Kobe Bryant, 36-godišnja legenda Los Angeles Lakersa i peterostruki NBA prvak, proveo je dva sata razgovarajući o svemu i svačemu s Ariannom Huffington, spisateljicom iz SAD-a kojoj je roman ”Thrive” bio broj jedan na listi najbolje prodavanih knjiga. Kobea i Arrianu intervjuirao je Philip Galanes.
Intervju i Bryantove zanimljive odgovore u cijelosti možete pročitati u nastavku.
PG: Nisam znao da se vas dvoje poznajete od prije. Kako se to dogodilo?
KB: Ja sam poznat po slanju e-mailova ljudima koji se bore s divovima i pobjede ih. Htio sam znati kako je Arriana napravila sve u životu, i zašto.
PG: Ovo će možda zvučati ludo, ali što sam vas više istraživao, među vama sam pronalazio sve više sličnosti.
KB: To me nimalo ne iznenađuje. Kada pogledate uspješne ljude u bilo kojoj industriji, svi mi imamo zajedničku ‘žicu’. Mene su te stvari uvijek zanimale jer sam htio postati bolji košarkaš.
PG: Svi znamo da je Arriana Grkinja, kako si ti proveo svoje djetinjstvo?
KB: Moj otac je igrao u NBA ligi osam sezona, nakon toga je odlučio prijeći granicu. Kada sam imao šest godina, moje sestre i ja smo se preselili u Italiju. Tamo smo proveli osam godina.
PG: Koje ti je najsnažnije sjećanje iz djetinjstva?
KB: Za mene je najsnažnije kako sport smanjuje svijet i približava ga. Kada sam došao u Italiju, nisam pričao niti malo talijanskog jezika. Nije bilo ni mnogo Afro-Američke djece u okolini. Bio sam kao zrno papra u masovnoj solani. Međutim, za komunikaciju na terenu mi nije trebao talijanski jezik. Italija je bila drugačija, djeca bi nestala cijeli dan i vratila se kući na večeru. Ja bi otišao u park igrati košarku, mislim da moji roditelji nisu ni znali koliko sam dobar.
PG: Kada se svjetlo roditelja upalilo?
KB: U jednom košarkaškom kampu u Americi. Imao sam 15 godina i 55 kilograma, mokar do kože. Stao sam sa svojim ocem kojeg su znali skauti. Jedan od njih je rekao mom ocu da ima jedan dječak koji će biti jako, jako dobar, i da je njegovo ime Kobe. Moj otac je rekao ‘to je moj sin!’, skaut je nakon toga uhvatio moju ruku i rekao ‘ti mi ne izgledaš kao najbolji na svijetu’.
PG: Veliki pritisak?
KB: Nije od mojih roditelja, ja sam pritisak stavio sam sebi. Našao sam strast rano, sa šest godina sam rekao da ću raditi ovo što radim danas.
PG: Kobe, s 18 godina si došao u Los Angeles, osvojio si tri naslova u pet godina. Jesi li mislio da sanjaš?
KB: To sam trebao raditi. Moji heroji dok sam odrastao, Bill Russell, Magic Johnson, Michael Jordan, svi su osvojili naslov više puta. Ja sam htio više. Ali nije bila stvar samo rezultata, nego i putovanja do tog rezultata. Danas dosta popularnih ljudi previše obraća pažnju kakvim ih svijet očima gleda. Onda krenu procjenjivati sebe po tome što drugi misle, a ne po tome kakvi su oni zapravo. Tada kreneš vjerovati da si ti ta osoba koju svi vide.
PG: Dobra poanta, ali toga se teško sjetiti kada igraš s 20 godina u klubu gdje ima igrača starijih 10 godina od tebe.
KG: O Bože, ja sam zapovijedao lijevo i desno. Ti stariji ljudi me gledaju i misle ‘tko si dovraga ti?’. Ali ja sam toliko puno učio o igri, kada sam postao stariji, shvatio sam da nije sve u košarci. Ljudi imaju emocije, imaju živote izvan parketa, to mi je dosta pomoglo u komuniciranju s drugima.
PG: Najluđa statistika o Kobeu je bazen generalnih menadžera koji su izabrali njega kao igrača kojem bi dali šut za pobjedu na utakmici, i tako 10 godina zaredom.
KB: Dopusti mi da ti ispričam priču. Moje kćer se upravo vratila školovanju, ima 11 godina. Rekla mi je ‘sjećaš li se kada sam bila nervozna oko testa iz matematike?’. Njene ruke bi se tresle, a kada sam je pitao kako je prešla preko toga, rekla mi je ‘kada jednom napišeš test, gotovo je. Probudit ću se sljedećeg dana’. To bi mogao biti dobar dan, ili loš dan, ali taj krug se nastavlja bez obzira na sve.
PG: Bio si vrlo uspješan i kretao si se naprijed, tada je došla 2003. godina. Optužen si za seksualni napad, mislio sam da si gotov, ali vratio si se jači nego ikad, skidao si rekorde, osvajao naslove, postao vođa ekipe. Treba li ti kriza u životu da postigneš nešto veće?
KB: 2003. godine samo prolazio kroz cijelu situaciju s Koloradom i bilo mi je jako teško. Morao sam se zapitati koje stvari želim postići, želim li sačuvati svoju obitelj (fokusirati se na to) i želim li više naslova (fokusirati se na to). Svaki sponzor me odbacio, svaka osoba iz marketinga je rekla ‘ti si nepopravljiv’. Tako da sam počeo veliki problem dijeliti na manje komadiće, što sam drugo mogao?
PG: Da li meditiraš?
KB: Phil Jackson me upoznao s tim. Kada sam imao 18 godina, Michael Jackson me tjerao da meditiram. On je mogao meditirati sedam sati, ja nisam mogao stajati miran niti 20 minuta.
PG: Michael Jackson?
KB: Da, pjevač Michael Jackson.
PG: Kada se u priču upleo Phil Jackson?
KB: Njegova prva sezona u Lakersima je bila kada sam imao 21 godinu. Odmah sam se upustio u meditaciju. Uvijek sam znao da košarka ima dublje značenje, a ne samo strateške stvari. Ludo je da ljudi o meditaciji misle da je čudna. Pogledajte ljude koji su napravili fenomenalne stvari, svi meditiraju.
PG: Što se dogodi s ”cimerom u glavi” kada ne meditirate?
KB: Kada ‘moj cimer u glavi’ pokuca na vrata u mojoj glavi, ja ga pustim da uđe, shvatio sam da je tako najbolje. Ako ga pustite, on uđe, gleda televiziju i šuti. Shvaćate me?
PG: Sljedeće na redu, spavanje. Koliko spavate?
KB: U tome san porastao. Prije bih spavao tri ili četri sata po noći: imam teške probleme u gašenju mozga, ali sam evoluirao, sada spavam od šest do osam sati.
PG: Što se promijenilo?
KB: Odrastanje i shvaćanje da je resetiranje veoma bitna stvar.
PG: Jeste li ovisni o ”smart-phoenovima” kao svi u Americi?
KB: Da, ali prije spavanja, on je ugašen. Znate što je još bitno kod spavanja? Daje mi energiju da provodim vrijeme sa svojom obitelji i da se zabavljam s djecom. Što se više odmorim, to mi je lakše doći kući nakon posla i postati ljudska igraonica.
PG: Kobe, negdje sam pročitao da Želiš igrati 20 sezona i onda se umiroviti. Imaš li što na umu nakon umirovljenja?
KB: O tome razmišljam od 21. godine. Tada sam imao odličan razgovor s Giorgiom Armaniem, on mi je rekao da je sa svojom kompanijom startao kada je imao 40 godina. To mi je bilo pravo buđenje.
PG: U studenome izlazi tvoj novi dokumentarac ”Kobe’s Muse” (video-najava dokumentarca u linku) , o čemu se radi?
KB: Publika će vidjeti sve što radi tokom dana, na terenu i izvan njega. Svaki detalj, svako poboljšanje. Od toga ćemo napraviti slojeve da vidite kakav sam ja uistinu, jer ne možete me znati dok ne razumijete kakav sam.
PG: Zvuči kao serija?
KB: Takva je vizija. Ja sam prvi ”Kobe’s Muse”, tada ćemo se nadograditi. Ja želim znati kako je Arriana postala Arriana. Jednom sam razgovarao s glumicom Hillary Swank i pitao je o glumi. Ona mi je pokazala cijeli proces glume, kakav će karakter biti na TV-u, koju će muziku slušati, koliko će novaca imati u torbici, koliko sitniša. Mene najviše interesiraju detalji.
PG: Zbog toga što želite razumijeti jedni druge?
KB: Točno! Dati ću vam jedan primjer; kada me gledate dok šutiram svoj ‘fadeaway’ šut, primjetiti će te kako mi je noga uvijek ispružena prema naprijed. U prošlosti sam imao problema s pogađanjem tog šuta, jako je težak. I tako jednog dana gledam Discovery Channel i gledam kako gepard lovi. Kada gepard lovi, njegov rep ga drži u ravnoteži, čak kada lomi i najveće kuteve on je izbalansiran. Tada sam rekao ‘moja noga bi mogla biti moj rep, zar ne?’.
PG: To je nevjerojatno!
KB: Inspiracije su svuda oko nas.