Chris Paul je ovo ljeto mnogim ljudima morao priopćiti svoju odluku da napušta Los Angeles i da se namjerava pridružiti Jamesu Hardenu u Houston Rocketsima. Među onima kojima je to morao obznaniti su i njegova djeca. „Najsmješnije je bilo kada sam vijest priopćio svojoj četverogodišnjoj kćeri. Samo me pogledala i upitala da li i mama dolazi s nama. Nije joj uopće važno gdje idemo, već samo hoće li mama biti tamo.“
Paul je tako nakon šest godina provedenih u Clippersima odlučio potpisati za Rocketse. Međutim, izašao je u susret organizaciji Clippersa i omogućio im da obave sign-and-trade kako ga ne izgubili nizašto. U smjeru Los Angelesa su tako krenuli Sam Dekker, Patrick Beverley, Lou Williams, DeAndre Liggins, Darrun Hilliard, Montrezl Harrell, Kyle Wiltjer i top 3 zaštićeni izbor drafta 2018. godine.
U razgovoru za portal theundefeated.com 32-godišnji Paul se osvrnuo na razloge svog rastanka s Clippersima, progovorio o oproštaju sa suigračima i prijateljima u Los Angelesu i podijelio svoje misli o mogućnostima momčadi Rocketsa.
Marc J. Spears: Kako je tekao proces donošenja odluke o prelasku u Rocketse?
Chris Paul: Kao prvo, obožavam Clipperse i cijelu organizaciju. Vlasnik Steve Ballmer je bio nevjerojatan. Povezanost koju sam ostvario s njim tijekom proteklih nekoliko godina je nešto trajno. Zahvalan sam i blagoslovljen. Napuštam Los Angeles s ničim osim osjećajem ljubavi.
MS: Zašto si onda napustio Clipperse?
CP: Zadnjih šest godina smo imali vrlo dobrih trenutaka, no imao sam osjećaj da je dobro vrijeme za promjenu ne samo za mene, već i za cijelu momčad. Svi su govorili kako nemamo dovoljno kvalitete za preskočiti zadnju prepreku te kako ne možemo do finala. Zato sam osjetio da je vrijeme za promjenu.
MS: Da li smatraš da si promijenio organizaciju Clippersa nabolje? Smatraš li da će ti umiroviti dres?
CP: To je stvar organizacije i njihovih namjera i osjećaja u vezi sa mnom. Ovdje sam imao priliku napredovati. Pomalo je nestvarno razmišljati o svim trenucima koje smo proživjeli ovdje, a imali smo ih zaista mnogo dobrih.
MS: Jesi li se čuo sa svojim sada bivšim suigračima, DeAndreom Jordanom i Blakeom Griffinom, u vezi svoje odluke?
CP: Naravno. Javio sam se DeAndreu i Blakeu, ali i nekim drugima poput Jamala Crafworda. Jedan od ljudi kojima sam se javio je i Billy Crystal, veliki navijač Clippersa. Postoje razni ljudi koji su me podupirali svake večeri. Joe i Sharon Hernandez. Čovjek po imenu Steve Soboroff koji sjedi pokraj parketa. Također navijači u odjeljku 114. Napravili su tetovaže prije par godina na kojima piše 114. Htio sam im se zahvaliti na prošlih šest godina i napomenuti kako njihova ljubaznost i dobrota nije prošla nezamijećeno.
MS: Kako si obznanio treneru i predsjedniku Clippersa, Docu Riversu, da želiš biti razmijenjen u Rocketse?
CP: Susreli smo se, razgovarali te se obojica složili da je vrijeme za promjenu.
MS: Da li si bio iznenađen što su i Clippersi željeli promjenu?
CP: Iznenađen? Ne bih rekao. Obje momčadi su uspjele dobiti nešto iz te razmjene.
MS: Jesi li odlukom o razmjeni htio pomoći Clippersima da ipak dobiju nešto zauzvrat?
CP: Apsolutno. Organizacija me tretirala odlično. Moj odnos s Ballmerom je bio nevjerojatan. Nema rasprave o tome da sam im se htio bar nekako odužiti.
MS: Što možeš reći o svojem odnosu s trenerom Riversom?
CP: Doc je odličan trener od kojeg sam puno naučio u posljednje četiri godine. Uvijek se prisjetim svog trenera sa sveučilišta Wake Forest, Skipa Prossera, koji je imao puno frazi koje je koristio poput: „Nikada ne odgađaj zahvalnost,“ ili „Ako ne možeš stići na vrijeme, urani.“
Tako postoje i stvari koje je Doc govorio posljednje četiri godine, a koje redovito koristim u radu s mladim igračima. Zahvalan sam mu na zadnje četiri godine. Ali ne radi se tu samo o Docu. I pomoćni trener Armond Hill je netko s kim sam se zbližio. Kondicijski trener, Jasen Powell, mi je postao poput člana obitelji. Nedostajat će mi svi ti ljudi i suigrači.
MS: Rivers je nedavno izjavio da te, iako se niste slagali oko svega, uvijek poštivao. Što misliš o tome?
CP: Apsolutno, takvi odnosi su normalni. Pa takav je i moj odnos s vlastitim bratom. Ne možete se slagati baš oko svega. No isto tako sam uvijek gajio poštovanje prema Docu.
MS: Što će ti najviše nedostajati nakon kraja Lob Cityja?
CP: Nekako mi je nestvarno gledati naše snimke od prije šest godina. Nitko nije mogao ni zamisliti da ćemo imati ovakvu budućnost. Nedostajat će mi svi momci. Kada ste toliko dugo zajedno, postanete više od suigrača.
MS: Jesi li nakon izgubljene odlučujuće sedme utakmice protiv Utah Jazza u prvoj rundi doigravanja odšetao s terena znajući da si odigrao zadnju utakmicu za Clipperse?
CP: Ne. Znao sam da smo izgubili sedmu utakmicu. O ovome još nisam razmišljao. Ne funkcioniram tako. Živim u trenutku. Tada sam pokušavao shvatiti zašto smo izgubili i što sam mogao napraviti drugačije. Nisam znao da mi je to zadnji trenutak u dresu Clippersa.
MS: Je li istina da ste ti i Austin Rivers imali dobar telefonski razgovor nakon što si odlučio biti razmijenjen u Rocketse? (Novinar SportsCentera Michael Eaves je izvijestio da su Paul i drugi članovi momčadi zamjerali Docu što previše tetoši i popušta sinu.)
CP: Kao što sam nazvao Blakea i ostale, tako sam nazvao i Austina. Zaželio sam sreću. Taj izvještaj nije istinit. Austin je odrastao i napreduje kao igrač. Čuo sam za taj izvještaj, no nije se uopće vrijedno osvrtati na njega.
MS: Kakav su utjecaj na tvoju odluku imali James Harden i tvoji bivši suigrači iz New Orleansa, Trevor Ariza i Bobby Brown?
CP: Imali su određenu ulogu. Očito je tu važan odnos s Bobbyjem i Trevorom. U jednoj sezoni u New Orleansu smo Trevor i ja postali vrlo bliski. Ali odluka je i košarkaške prirode naravno.
MS: Kakav je James imao utjecaj na tvoju odluku?
CP: Njegova uzbuđenost oko mogućnosti da mu se pridružim je odigrala veliku ulogu. To mi je pokazalo koliko je nesebičan te kako razmišlja samo o pobjeđivanju. Normalno da smo razgovarali o tome kako je imao odličnu sezonu i sve, no na kraju krajeva – on samo želi osvojiti naslov, to mu je jedini cilj.
MS: Kako ćete izgledati na terenu? Kako će dva All-Star igrača koji su odlični s loptom u rukama uspjeti funkcionirati skupa?
CP: Ne znam, jednostavno hoćemo. Pronaći ćemo način.
MS: San Antonio Spursi su navodno bili visoko na tvojoj listi momčadi. Što možeš reći o svojem interesu za Spurse?
CP: Uopće ne znam što reći. Spursi su Spursi.
MS: Što misliš koliko daleko može ekipa Rocketsa?
CP: To u potpunosti ovisi o nama. Uzbuđen sam oko svog dolaska i integriranja u momčad i grad općenito. Ovo je za mene uzbudljivo vrijeme.
MS: Igrao si važnu ulogu u mentorstvu i financiranju organizacije Brotherhood Crusade, koja pomaže Afroamerikancima u Los Angelesu već 50 godina. Donirao si kompjutere i opremio informatičku sobu putem svoje dobrotvorne organizacije. Također si dobio i njihovu nagradu 2016. godine. Kada posjetiš tu djecu prije odlaska, što ćeš im reći?
CP: To će biti teško, čovječe. Kada dolazi do ovakve promjene… Ja zapravo nisam osoba koja voli promjene. U potpunosti sam posvećen svojoj obitelji. Tek kada donesete odluke poput ove, shvatite da ne utječe samo na vas i vašu obitelj, već i na sve ljude s kojima ste se zbližili, kao i na djecu iz ove udruge. Lako je to objasniti odraslima koji razumiju kako poslovni svijet funkcionira. No djeca su drugo. Za mene će biti važno objasniti im da moja potpora i ljubav koju osjećam prema njima, unatoč promjeni mog radnog mjesta, neće nestati.
MS: Što ti ta djeca znače?
CP: Stalno im govorim kako uživam provoditi vrijeme s njima, slušati njihove priče i razgovarati s njima o životu. Jedna od najvažnijih stvari s djecom je iskrenost koju vam pružaju. Njihove izjave nisu „filtrirane“. Kada bih ih posjetio nakon loše utakmice, dali bi mi do znanja da sam loše odigrao. Kada smo im pokazali novu informatičku učionicu, odmah su otišli na internet i YouTube i pokazivali mi neke neugodne trenutke iz moje karijere, čak i neke potpune promašaje obruča. To je neiskvarenost i iskrenost koju cijenim kod djece.
MS: Kako bi opisao vrijeme provedeno u Los Angelesu?
CP: Los Angeles će mi užasno nedostajati. Nakon Sjeverne Caroline je ovo postao dom za mene i moju obitelj. Moja djeca su praktički ovdje od rođenja. Nedostajat će mi cijela zajednica, susjedstvo, prijatelji, ali i navijači Clippersa koji su bili dobri ne samo prema meni, nego i prema mojoj obitelji. Ovaj grad je praktički sve što moja djeca poznaju. Moj sin ima osam godina, a od toga je ovdje šest. Zaista smo upoznali mnoge ljude koji su postali dio našeg uskog kruga prijatelja i obitelji.
MS: Što znaš o Houstonu i kakvi su tvoji planovi izvan parketa?
CP: Najprije moram pronaći mjesto za život. Sve se odigralo dosta brzo. Jako sam uzbuđen i moram priznati da ne znam puno o Houstonu, no veselim se istraživanju. Očito sam igrao protiv Rocketsa puno puta, no nikada nisam proveo značajnije vrijeme tamo.
U tom će mi procesu puno pomoći moja žena. Ona je moj kamen oslonac koji me razumije i koji zna koliko volim ovu igru i koliko sam kompetitivan. Za mene je sve podređeno prilici da osvojim naslov prvaka. Nisam izgrađen za poraze. Neću se zadovoljiti ničime osim pobjedom. I ona to zna.
Kada se sve počelo zahuktavati i kada smo razmišljali o djeci i školama rekla mi je: „Gdjegod ideš, samo im obznani da s tobom dolazi još troje.“ Riječi to ne mogu opisati. Imam priliku izaći na parket i biti najbolji igrač što mogu jer znam da je sve ostalo u mojem životu zbrinuto. Zahvalan sam joj na tome jer su ovakve odluke teške i puno znači imati takvu osobu uz sebe.
MS: Jesi li dobio kakve pozive ili poruke od drugih NBA igrača nakon što si izabrao Houston?
CP: LeBron James, Carmelo Anthony i Dwyane Wade su mi se javili i obznanili mi koliko su sretni zbog mene. Javili su mi se i momci poput Rudy Gaya i Jarretta Jacka. Puno sam razgovarao i s DeAndreom što mi puno znači jer je on iz Houstona.
MS: Što možeš reći o mogućnosti da ti Carmelo postane suigrač ako se ostvari razmjena s New York Knicksima?
CP: Čovječe, samo sjedi i gledaj.