Intervju: LeBron James za ESPN o svojih 10 godina u NBA ligi

Dvostruki aktualni uzastopni osvajač NBA prstena, titule MVP-a finala i regularne sezone, krilni igrač Miami Heata te ponajbolji košarkaš svijeta LeBron James porazgovarao je s cijenjenim ESPN-ovim košarkaškim stručnjakom Chrisom Broussardom o prvih 10 godina provedenih u ligi. Pročitajte što je u nastavku LeBron rekao o poboljšanju svoje igre tijekom ljeta, finalu protiv San Antonia, Dallasa, odnosu s Jordanom, usporedbama, tituli najboljeg svih vremena i još puno toga.

Chris Broussard: Jesi li uzeo ponešto slobodnog vremena ovog ljeta?
LeBron James
: Uzeo sam mjesec dana odmora. Završili smo 20. lipnja, a ja sam počeo s treningom 20. srpnja. Tih mjesec dana nisam radio ništa i bilo je teško. Prepreka je bila to što moj um konstantno želi da sam prisutan u dvorani. Ali razumijem da moram odmoriti tijelo od svih tereta i svega što sam prolazio zadnje dvije i pol godine. Tako da je sada dobro, ali općenito, teško mi je samo sjediti. Teško je sjediti kada znam da bi mogao raditi nešto – poboljšavati igru u teretani, ići u Wellness Center kod kuće u Akronu, ili jednostavno raditi na kondiciji, raditi pilates vježbe, bilo što. Uvijek se trudim ostati u formi.

Tvoj agent, Rich Paul, rekao mi je da misli da si trenutno na 85% od ukupnog igrača kakav možeš biti. Što ti misliš, o kojem se postotku radi?
Ne znam točno postotak, ali znam da još ima mjesta za napredak. Mislim da trebam unaprijediti svoj šut, kontrolu lopte, low-post igru. Otkada igram košarku općenito, low-post je bio slabo prisutan u mojoj igri, leđima od koša tek zadnje dvije godine. Stoga mislim da na tome treba još poraditi kako bi se uskladio s ostatkom moje igre. Ako je to nešto što smatram da ne radim kako treba, nastojat ću to popraviti što je moguće više.

Hoćeš li igrati više na postu ove godine?
Da, apsolutno. Mislim da je to dinamično i da pomaže ekipi više nego išta drugo. Nemamo previše pravih post-up igrača. CB [Chris Bosh] to može igrati, ali je on više tip za ‘catch-and-shoot’, ‘spot-up’ i ‘pick-and-flair’ situacije. D-Wade također može odigrati na low-postu. No protoku lopte i dinamici igre momčadi najviše je koristilo kada sam ja zamijenio način igre – manje igre na perimetru a više na postu.

Nisi baš volio igranje u postu prije.
Nije da nisam volio; prije bih rekao da je to bilo nešto što mi nije bilo baš ugodno, za razliku od situacije sada. Smatram da sam, za bilo što što može pridodati vrijednost timu i suigračima, potpuno spreman. Ako se od mene traži igra bez lopte i više ‘cut and slash’ kretnji bez lopte, igranje razigravača, centra, ako će to pomoći boljitku ekipe, spreman sam. I smatram, u namjeri da igra ekipe bude dinamičnija, da bih trebao igrati više na low-postu. To stvara velik broj matchup problema za protivnika. Ekipe me ne mogu čuvati jedan-na-jedan u postu, pa u situacijama kada me udvoje, sposoban sam obzirom na svoju visinu i igrački IQ pronaći slobodnog igrača. Tako u igri imamo više tečnosti i protoka od ekipa koje nemaju takve predispozicije.

Jesi li ‘dodao’ kakav potez u svoj repertoar ovo ljeto?
Radio sam mnogo na potezima u postu bez driblinga, stvaranju prostora te također na jednoj vrsti protu-poteza. Ako uspiješ učiniti nešto kako bi ga spriječio, razvio sam čak protu-potez i na to. Ako pak spriječiš izvedbu tog protu-poteza, mogu također i tu situaciju povoljno iskoristiti na najbolji način. Stoga će za mene biti prilično zabavne ove godine dolje na postu.

Rekao si ranije da ako postoji nešto što ne radiš najbolje, da ćeš raditi na tome da to popraviš. Što to ne radiš baš najbolje?
Ne želim to odati [smijeh]. Ne znam, koji je ‘scouting report’ za moju igru? Prisili me na dribling ulijevo? Mislim da je to – prisili me na dribling u lijevu strani i šut nakon toga.

Spursi su te izazivali na šut.
Da, Spursi su me izazivali na šut i to je funkcioniralo prvih par utakmica, pa je na neki način postalo, psihička prepreku za mene. Pa sam razmišljao, prilično puno. Kada se vratim na te dane, razmišljao sam sve do trenutka kada sam si jednostavno rekao ‘Čovječe, radio si na svom šutu toliko puno da bi sada podbacio. Samo izađi na parket i učini to, izađi na parket i pucaj iste šuteve koji pucaš na treningu, na vježbama, i vjeruj u njih.’

lebron-spurs

Znači, sumnjao si u svoj skok-šut?
Da, da, to je bilo više na psihičkoj razini, više nego išta drugo, prvih par utakmica. Prva utakmica je bila okej. U drugoj sam se mučio, kao i u trećoj na perimetru. Problem čak i nije bio u mom skok-šutu. Bio je više u načinu kako si oni igrali na meni, i kako sam prolazio točno u srce njihove obrane umjesto da sam samo uzimao ponuđene prilike za skok-šut. Nakon treće utakmice, otišao sam u sobu i razmišljao ‘Čovječe, samo izađi na parket i igraj. Radi ono što radiš najbolje.’

Rekli bi ljudi, kako najbolji igrač na svijetu može imati sumnje?
Pa ovako, kada radiš nešto na visokoj razini toliko dugo, i kada se to odjednom ne događa onako kako si ti zamislio, počneš se… ne zapitivati, počneš sumnjati u neke stvari, poput recimo, donosim li pravu odluku? Trebam li šutnut ili ići na prolaz? Mislim da mi svi imamo sumnje.

Tvoj prvi trener u srednjoj školi, Keith Dambrot, rekao je da si ti intelektualni genij na parketu.
[Dug smijeh] Mislim da on ni neće reći ništa loše o meni. On je bio prva osoba koja mi je rekla da bi mogao postati poseban, stvarno poseban. On je bio prva osoba koja mi je rekla da bi mogao postati najbolji košarkaš ikad ukoliko bi to htio. Rekao mi je to kada sam bio drugi razred srednje. Gledao sam ga sa čuđenjem. Tada je počeo dolaziti na treninge govoreći, ‘Ako počneš razmišljati o tome, i fokusirati se na to, možeš postati najveći ikad.’ Nisam vjerovao u to.

Vjeruješ li u to sad?
Pa, to je moj cilj. To je ono što me nastavlja motivirati – osvajanje naslova i naposlijetku titula najboljeg ikad. To je moj cilj.

Što moraš učiniti da bi postao najveći svih vremena?
Ne znam. Stvarno ne znam što treba učiniti kako bi me takozvani stručnjaci tako nazvali – nije to nešto što pokušavam učiniti. Moj cilj je jednostavno biti najbolji, za mene to znači izvući ono maksimalno iz sebe. Stoga i nastojim izvući najbolje iz svoje igre te vjerujem da ću se u tom slučaju smjestit na tron, ako već ne najvećeg, onda bar jednog od najvećih. Očigledno, moram nastavit pobjeđivati. Ali ja sam pobjednik, oduvijek sam pobjeđivao, tako da to nije upitno. I mislim da ću nastaviti pobjeđivati sve dok mogu biti zdrav i biti dio nečeg posebnog.

Mnogo ljudi vjeruje da trebaš osvojiti pet naslova kao Kobe Bryant ili šest naslova kao Mike.
Ne gledam na to tako. To mi zaista ne znači toliko, ne igram lovice. Ne pokušavam dostići Magica, Birda ili Kobea. Nastojim izvući maksimum iz ovog što imam dokle god imam mogućnosti za to. Igrao sam prvih 10 godina na visokoj razini, i pokušat ću tako igrati i idućih 10, ili koliko god dobro mogu.

U očima mnogih ljudi, ti se ne natječeš s Kevinom Durantom ili Carmelom Anthonyjem, ti se natječeš s MJ-om, i u manjoj mjeri, Kobeom.
[Smješka se na spomen MJ-a i Kobea] Naravno …

Mislim, kada već kažeš da želiš biti najbolji košarkaš svih vremena, Jordan je onaj o kojem svi govore u kontekstu najboljeg.
Da, njega navode kao najboljeg. Ali uvijek ćeš imate razne argumentacije, bez obzira na sve.
Ljudi će voljeti Jordana, ljudi će voljeti LeBrona, ljudi će voljeti Kobea i tako dalje, Magica, Birda… Ali ja zbilja ne mislim o tome toliko da kažem ‘Okej, želim stići MJ-a’. Govorim da želim biti najbolji jer mislim da imam priliku za to obzirom na moje vještine i jer vjerujem da imam još dosta mjesta za napredak. Ali definitivno gledam na MJ kao najvećeg. Bez njega, nema ni mene. Dao mi je nadu, inspiraciju kao dijetetu. I dan danas znam gledati njegove videe. Gledao sam ‘Come Fly With Me’, ‘Jordan’s Playground’ i ‘His Airness’ tijekom odmora ranije ovo ljeto. Gledam ga cijelo vrijeme, pokušavam naučiti nešto od njega. Čak sam gledao video… Bilo je smiješno, gledao sam noćas video kada je zabio 51 koš igrajući za Washington, a utakmicu kasnije zabio je jednoznamenkast broj koševa. Zabio je 51 koš Hornetsima.

Koliko često gledaš videe od drugih igrača?
Puno, puno. Gledam Jordana više nego netko drugi, sigurno. Ali gledam i videe od AI-a [Allena Iversona] također. Ne uzimam baš njegove poteze, dijelove njegove igre… Zapravo, uzimam – njegovu volju. Kažu da je bio visok 180cm, no čini mi se kao da je bio 160cm, 170. Ali igrao je kao da ima 2 metra. Bio je jedan od najboljih finišera koje smo imali priliku gledat. Nikad ne možeš dovesti u pitanje njegovo srce, nikad. Davao je cijelog sebe. AI je bio moj drugi omiljeni igrač dok sam odrastao, nakon MJ-a.

Jel bi volio da imaš bolji odnos sa Jordanom?
[Naslanja se, smiješka, kao da nije siguran treba li odgovoriti] Ah, čuj, mislim… ne znam. To je trik pitanje. Volio bi. Volio bi ponekad. Znaš, on je netko na koga si se ugledao, a mi nikad nismo razgovarali međusobno o igri. Volio bih sjesti i popričati s njim, znati kroz što je sve prolazio i o čem je razmišljao tokom tih posebnih godina. Recimo, prolazak kroz poteškoće – znaš, nemogućnost prolaza Detroita, zatim pobjeda Detroita. Ili ga upitati ‘Zašto si se umirovio? Što te nagnalo da se vratiš? Što te natjeralo na drugi povratak?’ Upravo o tome, o nečemu o čemu mi svi mislimo da znamo. Voditi običan razgovor. [LeBron je naizgled završio svoju misao, no ponovno nastavlja shvaćajući da ima još nešto za reći, glasniji je odjedanput] Također, čuti njega što misli o meni. Volio bih znati što misli o mojoj igri i načinima na koje mogu poboljšati igru. On vjerojatno misli da me u ovom trenutku može dobiti jedan-na-jedan [smijeh]- Znam da to vjerojatno misli, znam da MJ definitivno misli da me u ovom trenutku može dobit u jedan-na-jedan igri.

lebron-james

Zašto misliš da vas dvojica niste razvili bolji odnos?
Mislim da je razlog posao. Očito, ja sam zaposlen, kao i MJ koji radi mnoštvo toga. Ne znam točno razloge, ali nikad nije ‘kliknulo’ na pravi način. Viđam ga u raznim prilikama, naravno. Sreli smo se nekoliko puta. Išao sam na rođendansku zabavu povodom njegovog 50. rođendana na All-star vikend. Otišao sam kako bi odao poštovanje i počast za najvećeg. Vodio sam razgovor s njim ondje. Tamo je bilo mnoštvo ljudi.

Kada ljudi govore o instinktu ubojice, uvijek pritom misle na MJ-a i Kobea. Podcjenjuju li ljudi tvoj instinkt? Ljudi govore također da ga imaš i ti, ali ne kao ova dvojica. Misliš li ti da ga imaš u mjeri kao njih dvojica?
Ah, ovako ja gledam na to. Postoji različiti načini lova. Gledam Discovery Channel cijelo vrijeme, te životinje u divljini. One sve love na različite načine kako bi prehranile svoje obitelji. Ubijaju na različite načine. Lavovi to čine strateški – dvije ženke predvode, a zatim svi ostali. Hijene će samo napasti. Tako postoje i različiti načini dominacije na terenu, i mislim da ljudi to ne razumiju. Svi žele da budemo dominantni na isti način, zabijanjem mnoštva koševa. Svi žele da se dominira kao što je to radio MJ ili kao što to radi Kobe. Magic nije igrao na takav način recimo. Znači li to da on nema instinkt ubojice? Kareem također. Znači li i to da ni Kareem nije posjedovao taj instinkt? Ista stvar s Birdom. To ne znači da nemaš to u sebi. Tim Duncan nije dominantan također na taj način kao Kobe ili Michael, ali igrao sam protiv Tima dvaput u NBA Finalu i sa sigurnošću vam mogu reći da on posjeduje taj instinkt. Stoga, ima različitih načina za dominaciju na terenu. MJ je sigurno imao taj instinkt za postizanje koševa. Ali ako ljudi misle da MJ na terenu nije pričao s nikim i da se nije smijao, ludi su. Gledao sam ga, jedan video kako blokira Charlesa Barkleya te kako se obojica smiju, na terenu. Danas, kad bi ja blokirao Kevina Duranta ili Carmela Anthonyja, i kad bi se zajedno tome nasmijali? Vjerojatno bi me ubili [smijeh]. Ali kažem vam, postoje razni načini posjedovanja tog instinkta.

Misliš li da ćeš promijeniti mišljenje javnosti o tome?
Nadam se, zaista. Nadam se da će ljudi shvatiti da ima različitih načina pobjeđivanja. A ja… ja ne želim reći da to radim na takav način, želim reći da to radim na nesebičniji način. Želim pobjeđivati i pritom se zabaviti, uz neku vrstu bratstva oko mene gdje svi imamo iste ciljeve – a to je izaći na teren i pobjeđivati. Zabavljam se, volim tu igru, to mi donosi veselje [Naslanja se i smiješka]. Svako malo pojavi se taj moj ‘pogled’. Poput šeste utakmice Finala Istoka u Bostonu 2012. Ljudi kažu, zašto on to ne radi na taj način cijelo vrijeme? [Smijeh]. Čovječe ja ne znam… ne znam kako se taj pogled uopće dogodio. Netko je fotografirao odličnu fotku. Kamera je pogodila vrijeme, taman kada sam bio malo umoran i u trenutku dok sam gledao. Bam! Sada je to ‘Pogled’ [smijeh]. To je ‘LeBronov Pogled’, ‘LeBronova Faca’ [smijeh]. To je kul, priznajem. No nemojte pomisliti, niti jedne sekunde, da nisam fokusiran na ‘lov na svoj plijen’.

Oduvijek sam vjerovao kao da gledaš svoju momčad kao obitelj. Jel’ razlog tome tvoj način odrastanja – kao jedinac?
Upravo je to razlog. Oduvijek sam htio braću oko sebe jer sam bio jedinac. I kada sam upoznao Siona, Drua, Williea i Romea [u srednjoj školi St. Vincent – St. Mary] osjećao sam kao da je upravo to ono što želim. Zanimljivo je to, što kada su takvi tipovi oko tebe, kada svi imate isti cilj na terenu, kada izađete na teren sve je lakše budući da vas spaja to nekakvo prijateljstvo, veza, i to potiče vaš naporan rad da dođete do vrha. Tako da ste na terenu puno uspješniji, razmišljate kao da je to taj model koji treba njegovati. Jel’ taj način jednak za sve? Nije. Svatko je drugačiji.  Ali kad sam bio okružen tom grupom ljudi, jednostavno smo pobjeđivali, a van terena smo se također družili, radili naporno i vjerovali u istu stvar. Oduvijek sam razmišljao na taj način da je to model, recept za uspjeh. I to me nosilo sve do danas, od vremena kad sam bio u Clevelandu, pa do Miamija. Recimo, boli me to što mnogi tipovi odlaze. Boli me jako kada je Mike Miller nedavno amnestiran, iz razloga što mi je bio poput brata, svima nama. Bio je s nama od dana kad smo došli u Miami, to je razlog zašto me to tišti.

Kako stvaraš takvu obiteljsku atmosferu u ekipi?
To ne ide tako u smislu da početkom sezone ponovim lekciju ‘Kako stvoriti družinu, bratstvo?’. Mislim da je to jednostavno dio mene. Smatram se nesebičnom zvijezdom, ali također naporno radim. Mislim da je to razlog stvaranja bliskosti. Ne kažem ‘Idemo raditi, vježbati, žrtvovati se’ pa da ispadnem licemjeran i ja prvi to ne radim. Ta moja nesebičnost je jedan od razloga koji to stvaraju, taj dobar odnos. To je dio moje osobnosti. Volim uspjeh svojih suigrača više nego išta. Sviđa mi se igra D-Wadea u četvrtoj utakmici Finala. Kako su ga ljudi kritizirali, a onda on u toj utakmici pokaže svoj ‘Flash’ moment. I CB također, sa nekoliko iznimnih poteza u šestoj utakmici. Dvije blokade, na Dannyju Greenu i Tonyju Parkeru pa zatim krucijalan napadački skok i dodavanje Rayu za tricu. Shane [Battier] također. Kada su na njega mediji dignuli hajku – ‘Shane ne može pogodit šut, Shane ne može pogoditi tricu.’ I slijedeća stvar koja se dogodi je to da mu krene, pa zatim pogodi šest trica u sedmoj utakmici Finala. To su stvari koje volim više od ičeg.

Bio si kritiziran zbog takvog stava.
Da, bio sam. I još uvijek sam.

Zašto ne izađeš na parket i pokušaš dobiti utakmicu svojim košgeterskim sposobnostima?
Na kraju krajeva, ne vjerujem da bi došli do te točke [Finala], da stalno radim nešto što mi drugi govore da radim – ‘Zašto on ne dodaje loptu suigračima? Zašto on ne razmišlja o zabijanju 40-50 koševa?’ Tim stavom nas ne vidim kao prvu momčad Istoka, tim stavom nas ne vidim u finalu. Ne vidim sebe kao igrača kakav sad jesam i kakav želim biti, ukoliko djelujem na taj način. Takozvani košarkaški stručnjaci žele da LeBron bude Bernard King. Ja nisam Bernard King. Nisam čistokrvni scorer poput njega, to nije jedina stvar koju radim na terenu. Ja radim pomalo od svega. Treću ili četvrtu godinu u Clevelandu prosječno sam bilježio 31 koš i to nas nije nigdje dovelo. Predvodio sam ligu u koševima jednom, ljudi to zaboravljaju. Predvodio sam ligu jednom, i mislim da sam bio drugi ili treći jedne godine, iza Kobea i Allena Iversona. [James je ustvari triput završio na mjestu drugog strijelca lige.] Mislim da je to sjajno kada možeš zabiti puno koševa, ali to nije moja ostavština, biti samo scorer. Kada kažeš ‘LeBron James’ nećeš reći ‘Ah čovječe, kakav je on bio stroj za koševe.’ Oduvijek sam radio puno toga na terenu, premda, mogu i zabijati podosta. [veliki osmijeh].

lebron-james-paul-pierce-2010

Koliko bi otprilike prosječno zabijao kada bi ti to bio prvotni cilj?
35 koševa.

Vjerojatno više od tog.
Vjerojatno, mogao bih zabijati do 35-40 koševa, vjerujem da bi. Iako bi to bio pakao za moje tijelo, pokušavajući postići 40 koševa svaku noć. Ali bih mogao zabijati 35. Prosječno bilježim osam asistencija, prepolovi to u tom slučaju. A ja trenutno bilježim 27, 28 koševa po utakmici, sa tih osam asistencija, pa eto, računajte…

Prije dvije godine, počeo si s tradicijom isključivanja mobitela i blackberryja tijekom doigravanja.
Istina, prije dvije godine.

Gledaš li SportsCenter i takve sportske emisije tijekom doigravanja?
Ne, zaista. Ne gledam puno tog sadržaja tijekom doigravanja. Sve je tada nekako uvećano, i obično nastojim pobjeći od toga, tog aspekta igre – SportsCenter, radio talk show-ova, NBA TV, svega toga. Tada obično isključim mobitele i smanjim količinu cyber komunikacije. Volim tada pogledati pokoji film, TV seriju, čitati knjige.

Što te nagnalo na takvu odluku?
Nemam pojma, samo sam se htio fokusirati na cilj, želio sam pokušati, premda je bio neobično. Nitko mi to nije savjetovao, jednostavno sam htio pokušati. Rekao sam si, ‘Znaš šta? Doigravanje počinje u subotu. Isključit ću mobitel u Petak. Idem vidjeti hoću li uspjeti.’ Tada sam počeo čitati. Rekao sam poslovnom menadžeru Mavericku Carteru da podigne neke knjige za koje sam čuo da su odlične. Čitao sam ih i istinski uživao. Nije za svakoga, ali ja sam uživao.

Kada čuješ ljude da govore kako si se u Finalu 2011 protiv Dallasa ‘smrznuo’, što ti pomisliš?
Paaa, svakako nisam igrao na razini na kojoj znam da sam mogu, stoga možete uzeti izraz kakav želite – smrznuo se, nije se pokazao u najboljem svijetlu, kasnio je na vlastiti sprovod [smijeh]. Možete reći što god želite, ne mogu proturječiti.

Što je prekretnica u tvojoj karijeri?
Imao sam toliko svojevrsnih prekretnica tijekom karijere. Gubitak sedme utakmice u drugoj rundi dogiravanja ’08 protiv Bostona, ispadanje od Orlanda ’09. Zatim ispadanje od Bostona ponovno ’10. Imao sam mnogo prekretnica, čovječe, dobio sam ‘metlu’ u finalu 2007. Mislim da je onda došlo do one točke kada sam sebi kažeš ‘Bilo je dovoljno’. Smatram da je serija protiv Dallasa bila prekretnica kada sam sebi rekao ‘Bilo bi dosta.’

Pomisliš li nekada da si povratio imidž koji si imao prije 2010, ili da si ga čak i poboljšao? Ne samo u Akronu, nego u cijeloj državi?
Primijetio sam promjenu u ljudskoj percepciji mene, i općenito promjena u meni od ’10 pa do danas. Promijenio sam se u karakternom pogledu, stvari su se promijenile same po sebi. Vjerujem da vrijeme liječi sve, i način na koji sam oblikovao život, i na koji igram košarku zadnjih nekoliko godina je pomogao mom imidžu. Ne želim reći da je sve došlo odjednom, da sam rekao ‘Ovako će biti, ovako ćemo pomoći povratiti LeBronov imidž.’ Nego je sve došlo postupno, shvatio sam kako želim živjeti, kako želim igrati košarku, i sve je sjelo na svoje mjesto.

Čuo sam da si postao bolja osoba, bolji otac, suigrač i sve. Mislim, nije da si bio ‘bad-boy’ prije toga.
Nikad nisam bio neka vrsta ‘bad-boya’. To mislim za svakog, tko napravi nekakve greške, više te kao ‘bad-boya’ određuje način na koji ćeš se nositi s tim greškama. Određuje te kakav ćeš se vratit nakon tih grešaka. Komentirao sam nakon serije s Dallasom kako će se ljudi vratiti svojoj svakodnevnici, nakon što su kritizirali mene, vratit će se svojim poteškoćama i problemima. I naučio sam iz toga, shvatio sam da je to bila pogreška, i kao da to nisam izrekao ja. Čak ne znam odakle je to došlo. Biti dijete koje je odrastalo uz poteškoće pa sve do sada kada imam ogromnu ostavštinu koja pomaže istoj djeci i ljudima kao što sam bio i ja, sa poteškoćama u odrastanju pa zatim izreći nešto tako licemjerno je bilo vrlo bezosjećajno od mene. Odrastao sam otad. I na terenu, ponašam se kao da trebam biti uz svoje suigrače kada već nisam bio u toj seriji protiv Dallasa. Te godine mediji se me toliko razapinjali, da sam dobio epitet ‘zločinca’, a to me  promijenilo. Nakon te sezone, razmišljao sam ‘Čovječe, to nisam ja.’ To nije moj život [smijeh]. Vrati se LeBrone, i na terenu i izvan njega.

Postoji li superzvijezda – sportaš ili nešto drugo – s kojim pričaš o svemu kroz šta si prolazio u životu?
Ne, ne postoji nitko s kim zapravo pričam o nečem  takvom. Ako bih trebao o tome popričati s Jay-Z-em, svakako bih mogao. On ima istu pozadinu, život u gradskom naselju bez nekih šansi za uspjehom i na kraju – uspjeh. Svi vjeruju da moraš biti neka vrsta spasitelja. Ne želim reći ni da sam ja uspio sam, jer nisam. Imao sam podršku prijatelja i obitelji. Ali nikad s nikim nisam pričao o tome, o mom putu ka uspjehu. Srećom, sada je situacija ovakva i nadam se da će ostati.

U različitom si razdoblju nego što je Jordan, sa društvenim mrežama i 24-ero satnim sportskim programom, pri kojem se svaka tvoja utakmica, čak i četvrtina, kritizira. To nije bio slučaj kada je MJ igrao.
Gledam na to ovako: MJ nije bio savršen. MJ je imao loših utakmica. Imao je izgubljenih lopti. Sigurno je imao utakmica na kojima je mislio da je trebao bit bolji. Ali najvažnija stvar u vezi MJ-a je ta da se on nije bojao neuspjeha. I mislim da je baš to razlog zašto je toliko uspio – zato što ga nije bilo briga što će drugi reći o njemu. Nikad nije bio uplašen toga da će promašiti šut za pobjedu, da će izgubiti loptu. Nikad. I to je razlog zašto ga toliko volim, osim naravno letenja kroz zrak, plaženja jezika, šutova za pobjedu, obuće, vrećastih hlačica itd. Mislim da je njegova snaga bila ta da se nikad nije bojao poraza, i da ga je to na neki način izgradilo, i vjerujem da bi i dan danas bio nevjerojatan zbog toga.

Boriš li se ti ponekad protiv straha od neuspjeha?
To je jedna od mojih najvećih prepreka, bojim se neuspjeha. Želim uspjeti u tolikoj mjeri da se bojim svakog neuspjeha.

Kako se nosiš s time, kako nadilaziš to?
Pobjedama [smijeh]. Nastavi pobjeđivati, i nećeš se brinuti. Samo nastavi pobjeđivati.