Jordan protiv Wilkinsa – konačni obračun

Chicago Bullsi su u potjeri za svojim trećim uzastopnim naslovom ranih 90-ih u prvom krugu doigravanja za protivnike dobili Atlanta Hawkse. Osim po božanstvenoj igri “Aira”, ova serija je vrijedna spomena zbog toga što je u NBA povijesti ostala zapisana kao jedini playoff dvoboj Michael Jordana i Dominiquea Wilkinsa, dvije velike zvijezde NBA lige u to vrijeme, a velika je šteta što je došao tako kasno.

Nevjerojatno i otužno za sve ljubitelje košarke izgleda podatak da se Atlanta Hawksi i Chicago Bullsi, inače playoff momčadi sredinom 80-ih i početkom 90-ih, nijedan put nisu našli u doigravanju sve do 1993. Dvije NBA legende su nas počastile nezaboravnim zračnim dvobojima na natjecanjima u zakucavanju, a njihovi dueli u regularnim sezonama su bili veličanstveni. Wilkins je na početku sezone 1986/87, u prosincu, Jordanu utrpao 57 poena, da bi mu Jordan odgovorio na kraju iste sezone, u travnju, u Chicago Stadiumu kada je Hawkse uništio sa 61 poenom. Nezaboravna vremena, možete samo zamisliti kakvu bi seriju gledali da su se ova dva diva našla u doigravanju krajem 80-ih kada su obojica bili mladi i na vrhuncu.

No, 1993. godine, u prvom krugu doigravanja, napokon je došlo vrijeme da se ova dva velikana nađu tamo gdje im je mjesto, boreći se za prolaz svoje momčadi u daljnju fazu završetka košarkaške godine. Istina, Nique nije bio u najboljim godinama, ali kada u doigravanju imate duel Jordana i Wilkinsa, to se ne propušta.

“The Human Highlight Film” je sve do 1991. godine imao gotovo istu karijeru kao Jordan; bio je najbolji igrač svoje momčadi, vrhunski atleta i zabijao je kao stroj. Savršena kombinacija atleticizma i osjećaja za igru. Međutim, Jordan je nakon svih playoff razočaranja (porazi protiv Milwaukee Bucksa, Boston Celticsa i Detroit Pistonsa šest godina zaredom) uspio pobiti sve kritike i osvojiti prvi naslov protiv Magica Johnsona i Los Angeles Lakersa u poznatom finalu.

Kada je osvojio i drugu uzastopnu titulu protiv Portland Trail Blazersa, uspoređivati Jordana i Wilkinsa je postala samo fantazija. Michael je osjetio okus šampanjca i nije ga želio zaboraviti, dok je Wilkins u očima košarkaške javnosti postao one man show koji momčad ne može odvesti do vrha planine, točno ono što je Jordan bio prije nakita i prstenja.

Da stvari za Wilkinsa budu još i gore, u susretu protiv Philadelphia 76ersa, u siječnju 1992. godine, potrgao je Ahilovu tetivu (ista ozljeda kao kod Kobea Bryanta ove godine) te je s terena bio udaljen do kraja sezone. Dominique je do tog trenutka propustio najviše četiri susreta u jednoj sezoni. Unatoč teškoj ozljedi i rehabilitaciji, vratio se još bolji i spremniji. Tijekom sezone 1992/93 je u prosjeku zabijao skoro 30 poena po utakmici (drugi najbolji strijelac lige nakon Jordana), a svoje Hawkse je odveo do playoffa s rekordom 43-39, što je bilo dovoljno za sedmo mjesto Istoka i okršaj s Bullsima koji su bili druga momčad konferencije (57-25) – ispred njih su bili New York Knicksi.

Metla koja je dala odgovor

michael-jordan

Glavno pitanje prije početka prvog susreta bilo je mogu li Bullsi osvojiti treći naslov zaredom. Napadačka produktivnost je bila gora nego prijašnjih sezona, a mnoge momčadi su ojačale svoje redove. Da serija protiv Hawksa bude još i bolja, četiri dvoboja u regularnoj sezoni su završila izjednačeno, 2-2. Hawksi su dobili prvu utakmicu (Wilkins blokirao Jordanov šut za pobjedu) i drugu utakmicu (Wilkins postavio, u to vrijeme, NBA rekord šutirajući 23/23 s linije slobodnih bacanja), a treću i četvrtu su dobili Bullsi koji su imali prednost domaćeg terena zbog boljeg omjera.

Jordan je u prepunom i prebučnom Chicago Stadiumu u svom stilu otvorio seriju.  To je bila apsolutna dominacija na obje strane terena, odigravali su se vanzemaljski potezi (u videu ispod pogledajte veličanstveni “one hand catch” Jordana, uz pogođeni šut, na 00:17, nikada viđen i ponovljen potez), imao je nepogrešivi vanjski šut i savršeno razigravanje suigrača. Nakon prvih 12 minuta Jordan je već zabio 18 poena, a Bullsi su vodili 36:28. Energija Bikova u obrani i napadu je priličila NBA prvaku, a Hawksi su izbezumljeno gledali kako ih domaća ekipa uništava. Konačni rezultat je bio 114:90. Jordan je za 29 minuta igre ubacio 35 poena uz 7 skokova i 5 dodavanja, a šutirao je odličnih 15/26.

Početak drugog okršaja donio je zamjenu uloga. Hawksi su shvatili da protiv Bullsa nemaju što tražiti ako utakmici ne pristupe s više energije i želje. Samim time gosti su ovoga puta dominirali u skok igri, dobijali su gomilu drugih prilika, a bili su predvođeni centrom Kevinom Willisom koji je već u prvoj četvrtini uhvatio sedam skokova, od toga čak pet u napadu. Jedini problem je bila tranzicijska igra. Obzirom da Hawksi nisu bili elitna obrambena momčad (108 primljenih poena u prosjeku tijekom regularne sezone), trebali su više koristiti brzu igru na čelu s razigravačem Mookiejem Blaylockom koji je bio izuzetno eksplozivan i snalažljiv u kontrama. Kod tranzicijske igre na jednoj strani imao bi Wilkinsa, a na drugoj “Plastic Mana” Staceyja Augmona, dva igrača odlična kod napadanja koša.

Bullsi su s druge strane cijelo prvo poluvrijeme forsirali tranzicijsku igru koja bi većinom dolazila nakon ukradenih lopti Scottieja Pippena, Jordana i  B.J. Armstronga. Takvim pristupom su ubili skakačku nadmoć Hawksa i nisu im dopustili da povedu cijelo prvo poluvrijeme. Jordanov pogodak s polovice terena sa zvukom sirene na kraju prvog dijela samo je rasplamsao Chicago Stadium i dao je Bullsima vodstvo 56:49. Košarkaški bogovi su u ovom trenutku bili u potpunosti na strani Bullsa i Hawksima ponovno nije bilo spasa, iako su igrali vrlo dobru košarku.

Bullsi su u drugom susretu slavili 117:102, a metla je bila udaljena samo jednu gostujuću pobjedu. Jordan je zabio 29 poena, uz 6 skokova, 4 dodavanja, 3 ukradene lopte i 4 blokade. Wilkins je uzvratio s 37 poena, 8 skokova i 5 dodavanja.

Zaboravljeno herojstvo Jordana

NBA povijest nam je ponudila bezbroj hrabrih predstava. Willis Reed je u sedmoj utakmici finala 1970. godine uspio podignuti energiju momčadi ulaskom na teren unatoč teškoj ozljedi prepona, Kareem Abdul-Jabbar je u petoj utakmici NBA finala 1980. godine donio pobjedu Lakersima zakucavši u lice Ervingu, sve to s uganutim gležnjem, Isiah Thomas je u petom susretu NBA finala 1988. godine zabio 25 poena u trećoj četvrtini igrajući na jednoj nozi. Jordanovu karijeru obilježila je legendarna “Flu Game”, peta utakmica NBA finala 1997. godine kada je na gostujućem terenu momčadi Utah Jazza zabio 38 poena i odveo Bullse do krucijalnog vodstva 3-2, unatoč teškom zdravstvenom stanju. Međutim, jedna Jordanova predstava se ne spominje tako često, a slobodno može ući u rang najboljih u povijesti što se tiče igranja nakon ozljede.

Početak treće utakmice donio je jednu veliku promjenu. Trener Hawksa je odlučio na Jordana staviti Mookieja Blaylocka, inače jednog od najboljih obrambenih igrača na perimetru i drugog najboljeg kradljivca lopti te sezone, prvi je naravno bio Jordan. Potez i taktika da 15 centimetara niži play Hawksa brani Jordana nije se pokazala uspješnom; Michael je odigrao izvanrednu prvu četvrtinu, zabio je 10 poena uz još jedan repertoar umjetničkih djela. Vodstvo od 5-6 poena je bilo prisutno kroz cijelo prvo poluvrijeme.

Bullsi su ponovno, po tko zna koji put, dominantno otvorili drugo poluvrijeme. Gazili su Hawkse timskom igrom i odličnom press obranom. Međutim, tri minute prije kraja treće dionice, kod vodstva Bullsa 68:61, Jordan je uganuo gležanj. Iznošenje s parketa od strane suigrača dovoljan je dokaz da se radilo o teškoj ozljedi i da je zglob poprilično loše prošao. Hawksi su napravili mini run bez vođe Bullsa na parketu i izgledalo je kao da će izbjeći metlu prelomiti susret, ali tada se “Najveći” vratio na parket.

Početkom zadnje dionice započeo je vidno šepajući uništavati Hawkse. Trener domaće momčadi Bob Weiss je pametno odlučio staviti nisko krilo Duana Ferrela (201 cm) da ga čuva, ali pomoći nije bilo. Kada je došlo vrijeme za zatvaranje utakmice i konačnu metlu, čovjek je bio nezaustavljiv; zabio je 14 poena nakon povratka na parket i doslovno je sam odveo Bullse do pobjede u seriji. Kod naleta Hawksa tri minute prije kraja susreta (povratak na 89:85), Jordan je zabio dvojku preko Ferrela, a idući napad sa zvukom sirene pogađa tricu iz driblinga odmahujući glavom i sugerirajući da ga nitko na parketu ne može zaustaviti.

Heroj susreta je na kraju zabio 39 poena, uz 7 skokova i 4 dodavanja. Šutirao je 16/29, a drugi najbolji strijelac Bullsa je bio Horace Grant sa 17 zabijenih poena. Kada je bilo gusto, Grant, Pippen i ostatak družine su znali kome ide lopta, a gospodin nikada nije razočarao.

Jordanove brojke u seriji: 34,3 poena, 6,7 skokova, 4,3 dodavanja, ukupan šut 52 posto, trica 46 posto, slobodna bacanja 88 posto.
Wilkinsove brojke u seriji: 30 poena, 5 skokova, 3 dodavanja, ukupan šut 43 posto, trica 25 posto, slobodna bacanja 77 posto.

Jordan je odveo Bullse u drugi krug gdje je u poznatoj “He can’t guard me” seriji ponovno slomio srca Cleveland Cavaliersa i cijele države Ohio (četvrta utakmica i “The Shot Part 2” je vjerojatno najgora noćna mora te generacije navijača Cavsa). U finalu Istoka prešao je u toj godini najveći test, prvu momčad Istoka New York Knickse nakon minusa od 2-0 (pomogao mu je i Charles Smith koji je u pivotalnoj petoj utakmici u Madison Square Gardenu izblokiran od strane cijelog Chicaga), a u velikom finalu je pao “Sir” Charles Barkley i Phoenix Sunsi.

Karijere Jordana i Wilkinsa su nakon ove serije krenule drugačijim smjerom.”The Human Highlight Film” je sljedeću sezonu mijenjan u Los Angeles Clipperse za Dannyja Manniga u jednom od najšokantnijih razmjena NBA povijesti (Wilkins je za famozni trade navodno doznao dan nakon u novinama), a potom je napunio redove Boston Celticsa gdje je kratko igrao s našim centrom Dinom Rađom.

Nakon iznenadnog kraja NBA putovanja, Wilkins je dobio ponudu iz Grčke (7 milijuna dolara za dvije sezone) te je s Panathinaiksom osvojio naslov klupskog prvaka Europe zabijajući 20 poena i hvatajući 7 skokova (bio je MVP Final Four turnira), a s klupe je dirigirao nitko drugi nego bivši trener trofejne Jugoplastike, genijalni Božidar Maljković. Wilkins je košarkaškim ovisnicima ostao upamćen kao jedan od najboljih strijelaca u NBA povijesti i zakucavač kakvog NBA liga sigurno neće vidjeti ponovno.

Jordan je nakon prve mirovine i bejzbol palice povratkom na parkete osvojio još tri naslova NBA prstena s Bullsima, nešto što Wilkinsu nažalost nikada nije pošlo za rukom.


Antonio Rogulj piše i vlastiti blog kojeg možete posjetiti ovdje, ili pak pogledati video zapise na njegovom YouTube kanalu.