Jedno od najugodnijih iznenađenja još mlade NBA sezone 2014./2015., složit će se mnogi, svakako je igra Golden State Warriorsa. Nakon što su iznenađujuće otpustili Marka Jacksona, trenera koji ih je odveo do dvije uzastopne sezone od barem 50 pobjeda, opći konsenzus je bio da je Jackson tek načeo ogromni potencijal momčadi. Postojale su sumnje u glavama vodećih ljudi Warriorsa kako taj potencijal može u potpunosti osloboditi upravo Jackson, pa ga je ubrzo zamijenio bivši snajper Steve Kerr. Ono što je uslijedilo dalo je za pravo vlasniku Warriorsa Joeu Lacobu – Golden State igra najbolju košarku u ligi, zauzimaju prvo mjesto Zapada, a zvijezde momčadi Steph Curry i Klay Thompson igraju košarku života. Ovo, međutim, nije priča o njima. Ovo je priča o čovjeku koji, iako nije zvijezda, svakako jest jedan od najzaslužnijih za ovaj sjajan preokret. On je krilni igrač Draymond Green.
Draymond Green rođen je 1990. godine u gradiću Saginaw u državi Michigan. Sa srednjom školom iz rodnog grada osvojio je dva državna prvenstva, zabilježio je prosjek od 20 koševa, 12 skokova i dvije blokade, a škola je zabilježila samo jedan poraz u 28 utakmica s njim u momčadi. Nakon što su se četiri renomirana sveučilišta borila za njegovu naklonost, a on je prvotno namjeravao otići u Kentucky, Green se na kraju odlučio za Michigan State, velikim dijelom zbog zahtjevnog trenera Toma Izza.
Prve dvije godine na sveučilištu nije zabilježio brojke od kojih iskaču oči (3,3 i 9,9 koševa), no nametnuo se pametnom igrom, velikom borbenošću i sjajnim razumijevanjem igre, a te vrline su i danas vrlo izražene u njegovoj igri. U drugoj sezoni nametnuo se kao prva opcija s klupe, zasluživši nagradu za igrača koji je najviše napredovao. Treće godine je zabilježio daljnji napredak (12,6 koševa) i postao je treći igrač u povijesti Spartansa koji je zabilježio triple-double (prva dva su Charlie Bell i Magic Johnson). U posljednjoj godini na sveučilištu nametnuo se kao kapetan i vođa momčadi (16,2 koša, 10,6 skokova, 4 asista, 45% šuta), pokazavši se kao atletski limitiran igrač, ali izuzetno borben i svestran koji puno stvari radi vrlo dobro. Odveo je Spartanse do prvaka Big Ten konferencije, a na NCAA turniru je zabilježio još jedan triple-double, i tako se pridružio Magicu i Oscaru Robertsonu kao jedini igrač u povijesti sveučilišne košarke s dva ili više takva učinka. Sjajnu sezonu je začinio rekordom sveučilišta u skokovima (1096).
Reklo bi se kako jedan tako svestran, sposoban i školovan igrač mora biti odabran u kasnoj lutriji ili najkasnije na rubu top 20 izbora. Green je, međutim, pao sve do druge runde. DraftExpress, jedan od najuglednijih portala na svijetu za skautiranje perspektivnih košarkaša, u svojoj prognozi stavio ga je na 26. mjesto solidnog drafta 2012. godine. Iako su Greenove vrline bile očite, skauti su se bojali da se radi o igraču koji previše igra na mišiće i snagu, a premalo na finese što će mu među NBA konkurencijom biti puno teže. Skaute je brinula i njegova sporost, kao i manjak fizičke darovitosti s obzirom da nije posebno skočan (odraz s mjesta 83 cm, primjerice Zach LaVine 105,5 cm). Postavljalo se pitanje njegove obrambene učinkovitosti zbog lateralne brzine, kao i činjenice da nema definiranu poziciju za NBA (prenizak za krilnog centra s 200 cm, prespor za čisto krilo). Bez obzira na navedene nedostatke, mnoge momčadi su razmišljale o njemu, no njihovo oklijevanje je kaznio Golden State odabravši Greena 35. izborom.
Green, u dresu s brojem 23, kreće u sezonu s kraja klupe za rezerve, što je uobičajeno za novajlije koji su odabrani u drugoj rundi drafta. Međutim, već početkom studenog minutaža mu se kratkotrajno povećala na petnaestak minuta u prosjeku zbog ozljeda Richarda Jeffersona i Brandona Rusha. U tim sitnim minutama uspio je pokazati svestranost, energiju i nesebičnost – vrline poznate sa sveučilišta. Osim toga, ispalo je da su brige skauta oko njegove obrambene sposobnosti bile neosnovane jer je Green, zahvaljujući snazi, inteligenciji i niskom težištu, mogao dobro čuvati krilne centre, a bio je brži od gotovo svih. Već kao rookie pokazao se kao važan kotačić u momčadi na putu do iznenađujućeg polufinala doigravanja i poraza od San Antonio Spursa 4-2.
Sljedeće sezone Green je isklesao pomalo bucmasto tijelo, izgubio 10 kilograma i poboljšao šut za tricu. Kako nije previše izgubio na snazi, a dobio je na brzini, postao je matchup noćna mora za prve napadačke opcije protivničkih momčadi. Zahvaljujući tome, gotovo je udvostručio minutažu (s 13,5 na 22) i zabilježio je napredak u svim statističkim kategorijama, usput odigravši sve 82 utakmice – jedini u momčadi. Možda najveći kompliment je dobio od tadašnjeg trenera Marka Jacksona: „Draymond je rođeni vođa (…) došao je ovdje kao vođa i tako se ponaša. Dečki ga prihvaćaju jer vide da se ne bori samo kad pobjeđujemo, nego i kad nam ne ide. On čuva najbolje protivničke igrače, stalno im je na ruci i ne da im disati. Skače i čini što treba u napadu. Nameće se svojom silinom, jednostavno je sjajan natjecatelj.“
Ipak, uprava kluba na čelu s vlasnikom Joeom Lacobom nije bila zadovoljna Jacksonovom vizijom momčadi. Iako su bili ponajbolja obrambena momčad lige, Warriorsi su bili tek prosječni u napadu, što je nedopustivo za nekoga tko ima šutere poput Stepha Curryja i Klaya Thompsona. Zato je doveden Steve Kerr, dokazani šuter i NBA veteran i nedokazani trener. Mnogi su se pitali hoće li ovaj eksperiment upaliti ili će se otpuštanje trenera koji je prethodnu sezonu zabilježio 51 pobjedu obiti Warriorsima o glavu.
Sad znamo odgovor na ovo pitanje. Kerr je ubrzao loptu u napadu, nemjerljivo je popravio kretanje igrača i Golden State je sada milina za gledati. Osim toga, napravio je dvije velike promjene u petorci zahvaljujući kojima nisu izgubili obrambeni ugriz. Veterane Andrea Iguodalu na krilu i Davida Leeja na četvorci zamijenio je Harrisonom Barnesom i Greenom, što je rezultiralo petim napadom i prvom obranom lige po učinkovitosti, kao i najboljom koš razlikom u ligi (+13). Green igra najbolju košarku u svojoj kratkoj karijeri: bilježi rekordne brojke u odigranim minutama (32,2), koševima (13,3), skokovima (7,7), dodavanjima (3,1) i blokadama (1,1). Dokazao se kao vrlo precizan tricaš (36,7%) uz standardno dobru igru u obrani.
Koliko je Green poseban igrač možda najbolje pokazuje sljedeća statistika: u četvrtoj utakmici prošlogodišnjeg doigravanja protiv Los Angeles Clippersa, u pobjedi Warriorsa 118-97 Green je zabilježio 4 koša, 5 skokova, 5 dodavanja i po dvije ukradene lopte i blokade za 41 odigranu minutu. Iako te brojke nikoga neće oboriti s nogu, njegova momčad je za vrijeme dok je igrao zabilježila razliku od ogromnih +33. Green je tip igrača koji će ponekad eksplodirati s petnaestak skokova ili tridesetak koševa, ali tu ne leži njegova snaga. On nije u ničemu najbolji u ligi, niti će to ikad biti, ali je u svemu vrlo dobar i upravo to ga čini savršenim igračem za momčad poput Golden Statea koja ima definirane zvijezde i uloge u momčadi i nasušno treba nekoga tko dolazi svaku večer, radi što treba, ne komplicira, sluša i šuti.
Obožavatelji Draymonda Greena zovu „švicarskim džepnim nožićem košarke“. Nema savršenijeg opisa njegove igre.
OSOBNI PODACI
Ime i prezime: Draymond Jamal Green
Visina: 201 cm
Težina: 104 kg
Rođen: 4. ožujka 1990. u gradu Saginaw, Michigan
Srednja škola: Saginaw
Sveučilište: Michigan State
Draft: 35. izbor 2012. (druga runda, Golden State Warriors)
REKORDI
Koševi: 31 (Chicago, 6. 12. 2014.)
Skokovi: 12 (više puta)
Ukradene lopte: 5 (Minnesota, 14. 04. 2014.)
Asistencije: 6 (Dallas, 1. 04. 2014.)
Blokade: 4 (L.A. Clippers, 24. 04. 2014.)