Bivši NBA centar Larry Sanders se 2014. odlučio oprostiti od svoje NBA karijere. Uradivši to, začudio je sve fanove košarke. Da, bio je suspendiran nakon što je dva put prekršio NBA-ov anti-drug program, ali to ne može biti to. Zašto bi igrač kojemu je tek 26 samo tako odšetao od NBA lige i svih povlastica koje dolaze s tim? Ovaj iznimno talentirani centar je „eksplodirao“ u sezoni 2012-13. Tad je u prosjeku zabijao 9,8 koševa s 9,5 skokova i 2,8 bloka po utakmici. Posebno se isticao u obrani.
Nedavno su Basketball Insiders razgovarali sa Sandersom o tome zašto je napustio NBA, zašto povratak nije nemoguć i što je radio van parketa u proteklih godinu i pol.
BI: Odluka o napuštanju NBA lige nije bila laka. Ostavio si mnogo novca. Znamo da si imao drugih zanimacija, ali koliko je teško bilo donijeti takvu odluku i koliko si dugo o tom razmišljao?
LS: Imao sam drugih zanimacija zato što sam počeo igrati kasno. Volim košarku i natjecateljski duh koji je prisutan u njoj. Ali, košarka je, u isto vrijeme, od mene puno oduzimala. Ograničavala me je na puno načina. Bio sam umjetnik svoj cijeli život. Volio sam crtati. Želio sam biti oceanograf. Uvijek sam bio umjetnik i to mi se kosilo s mojom NBA karijerom. U jednom trenutku sam shvatio da je NBA stroj. Uvijek će raditi, s tobom ili bez tebe. Ako je mogao nastaviti bez Allena Iversona onda se sigurno neće brinuti zbog mene. Želio sam se staviti u bolju poziciju u životu. Želio sam biti netko tko je ponosan na svoju priču. Nisam želio napustiti sebe i ono što jesam zbog novca ili bilo čega drugog.
BI: Koliko ti nedostaje košarka? Spomenuo si kako voliš košarku i kad se jednom povežeš s njom, teško ju je potpuno napustiti. Pratiš li još utakmice i igraš li košarku?
LS: Nedostaje mi. Imam sezonske ulaznice za utakmice LA Lakersa. Volim gledati utakmice. Stvarno volim taj sport. Volim i igrati, još uvijek i igram ovdje u Los Angelesu. Ali postoje neke stvari , neke situacije, koje nisam volio kod nje. Ali, sad sam na puno boljem mjestu i mislim da se mogu ponovo staviti u tu situaciju.
BI: Kada si otišao rekao si da moraš poraditi na sebi. Rekao si da moraš riješiti neke probleme koji te muče poput depresije i tjeskobe. Kako stojiš s tim?
LS: Odlično! Morao sam uzeti vremena da se razvijem u osobu koju želim biti. To vrijeme na nije dano, ali je jako vrijedno. Nadam se da svi mogu pronaći vremena za sebe. za mene je bila jako dobra odluka maknuti se od NBA lige. Sad sam jako sretan. Sretan sam i zbog igrača koji trenutno igraju. Sretan sam zato što će salary cap biti veći jer ti momci to zaslužuju. Svaki put kad izađu na parket oni riskiraju. svoje tijelo. I ja sam riskirao i bio sam ozlijeđen više puta.
BI: Spomenuo si da si na boljem mjestu, što dovodi do velikog pitanja kojeg ti svi žele postaviti. Vidiš li se ponovo u NBA ligi?
LS: Da, mogao bih se vratiti. Ostavit ću na tome. Vidim se ponovo u NBA ligi, možda.
BI: Tvoje ime je uvijek spomenuto kada neka ekipa treba centra, ili kad žele potpisati free agenta. Jesu li te zvale neke ekipe?
LS: Reći ću ovo: razumijem tko sam i kakav sam igrač. Znam što mogu donijeti nekoj ekipi. Trenutno ne vidim ekipu kojoj bi mogao puno pomoći. Ako se budem vraćao, onda to mora biti ekipa koja ja pašem, ali i koja paše meni. To podrazumijeva i događanja van parketa. Ne želim se vratiti u situaciju u kakvoj sam bio.
BI: U međuvremenu si počeo raditi s umjetnicima i snimio si i svoju pjesmu. Kako ti to ide?
LS: Ide dobro. Kad sam ja bio umjetnik, osjećao sam se ograničeno i nisam imao slobodu da stvaram ono što hoću. Zato sam stvorio mjesto gdje drugi umjetnici mogu slobodno stvarati ono što žele, gdje nisu ograničeni ničim. Nov sam u svem tom i tek učim. Sad imamo skupinu gdje imate fotografe, umjetnike biznis partnere i mene. Imate umjetnike koji su došli kod mene i završili u boljoj situaciji. Većina njih nema novca i žive u svom automobilu. ne tražimo ništa od njih. Stvarno je dobar osjećaj vidjeti napredak tih ljudi.
BI: Kad već govorimo o slobodi, uvijek je govoreno kako život NBA igrača teži od onog što ljudi vide. NBA igrači se moraju žrtvovati- od jako teškog rasporeda, do odvojenosti od obitelji. Tu su i fizička i mentalna iscrpljenost. Da, zarađuju puno novca, ali se nose s teškim stvarima. Misliš li ima li nekih stvari koje ljudi ne razumiju u životu NBA igrača?
LS: Da, ali je to teško razumjeti ako nisi igrač. Prijatelj mi je rekao jedno dobru izreku: vrh nije toliko svijetao, a dno nije toliko tamno. Mislim da ljudi počinju shvaćati da su i NBA igrači samo ljudi. To se često zaboravlja.
Počeo sam igrati s 15 ili 16 godina. Zaljubio sam se u košarku. Sve je to bilo lijepo, ali je bio i šok za mene. Šokiralo me kad sam vidio što su neki igrači morali raditi samo zato što je to bila norma. Dopuštali su si svašta u život, ali ja nisam. Sve se dogodilo brzo. Nisam misli igrati na fakultetu, ali sam jedne godine u srednjoj odigrao sjajno i sve su se škole zanimale za mene. Odabrao sam VCU zato što je to fakultet umjetnosti. tamo sam imao odličnog trenera, a u drugoj godini i odličnog suigrača Erica Maynora koji je i najbolji suigrač kojeg sam ikad imao. Onda sam bio draftan od strane Bucksa. Tamo mi je trener bio Scott Skiles. On me je pretvorio u odličnog obrambenog igrača. Morao sam biti discipliniran i derao se na mene za svaku pogrešku. Onda je došao Lary Drew pa Jason Kidd. Uvije sam imao jako dobre ljude oko mene koji su mi pomogli u karijeri i kojim sam zahvalan. S nekim sam još uvijek u kontaktu.