Zašto su neki igrači zvijezde, a neki drugi, ne nužno lošiji, plove ispod radara? Mnoge okolnosti utječu na zvjezdani status nekog igrača. Prvi uvjet je zna li igrati ili ne. Važno je igra li u velikom klubu, u jakoj ligi, ima li uspjeha s reprezentacijom svoje zemlje, kakav mu je odnos s novinarima, a očito je važno i s kim je u braku i koliko ima djece, koliko ima tetovaža i koje su mu aktivnosti izvan parketa. O našem današnjem junaku većina ljubitelja košarke ne zna puno više osim očitog – da je dobar igrač i da dolazi s prostora bivše zajedničke države. On je Nikola Vučević, centar Orlando Magica.
Vučević je rođen 24. listopada 1990. u Švicarskoj, a odrastao je u Belgiji gdje mu je otac Borislav igrao košarku. Stariji poznavatelji košarke ga se možda sjećaju kao mlade nade sarajevske Bosne u pohodu na vrh Europe 1979., a nastupao je i na Eurobasketu u Njemačkoj 1985. (10 koševa u prosjeku) kad je Jugoslaviju u četvrtfinalu šokirala Čehoslovačka. Majka Ljiljana također je bila reprezentativka Jugoslavije i solidno krilo. Nikola se kao tinejdžer vratio u Crnu Goru gdje je proglašen najboljim igračem 2007. godine. Tada je odlučio posljednju godinu srednje škole završiti u SAD-u, pa se zaputio u Kaliforniju, u školu Stoneridge Prep gdje je bio kapetan i postizao 18 koševa i 12 skokova u prosjeku, usprkos slabom znanju engleskog jezika.
Nije otišao daleko na fakultet – prihvatio je ponudu sveučilišta Southern California gdje u prvoj godini nije dao naslutiti svoje velike mogućnosti. Za prosječno 11 minuta ubacivao je 2,6 koša. U drugoj godini, povećanjem minuta je konačno pokazao što može, postižući 10,7 koševa i skoro 10 skokova po utakmici čime je postao prvi skakač i drugi strijelac momčadi i zaslužio nagradu za igrača koji je najviše napredovao u Pac-10 konferenciji. U trećoj godini je bio odličan sa 17 koševa i 10,3 skokova u prosjeku uz 50% šuta i 35% šuta za tri poena. Fox Sports ga je uvrstio u četvrtu najbolju momčad u SAD-u.
Na draftu 2011. godine dionice su mu stajale odlično. Skauti su ga smatrali solidnim šuterom sa sjajnim razumijevanjem pick and roll igre koji ima potencijala postati stroj za skokove. Pomalo je bio zabrinjavajući nedostatak mase za centarsku poziciju na NBA razini, no prevagnulo je što je Vučević tad imao tek 20 godina, a poznato je da centri sazrijevaju nešto kasnije od ostalih igrača. Kao Europljanin sa solidnim osnovama i dobrim košarkaškim genima koji je prošao američki sveučilišni program kotirao je kao siguran top-20 izbor. Na kraju je završio na relativno visokom 16. mjestu gdje ga je ugrabila Philadelphia.
Od početka bilo je jasno da Sixersi i Vučević nisu baš par iz snova. U Philadelphiji su u mladom Crnogorcu očito vidjeli određeni potencijal, no 2011. godine bili su solidna ekipa koja se rukama i nogama borila za doigravanje, tako da nije bilo previše prostora za rookieja iz Europe. Da stvari po Vučevića budu gore, tadašnji Sixersi bili su prepuni iskusnih visokih igrača (Tony Battie, Elton Brand, Francisco Elson i Spencer Hawes) koje je tadašnji trener Doug Collins više volio koristiti. Ipak je skupio skoro 16 minuta u prosjeku za 5,5 koševa i 4,8 skokova. Pokazao se u lijepom svjetlu 22. veljače 2012. protiv Houstona, kad je zabio 18 koševa i tome dodao tri blokade.
Nakon solidne sezone za Sixerse u kojoj su jedva ušli u doigravanje da bi s 4-2 isprašili ozljedama uništene Chicago Bullse prije nego što su herojski pali protiv Bostona u sedmoj utakmica, novi vlasnik Joshua Harris prosudio je da je ova momčad u doigravanju dostigla svoj vrhunac. Odgovorni u klubu prosudili su da im za iskorak nužno treba vrhunski centar. Uskoro je dogovorena velika zamjena u kojoj je sudjelovalo četiri momčadi i 11 igrača.
U kolovozu 2012. godine NBA ligu je protresla zamjena u kojoj su sudjelovali Philadelphia, Denver, Orlando i Lakersi. U toj zamjeni najbolji centar u NBA Dwight Howard napokon je nakon dugotrajnog natezanja napustio Orlando i preselio u Hollywood. Philadelphia je dobila drugog najboljeg centra lige Andrewa Bynuma od Lakersa i šutera Jasona Richardsona od Orlanda. Denver je dobio obrambenog specijalca i najsvestranijeg igrača lige Andrea Iguodalu iz Sixersa, dok je Orlando, kako se tada mislilo, dobio – otpatke.
Naime, na Floridu je došlo čak šest novih igrača – Vučević i Maurice Harkless iz Philadelphije, Arron Afflalo i Al Harrington iz Denvera, kao i Josh McRoberts i Christian Eyenga iz Lakersa. Uz to, Orlando je dobio pet izbora prve runde na budućim draftovima. Iz Orlanda su u Lakerse s Howardom otišli Chris Duhon i Earl Clark. I tako, dok su u Denveru, Philadelphiji i posebno Los Angelesu otvarali šampanjac i sanjali otvorenih očiju o pohodu na naslov prvaka, navijačima u Orlandu ledila se krv u žilama od pomisli da su nakon Shaqa 1996. ponovo izgubili najboljeg centra u NBA za kikiriki. Generalni menadžer Rob Hennigan se morao pravdati: “Radimo li korak unatrag? Definitivno. Ali to je korak unatrag s vizijom. Sljedećih sezona bit će najvažnije svakim danom biti bolji.” U prijevodu – bit ćemo loši i gubit ćemo utakmice. Jako puno utakmica.
Život, međutim, ponekad napiše najbolje priče. Iako je Orlando rezultatski doista bio slab (omjer 20-62, posljednji na istoku), ipak su do sredine prosinca bili na omjeru 12-13 da bi se ozljedom Glena Big Baby Davisa potpuno raspali (u sljedećih 25 utakmica omjer 2-23, uključujući prvo 10, pa 12 poraza zaredom). U tom razdoblju pokazalo se da Orlando, ukoliko ih posluži zdravlje, ima lijepu budućnost zahvaljujući dinamičnom šuteru Afflalu, borbenom Harklessu i sposobnom i vrijednom treneru Jacqueu Vaughnu. Ipak, otkriće sezone bio je Nikola Vučević.
Bolje rečeno, odigrao je fenomenalno: u 77 utakmica (sve kao starter) bio je na prosjeku od 13,1 koševa, 11,9 skokova (vodeći u momčadi) i jedne blokade plasiravši se usput na drugo mjesto u ligi u skokovima (iza Howarda) i treće u double-double učincima (46, iza Davida Leeja i Howarda). Više od 10 skokova imao je 56 puta, a više od 15 skokova 18 puta, uključujući i rekordnih 29 skokova u novogodišnjem porazu od Miamija 112:110. Nominiran je za igrača koji je najviše napredovao.
Ostale momčadi iz kolovoškog tradea nisu najbolje prošle s obzirom na bombastične najave. Lakersi su cijelu sezonu bili opterećeni traženjem identiteta, promjenama trenera, svađama Howarda i Bryanta, kao i ozljedama koje su stalno umarale veteransku momčad. Nakon što su se cijelu godinu pokušavali naviknuti na ritam igre trenera D’Antonija koji je očito bio prebrz za njih, jedva su se plasirali u doigravanje gdje su ih pomeli San Antonio Spursi. Howard je na kraju jedva dočekao napustiti okruženje koje mu očito nije najbolje sjelo, pa se pridružio Jamesu Hardenu u Houstonu. Denver je nakon fantastične regularne sezone (57-25, najbolja u povijesti franšize) ispao u prvom krugu doigravanja od Golden Statea, a odgovorne u klubu je to očito toliko razljutilo da su odlučili porušiti sve i krenuti iznova. Treneru Georgeu Karlu nije produžen ugovor, otpušten je GM godine Masai Ujiri, a zvijezda tradea iz kolovoza Iguodala otišla je baš u Golden State. Philadelphia je prošla najgore. Odrekla se najboljeg igrača momčadi da bi dovela drugog najboljeg centra lige koji za njih nije odigrao niti jednu jedinu sekundu. Bynum je sezonu proveo rehabilitirajući dotrajala koljena, a medijsku pažnju je umjesto igrom plijenio glupiranjem po madridskim noćnim klubovima. Na kraju je uzeo nešto manje od 17 milijuna dolara od ugovora za tu godinu i “zahvalio” se Sixersima na ukazanoj pažnji odlaskom u Cleveland. Da stvari budu gore, i Jason Richardson je proveo sezonu na liječenju od ozljede, tako da su se izranjavani Sixersi jedva dovukli do devetog mjesta slabašnog istoka s omjerom 34-48.
Ova sezona bit će još jedna godina učenja i napretka za mladi Orlando (trenutni omjer 7-16). Uz standardno dobre Afflala, iskusnog Jameera Nelsona, zdravog Davisa i još boljeg Vučevića, tu su i dinamični Andrew Nicholson koji je s Vučevićem razvio izvrsnu kemiju, kao i drugi izbor drafta, sjajni atleta Victor Oladipo, po mnogima najbolji igrač svoje klase. Vučević je na prosjeku od 14,1 koša (drugi u momčadi), 11,2 skoka (prvi), 2,4 dodavanja i 1,1 blokade. Šutira s 52% uspješnosti iz igre (58% iz reketa) i gotovo 80% s linije slobodnih bacanja. Osim pod košem, napredovao je u igri s poludistance, pogotovo s desne strane 5 do 6 metara od koša. Trenutno je najbolji u Orlandu po učinkovitosti i nalazi se među 10 najučinkovitijih centara u NBA, a već je dovoljno dobar da vas može uništiti ako ima dobar dan, kao što je to učinio Clippersima 6. studenog kad je zabio 30 koševa uz 21 skok. Odgovornima u Orlandu toliko se sviđa njegova igra da planiraju graditi momčad oko njega, čiju će kičmu u budućnosti činiti još Oladipo. Smiješi im se visok izbor na vrlo jakom draftu 2014., a ukoliko uspiju dovesti nekog dobrog slobodnog igrača iduće sezone (što bi mogli, jer izlazi ogroman ugovor Hede Turkoglua), navijači Orlanda bi mogli zaboraviti Howarda prije nego što su mislili.
Potezi Roba Hennigana se više ne čine toliko loši, zar ne?
Osobni podaci
Ime: Nikola
Prezime: Vučević
Visina: 213 cm
Težina: 114 kg
Datum rođenja: 24. listopada 1990.
Mjesto rođenja: Morges, Švicarska
Srednja škola: Stoneridge Preparatory (Kalifornija)
Sveučilište: Southern California
Draft: 16. izbor (Philadelphia 76ers)
Rekordi
Koševi: 30 (dvaput)
Skokovi: 29 (Miami, 31.12.2012.)
Asistencije: 6 (dvaput)
Blokade: 4 (L.A. Lakers, 2.12.2012)
Ukradene lopte: 4 (San Antonio, 4.04.2013.)