Tuesday, April 16, 2024

ZADNJE OBJAVE

Intervju: Goran Dragić

Momčad Phoenix Sunsa je zasigurno najveće iznenađenje ove sezone. Momčad koju su svi na početku otpisali kao sigurni rebuilding projekt trenutno u snažnoj Zapadnoj konferenciji drže 8.mjesto, posljednje koje vodi u doigravanje. Imaju isti omjer pobjeda i poraza kao i Dallas, dok im Memphis puše za vratom sa samo jednom pobjedom manje tako da nas do kraja sezone očekuje uzbudljiva borba.

Jedan od najzaslužnijih za ovu priču sezone je naš susjed, Goran Dragić koji ostvaruje najbolje brojke u svojoj karijeri. U top 20 igrača je u ligi što se tiče procjene igračke efikasnosti (Player Efficiency Rating) te postiže 20,4 poena u prosjeku. Također ima i najbolji postotak šuta i za dva i tri poena u karijeri (42% za tri, 56% za dva).

Dragić je time svime zaslužio čak i spominjanje kao rezervu za All-Star momčad Zapadne konferencije te kao kandidata za nagradu igrača koji je najviše napredovao.

U razgovoru za grantland.com govori o tome kako mu je igrati protiv Roya Hibberta, o svojim počecima u NBA ligi te o svojim razmišljanjima u trenucima kada su Sunsi doveli Erica Bledsoea.

Ove si mi godine najdraži igrač za gledanje u cijeloj ligi.

Hvala ti, cijenim to. Ovo je jedna od najboljih sezona moje karijere. I ne radi se samo o meni. Cijela je momčad odlična. Zahvalio bih svim igračima koji me podržavaju, kao i trenerskoj ekipi. Trenutačno mi je u životu sve na mjestu – kako u privatnom, tako i u sportskom.

Nemoguće da sam ja jedina osoba koja ti je takvo što rekla. Da li su ti prišli i drugi igrači, poslije utakmica ili bilo kad, i rekli “Hej, čovječe, igraš fantastično”?

Puno igrača, posebno mojih prijatelja. Ali ono što posebno pamtim je kada mi je Kevin Durant prišao tijekom All-Star vikenda u New Orleansu. Rekao mi je da sam ja trebao biti u momčadi za glavnu utakmicu. To je jedna od onih stvari koje ću zauvijek pamtiti. On  je jedan od dvojice najboljih igrača u ligi, tako da je lijepo to čuti od njega.

Teško je za povjerovati, ali ljudi mi govore da su ti ranije u karijeri treneri morali govoriti da budeš više agresivan i da više napadaš koš. Je li to istina?

Da, jest. Posebno u mojoj prvoj sezoni – nisam igrao prvih 40 utakmica. Bila je to prilagodba na drukčije kulturu i drukčiju košarku i trebalo mi je vremena da se prilagodim. U tim trenucima, kada nemate baš puno samopouzdanja, ne želite učiniti puno pogrešaka. Samo želite dodavati loptu i solidno odigrati. Nisam bio baš agresivan i Alvin Gentry mi je uvijek govorio “Dečko, nije bitno koliko ćeš pogrešaka napraviti. Samo igraj i budi kakav jesi.” I onda sam shvatio neke stvari. Uvijek sam bio dobar u penetriranju prema obruču u Europi, ali tamo nema toliko kvalitetnih blokera kao u NBA-u, pa je bilo lakše. Nikada se nisam bojao otići do kraja. I tako sam konačno shvatio i način na koji ću igrati ovdje. Ali onda sam nakon nekog vremena morao razviti i svoj skok-šut jer mi je bilo teško stalno ulaziti u kontakte, cijelo me tijelo boljelo.

Znači nisi se bojao isprva?

Nisam. Ali se momčadi u NBA-u pripreme na vas. Počeli su me braniti ispod bloka i morao sam malo promijeniti igru kako bih postao uspješniji.

Kad smo već kod blokera, već sam ti ovo rekao, ali smatram da nijedan drugi igrač nije tako neustrašivo napadao Roya Hibberta kao ti u dvije utakmice protiv Indiane ove sezone. Išao si direktno na njega. Čak i LeBron ima floater posebno za Hibberta. Jesi li se posebno pripremao za igru protiv njega?

Nisam, jednostavno sam takav igrač. Naravno da u nekim utakmica osjećate da je bolje tražiti put do obruča. Osjećate se brzo. U tim utakmicama, znao sam da će me Roy čekati u reketu i pokušati zonirati.

I većina igrača, kada vide Roya kako čeka, se zaustave i šutnu floater što Pacersi i žele.

Da, nekad se morate i zaustaviti. Ali u tim me utakmicama dosta čuvao Paul George, a on je dosta visok i dugačak.

Misliš, ako se zaustaviš i uputiš šut, on može blokirati te tvoje pokušaje jer je iza tebe pa radije ideš do kraja?

Tako je. A i ti su šutevi dosta teški pokušaji za mene. Tako da je jedina stvar koju mogu uhvatiti Roya kako se kreće prema natrag, napasti ga i zaštititi se svojim tijelom.

Jesi li modelirao svoj step-back skok-šut po ikome?

Ne, to sam samo ja, to mi je došlo prirodno. Ako penetriram na svoje desno, moja je lijeva noga vrlo snažna pa se mogu odbaciti nazad. To je dosta težak šut, ali ga puno vježbam. To mi je glavni potez kada me preuzme veliki igrač nakon pick-and-rolla.

Jedan od boljih trenutaka u zadnjih nekoliko godina je bio kada si totalno poludio u trećoj utakmici polufinala Zapada 2010. protiv Spursa. Zabio si valjda “milijun”  koševa u zadnjoj četvrtini i Gentry nije ni morao vratiti Nasha na parket. Imaš li kakve uspomene sa te utakmice?

Imam dres, koji je u mojoj kući u Europi, visi na zidu. Ali volio bih da imam loptu ili nešto takvo!

To je bila zabavna ekipa, vrlo blizu najvišoj stepenici? Da li je bilo zabavno kao što je izgledalo?

Imali smo sjajnu kemiju, vjerojatno istu kao i sada. I imali smo puno zvijezda. Ali najvažnije je bar meni što smo imali najbolju klupu u cijeloj ligi.

Nakon svih borbi sa razigravačima kroz koje si prošao, kada su Sunsi napravili trade za Bledsoea, jesi li pomislio: “Oh čovječe, opet?” Budi iskren.

Uvijek sam iskren. Kada sam saznao, pomislio “O moj bože, što se događa?” Nikada se nisam bojao konkurencije, ali normalno je da počneš razmišljati: “Što će napraviti sljedeće? Hoću li ja biti razmijenjen?” Ali nakon toga sam nazvao svog agenta i on mi je rekao da se nemam čega bojati. Sljedeći su me dan nazvali i trener i generalni menadžer. Trener Hornacek mi je objasnio kako želi da Eric i ja igramo zajedno, kao što su nekada igrali on i Kevin Johnson. Kada sam to saznao, bio sam malo iznenađen, ali također nisam mogao iščekati početak. Isprva smo imali malo problema pokušavajući se prilagoditi jedan drugome. Ali Eric i ja smo stvarno dobri prijatelji, puno pričamo i to možete vidjeti i u načinu naše igre.

To mora biti i opuštajuće na neki način. Mislim, kako igrate, uvijek brzo, mora da je lijepo imati još nekoga tko može organizirati napad svako malo, zar ne?

To je način na koji želimo igrati i na koji trener želi da igramo. To pomaže i mojoj igri, također, jer je nekada, kada sam bio jedini igrač u momčadi koji nešto kreira iz driblinga,bilo vrlo teško izdržati 35 minuta takve igre. Ali kada igram sa Ericom, mogu otići u kut, čekati tamo i dobivati asistencije na otvorene trice.

Gerald Green uzima neke lude šuteve. Primijetio sam da i vi igrači nekada imate reakcije tijekom utakmice kao: ” Daj, stvarno?” Da li jednostavno prihvatite da je to dio njegove igre – uzimanje i zabijanje teških šuteva?

[Smijeh.]  Znate, trebamo Geralda. On je izvrstan suigrač. Takav je tip igrača, koji može pogoditi neke nevjerojatno teške šuteve. Ako ga ide, normalno da mu želimo nastaviti dodavati loptu. Tada čak nije ni bitno kakav šut uzima. Za njega je na neki način i svaki šut donekle dobar, jer ima tako sjajan odraz. Naravno, nekada trebamo biti pametniji u napadu, posebno kada je utakmica napeta. Tada trebamo doći do otvorenog, dobrog šuta. No Gerald je pokazao da može pogoditi neke jako važne šuteva. On je vrlo bitan kotačić ove momčadi.

Koliko ti je život lakši kada možeš igrati pick-and-roll sa Channingom Fryeom koji može uništiti ostale momčadi sa svojim vanjskim šutom?

Puno lakši. Velika mi je to razlika u usporedbi s prošlom godinom kada Channing nije igrao. Tada su se svi toliko nabijali u reket da nisam mogao ništa kreirati, a ni penetrirati do obruča. A sada je to puno lakše jer se ekipe boje njegovog šutiranja.

Obrambeni igrači jednostavno moraju ostati blizu njega, umjesto da pomažu na tebi dok ideš oko picka.

Da,moraju mu biti blizu. A to čini i jednog čovjeka manje u reketu.  Moj igrač tada već kasni za mnom i mnogo je lakše penetrirati prema reketu. A ako pomažu, naravno, uvijek ću pronaći Channinga.

Borba za doigravanje je vatrena u Zapadnoj konferenciji. Pogledaš li nekada poredak i osjetiš gorčinu što niste u Istočnoj konferenciji?

Ne, sretan sam što smo u Zapadnoj konferenciji.

Stvarno?

Da, zašto ne? Ako želite biti dobra momčad, morate igrati protiv najboljih. Osobno želim imati teške izazove. Zapad je nešto snažniji i nitko nije očekivao da ćemo biti u borbi za doigravanje te ja zato osjećaj još bolji.

Kada ste shvatili da možete biti ovako dobri kao momčad? U predsezoni?

Oh, ne. Nikako. Nikako.  Ja sam uvijek pozitivan. Uvijek smatram da će doći bolji dani, no ovo nisam predvidio. Imali smo omjer 7-7 nakon prvih 14 utakmica te smo nakon toga dobili 8 ili 9 zaredom. Nakon toga dobijete tu dozu samopouzdanja. Osjećate da je timski duh porastao. Tada smo shvatili.

Latest Posts

NE PROPUSTITE