Trostruki NBA prvak s Miami Heatom, Dwyane Wade nedavno je na ESPN-ovoj rank listi najboljih košarkaša svih vremena postavljen na 27. mjesto iako je na istoj stranici zasluzio 4. mjesto na rank listi najboljih bek šutera svih vremena. To je možda jedan od najkontroverznijih odabira jer su neki mnogo mlađi igrači izostali s liste, ali se očekuje njihovo pojavljivanje u top 20 igrača, no kada pitate 34-godišnjeg Wadea što on misli o toj listi dobit će te skroman odgovor: “Nikada nisam mislio da ću uopće biti u top 100”.
Na takvo i još nekolicinu pitanja o svojoj bogatoj karijeri odgovorio je u ovom intervjuu.
Scoop Jackson: Znam da vi ne volite imenima dodjeljivati brojeve, ali za koga bi vi rekli da je najbolji igrač svih vremena?
Dwyane Wade: Pa odmah na prvu ja bih vam rekao da je za mene to Michael Jordan, ne zato što cijeli svijet tako misli ili zato što sam odrastao u njegovoj košarkaškoj eri, nego zato što je njegov način igre neizmjerno promijenio košarku i još mu ne možemo naći ravnog. On je definitivno broj 1.
Ali tu za mene postaje škakljivo znate. Većina mog poznavanja košarkaške povijesti počinje u eri Jordana. Puno toga se dogodilo i prije toga — Larry Bird, Magic Johnson pogledajte njih, ja znam što su oni činili i vidio sam malen dio njihovih igri, ali nisam to zapravo proživio. Igrači kao Bill Russell, Wilt Chamberlain također. Tako da je meni teško kao igraču navesti igrače koji su najbolji kada zapravo to određujemo gledajući samo u njihove highlightse, statistiku i mišljenja raznih ljudi.
Dok sam odrastao uz ime Jordana pojavila su se i imena kao Allen Iverson, Kobe Bryant, Tracy Mcgrady i takvi momci. I nekako kada se priča o ovoj temi uvijek naginjemo prema igračima koje smo mi sami gledali.
SJ: Misliš li da se i tvoje ime može spomenuti u takvim diskusijama?
DW: Pa znaš… da. No, ovisi o kojim diskusijama, to ne znam. Mislim li da pripadam uz bok Jordanu? Hell no! Možda kada budem gotov s karijerom i napravim osvrt na nju kao cjelinu, ali sada ne mogu reći da pripadam u diskusijama uz bok Michaelu Jordanu, Magicu Johnsonu i takvim igračima. No, igrači uz koje sam odrastao, sazrijevao kao košarkaš i koje poštujem poput Iversona, McGradyja i ostalih igrača tog kalibra? Da, u takvim diskusijama se definitivno mogu vidjeti.
SJ: Slažete li se s mišljenjem nekih ljudi, da ste imali više sreće sa zdravljem imali bi šansu biti bok uz bok s Michaelom Jordanom?
DW: Na to mogu reći samo ovo: prije mene nitko moje veličine nije radio ono što sam ja bio u stanju raditi u košarci. Iverson možda jer je bio manji i vrhunski scorer, ali ako pričamo o igraču koji može zabiti koš, dijeliti blokade, asistirati suigračima, sve ono što sam ja radio, zakucati preko bilo koga s mojih 193 cm visine, sve to, nitko nije radio prije mene. Sada vidite Russella Westbrooka visokog 191 cm kako to radi. Mogli smo vidjeti Derricka Rosea dok je bio zdrav kako to radi sa 192 cm. Počeli su se pojavljivati igrači koji to sve mogu s mojom visinom i izazivaju opće oduševljenje, ali nitko to nije radio prije mene.
SJ: Kobeja su oduvijek smatrali ili nazivali “Sljedeći Mike”, ili “Igrač koji je najbliži onom što je Michael Jordan nekad bio˝ i uistinu on to je. Ali ja sam oduvijek mislio da je ono što ste vi radili pri početku svoje karijeri bilo više nalik Jordanu. Bili ste bliži tom “Mike levelu” nego što je Kobe bio.
DW: Ja zaista cijenim to, ali kao što sam već jednom rekao “Kobe Bryant je Michael Jordan naše ere”, a ja? To ne mogu reći. Kad god čujem Jordanovo ime s mojim, pokušam pobjeći od toga, znate što mislim?
Nikad ne želite biti uspoređivani s nekim takvim. To je Taj velikan. Ne želite čak biti spomenuti u istom dahu s njime.
SJ: Čekajte, čekajte… OK. Shvaćam da ne želite biti spomenuti u istom dahu kada mi komentiramo, ali govorite li vi isto to sebi samome? Kada ste potpuno sami, kada pokušavate dostići određenu razinu igračke veličine koja će se pretočiti u vašu karijeru, kažete li vi sebi da želite biti u toj kategoriji i u takvim diskusijama?
DW: Kada budem gotov s košarkom naravno da bih volio biti u toj kategoriji.
Ali ne razmišljam o mom mjestu u povijesti, to je za mene u budućnosti. Sve ovo trenutačno je u sadašnjosti. Kad završim karijeru i vidim da sam dao sve što sam mogao ovoj igri, onda je za mene vrijeme da se osvrnem i vidim gdje spadam. Trenutačno ja živim za svaki trenutak.
Ove godine pišem novo poglavlje. Pokušavam napisati novo poglavlje staro 34 godine nekome tko ga je trebao napisati prije 5 godina. To je ono čime sam trenutačno zaokupljen, pišem novo poglavlje u mom životu i zato ne želim gledati na to kao da sam ostavio najbolje iza sebe.
SJ: Sve ovo me vraća na kraj druge utakmice finala 2006. godine. Bio si bolestan u prvoj i drugoj utakmici i nisi mogao igrati toliko dobro, zbog toga je Dallas mislio da im zasigurno ne možeš nauditi. I sjećam se kako si me zgrabio dok sam šetao kroz hodnik i rekao “Oni nemaju pojma što im spremam, nisam bolestan više. Sada sam zdrav i samo me prati”.
DW: Sada se sjećam toga. Gledaj, znao sam. Zato što sam se u to vrijeme smatrao najboljim u NBA ligi, toliko sam samopouzdanja imao. Sve što sam ja radio je bilo jednako dobro ili bolje od bilo koga tko je igrao tada.
Razmisli o tome – ovo je što sam ja imao u mislima tada: Upravo sam završio seriju s Detroitom koju sam izdominirao. Zabijao sam približno 50% šuteva u seriji protiv najboljeg obrambenog tima u ligi, tima protiv kojeg nitko nije mogao zabijati, a ja sam pucao 50% s terena. Nakon takve serije sam se razbolio i to se prenijelo u Finale. U to vrijeme sam jednostavno znao da Dallas – bez uvrede – nije imao nikoga tko bi me mogao čuvati jedan na jedan. Znao sam da ću kada ozdravim živnuti, ali nisam imao pojma da ću raditi onakve stvari.
SJ: Igrao si kao čovjek kojeg si nedavno prešao na listi najboljih scorera svih vremena, Bernard King, za kojeg ja mislim da bi trebao biti rankiran negdje gdje i ti na all-time listi.
DW: Eto, ja nikad nisam video Bernarda kako igra! Vidio sam najbolje odsječke i čuo priče, ali uopće ne znam kako je igrao. Znam da je bio scorer, ali neznam što je još bio sposoban raditi na terenu.
SJ: Samo pitaj Isiaha (Thomasa) o njemu. Sve će ti ispričati.
DW: On je netko tko definitivno ne dobiva dovoljno hvale. Gdje je on na listi?! Imam toliko puno poštovanja prema njemu. Kada me ljudi pitaju o Chicagu, uvijek ću govoriti da je Isiah najbolji igrač ikad koji je podrijetlom iz Chicaga, uvijek ću to govoriti.
Razgovarao sam s njime više puta i on mi uvijek kaže “D-Wade, ti si najbolji iz Chicaga”, a ja se svaki put odbijem složiti s time. Naravno tu je velik faktor poštovanje, ali ja znam da ne bi bio gdje jesam da nije bilo njega, ali ljudi zaboravljaju koliko je dobar Isiah bio. Mislim koliko je zapravo bio dobar. Bio je veličanstven. Nevjerojatan.
SJ: Mislim da ću se morati složiti s tobom. Bez uvrede, ali “Zeke” je bio očaravajuć. I dalje drži titlu najboljeg igrača iz Chicaga. Samo malo mu fali da i on bude u Magic/Bird/Jordan diskusijama.
DW: A igrao je samo 11 godina, jel tako? Ozlijedio se poprilično rano. [Igrao je 13 godina]
SJ: Drago mi je što si to spomenuo, baš o tome želim pričati. Što misliš kakav utjecaj su ozljede imale na tvoju karijeru i igrača kakav si mogao postati?
DW: Ozljede te jednostavno osiromaše kao igrača. Kao kada imate višestruke ozljede kao što sam ja imao, oni oduzmu od onog što ljudi vide samo kod sebe. Ja sam imao tri operacije koljena, ja sam imao operaciju ramena. Operacija koljena vam smanji eksplozivnost i puno drugih faktora.
SJ: Smeta li vas to? Izjeda li vas pomisao što ste mogli biti da nije bilo ozljeda?
DW: Oo da, definitivno! Stvarno mislim tako. Pogledao sam na Jordanovu karijeru i LeBronovu karijeru. Bryantova karijera i dalje je nevjerojatna sa svim ozljedama koje je imao, ali kad pogledaš na Jordana i LeBrona, oni se nisu morali nositi s brojnim ozljedama.
A ako imate talent kao ti momci, kad se ne moraju nositi s nekom teškom ozljedom, možete učiniti nevjerojatne stvari. Tako da, ja na to gledam kao: ako nisam imao tih ozljeda, da sam bio jednako zdrav tijekom cijele svoje karijere kao što je LeBron bio, moja karijera bi bila vjerojatno biti jednako velika.
No, zbog ozljede – kakve puno igrača imaju, Tracy McGrady naprimjer; i nitko ne zna što bi se dogodilo s Roseom da se nije ozlijedio. Mislim, Russell Westbrook je možda jedini koji ozlijedio na način na koji je to učinio i vratio se kao da nikad nije bio ozlijeđen – nikad neću znati. No, 85 posto lige neće biti zdravo cijelu svoju karijeru, tako da treba gledati na to kao da se nekim igračima jednostavno posreći.
SJ: Čak i s ozljedama, sad kad gledaš unazad, imate li kakvih zamjerki sam sebi? Bi li mijenjali išta u svojoj karijeri?
DW: Ma, čovječe. Što se tiče moje karijere, nisam planirao ništa od ovog. Ovo je nadmašilo bilo koja od mojih najluđih snova koje sam sanjao o mojoj košarkaškoj karijeri kad sam krenuo s košarkom u dobi od 5. Ovo je sve samo trešnja na vrhu šlaga. Ja doslovno živim svoj san, tako da ne mogu biti ljut na sve što se dogodilo, jer nisam očekivao ništa blizu ovome.
SJ: Čudno je kako je u vašem umu kada odrastate uvijek želja biti najbolji, a kad se to dogodi još uvijek vam je čudno. To vas uvijek iznova iznenadi kad mislite o tome.
DW: Da! Kao i sam pogled na moje sinove i mog nećaka i sjetim se sebe u toj dobi, sjećam se kad sam imao 14 godina i želio biti u NBA ligi i biti najbolji igrač ili nešto slično.
Sada sam pogledao na njih i oni žele biti ono što sam ja postao. Njihov cilj u životu u košarci je biti jedan od velikana! Postao sam jedan od tih! To je ludo!
SJ: Što je zapravo ludo je to da, kada pogledaš koliko si rada uložio da se to desi, da budeš priznat i smatran za jednog od najvećih, onda kada se to dogodi imaš osjećaj da se nije niti trebalo dogoditi. Jedva i sam možeš vjerovati u to.
DW: Da. To je tako nekako za mene… za razliku od LeBrona. Svi su znali da LeBron to ima u sebi! On je TO imao, na njemu je bilo samo da radi. Nitko nije znao da ja TO imam. Nisam bio na radaru kao netko poseban. Nisam netko visok 210 cm, težak 118 kg, nadaren, znaš što mislim? Nitko me nije pogledao i rekao: “Ovaj čovjek će uspjeti.” Dakle, za mene je još uvijek ludo sve ove stvari koje su se dogodile.
Mislim, kad god ljestvica izađe, gdje god da budem, nikad nisam mislio da ću biti u 100 najboljih svih vremena u NBA ligi. To je nešto što nikada nisam ni pomišljao. Tako da sam prešao svoja očekivanja bez obzira na koji broj budem postavljen.
Znaš, čuo sam da su neki moji navijači ljuti jer su me vidjeli na drugoj listi, rangiranog broj 3 ili broj 4 ili 5 u najboljim bekovima svih vremena. I ja sam rekao: “Razumijete li vi što taj broj za mene znači uopće?”, ostavite se toga.
SJ: Spomenuli ste LeBrona, u kontekstu da smo svi znali da on ima “to” već jako rano. Ali po meni to mora biti ekstremno teško, odrastati već označen kao sjajan u tako ranoj dobi, a da si ne upropastite to. Pitam se, je li teže ne upropastiti svoje mogućnosti, iskoristiti ih i čak nadmašiti ih ili proći put kao što si učinio, teškim radom i nadmašiti očekivanja koja nisu ni bila postavljena?
DW: To je odlično pitanje. Znaš kako je to? To je kao rasprava o tome tko je najbolji reper: 2Pac ili Biggie? Ne mislim da će itko ikada imati odgovor na to pitanje, jer možete napraviti argumente u oba smjera. Kažem ti, to može biti tema razgovora s tvojim frizerom. To može biti diskusija tijekom cijelog dana.
SJ: Kada pogledaš na Kobeja, on je uvijek bio poštovan kao igrač ali nikada voljen kao sada pred mirovinu. Misliš li ti o tome kako će biti kada završiš karijeru?
DW: Ne mislim da će to završiti kao što je njegova karijera. Ne mislim da će biti ljubavna fešta u cijeloj ligi. Ali mislim da kad je sve rečeno i učinjeno, a uvijek sam to rekao, mislim da će me se poštovati više kad prestanem igrati.
Znaš što ću ti reći, sad kad imam 34 i zdrav sam sada po prvi put u neko vrijeme, mislim da ljudi koji me gledaju kroz par sezona praćenog s puno ozljeda i gledaju sad kad sam zdrav, ja mislim da će cijeniti igrača kakav sam bio i cijeniti igrača kakav sam ja sada. Vidim malo više ljubavi i zahvalnosti sada kada su vidjeli razliku između mojih partija kad sam bio u mojim najboljim godinama i zdrav, nasuprot sada kad sam napokon opet zdrav i opet u mogućnosti izvoditi podvige zbog kojih su me fanovi zavoljeli.
SJ: Ali ne znaš kako ćeš otići. Ili ipak?
DW: Da, znam kako ću završiti karijeru.
SJ: Hoćeš li to podijeliti s nama?
DW: Naravno da neću. Usprkos tome mislim da znam kako ću završiti karijeru. Moraš imati nekakav plan. Bio bih glup da ga u ovoj godini moje karijere nemam. Tko zna hoće li zapravo završiti tako, ali imam plan za sve što se može desiti kada budem osjećao da sam gotov s košarkom. U savršenom svijetu, moći ću sam odabrati kada je kraj za mene, a ne da me ozljede ili nešto drugo izguraju iz igre. U savršenom svijetu moći ću otići na način koji ja želim.