Hrvoje Volareviæ, bivši košarkaš KK Dubrave trenutno odmara u svom rodnom gradu poslije naporne sezone u Americi gdje igra u NCAA ligi. Mladi i perspektivni braniè je za naš portal odgovorio na nekoliko kratkih pitanja poslije uspješnog dogovora da æe nam u dolazeæoj sezoni, njegovoj drugoj, prenositi svoje dojmove iz tople Floride.
Prije odlaska u Ameriku igrao si u KK Dubrava, gdje ti je suigraè bio i jedan od naših novinara (èitaj: Domagoj Marunica). Kako bi opisao svoje košarkaške poèetke odnosno tvoju košarkašku karijeru prije odlaska u Ameriku?
Prije odlaska u Ameriku igrao sam u KK Dubrava, tamo sam prošao sve omladinske kategorije uvijek smo imali super rezultate i sudjelovali na završnicama Prvenstva Hrvatske. Rekao bih da sam bio zadovoljan svojom sveukupnom situacijom u Dubravi i sve je bilo bajno i krasno dok nije došla ta izlazna juniorska godina. Naravno od 12 juniora koliko nas je bilo, samo jedan ili dvojica dobili su priliku da igraju seniorsku košarku. Mene je od malena zanimala Amerika i pošto sam imao priliku da tamo nastavim karijeru, tako sam se i odluèio.
Zašto si se odluèio za Ameriku?
Smatram da je sustav kod nas malo pobacio jer u Hrvatskoj igraèi postaju seniori i moraju potpisati ugovor s 18 godina, a odlaskom u Ameriku dobivaš još 4 dodatne godine igranja uz jako vrijednu diplomu s fakulteta. I upravo ta izlazna juniorska godina je vrijeme kada se najviše igraèa prestaje baviti košarkom jer više nemaju ni priliku.
I tvoj otac, Mario, je igrao za KK Dubravu. Koliko ti je on pomagao u tvojoj karijeri i je li on bio tvoja vodilja u samom poèetku?
Da, tata je uvijek bio uz mene, od malih nogu me vodio na treninge i utakmice, on me uveo u košarku, puno mi je pomogao i još uvijek pomaže sa svojim savjetima.
Kada dobivaš poziv za Ameriku, je li te bilo strah, jesi možda veæ prije bio s one strane Atlantika?
Nikad prije nisam bio u Americi. Ma nikakvog straha nije bilo, to je bilo neviðeno uzbuðenje, val inspiracije koji mi je dosta pomogao i dao poticaja da još više treniram. Jer s jedne strane sam imao Hrvatsku gdje nisam bio siguran što æu raditi sljedeæe godine i gdje æu igrati. A s druge Ameriku, ono što sam oduvijek želio i naravno dodatne 4 godine igranja košarke u vrlo dobrom sistemu s 5 trenera, dvoranom i teretanom na raspolaganju i još puno stvari koje ne možete ni zamisliti u Hrvatskoj.
Kako bi što kraæe opisao svoj put do Amerike?
Cijeli put je trajao 18 sati, a èinilo se kao tjedan dana, od uzbuðenja ne možeš spavati, a sjedala u avionu su premalena i nikako da se namjestiš.
U prosjeku ove godine nisi dobivao puno minuta, najbolju utakmicu si odigrao protiv sveuèilišta iz Bahama, kako bi ti ocijenio svoju igru i jesi li mišljenja da bi morao odnosno mogao dobiti više minuta?
Na poèetku bilo je teško, rijetko viðate igraèe s takvim atletskim sposobnostima, stvarno je istina kada se kaže da crnci lete po terenu. Igra je puno brža i opæenito fizièki zahtjevnija, a ja se nisam navikao na takav naèin igre. Zadovoljan sam s time što sam postigao, naravno minuta nikad dovoljno, ali tek sam freshman (1. godina) tako da ima još vremena. Sljedeæe godine odlazi 5 ili 6 igraèa dakle sigurno æe biti prilike, treneri prièaju sa svakim igraèem i daju ti do znanja na èemu trebaš raditi.
Na èemu moraš ti raditi?
Pošto ja igram dvojku ili bek-šutera, ovo ljeto æu još raditi na šutu i eksplozivnosti.
Boraviš u toploj, lijepoj Floridi. Jesi zadovoljan s naèinom života u tom dijelu Amerike?
Florida je prekrasna, ljeto traje 10 mjeseci, a ostala 2 mjeseca temperatura se ne spušta ispod 15 stupnjeva, stvarno je super.
Kakav je tvoj pregled na ovogodišnju NCAA sezonu, je li slavio tvoj favorit – North Carolina?
North Carolina je zasluženo slavila, bili su najbolji. Moj glavni trener Massimino je bivši trener sveuèilišta Villanove koja je bila na Final Fouru u Detroitu, tako da sam navijao za njih .
U NCAA ligi igraju uspješno i drugi Hrvati, koliko èesto se èuješ sa njima, s kojim si u najboljim odnosima?
Imam puno prijatelja koji igraju košarku u Americi dosta njih je još u srednjim školama, ali evo da izdvojim par – Nikola Baran (Rollins University), Božo Jukiæ (Lynn University) i Sven Sabljak (srednja škola – High Point Christian Academy).