Ne tako davne 2007. godine, na NBA draftu kao 5. pick prve runde Boston Celticsi izabrali su Jeffa Greena. Međutim, prije nego što je i zaigrao utakmicu za Boston, već je bio dio razmjene koja je u Boston dovela Raya Allena i Glena Davisa, a već znamo zašto je to bio dobar potez Dannyja Aingea. U veljači 2011. godine, Green se u razmjeni Oklahome i Bostona vratio gdje je i prvotno trebao igrati, ali je propustio cijelu sezonu zbog operacije srca. Međutim, Bostonovi navijači strpljivo su čekali njegov povratak, nadali su se da će on biti igrač koji će zajedno s Kevinom Garnettom i Paulom Pierceom napraviti pomutnju u doigravanju – ali prevarili su se.
Green je u svojoj igri imao te još uvijek ima ogromne oscilacije u napadačkom dijelu igre. Iako ima sve atletske predispozicije da bude pravi scorer, on to nije iskoristio. Navijači su se tješili da nije konstantan zbog toga što ne može doći do izražaja pored Piercea i Garnetta. Što se u međuvremenu dogodilo? Završila je sezona, Garnett i Pierce mijenjani su u Brooklyn, a Green je konačno dobio priliku da pokaže sve što zna. Što je ove sezone pokazao? Pokazao je da problem nisu bili Pierce i Garnett, nego da je jednostavno problem u njemu. Nekonstantnost: jedne večeri odigra kao NBA zvijezda, a druge večeri kao posljednji igrač s klupe. Oni optimistični još uvijek se nadaju da će se Green još razviti, ali zaboravljaju da već ima 27 godina. Uzmimo za usporedbu neke njegove vršnjake, kao što su Joakim Noah, Al Horford ili Kevin Durant, koji su već na vrhuncu svoje karijere.
Kao što smo već spomenuli, problem kod Greena su prevelike oscilacije u napadu, koje su se nastavile i ove sezone. Tako je jedne večeri Phoenixu zabio 9, sljedeći dan New Orleansu 39, a zatim Dallasu 5 poena. Gotovo svaki njegov dobar nastup popraćen je jednim lošim. Dan Feldman je u jednom trenutku savršeno opisao Greenovu situaciju: “Zabio je 39 poena, što ga čini jednim od devet igrača u ligi kojima je to više puta uspjelo poći za rukom u sezoni. Drugih osam igrača – Kevin Durant, Carmelo Anthony, Kyrie Irving, LeBron James, Kevin Love, James Harden, Steph Curry i Blake Griffin – svi su All-Star igrači. No Green je napravio nešto što niti jedan od tih igrača nije: zabio manje od 10 poena.”
Također, Jeff Green je jedini igrač u NBA ligi koji je u sezoni dvanaest puta zabio preko 25 poena i dvanaest puta ispod 10 poena. To je činjenica zbog koje vjerojatno nikada neće biti All-Star igrač, a još manje prva napadačka opcija u ekipi. Istina je da igra bolje otkako se u momčad nakon ozljede vratio Rajon Rondo, budući da je u prethodna dva mjeseca u prosjeku zabijao više od 18 koševa po utakmici, ali još uvijek nedovoljno za scorera, što bi u takvoj momčadi trebao biti.
Svjestan je toga i Danny Ainge, koji je za vrijeme utakmice s Atlantom popričao s komentatorima: “Mislim da on nije igrač koji može biti prva opcija u momčadi koja želi osvojiti naslov, ali može biti jedan vrlo važan dio takve momčadi. Pokušali smo razviti Jeffovu igru, da šutira s većom efikasnošću. Govorimo mu da šutira više trica iz driblinga, zato mu je pao postotak, ali drago nam je što uzima takve šuteve, trebao bi još više napredovati do sljedeće godine. Ljudi zaboravljaju da KG, Paul i Ray također nisu bili konstantni sve dok nisu došli u Boston i krenuli igrati zajedno. Tako i Jeffu treba pomoć.”
Sudeći po riječima Aingea, ne planiraju se riješiti Greena, već mu dovesti igrače uz koje će igrati dobro. Dakle, s Rondom kao predvodnikom, ono što Bostonu treba je pravi scorer, što Green nažalost nikada neće biti. Ali možemo se nadati da će Green ostati dio ekipe koja će u narednih nekoliko godina ciljati na naslov i da će u tom slučaju, ako ništa drugo, biti barem malo efikasniji.