Zajedno su došli u ligu, podijelili nagradu za rookieja godine, oduševljavali all-around igrom, a zajedno i odlaze. Dan nakon Granta Hilla umirovio se i Mr. Triple-Double, Jason Kidd.
Kad u samo dva dana ostanete bez dvojice igrača koji su devetnaest godina igrali u NBA ligi, uz koje su se mnogi ljubitelji košarke zaljubili u taj sport i odrasli/ostarili gledajući ih, ne možete se oteti dojmu da je košarka nešto nepovratno izgubila. Jason Kidd i Grant Hill zajedno su imali 136 triple-double učinaka, više nego svi vodeći aktivni igrači u toj kategoriji zajedno poput LeBrona Jamesa, Kobea Bryanta, Kevina Garnetta, Rajona Ronda, Lamara Odoma, Chrisa Paula, Barona Davisa i Paula Piercea. Sam Jason Kidd skupio ih je 107 u karijeri i ta brojka dovoljno bi opisala njegovu karijeru jer gdje god je ovaj nevjerojatni playmaker igrao dominirao je na parketu, čak i kad bi upisao svega desetak koševa.
Još kao najboljeg američkog srednjoškolca, a kasnije i vođu ekipe sveučilišta Berkeley krasila ga je svestrana igra koja će ostati njegov zaštitni znak do kraja karijere. Kao drugi pick na draftu 1994. predvodio je ligu u triple-double učincima, a 11,7 koševa, 7,7 asistencija, 5,4 skokova i 1,9 ukradenih lopti donijeli su mu podjelu titule za rookieja godine s Grantom Hillom, iako je to bio tek nagovještaj načina na koji će Kidd puniti statističke kategorije kao niti jedan igrač u njegovo vrijeme. Bila je to pre-Cuban era u Dallasu, kad je igru kluba u organizacijskom kaosu nosio atraktivni napadački trio “Three J’s” koji su, osim Kidda, činili Jamal Mashburn i Jim Jackson. Projekt se raspao nakon samo dvije sezone zbog nepomirljivih ega, Mashburnove ozljede i navodnog sukoba Kidda i Jacksona oko pjevačice Toni Braxton. Skandali izvan parketa bili su nešto što je Kidda u više navrata ometalo, ali nikada nije ostavilo trajnog traga na njegovoj karijeri.
Sljedeća stanica bili su Phoenix Sunsi gdje se Kidd u potpunosti razvio u ponajboljeg playmakera lige predvodeći sjajnu momčad u kojoj su, neki kraće, neki duže, igrali još Kevin Johnson, Danny Manning, Rex Chapman, Tom Gugliotta, Antonio McDyess, Clifford Robinson, Penny Hardaway i nekoliko drugih kvalitetnih igrača. Pet puta zaredom su izborili playoff, tek jednom prošli prvi krug, a valja napomenuti i da je treći playmaker s klupe iza Kidda i Johnsona bio tadašnji rookie Steve Nash. Kidd je u dresu Sunsa izrastao u sjajnog All-Star igrača, člana prve All-NBA petorke i najboljeg asistenta lige s preko 10 asistencija po utakmici. Triple-double učinci bili su nešto sasvim uobičajeno, ali ono čime se sam Kidd najviše ponosio bila je sjajna igra u obrani koju je doveo na rub savršenstva s preko 2 ukradene lopte po utakmici i plasmanom u najbolje obrambene petorke lige. Idilu na parketu ovaj put prekinuli su sukobi s trenerom Skilesom, a kasnije i sa zakonom zbog udaranja supruge što mu vlasnik kluba Colangelo nikad nije oprostio. Na kraju sezone Kidd je zamijenjen za Stephona Marburyja iz New Jersey Netsa s kojima će zapečatiti status NBA legende.
Kidd je iz temelja potresao desetljećima gubitničku ekipu Netsa koja je oko njega krenula s rebuildingom. Već u prvoj sezoni zabilježili su 26 pobjeda više u odnosu na prethodnu sezonu, u playoffu su nanizali pobjede nad Indianom, Charlotteom i Bostonom te se plasirali NBA finale gdje su poraženi od Lakersa 4-2. Kiddov individualni učinak? Prosječno 14,7 koševa, 9,9 asistencija, 7,3 skokova i 2,1 ukradena lopta, All-Star nastup, All-NBA prva petorka, najbolja obrambena petorka lige i drugo mjesto u izboru za MVP-a. Bio je to jedini trenutak u životu kad je autor ovog članka pomislio nešto loše o Timu Duncanu. Kidd je u Netsima bio utjelovljenje onoga što MVP nagrada znači, a dvije godine zaredom nepošteno je zaobiđen, oba puta u korist Duncana. Nepravda je još veća kad se uzme u obzir da je Steve Nash koju godinu kasnije dva puta odnio MVP trofej za sličan, ali ipak nijansu slabiji, učinak na Phoenix Sunse.
Svi koji su gledali Netse tih godina sigurno se još uvijek sjećaju kako su igrali. Nakon promašenog šuta protivnika, Kidd se sjuri prema reketu i uhvati skok te povede polu-kontru. Juri s kraja na kraj terena, ulazi na vrh protivničkog reketa i onda donosi odluku na koji način zabiti koš suparniku. Može sam poentirati, dodati u kut na liniju za tri gdje čeka sjajni šuter Kerry Kittles, proigrati Richarda Jeffersona koji utrčava u reket ili ostaviti loptu negdje u zraku da je pokupi Kenyon Martin koji dolazi iz pozadine i snažno zakuca. Skok, koš i asistencija, svake večeri na rubu triple-doublea. Netse je i sljedeće godine odveo do finala preko Milwaukeeja, Bostona i Detroita da bi izgubili od San Antonija u zadnjoj od pet godina strahovite dominacije Zapada nad Istokom. Svake godine Kidd je momčad iz New Jerseya vodio u playoff, kasnije uz pomoć Vincea Cartera, ali nikad više tako daleko.
U dresu Netsa Jason Kidd postao je ikona, najveći playmaker svoje generacije i jedan od najvećih u povijesti. Njegova svestrana igra dovela ga je u najuži krug najboljih all-around igrača koji su ikada nastupali na NBA parketima. Ono što je zapravo najnevjerojatnije u cijeloj priči, činjenica je da je on uvijek ostao u prvom redu playmaker i sjajan asistent. U Kiddovoj igri sve je počinjalo i završavalo s nevjerojatnim pregledom igre po čemu su mu bili ravni svega još jedan ili dva igrača u NBA povijesti. Za razliku od brojnih drugih sjajnih razigravača, on većinu svojih asistencija nije skupljao čekajući loptu na centru i proslijeđujući je u kontru, odigravajući pick’n’roll ili koristeći višak igrača stvoren blokom ili driblingom. Dodavanja Jasona Kidda sama su stvarala višak i ponekad je izgledalo kao da doslovno može zamrznuti akciju koja se odigrava, analizirati kretanje svih devet igrača na parketu, kuteve i udaljenosti pa onda pronaći onu jednu putanju za loptu koja ostavlja protivnika na krivoj nozi i dovodi suigrača u čistu priliku za koš. Nije bilo dodavanja koje nije mogao izvesti ni pozicije s koje nije mogao pronaći suigrača pa je brojne solidne igrače pretvorio u prave zvijezde koji su uz njega dosegnuli vrhunce, Kenyon Martin i Richard Jefferson prije svih.
Kad su Netsi ponovo krenuli u rebuilding koji se završio tek ove sezone, Kidd je zamijenjen u ekipu s kojom je krenuo u NBA avanturu, Dallas Maverickse. U dresu Teksašana nastavio je sa sjajnim igrama, iako su mu naročito prosjeci koševa i skokova pali. Nakon što su ga godine usporile i oduzele mu sjajnu igru u obrani, još jednom je dokazao ljubav prema igri pretvorivši se napornim treningom u boljeg tricaša nego što je to ikada tijekom karijere bio. Kad se već činilo da će se pridružiti velikanima koji su se umirovili bez prstena NBA prvaka, stigla je nagrada za nebrojene sezone sjajnih nastupa. Za naslov osvojen 2011. protiv favoriziranog Miamija možda su više bili zaslužni Dirk Nowitzki i Jason Terry, ali nikome nije značio kao Kiddu. Posljednja sezona u dresu Knicksa bila je tek želja iskusnog veterana da još jednu sezonu provede uz igru koju je tako volio.
Jedan paragraf priče o Jasonu Kiddu mora biti rezerviran samo za njegova postignuća i brojke. Odigrao je 1391 utakmicu kroz devetnaest NBA sezona i prosječno bilježio sjajnih 12,6 koševa, 8,7 asistencija, 6,3 skokova i 1,9 ukradenih lopti. U 158 utakmica doigravanja bilježio je slične brojke, a valja izdvojiti playoff 2007. kad je u dvanaest utakmica ostvario triple-double prosjek (!!!) – 14,6 koševa, 10,9 skokova i 10,9 asistencija. Ukupno je deset puta nastupio na All-Star utakmici, pet puta biran je u prvu petorku All-NBA i jednom u drugu, četiri puta biran je u prvu obrambenu petorku lige i pet puta u drugu. Ligu je pet puta predvodio u asistencijama po utakmici. Osvojio je nagradu za Rookieja godine 1994. i NBA naslov 2011. Zabilježio je ukupno 107 triple-double učinaka u regularnoj sezoni, po čemu je treći u NBA povijesti te 11 u playoffu po čemu je drugi. U sedamnaest od devetnaest sezona zabilježio je barem jedan triple-double. Karijeru je završio kao jedini igrač u NBA povijesti s 15.000 koševa, 10.000 asistencija i 7.000 skokova. Na all-time ljestvicama drži drugo mjesto po broju asistencija i ukradenih lopti iza Johna Stocktona s kojim je, usput rečeno, dijelio irske gene, treće po broju pogođenih trica i odigranih minuta, šesto po broju odigranih utakmica. U dresu reprezentacije SAD osvojio je sva natjecanja na kojima je nastupao, Olimpijske igre 2000. i 2008. te prvenstva Amerika 1999., 2003. i 2007. Osigurano mjesto u Hall of Fameu ne treba posebno napominjati.
Jasona Kidda pamtit ćemo kao jednog od najvećih igrača svoje generacije i jednog od najvećih playmakera svih vremena, kao stroj za triple-double učinke i sjajnog obrambenog igrača. Sjećat ćemo se igrača koji je svoje momčadi vodio poput generala na parketu i bio u stanju dominirati utakmicom bez da zabije i jedan jedini koš. Ne samo da je ostvario fenomenalna postignuća okrunjena naslovom NBA prvaka, nego je ostavio neizbrisiv trag na ligu. U vrijeme čvrstih obrana i pažljivo planiranih half-court napada od sredine 90-ih unosio je atraktivna dodavanja i munjevitu tranziciju koja je uvijek počinjala obrambenim skokom. Na kraju je dočekao vrijeme atletskih čudovišta u likovima modernih combo-bekova s kojima se do zadnjeg dana nosio kao čistokrvni playmaker kojem je na prvom mjestu dodavanje, a ne koš. Ono čudesno dodavanje iz skoka, iza leđa ili preko ramena koje za milimetar zaobiđe prste obrambenog igrača, prođe mu između nogu ili iza leđa da bi završilo u rukama svih onih igrača koju su imali sreću igrati s jednim od najvećih playmakera koje je košarka imala.