Salah Mejri je s 29 godina na leđima postao prvi tuniski igrač u povijesti NBA lige. Nakon što je proveo dvije sezone u Real Madridu, s kojim je 2015. osvojio Euroligu, potpisao je za Dallas Maverickse. Uspio se izboriti za mjesto u momčadi te je 25.listopada 2015. Objavljeno kako će se naći na aktivnom rosteru u prvoj utakmici sezone.
Nakon teške prve sezone koje je protekla u prilagodbi, u drugoj je odigrao čak 73 utakmice. Njegova se uloga jasno iskristalizirala. Čovjek je koji ulazi s klupe kako bi odigrao obranu, uhvatio što više skokova te energetski podigao ekipu. Najbolju je partiju pružio protiv 76ersa protiv kojih je u 20 minuta na parketu postigao 16 poena i uhvatio 17 skokova.
U razgovoru za espn.com se dotaknuo svoje prilagodbe na NBA ligu, nacionalne momčadi Tunisa, planova za ljeto i neizostavnog Dirka Nowitzkog.
ESPN: Prije nego što je sezona počela, sudjelovao si u NBA kampu u Tunisu i u projektu „Košarka bez granica“. Kakvi su dojmovi?
Salah Mejri: Da, sudjelovao sam u nekoliko kampova, tri organizirana od strane NBA lige, uključujući i prvi ikada u Tunisu koji je bio vrlo uspješan, a nakon toga sam sudjelovao i u projektu „Košarka bez granica“ u Angoli. Bilo je to jedno sjajno iskustvo. Bilo je vrlo zabavno raditi s djecom. U Tunisu smo uspjeli i dogovoriti stipendije i sveučilišta u SAD-u za dvoje, troje djece. Također imamo par igrača koji su vrlo mladi, 14 – 15 godina, i vrlo visoki pa ćemo se ovo ljeto vratiti i vidjeti kako napreduju te ih pratiti i dalje.
ESPN: Završila je tvoja druga sezona s Dallas Mavericksima. Kako bi ocijenio kako je prošla?
SM: Bilo je teško. Mislim da nijedan igrač u NBA neće ocijeniti sezonu kao laganu. Igrate puno utakmica, puno putujete. Meni je sada puno lakše i jasnije jer je prošla sezona bila pomalo nepredvidiva. Čas sam bio u D-ligi, pa sam se vraćao, čas igram, a čas ni nisam u aktivnom rosteru. Sve je to bilo jedno novo iskustvo za mene. Međutim, puno sam naučio i naravno još uvijek učim. Ove sam sezone osjećao ugodnije, prilagođenije. Kao i cijela momčad, nesretan sam što nismo ušli u doigravanje, no to je sport. Moramo se dobro pripremiti za iduću sezonu.
ESPN: Kakve si prilagodbe izvršio u drugoj sezoni u odnosu na prvu?
SM: Sada vrlo dobro znam što trener i suigrači točno žele od mene. Znam da moram biti fokusiran i profesionalan kako bih dobio što više minuta. Bolje sam se prilagodio na putovanja jer je s mojom visinom zaista teško sjediti tri sata u avionu. Kada pričam s prijateljima iz Tunisa i kažem im da idem u Los Angeles oni misle kako je to sjajno i kako sam vrlo sretan. No nije to baš tako jer prvo dođete u hotel, večerate i na spavanje. Idući dan ujutro imate trening, onda možda malo odspavate, jedete i već je na redu utakmica, a odmah nakon toga – polazak dalje. Ne bih to opisao kao zabavno. Ne idem se u Los Angeles zabavljati.
ESPN: Jesi li se prilagodio sistemu trenera Ricka Carlislea – njegovom napadačkom stilu i obrambenoj filozofiji?
SM: Ove sam se sezone osjećam puno ugodnije u momčadi. Razumijem što trener želi od mene i kako me želi iskoristiti u igri. Mnogi me ljudi pitaju kako to da jedne večeri igram 20 – 25 minuta, a neke večeri ni ne uđem u igru. Ja sam profesionalac i moram biti spreman kad god me trener zatreba. Ući ću u igru i dati sve od sebe bilo to na jednu minutu ili na 20. To je stvar na koju se nitko od trenera ne može požaliti jer uvijek dajem svoj maksimum. Možda ću odigrati loše, ali ću igrati čvrsto i neizmjerno se truditi!
ESPN: Tko ti je u momčadi najviše pomogao u vidu prilagodbe na novu okolinu kako na terenu, tako i izvan njega?
SM: Mike Procopio, glavni trener odjela zaduženog za napredovanje igrača, mi je puno pomogao. Često me bodri: „Nemoj odustati. Ne brini se.“ Nije lako doći iz okoline gdje igraš puno i onda se odjednom naći u D-ligi jer u NBA ligi gotovo i ne igraš i nikada ne znaš kada će trenerov izbor pasti na tebe. Mike osigurava da sam uvijek spreman. Puno su mi pomagali i Zaza Pachulia i Andrew Bogut. Wesley Matthews također ima puno vjere u mene, uvijek me motivira i pokušavam mi pomoći. Dwight Powell zna mnoge stvari koje ja ne znam iako nema puno više iskustva u ligi od mene. Često pričamo na treningu. Wes mi zna reći: „U redu, sutra te trebamo, moraš ostati fokusiran. Morat ćeš čuvati tog i tog igrača.“ A 82 utakmice je puno. Jedne večeri odigraš dobro, druge ne. Jedne večeri ne igraš uopće. Jednostavno moraš ostati fokusiran i uvijek se usredotočiti na iduću utakmicu.
ESPN: Imao si nekih žešćih nesuglasica na parketu s Trevorom Arizom ove sezone…
SM: Jedina stvar koja me muči oko ove sezone je upravo ta svađa s Arizom. Sve se izmaknulo kontroli i otišlo na jednu višu razinu na koju nisam želio da ode. Malo smo se porječkali na parketu i na tome je trebalo ostati. On je izjavio da sam rekao loše stvari o njegovoj obitelji, djeci, majci. No to nije istina. Nisam takav igrač. Odgovorit ću naravno bilo kojem igraču koji meni nešto dobacuje. Ako nešto započneš sa mnom, moraš očekivati odgovor. Nikoga se ne bojim i u takvim se situacijama sigurno neću povući.
ESPN: Čujem da ćeš možda put Njemačke kako bi radio sa šuterskim trenerom Holgerom Geschwinderom?
SM: Vjerojatno ću ići trenirati s njim na jedno par tjedana. Već sam pričao s Dirkom oko toga i rekao mi je da će se to odviti tijekom ljeta. Ovdje imam jasnu ulogu: blokiranje šuteva, trčanje, energija. Ona ne uključuje šutiranje i postizanje poena jer imamo dva vrsna šutera u momčadi. Međutim, tijekom svoje karijere u Europi sam puno šutirao. Kako bih bio što uspješniji u tome odlučio sam raditi s jednim od najboljih trenera koji je imao ulogu u Dirkovom razvoju. Pokušat ću i ako mi pomogne, odlično, ako ne, opet nisam ništa izgubio u toj cijeloj priči.
ESPN: Što si naučio od Dirka Nowitzkog gledajući ga?
SM: Nemam riječi kada se radi o Dirku. Ovo je bila njegova 19. sezona, a i dalje je vrlo ozbiljan oko svega kao i ranije u karijeri. Na treninge dolazi prvi, a odlazi zadnji jer će uvijek raditi nešto dodatno. Brine se o svojem tijelu. Također ima dobar smisao za humor, vrlo je skroman i stoji čvrsto na zemlji. Pa on je šesti na vječnoj listi strijelaca, jedan od šestorice koji su postigli 30 000 poena. Sa svim igračima u svlačionici će pričati jednako i sve tretira isto. Odlična je osoba. Jednostavno – legenda.
ESPN: Postoji li igrač po kojem nastojiš oblikovati svoju igru?
SM: Sviđa mi se način na koji je igrao Kevin Garnett. Uvijek sam želio igrati poput njega, vrlo intenzivno i agresivno. Blokirati šuteve i boriti se za svaku loptu. Možda nisam talentiran poput njega, ali slični smo tip igrača jer je i moj zadatak blokirati šuteve, unijeti energiju, unijeti nelagodnost u protivničke redove, pokušati biti svugdje i promijeniti tijek igre.
ESPN: Kakvi su ti planovi za ljeto?
SM: Otići ću u Tunis posjetiti obitelj. U kolovozu je Afričko prvenstvo u košarci. Moram procijeniti u kakvom će stanju biti moje koljeno. Ovdje sam igrao po 12 – 14 minuta, a u nacionalnoj ću momčadi morati igrati 35, možda i 40 minuta tako da ne znam hoću li biti zdravstveno sposoban za takvo što. To ću još odlučiti.
ESPN: Kada smo već na temi nacionalne momčadi, Tunis je bio dosta nepredvidljiv tijekom godina na AfroBasketu. Jedne godine ste osvojili zlato, druge bili deveti…
SM: Ovo je nova generacija koja je počela 2009. godine. Zatim smo 2011. osvojili zlato, a onda 2013. završili deveti što je bio bilo veliko iznenađenje jer su svi očekivali da ćemo ponovno pobijediti. Međutim, to smo ljeto previše igrali. Nismo se uopće odmarali, samo smo igrali utakmicu za utakmicom i to je ono što je te godine odlučilo. Nakon toga sam se 2015. ozlijedio i uspio odigrati nešto kratko u polufinalu, ali ne previše. Završili smo treći što smatram dobrim rezultatom za momčad kojoj se najbolji igrač ozlijedio.