Thursday, March 28, 2024

ZADNJE OBJAVE

Intervju: Dwight Howard

Ispadanjem od Golden State Warriorsa u prvom krugu ovogodišnjeg doigravanja je završena sezona Houstona Rocketsa, a time i njihovog startnog centra, Dwighta Howarda. Popularni Superman je u prvom dijelu svoje karijere bio dominantan igrač, no u drugoj polovici je njegov ugled znatno opao. Sada, nakon što je završio svoju dvanaestu profesionalnu sezonu, Howard ima priliku okrenuti novu stranicu u karijeri, a i u životu. Naime, prvog srpnja ove godine istječe posljednja garantirana godina njegovog tekućeg ugovora s teksaškom franšizom, a nakon toga ima pravo na jednogodišnje produženje u vrijednosti od 23,2 milijuna američkih dolara. Kako stvari stoje, produženje se najvjerojatnije neće ostvariti.

NBACro.com vam u cijelosti donosi Howardov intervju s novinarkom ESPN-a, u kojem je govorio o svojoj prošlosti i budućnosti u Houstonu, o kontroverznom odlasku iz Orlanda i mnogočemu drugom.

Jackie MacMullan: Većina ljudi smatra da nećeš iskoristiti pravo na jednogodišnje produženje ugovora s Rocketsima. Da li zaista naginješ toj odluci?

Dwight Howard: Da budem iskren, razgovarao sam s bliskim prijateljima o tome što će se dogoditi ako napustim Houston. Ali još uvijek nisam izričito rekao hoću li produžiti ugovor ili ne. Ni momčad, a ni ja osobno, nismo imali sezonu kakvu smo priželjkivali i to me je uznemirilo. Odlučio sam da ću se zatvoriti u teretanu i dovesti moje tijelo u najbolje moguće stanje, a onda, kada završi doigravanje, razmotriti sve opcije.

Iako se možda čini ludim ili nevjerojatnim da ne razmišljam o tome, kada zaista počnem razmišljati, misli mi lete na sve strane. Ne treba mi takav pritisak. Moj agent, Perry Rogers, je pametan. Radi ovaj posao već godinama. Neka se on brine o momčadima i ugovorima.

JM: Spomenuo si kako ova sezona nije protekla kako ste priželjkivali. Također si priznao kako si tijekom sezone nekoliko puta bio „nezainteresiran“. Što je bilo razlog tomu?

DH: Iza scene su se događale stvari koje su me povrijedile. Počeo sam razmišljati kako ovo nije ono što sam očekivao prilikom dolaska.

JM: Na što točno misliš?

DH: Smatrao sam da je moja uloga smanjena. Otišao sam kod generalnog menadžera Daryla Moreyja i rekao mu da želim biti više uključen. Odgovorio mi je da oni to ne žele. Pitao sam: „Zašto ne? Zbog čega sam ovdje?“ Šokiralo me je da sam to saznao od njega, a ne od trenera. Potom sam mu rekao: „Uz dužno poštovanje, vi nikada niste igrali ovu igru. Ja sam u ligi dugo vremena i znam što je potrebno da biste bili učinkoviti.“

JM: Tvoja nezainteresiranost se nije svidjela nekima od tvojih suigrača. Da li žališ zbog načina na koji si se ponio?

DH: Prijatelji su mi govorili da, iako ne šutiram mnogo, postoji mnogo drugih stvari koje mogu kontrolirati dok sam na parketu. Bili su upravu. Dopustio sam da me iznervira to što nisam dobivao loptu. To je moja krivica.

Kada ste visoki igrač koji je godinama bio središnji dio momčadi i koji je još mlad, kada sprintate cijelom duljinom parketa kako biste došli u poziciju i potom ne dobijete loptu, to vas snuždi. Iscrpi vam svu energiju. Vodio sam duge razgovore s bliskim ljudima i uvijek su mi govorili da prestanem to raditi, da zbog toga izgledam loše. Poslušao sam ih.

JM: Kakve promjene si napravio?

DH: Posljednjih nekoliko tjedana sezone sam uz sebe imao Clifforda Rayja, bivšeg NBA centra, kao savjetnika. Rekao mi je da nikada ne mogu znati što će se dogoditi, ali da moram naporno raditi, da moram rasti i biti spreman. Želio je da se dovedem u još bolju kondiciju. Govorio mi je da, ako već ne dobivam loptu dovoljno, ganjam svaki napadački skok i da istrčim svaku kontru. On mi je bio velika inspiracija.

Preko njega sam stupio u kontakt s bivšim centrom Celticsa, Robertom Parishem. Robert mi je rekao da ne dozvolim da drugi ljudi utječu na moje igre, te da moram biti mentalno jači da bih se nosio s takvim situacijama. Njih dvojica su mi pokazali da se moram fokusirati na mentalni aspekt svoje igre.

JM: Kakav je tvoj odnos s Jamesom Hardenom?

DH: Nisam ga poznavao kao osobu sve dok nisam došao u Houston. Ono što me je kod njega impresioniralo je bio način na koji je napadao obruč dok je bio u Oklahoma Cityju. Bio je ljepilo te momčadi – napadao je, razigravao, zakucavao. Pomišljao sam kako bi mogao postati nešto posebno. Kada sam postao slobodan igrač, gledao sam njegove snimke na YouTubeu satima. Zamišljao sam nas dvojicu kao mini verziju Shaquillea O’Neala i Kobeja Bryanta. Mislio sam kako bi ovo mogao biti početak novog života za obojicu. Imali smo nekih dobrih perioda zajedno. Prošle godine smo došli do finala konferencije.

JM: Kako je ekipa nizala slabije rezultate, tako se narušavao i odnos između vas dvojice. Što se dogodilo?

DH: Ne znam. I sam bih to volio saznati. Cijelo vrijeme pokušavam shvatiti što je pošlo po zlu ove sezone. Ponekad dopustite da stvari izvana poremete unutarnji krug koji imate i mislim da se upravo to nama dogodilo.

JM: Očito je da si bio nesretan ove sezone u Houstonu. Možeš li se vratiti tamo?

DH: To je dobro pitanje. Nikad ne znate što će se dogoditi. Još uvijek nisam spreman otpisati ijednu opciju. Međutim, bez obzira na situaciju, moram ostati vjeran sebi, na parketu i izvan njega. Ne smijem se otuđiti tako što ću dopustiti da me izjedu frustracije. Stvari kroz koje sam prolazio u posljednjih par sezona su me naučile mnogočemu o samome sebi. Zbog tih stvari sam postao jači. Moglo bi se reći da sam pritisnuo reset.

JM: Što si naučio?

DH: Odsad svoje odluke više neću zasnivati na emocijama. Prije sam dopuštao da me obuzmu emocije.

JM: Često se za tebe kaže da si osjetljiv. Koliko utječe na tebe ono što drugi govore o tebi?

DH: Neke stvari mi smetaju, kao, na primjer, kada me ljudi nazivaju „rakom“. Znam da nisam takva osoba. Želim da moja ekipa bude kompaktna. Trudim se da očuvam zajedništvo. Kada sam s Orlandom došao u Finale 2009. godine, imali smo tako dobru kemiju. Stalno smo bili zajedno. Kada sam 2012. došao u Lakerse, rekli su mi da kemija nije bitna, da je potrebno samo znati igrati košarku zajedno. Bio sam zbunjen. Nisam znao koje od to dvoje je točno.

JM: Kobe je rekao kako nije siguran da ti je pobjeđivanje na prvom mjestu. Zašto je to rekao?

DH: Htio sam se uklopiti s Kobejem. Mislim da smo jednostavno bili na različitim točkama u našim karijerama. Kada sam tek došao u Los Angeles, ljudi su me upozoravali da Kobe i dalje želi biti zvijezda. Odgovorio sam da je to uredu. Istu stvar sam rekao i za Stevea Nasha. Želio sam učiti od njih, a ne zasjeniti ih.

JM: Kobe je također sumnjao u tvoju žilavost jer nisi htio igrati unatoč ozljedi ramena.

DH: Vršio je pritisak na mene. Govorio je da momčad nema vremena za Dwightove ozljede. Novinari su me pitali da li sam razgovarao s njim o svojim ozljedama, a ja sam im odgovarao kako nisam znao da se trebam konzultirati sa suigračima u vezi svoga zdravlja. Kad sam tek stigao tamo, rekao sam mu da moramo ostaviti naša ega po strani i igrati zajedno ako želimo pobjeđivati. Želio sam igrati s njim, ali ne znam je li on želio sa mnom. Ne znam je li smatrao da sam „ubojica“ poput njega.

JM: Mogao si potpisati novi ugovor i ostati s Lakersima. Zašto nisi?

DH: Jednostavno sam se osjećao kao da nismo tim. Želio sam imati tim. Tijekom sezone su se dogodile neke stvari zbog kojih sam pomislio da sam višak, da nisam dio ekipe. Poput ovog s Kobejem i mojim ramenom. Ljudi su govorili: „Dwight je tako snažan, on je kao Superman! Trebao bi igrati.“ Ligamenti su mi bili strgani. Trebao sam ići na operaciju, ali nisam. Vratio sam se u igru.

Nikada neću zaboraviti utakmicu protiv Celticsa u Bostonu, sedmoga veljače 2013. godine. Neko vrijeme prije toga nisam trenirao, jedino što sam radio je bilo trčanje na traci. Međutim, u Bostonu sam igrao. Razvalili su nas. Trener Mike D’Antoni me i dalje držao u igri iako smo gubili s 30 razlike. Nakon utakmice, pošao sam prema svlačionici kad me jedan navijač Lakersa pogodio u glavu svojim dresom. Moje ime je pisalo na dresu. Taj trenutak neću zaboraviti do kraja života.

JM: Lakersi su te godine bili veliko razočaranje ali te je uprava kluba željela zadržati?

DH: Da, željeli su. Imao sam pristojnu sezonu, dobre statistike. Mitch Kupchak i Jeanie Buss su željeli da ostanem, ali ja sam smatrao da ne odgovaram toj momčadi. Kad su otpustili Mikea Browna nakon samo pet utakmica, pitali su me za kojeg bi trenera želio igrati. Rekao sam da je to Phil Jackson, a oni su odgovorili da to nije moguće i doveli su D’Antonija. Pomislio sam da nije bitno što ja kažem.

To je bila jedna stvar, a druga je vezana za moje izbacivanje u zadnjoj utakmici sezone. Kobe je tada već bio van parketa zbog povrede Ahilove tetive. Dok sam išao prema svlačionici, on je naišao iz suprotnog smjera. Ljudi su u tome odmah našli neku simboliku. Kao, iako ja napuštam utakmicu, on je još uvijek tu.

Nas dvojica se nikad nismo svađali. Ali mi je smetalo kad bih čuo da ljudi govore da „bježim od reflektora“. Znao sam što znači igrati za Lakerse i nije me bilo strah toga. Ali, budući da sam bio slobodan igrač, razmišljao sam o Houstonu jer su oni tada imali Hardena, Chandlera Parsonsa i Jeremyja Lina. Smatrao sam da je to bolja situacija za mene.

JM: Tvoja epizoda u Orlandu je završila loše. Postoji video snimak iz travnja 2012. godine u kojem Stan Van Gundy tijekom šuterskog treninga govori novinarima kako ti želiš da mu uprava da otkaz, a potom dolaziš ti i grliš ga, na što se on samo okrene i ode. To je sigurno jedan od najneugodnijih trenutaka u povijesti NBA lige. Što se tamo događalo?

DH: Većina toga što se tamo dogodilo je prikazano na pogrešan način. Ljudi kažu da sam čuo što je govorio toga dana kada sam mu prišao i zagrlio ga, a zapravo nisam imao pojma. Sjećam se kao da je bilo jučer. Osjetio sam da mi se život promijenio toga dana.

JM: Na koji način?

DH: Toga dana su ljudi odlučili da sam ja negativac. Mislim da nisu bili svjesni što se ustvari zbilo.

JM: Jesi li tražio od uprave da otpuste Van Gundyja?

DH: Prije svega toga, prije nego što se dogodio onaj štrajk iz 2011. godine, imao sam razgovor s vlasnikom kluba, Richom DeVosom. Osigurali su mi privatan let za Michigan klupskim avionom. Govorio sam mu kako se naša momčad može razvijati. Kad sam tek došao u Orlando, on nam je dao nadimak Orlando Tragic koji sam ja mrzio. Predlagao sam mu da stavimo slike naših igrača na pakovanja žitarica ili vitamina, kako bi nas ljudi upoznali. Kako je razgovor tekao, dotakli smo se i situacije u samoj momčadi.

JM: Što si rekao o Stanu na tom sastanku?

DH: Rekao sam Richu istinu. Rekao sam mu da volim Stana i da mislim da je odradio odličan posao ali da je izgubio autoritet u svlačionici. Nisam mu zaprijetio odlaskom ako ne otpusti Stana niti išta slično. Nije to bilo ništa osobno i Stan to zna. Jednostavno je tijekom godina izgubio povjerenje nekolicine igrača.

JM: Koliko vremena je prošlo od tvog sastanka s DeVosom do Van Gundyjeve izjave u kojoj kaže da ga se želiš riješiti?

DH: Prošlo je nekoliko mjeseci. Razgovor se dogodio u lipnju, netom prije štrajka.

JM: Kada se osvrneš, postoji li nešto bi promijenio u načinu na koji se postavio tada?

DH: Nisam trebao prići Stanu na onom treningu. Samo sam htio pokazati ljudima da poštujem svog trenera i sve ono kroz što smo zajedno prošli. Izvlačili smo najbolje jedan iz drugoga. Kada bih nešto radio pogrešno, on bi mi prišao i rekao da mogu bolje blokirati ili skakati. Učinio me boljim igračem.

JM: Zašto si onda odlučio da želiš biti razmijenjen?

DH: U prosincu, odmah nakon što je završio štrajk, otišao sam do generalnog menadžera Otisa Smitha. Prije toga sam nazvao Jameera Nelsona i rekao mu da ću zatražiti trade. Rekao sam mu da to nema veze s njim, sa Stanom ili nekim trećim. Jednostavno sam želio drugačiju atmosferu jer sam se u Orlandu previše „raskomotio“. Želio sam se razvijati.

JM: Kakva je bila reakcija Otisa Smitha i momčadi?

DH: Isprva su bili dobri prema meni. Rekao sam im da se dvoumim između tri momčadi – Brooklyna, Dallasa i Lakersa. Prvog dana trening kampa, pozvali su me da dođem u ured i rekli mi da je dogovorena razmjena s Netsima. Otišao sam do suigrača da im saopćim da odlazim, ali i da im kažem koliko su mi dragi.

Sutradan, Smith mi je rekao da od razmjene nema ništa. Željeli su čekati da prođe neko vrijeme. Rekao sam: „Jučer ste mi rekli da idem, a sad ste se predomislili?“ Idućih četiri-pet mjeseci je stalno bilo tako – čas sam išao, čas ostajao. Sve dok Stanu nije dozlogrdilo onog dana.

JM: Kad bi se mogao vratiti u to vrijeme, bi li ostao u Orlandu?

DH: Bilo mi je dobro u Orlandu. Sviđao mi se grad, ali jednostavno sam osjećao da pobjede nisu bile prioritet toj momčadi. Ja sam strašno želio pobjeđivati. Ljudi mi spočitavaju da sam se bavio svime, da sam snimao filmove i sl. Kao da nisam volio košarku ili tako nešto. Ali ja volim tu igru, to je moja strast. Međutim, uvijek sam smatrao da ću, ako se fokusiram isključivo na jednu stvar i ne otvorim sebi neka druga vrata, propustiti priliku za bavljenje drugim stvarima kada jednoga dana završim s košarkom.

JM: Upravu si. Ljudi misle da ti nije stalo do košarke.

DH: Da mi nije stalo, ne bih trenirao u svibnju iako je sezona tek završila, kao što to sada radim. Ne mogu se natjerati da gledam utakmice Finala, jer kad vidim da je tamo neko drugi, dođe mi da plačem. Ja želim biti tamo.

JM: Još jedna kritika koja ti se često upućuje je da nikad nisi razvio igru van reketa. Zašto nisi?

DH: Nekada sam šutirao po tisuću šuteva dnevno. Dok sam još bio u Magicu, nazvao sam Kobeja da ga pitam za savjet i on mi je rekao da šutiram tisuću puta svaki dan. Stalno sam vježbao te šuteve, no, tijekom utakmice sam se bojao oprobati jer sam se brinuo da ću promašiti. Mrzim praviti greške, mrzim neuspjehe. Prije neki dan sam pričao s WNBA zvijezdom Tinom Thompson i kada sam joj spomenuo svoj strah od promašivanja, rekla mi je da svi promašuju, da se svima to događa. Ali ja želim biti savršen.

JM: Hoćeš reći da ne šutiraš s distance jer se bojiš da ćeš promašiti?

DH: Ne volim kad zabrljam stvari. Nisam htio da, kada upalim televizor, vidim kako govore da sam neozbiljan, da šutiram s distance jer mi nije stalo do pobjeđivanja. Imam taj konflikt u svojoj glavi ali radim na tome da ga razriješim. U Houstonu sam imao sportskog psihologa s kojim sam se savjetovao, a također imam jednog i u Minnesoti. Ako duhovni i mentalni aspekti moje igre budu posloženi kako treba, fizički dio će doći na svoje.

JM: Koliko misliš da vrijediš? Da li misliš da još uvijek zaslužuješ maksimalni ugovor?

DH: Ovo mi je posljednja prilika za jedan veliki ugovor. Ako me momčad koristi na pravi način, mogu donijeti puno toga jednoj franšizi i jednom gradu. Znam koliko sam vrijedan i ovo ljeto ću naporno raditi da pokažem to i svima ostalima.

JM: Tvoj bivši trener Kevin McHale je rekao da više nisi isti igrač kao prije zbog problema s leđima i kukovima. Kaže kako više nisi toliko učinkovit na niskom postu. (U minuloj sezoni, Howard je realizirao 47% šuteva iz posta, što je najlošiji rezultat u njegovoj karijeri.)

DH: Ne slažem se s time. Ja zapravo nemam probleme se leđima. Imao sam ih ali sam išao na operaciju i sada je sve uredu. Dobro sam. Zdrav sam.

JM: Čula sam da trenutno radiš s Michaelom Clarkom iz štaba Phoenix Sunsa, guruom koji je pomogao Shaqu. Kako to napreduje?

DH: Jako sam uzbuđen što radim s njim. Rekao sam mu da želim da me „ubije“, da radi što god je potrebno. Sve što se u prošlosti dogodilo me je dovelo do ovog trenutka. Ovo će me ili slomiti ili učiniti da ponovo zasjam. Ustvari, rekao bih da sam već bio slomljen, jer se moram ispočetka dokazivati. Ovo je moj novi početak.

Latest Posts

NE PROPUSTITE