I can handle the truth-LeBron James

Biti osoba koja ne mrzi LeBrona Jamesa u 2016. težak je posao, ali netko mora biti i odvjetnik đavolu. Iako je među navijačima zbog milijun razloga izuzetno nepopularan, LeBron je za mene najbolji igrač, i to ne samo trenutno, već ikada. Evo…već sada čujem sav hate koji će krenuti prema meni, ali to je moje mišljenje. Međutim, tema ovog teksta nije koliko ja poštujem LeBrona i koliko volim njegovu igru – tema ovog teksta je ustvari tekst mog kolege Ante Čorušića koji je odlučio da baci jedan veliki hate prema LeBronu.Prije svega da kolegu pohvalim, tekst je dobar. Ali mišljenje koje on dijeli, ja najiskrenije ne dijelim i imam jaku potrebu da na neke stvari u tekstu, što objektivnije moguće, odgovorim. Mislim da, ako je kolega već krenuo sa tim kako je ovo suđenje Kralju, mislim da on zaslužuje i obrambenog odvjetnika, zar ne?

Prije svega, moram reći: „I can handle the truth, but can you?“

Prvi problem, očekivano, je The Decision. Kao što svi znamo, 2010. je najbolji igrač na svijetu odlučio da svoje talente prebaci u South Beach, to jeste u Miami. Navodno, po mom kolegi, čitava Odluka je ustvari loša stvar, ali, zašto? Početi ćemo od samog eventa koji čak nije ni Jamesova ideja, već ideja novinara Jima Greya koja je predstavljena ESPN-u i menadžmentu najboljeg svjetskog igrača. Ovaj čitav proces je naravno bio gledan, a trajao je nešto više od sat vremena. James je svoju odluku objavio nakon pola sata programa a ona je došla kao dio razgovora sa Grayom. Malo ljudi to zna, ali sav prihod od Odluke je bio oko $6 milijuna, a on je doniran u dobrotvorne svrhe. Ipak, sami event nema toliko veze koliko imaju njegove implikacije. Prvo, vratimo se na sekund u to vrijeme i stavimo stvari ovako: danas je 8.7.2010., i prvo pogledajmo prošlost. Od sudbonosne noći NBA drafta 2003. koja je u ligu dovela takve legende i veličine poput Carmela Anthonya, Dwaynea Wadea, Chrisa Bosha, samog LeBrona i naravno Darka Miličića (naravno da ne), pa sve do možda još sudbonosnijeg 8.7. 7 godina kasnije, LeBron je bio Cleveland. Dečko iz obližnjeg Akrona u Cavsima nije imao neku preozbiljnu pomoć sedam sezona, a najbliže konstantnoj pomoći imao je u litvanskom centru Zydrunasu Ilgauskasu, koji ne može biti drugi najbolji igrač u jednom ozbiljnom NBA contenderu. Imao je probleme s ozljedama često, a druge pomoći za Jamesa nije bilo. I sa takvom ekipom, 2007. došao je do finala gdje su Spursi ipak bili prejaki. Pogledajmo tu momčad malo – drugi najbolji strijelac je bio Larry Hughes sa 14.9 poena po utakmici, a samo četvorica igrača bili su dvocifreni u prosjeku – 27.3 LeBrona, 14.9 Hughesa, 11.9 Ilgauskasa, 11.1 Goodena. Startni playmaker u većini utakmica te ekipe? Eric fucking Snow. Startni playmaker  u playoffu? Sasha motherfucking Pavlović. U naredne tri godine, menadžment nije doveo nikoga da pomogne samoprozvanom Kralju i jedina logična stvar je da uradi najbolji potez za svoju karijeru. Što ga kritikovati, kada je za prstenje Jordanu trebao Pippen? Pierceu Garnett i Allen? Bryantu prvo O’Neal pa kasnije i Gasol? Pa čak i sada popularnim Warriorsima treba velika trojka i sasvim solidna ekipa oko njih. Jednostavno, kada neće brdo Muhamedu, onda će Muhamed brdu. Ne vidim što je on trebao? Potrošiti svoj prime na ekipu u kojoj vlasnik odbija malo preplatiti nekoga i tako timu donijeti prsten? Htjeli to prihvatiti ili ne, odlazak LeBrona nije „kukavički potez“ već najbolji mogući potez za karijeru najboljeg igrača svijeta i potencijalno najboljeg košarkaša ikada. Znači, prošlost je takva, a sadašnjost? Ulazi u tim gdje ima dva odlična igrača oko sebe, ima iskusnu ekipu sa dosta dobrih role playera i ima vlasnika i menadžment koji vrlo dobro zna što želi – sve ono što nije imao nikada u Cavaliersima. Gilbert je u pismu napisanom fanovima ustvari krivicu želio da prebaci sa sebe – to jeste, njegova škrtost (sličan je bio Robert Sarver u Sunsima, i tako koštao svoju franšizu vjerovatno pokojeg prstena) dovela je do odlaska LeBrona.

Hajdemo dalje, a kolega dalje govori o toj prvoj godini u Miamiju. Prvenstveno, o kojem se to nepoštovanju drugih NBA ekipa govori na predstavljanju velike trojke? NBA igrači reći će sve što mogu da nabriju fanove za narednu godinu, uostalom to rade uz podršku menadžmenta kako bi se što više sezonskih karata prodalo, pa se mora, ali jednostavno mora, oprostiti LeBronu to što je rekao za prstenje i koliko će ih osvojiti. Ali mora se ovo reći – radi se o momku koji je sa 19 godina bio najbolji igrač jedne NBA ekipe, koji nije bio na sveučilištu i kojem je srednja škola bila usputna stvar, nešto što radi kada ne dominira na košarkaškom parketu. Morate mu neke stvari oprostiti. Okej, to što je malo podjebavao velikog Dirka Nowitzkog i ja mu zamjeram, ali jedna glupost nije odraz toga kakva je to osoba – svako na svijetu griješi. Gubitak finala i svoje loše brojeve LeBron vjerojatno ni sam sebi ne može oprostiti, ali ne vidim kako se može očekivati od njega da bude savršen svo vrijeme. Uostalom, za svaku utakmicu tog finala ima vjerovatno deset playoff utakmica u kojima je devastirao svoje protivnike skoro pa sam, posebno u svom zadnjem pohodu kada su tu dominaciju najbolje osjetili Hawksi, ekipa koja je trebala da ima najveće šanse za neki upset, a dobila je laganu metlu, a James jedan triple-double i još jedan skoro (falio mu jedan skok). Ponovno, čovjeku se zamjera za jednu stvar dok se potpuno preskaču sva ona vremena kada smo gledali Jamesov statline iz NBA finala ili NBA playoffa i samo pomislili – ovo je stroj, a ne čovjek. Dosta o Miamiju, vrijeme je za homecoming, lijepu priču kako je LeBron odlučio da dovede ring kući u Ohio…ali, naravno, čovjek ne može uraditi niti lijepu stvar, a da to njegovi hateri odmah ne okrenu na neke namjere koje nam sam Kralj ne govori.

Kolega kaže, na osnovu čega ne znam, da je odlazak kući još jedan bijeg od nepovoljne situacije u nešto mnogo bolje. Pa kolega, kako? Inače, on to podupire tezom kako su i Wade i Bosh konstantno ozlijeđeni, te da su ostarili kao i ostatak rostera. Iako to jeste tačno, ne vidim kako je to gore od ulaska u sasvim nove Cavalierse, sa Kyriem Irvingom koji je playoffu stran, sa Kevinom Loveom koji nije bio također u playoffu a još je trebao da bude treća opcija u napadu, te se još nije znalo kakav je kada ne „nabija“ brojeve u sub-.500 ekipi. O daljnjoj ekipi ne znam ni da li treba – Dion Waiters je ciglaš koji bi da ima šuteva kao prva opcija u napadu ekipe, Varejaa su prale ozljede, Tristan je bio jednodimenzionalni skakač, dok se tada više o Dellavedovi nije ni znalo – a i nije tada ni zaslužio da se o njemu zna. Nadam se da se kolega prisjeća da kada je tek stigao, J.R. Smitha i Imana Shumperta, kao ni Timofeya Mozgova, nije bilo, tako da argument kako bi mu u Cavsima bilo lakše doći do prstena otpada – barem bi trebalo da otpada. Nadalje, tu je isti onaj menadžment te isti onaj vlasnik koji su bili nesposobni da mu dovedu adekvatnu pomoć kako bi došao do onoga što je želio, tako da je i to bitka uzbrdo za Kralja, ali bitka koju je spreman podnijeti za svoju saveznu državu i svoj NBA tim. Kada još dodamo da je tu bio, za NBA standarde, rookie trener David Blatt…pa kako možemo reći da bi mu bilo lakše u Cavaliersima nego bilo gdje drugo, pa čak i u Miamiju? Mogao je lako otići recimo u Bullse? U Mavse? U Rocketse? Samo nagađam, a vjerujem da su tu ako ne bolje, onda barem približno iste situacije kao u Cavsima. Mavsi imaju odličan menadžment recimo, predvođen karizmatičnim ali srčanim Markom Cubanom, vlasnikom spremnim da uradi što treba kako bi se ekipa dovela do uspjeha. U Raketama bi ga čekao dvojac Harden-Howard, a u doba povratka Jamesa u Cavse, mislim da je i Harden bio bolji od Irvinga, a Howard je mogao biti tu negdje sa Kevinom Loveom. Kolega, žao mi je, but I don’t buy it.

I još par riječi o tom navodnom super-timu kojem se kolega aktivno protivi – to je jedan nerealan san koji, i da se desi, neće imati apsolutno nikakav igrački utjecaj na ligu. Pogledajte ovo: Wade i LeBron izlaze na market najkasnije ovo, odnosno naredno ljeto (Wade ima ugovor na jednu godinu, LeBron ima 1+1 gdje će vjerovatno izaći iz te dodatne godine kako bi dao vlasniku fleksibilnost da potpiše nekog novoga), Chris Paul i Carmelo Anthony imaju takozvane early termination opcije za ljeta 2018., odnosno 2019. godine što znači da je realno tek 2019. da se ova četvorka spoji preko free agencya u jednu ekipu. Tada, LBJ će imati 34, Wade 37, Anthony 34 i Paul 33. Već tada, oni će biti poprilično stari i van svog primea, tako da je pitanje što će oni moći sami. Kažem sami, jer teško će ove zvijezde uzeti toliki paycut da dobiju još neku ogromnu pomoć. Što se tradeova tiče, moguće je da se ovaj tip okupi, ali je izrazito nerealno. Nerealno, jer je ovo samo san koji dijele Melo i LBJ, i kao takav ne treba se shvatiti ozbiljno. U ovom „suđenju“ za ovaj argument nema mjesta.

Ovime bi izlaganje obrane završilo, a za završnu riječ dodao bih: 2x NBA šampion, 2x MVP finala, 4x MVP, 12x NBA All-Star, 11x All-NBA, 6x All-NBA Defensive, Rookie godine, 2007. „nikakve“ Cavalierse odveo do finala, 2014. bez dva glavna suigrača nevjerovatnim Warriorsima sa skoro triple-double prosjecima ukrao dvije pobjede. Obrana svoj slučaj završava, a kolegu tužitelja pitam ponovno: „Can you handle the truth?“