Predsjednik Indiana Pacersa i igračka legenda Boston Celticsa Larry Bird dao je intervju za ESPN.com u kojem govori o Pacersima, Russellu Westbrooku, tankiranju (i koliko ga mrzi) te se naravno dotakao i dobrih starih dana kada je bio najbolji igrač lige.
ESPN: Russell Westbrook prosječno bilježi 30 poena, 10 skokova i 10 asistencija već više od mjesec dana. I vi ste imali slične nizove u svojoj karijeri, što mislite o njegovim igrama?
Larry Bird: On je mladić koji je imao ozbiljne ozljede koljena, ali svaki put kada stane na teren, znaš da ćeš od njega dobiti sto posto. Napada, nema straha i igra onako kako se treba igrati, tako da sam sto posto na njegovoj strani. Nadam se da će osvojiti 10 MVP nagrada zaredom, ja obožavam igrače koji se natječu svaku večer i izazivaju protivnike.
ESPN: Vi i Russell očito niste ista igračka pozicija, ali vidite li sebe u njemu po tom natjecateljskom duhu?
LB: Ne znam. Mislim da je moje mišljenje o košarci, i ono kako sam ja učen, da uvijek kada staneš na teren igraš da budeš pobjednik. Ako igraš, a nije te briga, onda ne trebaju ni voditi rezultat. To je naš posao, Russell zna da će patiti u budućnosti, ali si ne može pomoći. On mora igrati na taj način da bude efikasan, on to zna.
ESPN: Stephen Curry, James Harden, Anthony Davis, tko je po vama MVP?
LB: To je kao svake godine. Uvijek ima dosta kandidata, ja ih sve volim, volim sve naše odlične igrače. Stvarno jesam. Svaku večer netko od njih će vam pružiti nešto posebno. Russell je poseban kroz zadnjih mjesec dana, ali je isto tako poseban i kroz cijelu karijeru. MVP nagrada je ista kao i odabir na All-Star utakmicu, uvijek će netko biti izostavljen. Ne pratim trku tako pozorno, ali tko god je dobije, dobio je zasluženo.
ESPN: Uspjeli ste sagraditi Pacerse birajući sredinom drafta, što je uvijek najteži posao. Nema savršenog sistema za izgradnju momčadi, ali kada čujete riječ tankiranje, što vam prvo padne na pamet?
LB: Bude mi mučno kada to čujem. Kao netko tko je u ovoj ligi proveo 30 godina, mislim da to nije pravi način za izgradnju ekipe, ali to je moje mišljenje. Svi drugi imaju svoje mišljenje. Ne vjerujem u taj način, nikada nisam vjerovao. Ako ikada postanem takav, nećete me vidjeti u ovoj igri.
ESPN: To je vaš natjecateljski duh?
LB: Ovo je kompetitivna liga. Ovi igrači su plaćeni ogromne svote novca da odigraju na što većem nivou. I kada dođete i kažete im ‘Mi tankiramo i ne igramo na pobjedu večeras’, što to govori o vašoj ligi? Stanje je takvo kakvo je, ali moje mišljenje je da se uvijek igra na pobjedu.
ESPN: Birali ste i uzimali mnogo igrača koji su ostajali duže na sveučilištu poput Dannyja Grangera, Royja Hibberta i Solomona Hilla. Jeli to vaš put?
LB: Ne mislim da je to naš put, ali volim igrače koji ostanu četiri godine na sveučilištu. Nismo previše eksponirani i znaju kakva je NBA liga. Uzeli smo i neke mlade igrače poput Paula Georgea i Lancea Stephensona i oni su odlični. Ne mislim da idemo na svaki draft direktno uzimati igrače koji su bili tri ili četiri godine na sveučilištu. Znam u situaciji s Grangerom, njega smo pratili poprilično blisko. Kada je došao na trening prije drafta kod nas, nismo računali da ćemo ga odabrati na draftu, više nam je učinio uslugu i došao. Mislim da smo imali 17. izbor te godine (2005.) i bili smo uvjereni da će otići u prvih šest. Međutim, kliznuo je nama i mi smo ga uzeli, iako smo znali da je imao problema s koljenom. Bio je to lagan izbor. Ako ste vidjeli kako je Roy Hibbert igrao na prvoj godini sveučilišta, nikada me biste pomislili da će jednog dana igrati u NBA-u. Ali napredak, radne navike koje je pokazao dali su nam do znanja da će biti najbolji što može.
ESPN: Zašto ste odlučili jezgru ekipe ostaviti netaknutu tokom prijelaznog roka?
LB: Želio sam ostaviti našu grupu tu, jer ako na ljeto David West i Roy Hibbert odluče odjaviti ugovor, onda smo natrag na nuli. Nemamo toliko toga za ponuditi, pa ostaviš sve opcije otvorene. Da smo i napravili razmjenu, to ti odmah donosi nove ugovore, a to nisam želio. Plus, volim ove momke, igraju dobro. Ako jezgru ostavimo netaknutu i kada se Paul George vrati, biti ćemo ponovno tamo gdje smo bili.
ESPN: Znate li zašto se vaša momčad održala u borbi za doigravanje, iako su cijelu sezonu igrali bez Georgea?
LB: Ipak imamo talenta. Dolazak Rodneyja Stuckeyja i C.J. Milesa nam je pomogao. Kada su navikli na ono što radimo ovdje, igrali su puno bolje. Ali svejedno fali nam najbolji igrač, a to vam uzme dosta toga.
ESPN: Dosta igrača je poboljšalo igru bez Georgea u momčadi. Tko vas je najviše iznenadio?
LB: Gledam Stuckeyja već osam godina i kada gledate igrače drugih ekipa znate koliko su dobri. Mislim da je C.J Miles imao problema s ozljedama kroz karijeru, ali naše medicinsko osoblje mu je pomoglo i biti će ovdje cijelo ljeto, tako da se radujem budućnosti. Imat ćemo dobar izbor na draftu, bez obzira ušli u doigravanje ili ne, dobit ćemo igrača koji će nam pomoći. S tim ćemo nastaviti dalje i svi mislimo da ćemo dogodine biti stvarno dobri.
ESPN: Odigrali ste dvije sezone gdje ste šutirali 50 posto iz igre, 40 posto s trice i 90 posto s linije slobodnih bacanja. Je li malo ludo da Kyle Korver hvata 50-50-90 sezonu?
LB: Da, to je stvarno teško. To se ne vidi svaki dan u našoj ligi, prije je bilo 50-40-90. To je isto kao triple-double, kada sam igrao nije me bilo briga za brojke, samo sam igrao. Ali nekada na poluvremenu kažete sami sebi ‘Čovječe, danas me stvarno ide’. Moja igra je bila takva da što sam više uključen u sve aspekte igre, to sam bio sretniji. Bilo je dosta večeri kada sam osjećao da nisam trebao zabijati da bi ekipa pobijedila.
ESPN: Jeste li uvijek imali stav da vas nije briga koliko zabijete dok god činite suigrače boljima? To zvuči kao LeBron James.
LB: Ja bi igrao i pokušao vidjeti što nam je potrebno. LeBron je isto takav igrač. On igru gleda malo drugačije od ostalih momaka, on ima taj mentalitet, ako je netko otvoren, dodat ću mu loptu. Tako se igra treba igrati, to su osnove košarke. Kada si mlad, svi žele biti nešto, ali kada dođete u NBA ligu, pogledate oko sebe i kažete ‘Čovječe, ovdje svi hoće dio kolača’. Ako ga dobiju, i ti ćeš biti uspješniji.
ESPN: Rick Carlisle je nedavno ispričao smiješnu priču o vama. Rekao je da ste zadnju utakmicu odigrali na treningu 2000. godine kada ste bili glavni trener Pacersa. Igrali ste ‘4 na 4’ preko pola terena, vi i starija ekipa protiv mladih igrača. Pogodili ste šut za pobjedu i stariji momci su popadali po vama. Da li se sjećate toga?
LB: Mislim da smo igrali ja, Chris Mullin, Rik Smits i Derrick McKey protiv Ala Harringtona, Austina Crosherea, Jonathana Bendera i još nekoga, ne mogu se sjetiti. Dobro smo ih pobijedili. To je bio zadnji put da sam igrao košarku zato što me nisu oni bacili na pod, pao sam sam, od umora (smijeh).
ESPN: 12. ožujka ove godine je bila 30. obljetnica utakmice kada ste zabili rekord karijere, 60 poena protiv Hawksa. Čega se sjećate u vezi tog dana? Niste se baš hvalili s tom predstavom.
LB: Nije bila baš neka utakmica. Ja volim borbene utakmice, kada se igra pod košem. To je bila opuštena utakmica. Dva dana prije te utakmice sam trčao u utrci koja je bila duga 8 kilometara. Prije susreta sam imao umorne noge, nisam bio umoran, ali noge nisu bile kako treba. Znao sam da ću igrati te večeri, ali nisam znao koliko ću biti efikasan. Kada je jednom krenulo, nisam stao zabijati, ali to nije bila zabavna utakmica, to nije bio moj tip utakmice.
ESPN: Kakav je vaš tip utakmice? Koja vam utakmica iskače?
LB: Ne znam je li mi to bila najbolja utakmica, ali 6. susret finala 1986. godine mi je najdraži. Kontrolirao sam utakmicu (Bird je susret završio s 29 poena, 11 skokova i 12 dodavanja, a Celticsi su pobjedom osvojili naslov prvaka), mogao sam napraviti što sam god želio. Znao sam ako pobijedimo, da smo osvojili naslov. Finalna serija je bila teška, izgubite dosta sna tijekom takvih serija, budete umorni.
ESPN: Kako ste bili sposobni podignuti nivo igre kada je to bilo najviše potrebno?
LB: Ne znam, kada igrate te utakmice, nikada ne znate što se može dogoditi. Uvijek sam imao dovoljno samopouzdanja jer sam znao koliko sam vremena i rada ugradio u usavršavanje. Nikada nisam osjećao pritisak.
ESPN: Tijekom utakmice gdje ste zabili 60 poena, kada ste znali da vas je krenulo?
LB: Znao sam kada je Kevin McHale zabio 56 poena 10 dana prije. Znao sam da ću doći do 60 jednog dana. Kevin je u tom susretu izašao ranije iz igre, mogao je još zabiti.
ESPN: Kada pomislite na Larryja Birda, sjetite se svih brojki i priznanja, ali prisjetite se i trash-talka.
LB: Da, nekih se priča sjećam, nekih baš i ne. To vjerojatno bude nervoza, to pričanje. Ali ako sam imao nešto za reći, uvijek sam rekao. Ako ste poznavali našu ekipu znali ste da su Cedric Maxwell i Kevin McHale pričali više smeća od mene. I Danny Ainge, isto. Oni su uvijek pričali.
ESPN: Koja je najbolja trash-talk priča o Kevinu McHaleu?
LB: Kevin je na jednoj utakmici napravio jednu od najprljavijih stvari koju možete napraviti protivničkom igraču. Svom prijatelju, bivšem suigraču s koledža koji je na tom susretu igrao za Warriorse, je na kraju utakmice rekao ‘Kada dobiješ loptu u niskom postu, samo se okreni i šutni preko mene, ja ću glumiti da igram obranu’. Momak je dobio loptu pod košem, okrenuo se i šutnuo, a McHale ga je blokirao tako jako da je lopta odletjela u šesti red dvorane. Bilo mi je stvarno žao momka, a on je poludio. Otišao sam do trenera K.C. Jonesa i rekao mu ‘Vadi me iz igre, ovaj je momak izgubio kontrolu, izgubio je kontrolu’. To je bila najgora stvar koju sam vidio na košarkaškom terenu do dana današnjega, to ne radite svom prijatelju (osmijeh).
ESPN: Dominique Wilkins je nedavno dobio kip ispred dvorane Hawksa. U video poruci ste mu čestitali i rekli da kip sigurno nije napravljen u obrambenom položaju. S čime je Wilkins iznio ono najbolje u vama za vrijeme igračkih dana?
LB: Ne znam. Wilkins je bio talentiran igrač, sjećam se kada je tek došao u ligu koliko je mogao skočiti. On je radio dosta štete, a skakao je s dvije noge, dok je većina igrača imala odraz s jedne noge. Ja nikada nisam skakao, pa se nisam brinuo oko toga (osmijeh). Bio je vrlo sposoban, skakao je u nebo i bio je vražji dobar košarkaš. U ovoj ligi sam svaku večer morao prihvatiti izazov da se uspijem dokazati, a većinom je to bilo protiv strašno dobrih igrača.
