Prvi od dva dijela razgovora; dok se New York Knicksi pripremaju za prvi trening kamp pod ravnanjem Phila Jacksona, donosimo intervju novinara New York Posta Stevea Serbyja s predsjednikom momčadi i prvakom rekordnih 13 puta; 2 puta kao igrač Knicksa te 11 puta kao trener Chicago Bullsa i Los Angeles Lakersa.
S: Košarkaš po ukusu Phila Jacksona: kakve osobine treba imati?
J: Treba igrati bez lopte… Pogoditi otvoreni šut… Biti voljan dati ekstra pas… Obrambeno, podjednako dobro provocirati faul u napadu i blokirati ili ukrasti loptu… Voli igrati pet na pet.
S: Omiljeni motivacijski ili inspirativni citati?
J: Ništa čega bih se sjetio u trenutku. Znam da uvijek govorimo: „Nitko nije otok“, „Nitko ne krči put sam“, „Ono što dodaš tuđim životima dobit će novi život“. Te stvari koristimo kad razgovaramo s momčadi oko utakmica. Svaki drugi tjedan iskočilo bi: „Zbog čavla izgubi se potkova; zbog potkove, izgubi se konj; zbog konja, izgubi se kurir; zbog kurira, izgubi se rat“. Tako možemo unedogled, ali bit je da je jedan mali čavao koštao bitke. Uvijek naglašavamo ovakve stvari, jer bit je u detaljima.
S: Što čini velikog vođu?
J: Nije bitno samo izaći i reći, „ja sam vođa, a ostali – slijedite me“, i onda te ekipa slijedi. Morate biti osoba koju drugi žele slijediti, morate voditi primjerom ili riječima. Neki igrači vode primjerom, a neki riječima.
S: Koja je razlika između Vas kao NBA igrača i sveučilištarca?
J: (Smijeh) Pa, kad su me zvali Action Jackson u nekom drugom životu i vremenu, davao sam sve od sebe u skladu s ulogom koju sam imao u ekipi. Kad sam bio „zvijezda“ na sveučilištu, bio sam potpuno drukčiji igrač s drukčijom ulogom. Bio sam napadački oslonac ekipe i igrač koji je radio sve potrebno za pobjedu. Poslije operacije kralježnice, znao sam da ne mogu raditi stvari koje sam prije radio na terenu, želio sam samo igrati što bolju obranu, pomoći čim više u napadu, biti što je moguće više dio cijele igre. Moja uloga na klupi bila je nešto sasvim drugo, i to zbog mog odnosa s Redom Holzmanom tijekom jednogodišnje neaktivnosti.
S: Kako biste opisali stil vođenja Phila Jacksona?
J: To biste trebali pitati ljude koji su radili za mene. Ja samo pretpostavljam da će ljudi slijediti određeni smjer. Nešto od toga ima veze s fizičkom pojavom, mislim da je to veliki razlog zašto me ljudi slijede. Mislim da dobro komuniciram s ljudima, nisam nepopustljiv, volim saslušati. Djelomično me slijede jer mogu nasmijati, ohrabriti ili „prevariti“ dečke i tako ih izazvati da izvuku najbolje iz sebe, ne samo fizički, nego i psihički i duhovno.
S: Koristili ste i filmove, primjerice „Pulp Fiction“.
J: Da, mnoge filmove. Možda prvi je bio „Čarobnjak iz Oza“. Imao sam igrača koji je stalno napadao obruč, primao batine i nije shvaćao da se zbog toga ne stigne vratiti u obranu i da je protivnik stalno 5-na-4. Koristio sam uvodnu scenu, kad film poprimi boju i kaže „više nismo u Kanzasu“, tako sam započinjao. Koristio sam te stvari kad bi trebalo nekoga ohrabriti, mentalno osnažiti.
S: Koliko bi naslov s New Yorkom bio visoko na Vašoj listi postignuća?
J: Svaki naslov je tako dragocjena stvar. Naslov je posljedica jednogodišnjeg putovanja, a putovanje je najvažnije. Tako, kad započnete taj put, važan je proces. Naslovi i prvenstva, to je tako prolazno. Osvojiš, osjećaš se sjajno, i slijedi predivna euforija koja jednom nestane. Onda u srpnju počinjete graditi novi naslov. To jest naš cilj, ali od prvog srpnja, odnosno, od drafta. Taj put uključuje ljeta, ozljede, kampove, oporavke – sve što igrači rade. Nadam se da sam uspio u travnju to prenijeti na igrače koji se sad vraćaju.
S: Ipak, bi li taj naslov bio kao šećer na kraju?
J: To bi bilo fantastično. Mnogi ljudi me zaustavljaju na ulici s pitanjem: „kakvi ćemo biti ove godine?“
S: Koliko će biti teško promijeniti kulturu franšize koja nije ništa osvojila 41 godinu?
J: Mislim da nisu osvojili ništa 20 godina kad sam došao u Knickse 1967. Svi ti veterani su izašli na parket: Butch van Breda Kolff, svi oni iz tih ranih godina, 40-tih. Sad nismo osvojili 40 godina, dakle duplo. Ali igrači koje smo onda doveli, svi su bili pobjednici – Red Holzman, Dick Barnett… Dick je osvajao naslove na koledžu, Willis Reed u Gramblingu, Bill Bradley je igrao NCAA Final Four, Cazzie Russell isto tako… Walt Frazier i ja smo isto došli iz pobjedničkih programa. Uopće nismo razmišljali o postu dugom 20 godina. Imali smo mentalni sklop tipa „OK, ovo je naša momčad, sad ćemo pobjeđivati“. Imali smo prave ljude. Dakle, sve ovisi o ljudima i njihovom karakteru, a ne o onome što je bilo prije. Imamo svjež početak, svježe ideje, nećemo razmišljati o 40-godišnjem teretu bez naslova.
S: Je li naslov u New Yorku na obzoru?
J: Ne, ne još. Moramo vidjeti kako će momčad funkcionirati, kako ćemo koristiti bekove, a kako visoke igrače. Ohrabren sam njihovom posvećenošću cilju, vidim veliku glad za igrom. Derek Fisher će pohvatati sve konce, to mu je cilj kao treneru. Moram ga pustiti da to učini sam, on se treba dokazati i imam veliko povjerenje u njega.
S: Možete li opisati vezu grada i Knicksa?
J: Mnogi ljudi sa sezonskim ulaznicama su bili igrači. Možda imaju 50, 60, 70 godina, ali još igraju na igralištima i smatraju košarku igrom New Yorka, iako će se mnogi gradovi, počevši s Philadelphijom, ljutiti. Ovdje gajimo specifičan stil i viziju igre, i to je jedna duboka veza.
S: Kad navijači budu gledali Fisherove i Jacksonove Knickse, kako biste htjeli da ih dožive?
J: Nesebični. … Lopta ide. … Čitaju situacije na terenu. … Inteligentni su. … Pomažu jedni drugima u obrani. I borbeni su.
S: Je li Kobe Bryant model kojeg bi Carmelo Anthony trebao slijediti?
J: Ne. To nitko ne može. Ne očekujem da bi itko to mogao učiniti, iako je Kobe dosta preuzeo od Jordana, ali ga je nadišao što se tiče treninga. Znam da se Mike ne bi složio, ali to je činjenica.
S: Kako i zašto će trokut napad učiniti Anthonyja boljim igračem?
J: Imat će priliku biti asistent, skakač, imat će lakše pozicije za šut nego prije. Barem se nadam da to vrijedi i za mnoge druge igrače.
S: GM Hawksa Danny Ferry nedavno je komentirao Carmela, navodno rekavši: “Može šutirati kao vrag, ali te zafrkne na druge načine. Vrijedi li stvarno 20 milijuna? Rekao bih, ako igra na pravi način, svakako.”
J: Mislim da ima možda petnaestak igrača u NBA u vrlo sličnom položaju. Ne znam zarađuju li svi 20 milijuna, ali treneri i GM-ovi razgovaraju o njima u ovom smislu; koliko štete momčadi ili tečnosti igre ako pokušavaju zabiti. Utječe li njegova potreba za koševima na momčadsku igru? Na to je Danny mislio. Upravo na tom planu će Carmelo napredovati ove godine, lopta ne smije stati. Lopta mora stalno kružiti. Ili kružimo, ili šutiramo ili idemo na prodor i slično. Želimo osmisliti naš napad na način koji omogućuje igračima da igraju u ritmu.
S: I Jordan se morao prilagoditi, zar ne?
J: Michael je morao moći dijeliti loptu, drugi su isto trebali šuteve. Ako netko ispuca 25, 27 lopti po utakmici, to je trećina svih šuteva. To se ne smije događati u košarci.
S: Slaže li se Carmelo s tim?
J: Razgovarali smo tijekom pregovora u smislu, “Ne želim nositi napadački teret momčadi svaku večer.” On želi pomoć.
S: Vaš prvi trenerski izbor bio je Steve Kerr, ali Warriorsi su ponudili više novca. Je li vlasnik Knicksa James Dolan podržavao pokušaj dovođenja Kerra i zašto mislite da Vaš drugi izbor, Derek Fisher, zaslužuje više novca od prvog izbora?
J: Ovaj zadnji dio nije točan. Međutim, kako moj odnos sa Steveom nadilazi košarku i običan odnos trener-igrač, puno smo razgovarali tijekom godine, ponajviše o igranju sustava u današnjoj NBA. Je li moguće igrati trokut napad u NBA? Rekao sam mu, „ne znam zašto ne“. Dalje sam nastavio, „puno toga ovisi o igračima i njihovoj psihi.“ Kad sam ga pitao koja momčad bi mogla najučinkovitije igrati trokut, rekao je „Golden State Warriors“. Nastavio sam, „hm, zanimljivo, Mark Jackson je tamo…“ na što je on dodao: „ako bi to mjesto postalo slobodno, bila bi to idealna sredina za trokut napad.“ I tako, kad se mjesto oslobodilo, a znao sam da mu kći ide na Cal, sjajna odbojkašica, to je zapravo bila gotova priča. Dakle, iako je obećao doći k meni, čim su otpustili Marka znao sam da će htjeti ići tamo. Mike Tannenbaum bio je posrednik, a ja nisam imao ništa protiv jer mi je stalo da Steve bude zadovoljan svojim izborom. Vjerujem da je Derek pravi čovjek za nas, tako da ne žalim za ničim i zahvalan sam Jimu što mi je izišao ususret. Mislim da sam morao jasno pokazati koliko želim platiti trenera.
S: Nakon što je Steve odlučio otići u Golden State?
J: Prije.
S: Steveu niste ponudili isto što i Dereku, zar ne?
J: Bile su otprilike slične ponude.
S: Kako namjeravate doprijeti do J.R. Smitha i zaustaviti njegove ispade nezrelosti?
J: Ne znam je li to uopće moguće. Možda je on jedan od onih tipova poput Dennisa Rodmana koji je imao ludu stranu osobnosti. Upoznat ću ga s vremenom i pronaći ćemo način kako ga učiniti vrlo korisnim članom momčadi.
S: Na stranu novac, zašto ste prihvatili ovaj izazov?
J: Nisam ovdje zbog novca. Moja braća su teško bolesna, jedan s Parkinsonom, jedan s Hodgkinom, stari su 73 i 75 godina. Brat mi je lani poslao knjigu o umjetnosti starenja, i jedno od poglavlja o kojem smo raspravljali govori o tome što je starenje. Prvo si beba, pa dijete, adolescent, pa odrasteš, postaneš roditelj, vijaš karijeru i tako dalje. I onda dođeš u određenu dob kad si nakupio dovoljno iskustva i mudrosti koju jednom treba podijeliti. Došlo je vrijeme da to učinim. Moja zaručnica Jeannie Buss me već jedno vrijeme gnjavi s tim, „samo sjediš s brdom informacija u glavi“. Ovdje imam prijatelje, stvorio sam nekakvo naslijeđe. Ovo je mjesto koje u meni budi želju za povratkom. Prioritet nam je da postanemo konkurentna momčad. Sve ovo o čemu smo govorili ranije su sjajni temelji za povratak. Znam da smo prilično ograničeni salary capom i drugim stvarima, ali mislim da će ova momčad biti vrlo dobra u budućnosti.
S: Uskoro?
J: Ne znam što to znači. Je li uskoro ova godina? Sljedeća? Ona iza? Ja razmišljam o redoslijedu 1,2,3 ili A, B, C. Ove godine počinjemo s A, a nagodinu idemo dalje. Ove godine pokazat ćemo ljudima tko smo. Igrači će se naviknuti jedni na druge, uspostavit ćemo kulturu, razvit ćemo kemiju i odbaciti ono što nam ne pomaže da postanemo bolji.
S: Je li korak B, recimo 2015., konkurentnost za naslov?
J: Ne znam. Kad bih barem znao odgovor. Ne znamo što će se dogoditi na putu. Znamo što želimo postići, to je najvažnije. Znamo kako doći do toga.
S: Cilj je naslov prvaka. Ne ove godine, to je nerealno.
J: Bilo bi sjajno kad bismo to napravili ove godine. Kad sam otišao u Lakerse 1999., vjerovao sam da možemo biti prvaci odmah. Imali smo momčad za to. Kad sam došao u Chicago 1990., vjerovao sam da možemo osvojiti. Ova momčad nije prošla nužne korake koje svaka momčad koja nije ušla u doigravanje mora proći kako bi došla do naslova prvaka. Morat ćemo ih proći.
S: Koliko vjerujete da ćete uspjeti u svom cilju i donijeti naslov u New York?
J: Radimo dan po dan, svakim danom pokušavamo učiniti pravu stvar. Svakako, morate imati i sreće. Uvijek se sjetim kako su ljudi govorili da sam imao sreće u životu i uspoređujem to s riječima Napoleonom kad je postao general. Nakon svih dobivenih počasti, na kraju se pitao: „Jesam li imao sreće?“. O tome govorim. Tražimo ljude koje prati sreća i vjerujemo da ćemo donijeti dobre stvari New Yorku.
S: Carmelo je rekao kako vjeruje da je ova momčad dovoljno dobra za doigravanje. Slažete li se s njim?
J: Da.
S: Zašto?
J: Imamo dovoljno talenta za doigravanje. Samo treba igrati zajedno.