Kevin Durant žustro se priprema za nadolazeću sezonu velikih ciljeva. Prošla je sezona bilo vrlo uspješna za njega individualno jer je osvojio svoju prvu nagradu najkorisnijeg igrača lige, no momčadski i ne toliko, jer je Oklahoma ispala u finalu Zapadu od strane Spursa (4-2) te ostala stepenicu prekratka od željenog ponovnog okršaja s Heatom. Durant je unatoč tome jasno dao do znanja da je zadovoljan trenutnim stanjem momčadi, kao i smjerom u kojem se ona razvija : „Neprestano ćemo ponovno pretresati tu temu i ne začuđuje što me ljudi konstantno ispituju o mom produžetku ugovoru jer svi to žele znati. No ja idem od dana do dana, postepeno, uživajući u svakom trenutku u ovoj momčadi. Što budućnost donosi, ne znam, jer ne proričem budućnost. Znam da uživam u svom boravku ovdje i volim svoje suigrače. Sviđa mi se i smjer u kojem naša momčad ide i to što vam govorim nije samo neki klišej nego prava istina. Volim OKC i uvijek sam htio biti dio nečega većeg od same košarke. Kada sam došao u ligu rekao sam si da ću prihvatiti ovaj grad, da će oni prihvatiti mene i da ćemo zajedno rasti.“
Uprava Thundera je također nagovijestila da se osjeća dobro oko svojih šansi ponovnog potpisivanja Duranta kao slobodnog igrača 2016. godine : „Znamo da taj trenutak dolazi i uzbuđeni smo što imamo takvu priliku – produljiti ugovor sa stožernim igračem, posebno kada razmislite o tome kako bi naša momčad mogla izgledati za dvije godine zbog još više zajedničkog iskustva i kohezije,“ izjavio je Sam Presti. „Međutim, moramo poštovati i sezonu koja slijedi jer imamo priliku osvojiti naslov prvaka i nastaviti graditi tradiciju ovog kluba. Vrlo smo sretni što smo u ovoj poziciji i želimo zapamtiti i poštivati ovaj trenutak. Ne smijemo si dopustiti odvlačenje pozornosti od sadašnjosti, neovisno o tome što budućnost donosi za Kevina i za organizaciju koju nam je on pomogao izgraditi, korak po korak.“
Durant je u razgovoru s novinarom Samom Amickom za USA Today Sports također govorio o i prošlom doigravanju, o međurasnim odnosima u ligi, o ponovnoj mogućnosti štrajka 2017. i o planovima za Olimpijske igre u Riju.
A: Koliko ti je vremena trebalo da preboliš poraz od Spursa?
D: Trebalo mi je dosta. No kao natjecatelj uvijek želite pozitivno završiti sezonu, posebno kada ste recimo mlada ekipa u izgradnji pa znate da idete u dobrom smjeru. To je kao kada smo prije par godina (2010.) rano ispali u doigravanju, nismo bili zadovoljni, ali smo bili pozitivni jer smo igrali dobro i krenuli smo u pripreme za novu sezonu s velikom dozom samopouzdanja. U doigravanju prošle sezone smo bili vrlo blizu toga da izjednačimo seriju i prođemo u finale tako da sam se ipak na neki način osjećao dobro i pozitivno ulazeći u ljeto jer sam znao da će ono biti vrlo bitno za sve nas i da je vrijeme da očekujemo velike stvari.
A: Da li se i dalje osjećaš dobro u vezi momčadi s obzirom koliko ste svi mladi?
D: Da. Mislim pogledajte, svi imamo 25, 26 godina. Stvari se događaju, dogode se ozljede, dogode se nekakvi prijelomi. Sve je to dio sporta i mi to razumijemo. Vrlo smo uzbuđeni oko momčadi koju imamo, uzbuđeni smo što će se Russ (Westbrook) i Serge (Ibaka) vratiti zdravi, no nikada ne znate što će se dogoditi. Želimo ići korak po korak, dan po dan, te nastaviti pomagati našim mlađim igračima da postanu bolji. Samo moramo vjerovati jedni u druge i znati da ne možemo predvidjeti što će se dogoditi u lipnju, ali možemo utjecati na to kako shvaćamo naš zadatak i posao.
A: Prošli ti je tjedan na događanju s guvernerkom Oklahome Mary Fallin prilazilo mnogo djece dok si se spremao na odlazak. Odlučio si ostati još malo i potpisati im neke stvari. Tko je bio takva zvijezda u tvojoj mladosti za čiji si se autogram borio?
D: To je bio Vince (Carter), međutim njega nikada nisam vidio uživo. Sjećam se da sam sudjelovao na natjecanju u tri na tri u centru Washingtona. A s obzirom na dio grada odakle ja dolazim, u centru mi se zbog visokih zgrada činilo kao da sam u Vegasu. Tada su došli Calbert Cheaney i Juwan Howard i pomislio sam : „Čovječe, pa tu so pravi NBA igrači. „ Uspio sam isposlovati da mi se potpišu na majicu. Poslije ju je moja majka oprala zbog čega sam bio jako ljut. Tako da mogu reći da razumijem entuzijazam te djece jer je sam isto tako siguran da se i Howardu i Cheaneyu žurilo, ali su se ipak potpisali na moju majicu. Obećao sam si da takvo što nikada neću zaboraviti.
A: Pređimo na drugu temu. Koje je tvoje mišljenje o međurasnim odnosima u ligi, s obzirom na nedavne incidente (Sterling, Ferry). Jesi li zadovoljan načinom na koji se Adam Silver obračunao s tim problemima?
D: Smatram da je odradio sjajan posao. Toliko smo napredovali kao zemlja da rasa uopće više ne bi trebala biti ikakav čimbenik. Kao Afroamerikancu mi je bilo teško slušati o stvarima koje su se događale tijekom posljednjih 5-6 mjeseci, upravo zbog napretka svih nas, jer s takvim komentarima i ponašanjem činite velike korake nazad. Ali stvarno mislim da je gospodin Silver odradio sjajan posao i da nije dopustio da se sve izmakne kontroli.
A: Ali što točno misliš o tome da generalni menadžer upotrebljava rasu kao bitan čimbenik u raspravama o sastavu momčadi?
D: Ne želim nikoga uvrijediti, ali kao GM znate kakve tipove ljudi želite. Znate da su neki momci možda došli iz problematičnih okolina i da će se možda drukčije nositi s određenim situacijama, no tome razlog nije njihova boja kože. Možda je to samo način na koji su oni odgojeni. Smatram da je to možda nešto što o čemu menadžeri misle kada dovode određene igrače u svoju momčad jer kultura je vrlo bitna, kao i one neke temeljne vrijednosti. No u to ne ni trebali uplitati njihovu boju kože, već bi trebali te osobe upoznati. Jer GM-ovi razmišljaju : „Kako će ovaj igrač podnijeti 10 poraza u nizu?“ On će se s tim nositi različito od nekog drugog igrača koji je odgojen drukčije. A to nije stvar rase, već iskustva i odgoja. Kada sam ja došao u NBA, vjerojatno sam se s određenim situacijama nosio drukčije nego recimo Steven Adams ili Nick Collison, no tome razlog nije boja kože već ranija iskustva i način odrastanja. Ja na to tako gledam. Luol Deng je jedan od najskromnijih i najpristojnijih ljudi koje ja poznajem. On je zvijezda u ovoj ligi i jedan od onih igrača koje zaista poštujem. Čuti da se onakve stvari pričaju o njome, jednostavno ne možete vjerovati da se to događa, jer je on zadnji momak kojeg bi trebalo tako kategorizirati. No to je jedna od onih situacija iz kojih svi možemo nešto naučiti. O Dannyu Ferryu neću ništa reći, jer ga ne poznajem i ne mogu reći je li uvijek takav. Čuo sam mnogo lijepih priča o njemu. Svi rade pogreške i svi ponekad izgovore stvari koje zaista ne misle. Ja sam tip osobe koji govori : „Naravno da postoje dvije strane priče, kao i posljedice za sve ono što izgovorite i radite, ali isto tako znajte da je Luol Deng fenomenalna osoba izvan košarke.“ To je ona glavna stvar koju bi ljudi trebali znati o ovoj cijeloj situaciji, da je on igrač kojeg bi volio imati u svojoj momčadi. Cijeli taj događaj trebao prikazati kao priliku za učenje i nastaviti dalje.
A: Pričao si o tome kako si sada više otvoren i kako je ponekad u redu biti iznerviran pa sam se sjetio trenutka kojem sam svjedočio u doigravanju protiv Spursa kada si nešto žestoko raspravljao s jednom navijačicom u gledalištu. Je li ponekad teško ne odgovarati na provokacije?
D: Jer jer imam „kratak fitilj“ kada mi ljudi dobacuju gadosti. Bilo to drugi igrači ili navijači, Matty Tumbleson (Thunderov direktor za odnose s medijima) mi uvijek govori da ništa ne odgovaram, no to je teško. Sjećam se kada smo igrali protiv Dallasa te sam izletio u tribine i počeo se žestoko prepirati s jednom gospođom koja mi je na kraju čak i pokazala srednji prst. Otad smo postali dobri prijatelji. Tamo je uvijek zagrlim prije svake utakmice i stvarno smo dobri prijatelji jer razumijem da su to napeti trenuci i ne uzimam to sve za zlo. Naučio sam da u takvim trenucima ne treba izgubiti sabranost već shvatiti kako mi mogu pomoći u motivaciji i u ostvarivanju pobjede na terenu. No također sam naučio da se i ne trebam previše brinuti. Ili ćeš pobijediti ili izgubiti, i naravno da bih volio pobijediti, ali ću ja cijelo vrijeme biti onakav kakav jesam, biti ću svoj i živjeti s onim što se dogodi. Takav sam zadnjih nekoliko godina, od 2012.
A: Zašto 2012.?
D: Ne znam. Mislim da mi je štrajk dao dosta vremena da raščistim neke stvari sam sa sobom i da počnem više cijeniti igru jer sam razmišljao : „Čovječe, možda više nikad nećemo igrati, neću više nikada uzimati košarku zdravo za gotovo.“
A: Razmišljaš li o tome i dalje? ( Igrači i vlasnici imaju pravo poništiti sadašnji ugovor poslije sezone 2016./17.)
D: Nadam se najboljemu, ali i priprema za najgore jer bi moglo biti puno gore nego prošli put. No garantiram vam da to neće biti isti štrajk za mene kao i prošli jer neću istraživati opcije igranja negdje drugdje.
A: Da li ti takve stvari i recimo ozljeda Paula Georgea prisiljavaju da ne gledaš daleko u budućnost jer nikada ne znaš što će se sljedeće dogoditi?
D: Takav je profesionalni sport. To se sve događa i u nogometu, baseballu, košarci, hokeju. Svašta se može dogoditi, zbog čega morate pokušati živjeti u trenutku i ništa ne shvaćati olako jer se to lako može dogoditi. Posebno kada ste odigrali mnogo utakmica i dobijete novi ugovor i mislite : „ U redu, to će uvijek biti ovako.“ Mi smo takvo što osjetili na svojoj koži kada je James (Harden) otišao jer su svi na svijetu mislili da će naša momčad ostati na okupu zauvijek. Mi smo morali nastaviti dalje i nitko nije pričao o tome kako smo pobijedili 60 utakmica ( 2012./13.) ili 59 utakmica (prošle sezone) jer nikoga nije briga i nitko neće osjećati nekakvo sažaljenje prema nama. Zašto bismo onda i mi razmišljali o prošlosti kada jednostavno možemo nastaviti dalje?
A: Sam Presti je dao do znanja da će vam ove sezone ponovno najvažnija biti obrana, ali da će se isto tako nastaviti i evolucija napada. Što misliš o tome?
D: Mislim da nam svake godine broj asistencija raste. Svake godine imamo sve viši postotak šuta i bolji protok lopte, a to je tako jer svi napreduju. Serge napreduje, Russ, ja, Steven, Perk (Perkins). Svi napreduju i postaju bolji i zbog toga imamo dobar protok lopte. Imamo scorere, kao i specijaliste za probijanje obrane. Recimo Reggie Jackson ima visoki postotak šuta i lako dolazi do reketa.
A: Govoreći o Reggieju, kako vidiš njegovu situaciju u smislu započinjanja utakmice ili ulaska s klupe? (Jackson, koji se nada dobiti produžetak ugovora prije 31. listopada, je jasno dao do znanja da ove sezone želi započinjati utakmice)
D: Kao djeca smo bili naučeni da je vrlo bitno započinjati utakmicu jer to znači da si dobar igrač. No ja sam viđao startere koji u prosjeku provedu 10 minuta na parketu i ne završavaju utakmice. Ali Reggie završava utakmice, i smatram da je to važnije nego započinjati. Mislim da mu je to što on završava utakmice, a zamjena je Russellu i istih su godina, mnogo važnije nego započinjati. Mislim da mu je puno bolje predvoditi momčad s klupe, a ujedno i imati priliku igrati s Russom i sa mnom na kraju utakmica. Mislim da i on to želi. On je skroman momak koji uživa živjeti u Oklahomi. Voli momčad i cijelu organizaciju i ne vidim da će se tu išta negativno događati i da će sve biti u najboljem redu.
A: Nedavno si u razgovoru za magazin Esquire pričao o tome tko te inspirira. Tko je trenutno na toj listi?
D: Puno ljudi. Andre Ward, boksač. Čitao sam par priča o njemu i o njegovoj pozadini, odrastanju, smrti oca, vjeri i tome kako se nosio sa svim nedaćama. Uzor mi je, iako ga ne poznam tako dobro. Razmijenili smo par poruka i vidjeli se nekoliko puta. No divim se njegovom profesionalizmu i načinu na koji se nosio sa svim poteškoćama i kako je nastavio biti ono što jest bez obzira na sve. Teško se držati svega onog što te uče odmalena kada postaneš profesionalni sportaš te zbog toga poštujem sve što je Andre ostvario. Također mi je veliki uzor i Monty Williams jer dolazimo iz istog grada. Znam koliko je rada i truda uložio u svoje snove i zbog toga mu se divim. Inspirira me i jer je sjajan vođa i ima sjajan odnos sa svojim igračima.
A: Jesi li uživao gledajući osvajanje Svjetskog prvenstva u Španjolskoj?
D: Kada sam vidio osvajanje zlata pomislio sam kako bih volio biti tamo i uživati u trenutku jer znam kakav je osjećaj osvojiti tu zlatnu medalju. Bio sam vrlo sretan zbog njih i svih onih kojima je to bio prvi put. Impresionirao me Kenneth Faried, smatram da je bolje odigrao ulogu krila nego ja. Nitko nije mislio da će upasti u momčad, a uspio je, i odigrao fenomenalan turnir.
A: Hoćeš li sudjelovati na Olimpijskim igrama u Riju 2016.?
D: Sigurno. Moram biti tamo.