Iako je iz Bostona otišao još davne 1997. godine, Dino Rađa još uvijek rado posjeti grad koji mu je omogućio da svoj talent pokaže i na NBA parketima. Tako je Rađa nedavno odlučio ponovno doći u svoj američki dom, zajedno sa ženom i sinovima, te je usput svratio i do svoga bivšega kluba i dao intervju za Celtics.com.
Dino, kako to da ste ti i tvoja obitelj došli u Boston?
Sviđa mi se ovdje. Zadnji put sam ovdje bio prije dvije godine kada sam došao gledati Patriotse u Detroitu. Svaki put kada dođem ovdje ne mogu sakriti osmijeh s lica. Proveo sam odlične četiri godine ovdje i upoznao puno prijatelja s kojima sam još uvijek u kontaktu. Puno trenutaka mi dovede suze na oči kada ih se sjetim jer ovdje sam stvarno uživao i bio prihvaćen. Ljudi me još uvijek prepoznaju na ulici, na aerodromu, u hotelu. Jednostavno volim doći ovdje.
Prošlo je gotovo 20 godina otkako ste zadnji put igrali za Celticse, no pratite li još uvijek momčad?
Naravno! Svako jutro kad se probudim, prvo što napravim je otvorim ESPN i pogledam što su Celticsi napravili, što su Bruinsi napravili, što su napravili Patriotsi i Red Soxi. Radim to automatski svaki dan. Ne mogu vam reći koliko noći sam ostao budan da bih pogledao utakmice na internetu. Proveo sam puno neprospavanih noći, pogotovo kada su momčadi bile u igri za naslov.
Većinu svoje karijere proveo si u Europi, ali kako si profitirao od četiri godine igranja u Bostonu?
Puno mi je pomoglo. Kao prvo, dosta sam sazrio ovdje i to mi je bilo divno iskustvo. Također, igrao sam među najboljima i protiv najboljih, nevjerojatno je koliko sam unaprijedio svoju igru ovdje. Uživao sam igrati u starom Boston Gardenu, kada ideš tamo to je kao da posjećuješ najpoznatiji muzej svijeta. Kao u Parizu kada ideš vidjeti Mona Lisu, ovdje ideš vidjeti Boston Garden. Dođeš i vidiš sve te bannere, stari parket, dvoranu bez klime, ružne svlačionice i sve. Sve je to povijest, a ja sam bio dio te povijesti i zahvalan sam na tome.
Dobro si okusio NBA talent ljeto prije nego što si došao u Boston, kada si igrao protiv Dream Teama za zlato u Barceloni. Kako je bilo igrati protiv igrača kao što su Michael Jordan, Magic Johnson i Larry Bird, i to protiv svih istovremeno?
Bilo je divno, pogotovo zato što smo bili nova država. Tek smo se rodili, nitko nije znao tko smo. Kad god nekome kažem da sam iz Hrvatske, nitko ne zna gdje je to. Pa, tu utakmicu je gledalo gotovo milijardu ljudi, gledali su nas kako postižemo izniman uspjeh. Mislim, uz dužno poštovanje ostalim ekipama SAD-a, to je ipak jedini Dream Team ikad.
Celticsi su nedavno izabrali centra iz tvog rodnog grada Splita. Znaš li nešto o Anti Žižiću, našem picku prve runde?
Da, on je stvarno kvalitetan igrač. Mlad je, ali ima dobre poteze. On je jedan od onih koji nikada ne staju, za njega nema minute predaha. Uvijek je aktivan, uvijek je na lopti. Možda ne uhvati svaku kad ide na skok, ali uvijek je tamo. Jako dobro trči za svoju visinu, može dodati, može igrati leđima prema košu, ali i šutirati izbliza. Možda je još jako mlad i sirov, ali postoji puno područja koja može popraviti, ima talenta. Radim u nacionalnom Savezu tako da ću često biti s njim u budućnosti i dobro ga promatrati. Ali prema onome što sam do sada vidio, mogao bi postati stvarno jako dobar igrač.
Vezano za narednu sezonu, kako vam se sviđa smjer u kojem Celticse vodi Brad Stevens?
On je definitivno vrhunski trener. Napravio je nevjerojatan posao s momčadi kada ih je većina otpisala, a i ovo ljeto su napravili dobre poteze. Mislim da će biti jako kompetitivni, a nikad ne znaš što se sve može dogoditi u doigravanju. Tko je mislio da će Cleveland pobijediti Golden State kada je gubio 3-1? Ono što vam hoću reći je: sve je moguće.