Igrači kojima teže ozljede nisu usporile karijeru

Kako smo prije par dana objavili članak gdje smo izdvojili nekoliko najznačajnijih NBA igrača kojima su ozljede upropastile karijeru, treba istaknuti da postoje i oni koji su slične prepreke i više nego uspješno preskočili te nastavili s odličnim igrama. Nije tajna da je osim izuzetnog potencijala i ogromne količine rada za veliku NBA karijeru potrebna i sposobnost da se izbjegnu teške ozljede koje mogu igrača zadržati van terena čitavu sezonu ili dvije, a neke mogu biti takve težine da rezultiraju preranim odlaskom u mirovinu.

Jasno je da su najveći velikani NBA košarke imali tu sposobnost/sreću da ih teške ozljede zaobiđu u širokom luku i to je jedan od razloga zašto o njima danas i govorimo kao o najboljima u povijesti. Kareem Abdul-Jabbar je primjerice u samo dvije od ukupno 20 odigranih NBA sezona odigrao manje od 74 utakmice što mu je uvelike pomoglo da postane najbolji strijelac u povijesti lige s 38.387 postignutih koševa.

U nastavku teksta pročitajte koji su to igrači koji nisu baš imali sreće s ozljedama, ali to ih nikako nije sputalo da se vrate na parket na istoj (ili nešto manjoj) razini na kojoj su igrali neposredno prije ozljede. Možda nam njihove priče uliju malo nade u potpuni oporavak Kobeja Bryanta i Derricka Rosea te uspješan povratak na NBA parkete.

Adrian Dantley

Dantley je 1977. godine pokupio nagradu za rookieja godine nakon što je za Buffalo Bravese ubacivao 20,3 poena u prosjeku. U sezoni 1982/83 je zabilježio samo 22 nastupa zbog loma ligamenata ručnog zgloba nakon što je godinu prije završio s prosjekom od 30,3 koša, 6,3 skoka i 4 asistencije po utakmici. Mnogi su zbog vrste ozljede koju je pretrpio sumnjali u njegov oporavak, kao i mogućnost ponovnog igranja na najvišoj razini. No Dantley već 1984. uzima naslov najboljeg strijelca NBA lige prosječno zabijajući nevjerojatnih 30,6 poena po utakmici, a iste godine odnosi i nagradu za Comeback Player of the Year, koja je prethodila sadašnjoj Most Improved Player nagradi. U dresu Ute između 1979. i 1986. godine je dva puta odnio titulu najboljeg strijelca te je bio šesterostruki All-Star igrač. Član je kuće slavnih od 2008.

Dominique Wilkins

Wilkins je bio jedan od najuzbudljivijih igrača 1980-ih i ranih 90-ih te je bio 9 puta sudionik All-Star utakmica i najbolji strijelac lige 1986. godine zabijajući u prosjeku 30,3 poena po utakmici. Godine 1992. njegova je impresivna karijera došla pod upitnik zbog iste ozljede koja i Kobeja trenutačno drži van parketa. Nakon rupture Ahilove tetive, zbog koje je propustio ostatak sezone, mislilo se da Wilkins više nikada neće biti isti, ali na svu sreću krivo se mislilo. Nique ne samo da se uspješno vratio na NBA parkete već je čovjek u sljedeće dvije sezone bilježio nevjerojatnih 29,9, odnosno 26 koševa po utakmici i u obje sezone izborio nastup na All-Star utakmicama. Ako itko treba trenutačno biti uzor Kobeju, onda je to zasigurno Dominique. Poznat pod nadimkom The Human Highlight Film, Wilkins je član Kuće slavnih od 2006. godine.

Baron Davis

Većina ljubitelja košarke niti ne zna da je Davis prije dolaska u NBA ligu imao ozbiljnu ozljedu prednjih križnih ligamenata koljena nakon zakucavanja u utakmici NCAA turnira. No, ozljeda ga nije usporila i Charlotte Hornetsi ga uzimaju kao treći izbor drafta 1999. godine. Vrhunac karijere je doživio između 2002. i 2008. godine kada igrajući za New Orleans i Golden State u prosjeku zabija između 17 i 22 koša po utakmici, a 2002. i 2004. je izborio i nastup na All-Star utakmicama. Nažalost, 2012. je doživio svoje drugo puknuće prednjih križnih ligamenata u utakmici doigravanja protiv Miami Heata što je zbog težine ozljede i već nakupljenih godina značilo kraj karijere za Barona Davisa.

Jamal Crawford

Crawford je došao u NBA ligu 2000. godine te u svojoj prvoj godini nije bio naročito impresivan (4,6 poena po utakmici u 17,2 minute provedene na terenu). Taman kada je u drugoj sezoni počeo hvatati konce i biti koristan svojim Chicago Bullsima, pucaju mu prednji križni ligamenti nakon 23 odigrane utakmice. Zbog nedovoljnog vremena da zaista nauči kako se igra NBA košarka te težine ozljede koja barem neko vrijeme zahtjeva drukčiji pristup igri, sumnjalo se u mogućnost njegovog uspješnog povratka. Ipak, Jamal je prebrodio sve probleme i s vremenom se razvio u jednog od raznovrsnijih strijelaca lige, a ponajviše je poznat po svom crossoveru. Individualno najuspješnija sezona mu je bila 2007/08 kada je bilježio 20,6 poena i 5 asista u 80 odigranih utakmica.

Shaun Livingston

Iako nikada nije bio najbolji igrač svoje momčadi na NBA razini te do sada nije ostvario neke značajne uspjehe, Shaun zaslužuje biti na ovoj listi samo zbog činjenice da još uvijek može trčati nakon svega što je prošao. Livingston je izabran kao 4. izbor drafta 2004. godine od strane Clippersa. Njegova treća sezona u dresu Clippersa je počela solidno; u prve 54 utakmice sezone bilježi 9,3 poena, 5,1 asistenciju i 1,1 ukradenu loptu po susretu. No, tomu dolazi kraj zbog brutalne ozljede koljena i lateralnog loma lijeve noge uslijed nespretnog doskoka. Livingston je ozlijedio gotovo svaki dio koljena. Operiran mu je meniskus i svi ligamenti te je postojala vjerojatnost da će mu noga morati biti amputirana.

Na sreću, to se nije dogodilo, no Shaun je prošao mjesece rehabilitacije prije nego što je uopće mogao hodati. Shaun se vraća košarci u sezoni 2008/09, ali u sljedećih 5 godina mijenja čak 6 momčadi (Heat, Thunder, Wizards, Bobcats, Bucks i Cavaliers), a u srpnju ove godine potpisuje za Brooklyn Netse kao rezerva Deronu Williamsu i nadamo se da će se tamo zadržati te pronaći konstantnost. Čini se da je na dobrom putu jer prije nešto više od 10 dana u porazu protiv Trail Blazersa 108:98 zabio 23 poena, uz 2 skoka i 2 asistencije.

Amar’e Stoudemire

Amar’e je tijekom cijele karijere imao problema s ozljedama što je kulminiralo njegovim slabim i rijetkim nastupima u zadnje vrijeme. No razlog što je na ovoj listi je njegov povratak na parkete nakon dvije teške ozljede 2005., odnosno 2009. godine. Poslije svoje treće NBA sezone u kojoj je prosječno zabijao 26 poena uz 8,9 skokova, Stoudemire je imao kompliciranu operaciju koljena zbog problema s hrskavicom te je sljedeće sezone odigrao samo tri utakmice. No, Amar’e u sezonu 2006/07 ulazi zapet kao puška i nastupa u sve 82 utakmice regularnog dijela sezone prosječno zabijajući 20,4 poena uz 9,6 skokova. Sljedeće godine povisuje brojke u gotovo svim statističkim kategorijama uz odigranih 79 utakmica. No, u sezoni 2008/09 ozljeđuje oko u utakmici protiv Clippersa.

Nakon još jedne komplicirane operacije, Amar’e dočekuje sezonu 2009/10 potpuno oporavljen i s novim modnim dodatkom – naočalama. Ubacuje u prosjeku 23,1 koš uz 8,9 skokova te Steve Nash i on odvode Phoenix Sunse do finala Zapadne konferencije gdje će izgubiti od Lakersa 4 – 2. Vrhunski je odigrao sljedeću sezonu u New Yorku (25,3 koševa, 8,3 skokova), no nakon toga su ga ozljede sustigle te ne brojeći ovu sezonu, Amar’e u zadnje 2 godine ima samo 76 nastupa u dresu New York Knicksa.

Blake Griffin

Griffin je bio prvi izbor Clippersa na draftu održanom 2009. godine nakon prestižne karijere na sveučilištu Oklahoma – u svojoj drugoj godini je odnio svih 6 nacionalnih nagrada koje se dodjeljuju najboljim sveučilišnim igračima. Prije početka svoje prve NBA sezone Griffin je na posljednjoj pripremnoj utakmici slomio lijevo koljeno zbog čega je propustio čitavu sezonu 2009/10. Nakon tako teške ozljede i jedne cijele godine neigranja, visio je upitnik iznad Blakea i njegove igre.

Unatoč svemu, Griffin je sljedeće sezone odigrao sve 82 utakmice regularnog dijela sezone i u prosjeku je ubacivao 22,5 koševa, bilježio 12,1 skok i asistirao 3,8 puta čime je u potpunosti zaslužio nagradu rookieja godine – prvi jednoglasni pobjednik nakon Davida Robinsona 1990. godine. Griffin i dalje nastavlja s odličnim igrama u ligi te svojim zakucavanjima diže na noge gledatelje diljem SAD-a.

Chris Paul

Paul je odmah po dolasku u ligu pokazao kakva će igračina postati s prosjekom od 16,1 poena i 7,8 asistencija po susretu u svojoj prvoj sezoni. Iz godine u godinu je napredovao te su mu brojke rasle gotovo u svakoj statističkoj kategoriji – sve do 2010. godine. Iako je te godine došlo do pada, malo koji razigravač ne bi zaželio sebi prosjeke kakve je tada imao Paul; 18,7 koševa, 10,7 asistencija i 2,1 ukradene lopte, ali u samo 45 odigranih utakmica. Razlog tome je bila ozljeda lijevog koljena, tj. ruptura meniskusa zbog koje se morao podvrgnuti artroskopskoj operaciji. Koljena (pogotovo lijevo) su mu znala zadavati povremene probleme već duži niz godina prije operacije te se mogao čuti pokoji glas sumnje kakav će se točno Chris Paul vratiti. Povratak je slijedio nakon samo 2 mjeseca i do danas Paul ne pokazuje znakove stajanja.

David West

U ožujku 2011. su David Westu popucali prednji križni ligamenti u utakmici protiv Utah Jazza nakon zakucavanja, a da bi stvar bila gora još su ostale samo 22,3 sekunde do kraja utakmice. Prije ozljede je u prosjeku ubacivao 18,9 koševa i hvatao 7,6 lopti po susretu. Vrsta povrede i 31 godina na leđima su mnoge učinili skeptičnima po pitanju njegova povratka, no sljedeće sezone potpisuje s Indiana Pacersima te je po mnogima najzaslužniji za stvaranje pobjedničkog mentaliteta i čvrstine u igri Pacersa. Prošle sezone je prosječno bilježio 17,1 koš uz 7,7 skokova te je igrao veliku ulogu u ulasku Indiane u finale Istočne konferencije gdje ih je Miami Heat jedva pobijedio 4-3.

Ricky Rubio

Rubio je došao u Minnesotu 2011. godine, te je za Timberwolvese debitirao 16. prosinca iste godine u rasprodanom Target Centru, što se dogodilo prvi puta nakon sezone 2007/08. Na veliku žalost Rubija i Minnesotinih navijača, njegova prva NBA sezona je trajala samo 41 utakmicu. U utakmici protiv Lakersa u ožujku 2012. godine Rickyju su popucali prednji križni ligamenti i kolateralni ligament. Svoju rookie sezonu je završio s prosjekom od 10,6 koševa, 8,2 asistencije i 2,2 ukradene lopte. Na parket se vratio nakon punih 9 mjeseci, u prosincu 2012. godine. Svoju drugu sezonu Ricky završava s ubačenih 10,7 poena po susretu, 7,3 asistencije i 2,4 ukradene lopte. Španjolski razigravač se u potpunosti oporavio i nadamo se njegovim što boljim igrama u budućnosti.