Dan prije ovogodišnjeg NBA drafta donosimo vam èlanak priznatog hrvatskog košarkaškog novinara, Tomislava Pakraca, koji je u lipnju 2006 godine za vodeæi hrvatski košarkaški magazin Superkošarka napisao svoj izbor najslabijih prvih izbora na NBA draftu.
LaRue Martin (1972)
Izabran je 1972. u vjerojatno najgoroj draft klasi ikad. U prvih deset pickova izabrani su sljedeæi anonimusi: Dwight Davis, Corky Calhoun, Freddie Boyd, Russ Lee, Bud Stallworth, Tom Riker i Bob Nash. Samo su Bob McAdoo (2. pick) i Paul Westphal (10. pick) naèinili karijere u NBA. Nažalost, to se ne može reæi i za LaRuea jer on nije zaigrao onako kako se oèekuje od prvog picka drafta i proveo je samo èetiri sezone u NBA ligi, sve u Portlandu. Nije se uspio probiti niti u rotaciju Blazersa, a kad je Portland 1974. doveo Billa Waltona, Martin nije imao ni najmanje šanse da nešto napravi. U èetiri sezone je imao prosjek od 5.3 koša, 4.6 skokova i mizeran šut iz igre za centra: samo 41.6%. Najbolje je odigrao u sezoni 1974/75. kada je imao prosjek od 7.0 koševa i 5.0 skokova uz šut iz igre 45.2%. Ali tu sezonu je Walton zbog ozljede propustio 47 utakmica.
Nakon èetiri sezone grijanja klupe odluèuje se na mirovinu, godinu dana prije nego æe Portland osvojiti NBA naslov. Kad su ga izabrali na draftu na njegova pleæa je stavljen pretežak teret. A on ga nije mogao podnijeti. Tijekom kratke NBA karijere bio je èesto kritiziran, isto kao i GM Portlanda Stu Inman, èovjek koji ga je draftirao ispred Boba McAdooa. McAdoo je triput zaredom bio najbolji strijelac lige, a 1975. je bio MVP lige. Osvojio je i dva naslova prvaka s Lakersima. A LaRue Martin? On nije osvojio ništa. Igrao je centra, ali sa 211 cm visine i 95 kg nije baš ulijevao neku sigurnost u reketu. Jednostavno nije bio dovoljno snažan da bi se mogao nositi s igraèima poput Natea Thurmonda, Kareema Abdul-Jabbara, Davea Cowensa i Boba Laniera. Inman je to znao, ali je vjerovao da æe se Martin s vremenom razviti u pravog igraèa. Ali on je bio premršav da bi nešto napravio u reketu. Stu Inman ga je gledao na sveuèilištu u utakmicama protiv UCLA, gdje je Martin nadigrao Billa Waltona, i protiv Marquettea, gdje je nadigrao Jima Chonesa. Njih dvojica su u sezoni 1971/72. bili najbolji centri u sveuèilišnoj košarci. Te dvije utakmice su bile vjerojatno najbolje partije koje je Martin ikad pružio. Inman je bio impresioniran i na draftu je uzeo Martina. A pred nosom je imao Boba McAdooa koji je ostvario sjajnu NBA karijeru. Iako je Martin imao katastrofalnu NBA karijeru u njoj nema baš nekih posebnih stvari kojih bi se volio sjeæati. Ali jedna æe mu ostati urezana u sjeæanje: zakucavanje preko Wilta Chamberlaina 1972. I to je vjerojatno najbolja stvar koju je LaRue Martin ikad napravio u NBA.
Michael Olowokandi (1998)
Jedina mu utjeha može biti što neæe biti najgori prvi pick u povijesti jer je to mjesto veæ odavno rezervirano za LaRuea Martina. Clippersi su uzeli ovog Nigerijca s engleskom putovnicom kao prvi pick ispred buduæih All-Star igraèa Vincea Cartera, Antawna Jamisona, Dirka Nowitzkog, Paula Piercea. Èak je i Nazr Mohammed, posljednji pick u prvoj rundi te godine imao zapaženiju karijeru od Olowokandija. Kada su ga izabrali na draftu iza sebe je imao samo tri godine organiziranog igranja košarke, i to su bile tri sezone provedene na anonimnom sveuèilištu Pacific. Nakon pet zaboravnih sezona u Los Angeles Clippersima potpisuje za Minnesotu. Oèekivalo se da æe popuniti rupu pod košem Minnesote. Ali to se nije dogodilo. Najbolji suigraè kojeg je ikad imao bio je Kevin Garnett. Superzvijezde èine svoje suigraèe boljima nego što to ustvari jesu, ali kod Olowokandija to nepisano pravilo uopæe nije vrijedilo. Èak mu niti veliki Kevin McHale, GM Minnesote, nije mogao pomoæi.
Najbolju statistiku imao je u sezoni 2002/03 (12.3 koševa, 9.1 skokova i 2.1 blokade), ali to mu je bila posljednja godina ugovora pa su onda i logiène takve brojke. Èovjek se borio za novi ugovor. Olowokandi je istinski dokaz da se može preplatiti katastrofalnog igraèa te da u NBA svijetu vlada pravilo: sve što hoda i više je od 213 cm može potpisati ogromni višegodišnji milijunski ugovor.
Pervis Ellison (1989)
Vlasnik je jednog od najoriginalnijih nadimaka u povijesti lige: Never Nervous. Nakon sjajne sveuèilišne karijere kao prvog na draftu bira ga Sacramento, ali veæinu prve sezone je propustio zbog ozljede. Veæ nakon jedne sezone Sacramento ga se odrekao i mijenjao u Washington. U sezoni 1990/91. ulazio je s klupe, a sljedeæu sezonu se probio u petorku i eksplodirao (20.0 koševa i 11.2 skokova u prosjeku). Te sezone je proglašen za igraèa koji je najviše napredovao. U Washingtonu je odigrao èetiri sezone, nakon toga je kao free agent potpisao za Boston gdje je potonuo u košarkašku prosjeènost. Umirovio se 2001. Ozljede ga nisu zaobilazile, u ukupno 11 sezona prosjeèno je igrao 43 utakmice po sezoni. Ali pitanje je kakav bi bio igraè da nije bilo tih ozljeda, jednostavno je bio limitiran i teško da bi postao klasa. Veliki igraèi u play-offu dižu svoju igru na višu razinu. Ali Pervis nije bio jedan od tih. Odigrao je svega 4 utakmice u play-offu uz prosjek od 6 koševa i 4.3 skoka. Pamtit æemo ga po brojnim ozljedama i jedni i pol sezoni koje je odlièno odigrao. I ništa više.
Kwame Brown (2001)
Zahvaljujuæi uspjehu Kevina Garnetta koji je draftiran izravno iz srednje škole svi su poludjeli za srednjoškolcima. To je bio sluèaj i sa Kwame Brownom. Oèekivanja su bila velika, zbog njegove visine i brzine on je trebao biti novi Garnett, ali to se nije dogodilo. Bio je to odabir Michaela Jordana koji je tada bio GM Wizardsa. U jednom od najgorih draftova u povijesti gdje nije bilo izrazitih kandidata za prvi pick najviše izgleda imala su dva srednjoškolaca: Kwame Brown i Tyson Chandler. Na jednom od treninga prije drafta njih dvojica su igrali jedan na jedan u društvu Jordana. Brown je uništavao Chandlera, a nakon odigranog meèa je prišao Jordanu i rekao mu: “Ako me izabereš kao prvog neæeš pogriješiti.” Jordan ga je izabrao i – pogriješio. Nedostatak Brownove motivacije na treningu i utakmicama ponekad je bio i više nego oèit. U play-offu 2005. izbaèen je iz momèadi zbog ponašanja štetnog za momèad. Nakon èetiri sezone u Wizardsima mijenjan je u Lakerse, ali nije impresionirao. Èak mu niti veliki Phil Jackson nije mogao pomoæi. Nakon Lakersa otišao je u Memphis gdje je odigrao svega 15 utakmica (1 starter), dok je prošlu sezonu proveo u dresu Detroit Pistonsa. Odigrao je 58 utakmica , a u prosjeku bilježio 4,2 koša i 5 skokova po utakmici.
Njegov prosjek koševa u karijeri je drugi najniži od svih prvih pickova u povijesti (7 koševa). Kwame je sluèaj za sebe i teško da æe ikad pobjeæi s liste najgorih prvih pickova svih vremena. Iako su mu tek 26 godina èini se da njegova igra nikad neæe opravdati èinjenicu da je bio prvi pick.
Te godine na draftu su izabrani Pau Gasol, Jason Richardson, Joe Johnson, Richard Jefferson, Troy Murphy i Tony Parker.
Joe Barry Carroll (1980)
Igraè koji je bio enigma za mnoge trenere i fanove. Od 1980. do 1987. u dresu Golden Statea pružio je najbolje partije, bio je jednom All Star (1987), ali unatoè odliènim brojkama proveo je veæinu karijere okružen oèekivanjima koja nije mogao ispuniti. A imao je i nekoliko obilježja koja mu nisu išla u prilog. Bio je nekako samozatajan na terenu, falilo mu je emocija, a èinilo se kao da uopæe ne mari za košarku. Njegova politika neobraæanja medijima takoðer je pridonijela njegovoj kontroverznoj reputaciji. Bio je sklon svaðama s trenerima i èelnicima klubova.
Bio je najbolji sveuèilištarac i oèekivalo se da æe biti prvi pick drafta 1980. Ali ono što se dogodilo prije tog drafta ostat æe zabilježeno u NBA analima. Boston je imao prvi pick, ali tada je Red Auerbach povukao možda i najgenijalniji potez u svojoj karijeri. Mijenjao je 1. i 13. pick Bostona u Golden State za 3. pick drafta i mladog centra Roberta Parisha. Warriorsi su kao prvog uzeli Carrolla, a Celticsi su kao treæeg uzeli Kevina McHalea. Mchale i Parish su imali fantastiène karijere u Celticsima i s njima osvojili tri naslova, a Carroll nikada nije nadmašio oèekivanja, on je jednostavno bio igraè koji je zamijenjen za Parisha i McHalea. Iako je u karijeri imao prosjek od 17.7 koševa, Carroll nikada nije bio dominantna sila pod obruèima. Igrao je za Golden State, Houston, New Jersey, Denver, Phoenix.
Koliko je bio problematièan igraè najbolje govori èinjenica da je sezonu 1984/85. odigrao u Italiji jer se s èelnicima Warriorsa nije mogao dogovoriti oko novog ugovora. Definitivno promašena investicija.
Kent Benson (1977)
U oèajnièkom pokušaju da pojaèaju centarsku liniju Milwaukee je draftirao centra Kenta Bensona. Ali on je bio velika pogreška Bucksa, bio je pretrom i prespor. Igrao je dvije i pol sezone u Milwaukeeju, a onda je mijenjan u Detroit. U karijeri je igrao za èetiri momèadi (Milwaukee, Detroit, Utah, Cleveland) uz prosjek od 9.1 koševa i 5.7 skokova, premalo za prvi pick drafta.
John Lucas (1976)
Igrao 14 sezona u NBA, ali nije ni izbliza bio igraè kakav je po predispozicijama mogao postati. Mogao je biti jedan od najboljih playmakera u povijesti, ali ljubav prema alkoholu i kokainu bila je jaèa od ljubavi prema košarci. Kako je sam Lucas rekao prije nekoliko godina, vidjeli smo samo 50% od Johna Lucasa u igraèkoj karijeri.
Derrick Coleman (1990)
S predispozicijama koje je imao, Coleman je trebao postati jedan od najboljih krilnih centara svih vremena. Trebao je revolucionirati poziciju krilnog centra sa svojim vanjskim šutom i dodavaèkim sposobnostima. Imao je solidnu karijeru i ništa više. S vremenom je postao problematièan tip. Na terenu se nije baš previše trudio, èinilo se kao da ponekad uopæe ne mari za košarku. Vidjeli smo tek djeliæ pravoga Derricka Colemana.
Ozljede su uništile karijere mnogih prvih pickova. Spomenut æemo samo najvažnije od njih: Doug Collins, Bill Walton, Ralph Sampson, Brad Daugherty, Danny Manning, Larry Johnson. I zato bi bilo nepravedno bilo kojeg od ovih igraèa ubrojiti meðu najgore prve pickove.