Peti izbor ovogodišnjeg drafta, dubrovački letač Mario Hezonja poznat je kao jako zahtjevan tip, pogotovo prema sebi. Na glasu je kao žestok radnik i košarkaški fanatik koji definitivno nije gradio karijeru utabanim stazama, nego je pisao svoju košarkašku priču na svoj način, ne vodeći previše računa o mišljenjima sa strane. Tako je vrlo mlad, po nekima i previše mlad, otišao u veliku Barcelonu i drugu najjaču ligu na svijetu, španjolsku ACB. Tamo je igrao solidno u ograničenim minutama koje je dobijao, ali NBA skaute je pridobio nevjerojatnim atleticizmom za jednog Europljanina, kao i ogromnim samopouzdanjem koje bi netko manje upućen mogao pogrešno protumačiti kao bahatost.
Hezonjina budućnost u NBA ligi nije upitna, ali je put počeo trnovito, što i nije veliko iznenađenje. Mladi Hezonja se morao suočiti s toliko novoga, neusporedivo jačim tempom igre, ali i novom sredinom i običajima. Stoga ne čudi što je ovog ljeta potražio savjet od još jednog velikog igrača s ovih prostora koji je prošao trnovit put do NBA zvijezde – Peđe Stojakovića. Naime, Stojakovića i Hezonju upoznao je zajednički prijatelj, a povezuje ih i Scott Skiles, bivši Peđin, a sadašnji Mariov trener.
Slučaj je htio da se u subotu navečer u Sacramentu susretnu Hezonjin Magic i Stojakovićevi Kingsi. Utakmica je završila pobjedom domaćina iz glavnog grada Kalifornije rezultatom 97-91. Novinari su postavljali pitanja Hezonji je li se vidio sa Stojakovićem, međutim Mario nije bio razgovorljiv: „Bio sam usredotočen na utakmicu i nisam obraćao pažnju na to prije. Ne znam gdje je Stojaković sada, ali izgubili smo, nema pozdrava i tih stvari. Mogu susjedi proći kraj mene, ali nije me briga. Možda kad se vratimo u Sacramento, ali ne danas.“
Eto, netko neupućen bi rekao kako je Hezonja bahat, neprofesionalan i još tko zna što sve, međutim to ne može biti dalje od istine. Hezonja je samo mladić koji je bio vruć nakon utakmice, očito nezadovoljan svojom izvedbom (tri koša u 17 minuta uz dvije izgubljene lopte i dva faula), a takvog je karaktera da mu nitko ne treba reći kako je igrao. To on izvrsno i sam zna, i najviše od sebe traži i očekuje upravo on sam.
Srećom, malo tko zna što ga očekuje u NBA ligi bolje od prijatelja Stojakovića. Peđa je došao u NBA 1998., svježe ovjenčan naslovom najkorisnijeg igrača grčke lige koji je zaslužio u dresu solunskog PAOK-a, međutim u prve dvije sezone nije se previše naigrao (21 i 23 minute u prosjeku). Tek je u trećoj sezoni eksplodirao s prosjekom od 20,4 koša i time se potvrdio kao druga napadačka opcija Kingsa, uz tada ponajboljeg krilnog centra lige Chrisa Webbera. Poučen svojim iskustvom, Stojaković savjetuje: „Mario na sebe stavlja pritisak jer želi biti uspješan odmah, malo je nestrpljiv, ali to je potpuno normalno. Mislim kako će sve biti OK. U ovoj ligi je toliko puno utakmica i jednostavno mora gledati na svaku sljedeću kao na izazov i priliku za dokazivanje. Ako želiš minutažu i mjesto u momčadi, moraš svaki dan pokazivati svojim suigračima i treneru da to zaslužuješ“, rekao je Stojaković i nastavio: „Mario je sjajan dečko, marljiv je i stvarno voli košarku. Stvarno vjerujem da mu način igre u NBA odgovara. Samo sam mu pokušao reći da bude strpljiv i uporan. Znam trenera Skilesa, igrao sam s njim i za njega, i znam da zna biti prilično zahtjevan prema mladim igračima, zahtjeva maksimalan trud i profesionalnost, ali mislim kako je to savršeno za Marija.Nevjerojatno je skočan i ima fin šut, ali mora naći svoje mjesto u napadačkom sustavu. Znam da dolazi iz sjajne, čvrste obitelji. Uvijek je dobro uživati obiteljsku potporu. Prve godine su uvijek teške, ali prilagodit će se.“
Sam Hezonja je o prvim NBA dojmovima rekao: „Pojedinci nisu bitni, ovo je momčadski sport, tako da mi je cilj pomoći momčadi koliko god mogu, i također pokušati individualno biti što bolji. Ovdje sam radi igre i ničeg drugoga. Naravno, to svi već znaju. Ali ako mi nešto ide naopako, moram naučiti to raditi ispravno ako hoću da me trener ubaci. Slažem se s tim i pomaže mi jer mi daje još veći motiv.“
Hezonja je svjestan da prilagodba na NBA može potrajati, ali isto tako, nestrpljivost je potpuno razumljiva: „Da, želim igrati odmah. Nije mi teško, ali ponekad se osjećam neobično. Ne znam zašto. Nisam uopće frustriran niti išta slično, to je sve normalno. Ovo je NBA, pa ako napraviš nešto krivo, nauči i vrati se. Sve je pozitivno. Možda sam trenutno u težoj situaciji, ali ništa od toga nije loše. Sve je OK.“
Za očekivati je kako će Hezonja prvu sezonu provesti u učenju, kao i da će biti normalnih oscilacija tijekom sezone. Za njega je u ovom trenutku vrlo bitno da je u klubu koji vjeruje u njegov potencijal, kao i da ga trenira čovjek koji zna raditi s mladim igračima. U svakom slučaju, kad si toliki radnik kao Mario i kad imaš tako ugledne i dobronamjerne prijatelje kao što je Peđa, samo nebo je granica.