve što se dogodilo ovoga ljeta i sve što Houston radi od 2007. godine jest rezultat Moreyeve strategije, „velikog plana“ koji još nije donio očekivane plodove.
Nažalost, upravo brojke nikako ne idu Moreyju u prilog. Otkako je postao GM Houstona, Rocketsi su dobili jednu (brojkom: 1) seriju doigravanja – u sedam godina. Imali su tri sezone s 50 ili više pobjeda, za razliku od teksaških rivala Dallasa (četiri) i San Antonija (sedam). Potrošio je visoke izbore na draftu na igrače koji su se pokazali kao potpuni promašaj (Royce White – 16. izbor 2012.) ili su doživjeli igrački procvat u drugim sredinama (Phoenixov Marcus Morris – 14. izbor 2011.). U vrijeme kad je Houston bio kratak na bekovskim pozicijama mijenjao je Kylea Lowryja i Gorana Dragića – ponajbolje bekove u NBA ligi prošle godine. Njih je zamijenio Jeremyjem Linom, preplativši ga kako bi izbjegao izjednačavanje svoje ponude od strane New York Knicksa, da bi ga ovo ljeto poslao u Lakerse zajedno s dva izbora na draftu (2. rundu 2015. i budući izbor 1. runde) za prava na Sergeja Liščuka, 32-godišnjeg ukrajinskog centra Valencije. Na kraju je neizravno prouzročio odlazak Parsonsa, odbivši prihvatiti zadnju godinu ugovora za sitniš u odnosu na Parsonsovu kvalitetu.
Ovime ne želimo reći da je Morey bezveznjak koji nema pojma što radi – naprotiv. Međutim, činjenica je da košarka nije isključivo matematika, brojke i napredni statistički podaci. Morey je nesumnjivo visoko inteligentna osoba i iznimno pametan čovjek, ali je isto tako točno da njegove metode rada u proteklih sedam godina nisu donijele opipljiv rezultat – donijele su samo obećanje bolje budućnosti i to je priča koju Morey i dalje vrti, hvaleći svoju spretnost očuvanja fleksibilnosti platne liste Rocketsa kako bi omogućio lov na treću zvijezdu koja bi „možda, jednog dana“ zajedno s Howardom i Hardenom donijela naslov u Houston. Howard u prosincu navršava 29 godina i ima povijest ozljeda leđa, a Harden podjednako nasmijava svojim nespretnim obrambenim reakcijama koliko oduševljava fantastičnim napadačkim rješenjima. Obje zvijezde Houstona su u najboljim igračkim godinama i imaju još pet godina karijere (u Howardovom slučaju možda i manje) kad im je njihov šef trebao omogućiti borbu za naslov prvaka, kako je i obećao.
Usprkos velikom ugledu koji uživa, Daryl Morey to još nije učinio.
Prognoza: 3-5 mjesto na zapadu, ispadanje u polufinalu konferencije.
Možda je ružno reći, ali ozljede Kevina Duranta i Russella Westbrooka možda najviše idu u prilog upravo Rocketsima, koji bi mogli upasti na ispražnjeno mjesto Oklahome na vrhu konferencije. To, međutim, ne mijenja ključnu činjenicu – kad se podvuče crta, Houston nije kao momčad ništa bolji nego prošle sezone. Još uvijek su dobri, ali nedovoljno dobri za naslov.