Nikola Jokić je ove sezone zaplijenio pažnju javnosti s par izvrsnih utakmica. Spomenimo tako 27 poena, 15 skokova i 9 asistencija protiv Dallasa, ili nedavnih 21 poen i 13 skokova protiv najbolje momčadi lige, Golden State Warriorsa. Jokić je ove sezone pokazao rast u skoro svakoj statističkoj kategoriji u odnosu na prošlu, a minute mu se nisu drastično povisile – igra svega tri minute više.
Joker, kako ga je prozvao Mike Miller, pokazuje navijačima Denvera da na njega u budućnosti itekako mogu računati i da nije slučajno prošle sezone završio treći u glasanju za novaka godine. U posljednjih 11 utakmica otkako je ponovno uvršten u startnu petorku opravdava dano povjerenje s prosjecima od 17,3 poena, 8,8 skokova i 5,5 asistencija po utakmici.
Nuggetsi su trenutno na omjeru od 14 pobjeda i 23 poraza i dvije su pobjede iza osmog mjesta Zapadne konferencije koje drže Trail Blazersi. U razgovoru sa Zachom Loweom za espn.com, Jokić je pričao o svojoj igri, ovisnosti o Coca-Coli, prehrani, obitelji te ciljevima Nuggetsa ove sezone.
Zach Lowe: Kako ti se sviđa nova početna petorka s tobom na centru i s dva dinamična i izmjenjiva krila, Wilsonom Chandlerom i Danilom Gallinarijem, uz tebe? Postižete gomilu poena.
Nikola Jokić: Sviđa mi se, a i cijeloj momčadi isto. Sada se konačno natječemo u prvoj četvrtini. Prije promjene petorke se činilo da na kraju prvih 12 minuta uvijek gubimo 10, 15 razlike. Sada imamo šansu biti konkurentni cijelu utakmicu. Nekada čak i uđemo u drugu četvrtinu s vodstvom.
ZL: Imam osjećaj da ste ti i Gary Harris stvorili sjajnu kemiju. On je pametan cutter, a ti voliš dodavati s elbow pozicija.
NJ: Ljudi misle da je Gary samo obrambeni igrač i šuter, no on je stvarno dobar i može učiniti sve na parketu.
ZL: Budi iskren. Jesi li bio frustriran kada je Mike Malone razdvojio tebe i Jusufa Nurkića iz iste petorke i kada si počeo ulaziti s klupe?
NJ: Ne, nimalo!
ZL: Ozbiljno?
NJ: Da vam budem iskren, volim ulaziti s klupe jer se suparnička momčad obično već nalazi u bonusu, pa onda mogu postići par laganih poena s linije slobodnih bacanja kako bih se zagrijao. Opet s druge strane, ako krećete u početnoj petorci imate više vremena za uhvatiti ritam. No u konačnici me stvarno ne dira to da li započinjem utakmicu ili ulazim s klupe.
ZL: Jesi li bio iznenađen što sparivanje tebe i Jusufa nije baš funkcioniralo i što su treneri već nakon par pokušaja odustali od te ideje?
NJ: Smatram da možemo igrati zajedno, no za momčad to nije ispalo dobro kao što smo se nadali. Zato je donesena odluka da se od toga odustane. Nije to neka velika stvar. I dalje mislim da možemo funkcionirati zajedno, no očito imamo nekih efikasnijih opcija i rješenja.
ZL: Prije dvije je sezone Nurkić blokirao jedan šut, a mikrofon blizu terena je uhvatio Kennetha Farieda kako izvikuje neke hrvatsko-srpske psovke. Bio sam impresioniran. Sada kada imate dva momka koji pričaju sličnim jezikom, da li učite psovati cijelu momčad? Na Balkanu imate najbolje psovke na svijetu.
NJ: Naravno, najviše što možemo. Jameer Nelson je dosta toga naučio i zaista zna puno psovki. Mnogi članovi trenerskog osoblja isto. Naš generalni menadžer Tim Connelly također.
ZL: Postoje li suci koji ih razumiju ili možeš govoriti štogod želiš i proći nekažnjeno?
NJ: Mislim da ih ne razumiju, ali svejedno izbjegavam komunikaciju s njima.
ZL: Izgubio si puno kilograma nakon dolaska u Denver. Čega ti se prehrambeno bilo najteže odreći?
NJ: I prije sam se normalno hranio – piletina, riža, meso. No sada je sve spremljeno na drugi način. Ovdje hrana nema nikakvog okusa. Trebam taj okus, čovječe. No ne mogu poreći da mi je uvelike pomoglo što su Steve Hess (voditelj odjela za fizičku pripremu igrača) i Felipe Eichenberger (pomoćni kondicijski trener) napravili za mene to ljeto. Zaista su me odlično pripremili za ligu. Drago mi je da su to učinili.
ZL: Sigurno ti nedostaju ćevapi.
NJ: Da, pogotovo jer ovdje ne rade dobre ćevape.
ZL: U opticaju je trač da imaš zalihe mesa iz Srbije u svom domu ako dobiješ želju za pravim mesom.
NJ: Pa naravno da imam, to morate imati. No najviše mi nedostaje riblji paprikaš, uz tjesteninu sa strane. Ako dođeš u Srbiju to moraš probati.
ZL: Je li istina da si pio oko četiri litre Coca-Cole svaki dan?
NJ: Jest. Možda ipak oko tri litre. Stvarno puno.
ZL: Koliko bi rano ujutro popio prvu dozu?
NJ: Nikada ne bih pio ujutro jer bi tada imali treninge, a nikada nisam pio prije treninga. Međutim, nakon treninga bih redao čašu za čašom, ne bih se mogao zaustaviti.
ZL: Da li i sada nekada popiješ gutljaj ili si je u potpunosti izbacio?
NJ: Nisam popio ni gutljaj već 18 mjeseci. Na mom letu za Denver sam popio svoju zadnju Colu.
ZL: Jesi li imao kakvih glavobolja zbog prestanka?
NJ: Ne, nikakve, dapače, bilo je lako. Bio je to odličan osjećaj – znati da mi ne treba to piće.
ZL: Nekada nakon skoka voliš povesti kontru. To mi je najdraži dio tvoje igre.
NJ: I meni isto. O čovječe, tako sam sretan kada imam priliku izvesti pokoji dribling.
ZL: Sigurno si nakratko igrao poziciju razigravača odrastajući, zar ne?
NJ: Da, ljudi ponekad znaju reći da sam igrao jedinicu, no nisam. Sve moje momčadi u Srbiji su uvijek imale vrlo dobrog razigravača. No oduvijek sam volio driblati. Čak i kada sam bio negdje vani, dok sam hodao bih vodio loptu i zamišljao obrambene igrače ispred sebe te razne scenarije kako ih prolazim.
ZL: Da li si ikada pokušao izvesti nešto previše atraktivno u kontri što je pošlo po krivu i rezultiralo lekcijom od strane trenera Malonea?
NJ: Dogodilo mi se to par puta prošle godine. Bacio sam neka zbilja loša dodavanja prema Fariedu. Grozna. Rezultati su naravno bile izgubljene lopte. No neobično je kada vam centar vodi kontru, to je nesvakidašnja pojava.
ZL: Jesi li morao uvjeravati trenera na sastancima da ti dopusti da povedeš kontru?
NJ: Ne, samo sam počeo to raditi.
ZL: To i je najbolji način. Sjećaš li se one famozne obrane trenera Malonea prošle sezone prilikom ključnog posjeda lopte kada ste ukrali loptu i izborili produžetak?
NJ: Da, kako ne, bila je to utakmica protiv Dallasa. Praktički smo imali šest igrača na parketu. To je bilo nevjerojatno, ali takav je naš trener. Vrlo je emotivan i strastven te mrzi gubiti. Jako nam se to svidjelo. Normalno da smo ga malo i ismijavali zbog toga.
ZL: Ovo nisam znao o tebi. Naime, kao mali si često sudjelovao u utrkama konja sa zapregama. Postoje i neke fotografije kao dokazi. Kako si to zavolio? Da li je trkalište bilo blizu tvog doma?
NJ: Utrke konja su vrlo popularne u mom gradu pa sam ih jedan dan posjetio i pomislio: „Čovječe, ovo mi se sviđa.“ Svidjela mi se ljepota konja i adrenalin utrke. Nevjerojatan je osjećaj dok se utrkujete i drugi konj prozuji pokraj vaših ušiju. Osjetite sve, osjetite kako se tlo trese od udaraca kopitom.
ZL: Da li si odrastajući igrao vaterpolo?
NJ: Ne za ozbiljno. No kad god bih se kupao sa svojom braćom i najboljim prijateljima, uvijek bi se dobacivali s loptom za vaterpolo.
ZL: Imao si jedan potez protiv Knicksa gdje si primio dodavanje u blizini koša jednom rukom, okrenuo se prema košu i bez dodirivanja lopte s drugom rukom postigao poen. To je bio pravi vaterpolo potez.
NJ: Volio sam svaki sport. Nogomet, vaterpolo, utrke konja. Bilo mi je svejedno. Sve sam volio, a posebno ako sam se natjecao protiv svoje braće.
ZL: Tvoja su starija braća već vrlo poznata u Denveru. Nekoliko mi je ljudi naredilo da moram postaviti pitanje o njima. Vrlo su bučni na utakmicama i navodno prekriveni tetovažama, zar ne?
NJ: Da, obojica.
ZL: Ali ti nemaš nijednu.
NJ: Mislim da je u NBA ligi nešto novo da igrač nema tetovaže. To može biti moj zaštitni znak.
ZL: Njih dvojica su posebni likovi, zar ne?
NJ: Izgledaju kao serijski ubojice, no kada ih upoznate shvatite da su zapravo vrlo dobri i ljubazni ljudi.
ZL: Često si u problemima s osobnim pogreškama. Čini se da većina tvojih osobnih proizlazi iz frustracije kada si uzrujan zbog nečega i odlučiš nekoga faulirati.
NJ: Da, to je istina, često se naljutim. Nekada jednostavno želim zaustaviti kontru, ali zaboravim koliko već osobnih imam. No većina su plod frustracije. Moram naučiti da ne smijem štetiti sebi i momčadi.
ZL: Činiš se vrlo smirenim i ne pretjerano temperamentnim momkom.
NJ: Inače jesam takav! Otac mi je uvijek govorio da sam drukčiji od svoje braće jer se oni razljute vrlo brzo, dok sam ja s druge strane vrlo smiren. Morate me stvarno razljutiti da bih se uzrujao, morate mi učiniti nešto stvarno grozno.
ZL: Da li te netko u ligi zaista razljutio u igri? Možda neki fizički dominantan centar, poput DeMarcusa Cousinsa?
NJ: Ne, zasad nitko.
ZL: A Nurkić na treninzima? To je nekada sigurno riskantno.
NJ: Da, vrlo smo kompetitivni, to je istina. Ali dosad se nije dogodila situacija gdje smo se zaista posvađali ili naljutili jedan na drugog.
ZL: Čini se da svaki centar u ligi ove sezone šutira više trica nego inače osim tebe. Zašto ne? Želiš li šutati više?
NJ: Ne! Želim da to bude moje tajno oružje. Kada bude potrebno, uzet ću taj šut. Šutnut ću kada budem 100% siguran da će ući. Zapravo, možda ne baš 100%. Znate na što mislim.
ZL: Mike Miller ti je dao nadimak Joker. Sviđa li ti se? Možemo li smisliti nešto bolje?
NJ: Jako mi se sviđa taj nadimak. Joker iznenađuje i nadmudruje ljude te može poraziti gotovo svakoga. Zbog toga mi se sviđa.
ZL: Čuo sam da si opsjednut sa serijom „Prijatelji“?
NJ: Oh da. Gledam je cijelo vrijeme i pokušavam pričati sa suigračima o njoj. Svi mi se smiju zbog toga. Pa naravno da shvaćam da je to stara serija koja je odavno završila.
ZL: Koliko si daleko dospio?
NJ: Mislim da sam na sedmoj ili osmoj sezoni.
ZL: OK, znači ne gnjaviš ljude okolo pokušavajući saznati hoće li Ross i Rachel završiti zajedno u ranijim sezonama?
NJ: Ne, to sam već odavno prošao. Sada moram završiti seriju.
ZL: Koliko dobri možete postati? Da li ste diskutirali o tome da vam se, ako uđete u doigravanje, smiješi serija protiv Warriorsa?
NJ: Naš je problem što smo od početka bili fokusirani samo na osmo mjesto kao naš krajnji cilj. Da smo kao cilj postavili četvrto ili peto mjesto, svejedno, možda bismo bili bolji. Ali sada je gotovo s time, trenutno je sve što želimo to osmo mjesto.