Blake Griffina nema na parketu više od mjesec dana, što zbog prvobitne povrede, što zbog kasnije gluposti, međutim, Clippersi se igraju iznenađujuće dobro u njegovom odsustvu – u 18 utakmica bez Griffina, zabilježili su 15 pobjeda. Šta se krije iza ovog iznenađujućeg niza?
Za početak, treba napomenuti da Clippersi nisu imali pretjerano težak raspored, iako su odigrali 10 utakmica u gostima od momenta kada je Griffin zadnji put igrao. Ipak, to ne umanjuje ekipin dobar rezultat. Od 3 poraza, dva su se dogodila na gostovanjima liderima Istočne konferencije (Cavsi i Raptorsi), dok je porazu protiv Kingsa na domaćem terenu u velikoj mjeri doprinijelo neigranje DeAndre Jordana. U ovom nizu bez Griffina ostvareno je nekoliko kvalitetnih pobjeda – rušili su Hawkse, Pacerse i Knickse u gostima a pobijeđeni su Bullsi i Rocketsi u Staples Centeru. Ovakvi rezultati Clippersa mogu se smatrati popriličnim iznenađenjem, jer ekipa Doc Riversa u prvih 30-ak nije odavala utisak moćne ofanzivne mašinerije i jedne od najboljih ekipa lige, kakva su bili prethodne dvije sezone. Kada se na sve doda povreda najboljeg igrača ove sezone, činilo se da kola mogu samo dodatno nizbrdo. Ipak, desilo se nešto neočekivano – neigranje Griffina otvorilo je više small ball opcija, što nije dovelo da bržeg tempa ali jeste raširilo igru. Clippersi sa Griffinom i Jordanom u petorci ne mogu pretjerano raširiti teren i glavni razlog zašto su te postave do sada davale rezultate je činjenica da je Griffin jedan od najboljih dodavača na svojoj poziciji i neko ko može da kreira za ostatak ekipe sa vrha kapice ili da sam povuče kontru nakon defanzivnog skoka. Ove godine, međutim, osim J.J. Redicka i Chris Paula, Clippersi nisu imali pouzdanog šutera. To stvara problem kada imate 2 igrača u petorci koja se ne izvlače na šut spolja, pa je samim tim i ofanziva sa Griffinom i Jordanom zajedno na parketu bila slabija nego inače.
Rivers je, nakon povrede Griffina, odlučio da šansu ukaže nižim postavama sa Jordanom kao jedinim “teškašem” i Paul Pierceom i Wesley Johnsonom kao nominalnim četvorkama i to za sada daje rezultate. Od kada je Griffin povrijeđen, Clippersi “melju protivnike” kada se startnom četvercu Paul/J.J. Redick/Mbah a Moute/Jordan dodaju Pierce ili Johnson. Osnovna postavka u napadu je nešto što godinama donosi rezultate – pick and roll sa Chris Paulom. Paul je pick and roll maestro i čini se da bi u solidnog napadača pretvorio svakog centra koji makar pristojno zna da udari pick i da se potom odmota (kao Cole Aldricha, na primjer). Kada Paulu u pick igri dodate DeAndre Jordana, onda imati odličan osnov dobrog napada. Jordan je jedan od najproduktivnijih screen and roll igrača lige, prema podacima nba.com, iako sam ne završava takve napada toliko često, najčešće lob zakucavanjem kada se odbrane previše posvete Paulu a odbrana sa strane pomoći ne reaguje na vrijeme. Međutim, nije ni potrebno da Jordan bude finisher tih akcija jer je Paul godinama elitni šuter sa poludistance, tako da je dovoljno da Jordan postavi kvalitetan blok i krene ka košu, čime bi na sebe navukao odbranu. Čini se da je jedna od najprepoznatljivijih i najubojitijih akcija u NBA ligi upravo Paul/Jordan pick, nakon kojeg Paul ulazi u sredinu, koristi novonastali prostor i pogađa fadeaway šutom poludistancu. Ipak, ova akcija ne bi bila toliko efikasna da Paul i Jordan nisu okruženi šuterima. Bez Griffina u igri, Clippersi mogu napuniti korner i liniju za tri poena šuterima, što stavlja odbrane u nezgodnu poziciju. Interesantno je da su procenti šuta za tri poena porasli svim igračima koji šutiraju makar jednu trojku po utakmici, osim Wesley Johnsonu, i to nekima drastično – Pierceu sa 29% na 37%, Paulu sa 37% na 41%, Austin Riversu sa 21% na 38%, Jamal Crawfordu sa 31% na 35% itd.. Klupa je produktivnija u posljednje vrijeme, pa je onda i logično da imate bolji rezultat nego prije.
Ono što je u velikom mjeri doprinijelo dobrim rezultatima u Griffinovom odsustvu je što je, pored toga što je napad postao mnogo bolji, odbrana napravila iskorak naprijed. Nastavili su da budu dobra defanzivna ekipa u tranziciji a sada se i bolje brane nakon izgubljenih lopti. DeAndre Jordan brani reket i po prvi put u posljednjih nekoliko godina odbrana je vidljivo bolja sa njim na parketu nego bez njega – od kada je Griffin povrijeđen, Clippersi imaju bolji defanzivni rating za 2.3 poena sa Jordanom na parketu. Interesantno je da su ove niske postave koje Doc forsira dovele do toga da protivnici slabije šutiraju izvan linije za tri poena nego prije Griffinove povrede, posebno korner trojke, što bi moglo imati veliki značaj u daljem nastavku sezone, čak i kada se Blake vrati. Međutim, još uvijek je taj uzorak premali da bi mogli govoriti o tome kao nekoj konstanti.
Velike zasluge za dobar niz ima i J.J. Redick. Često se zaboravlja da Redick igra fenomenalno još od kada je trejdovan u Clipperse i jedan je od rijetkih punih pogodaka Doc Riversa. Ove sezone je podigao igru na viši nivo, posebno od kad je Griffin van stroja – u posljednjih 18 utakmica, za nepunih 29 minuta po utakmici bilježi 19.9 poena po utakmici uz 50/52/88 procente! Njegova košarkaška inteligencija, kretnja bez lopte i šut otvaraju gotovo sve u napadu Clippersa, pa i ne čudi što je ekipin ofanzivni rejting bolji za skoro 15 poena sa njim u igri.
Nakon svega izrečenog, postavlja se pitanje: postoji li šansa da su Clippersi bolji bez Griffina? Odgovor je jasan – naravno da nisu. Može se govoriti o tome kako Griffin možda nije idealan spoj sa ekipom koja ne igra brzim tempom i koja u velikoj mjeri zavisi od dobrog spacinga ali ne treba zaboraviti da je Griffin najbolji igrač ove ekipe. Svakako ne i najzreliji, što je pokazao događajima u prethodnih par nedjelja, međutim, to je druga priča. Ono što se ne može poreći je da je Blake vrlo vjerovatno top 10 igrač planete, da je ove sezone igrao fenomenalno i da je njegove kvalitete gotovo nemoguće nadomjestiti. Griffin je faktički drugi playmaker Clippersa, neko ko ima dovoljno razvijenu igru leđima da može snagom i tehnikom kazniti gotovo sve niže čuvare u reketu, sposoban da se odmota i završi nakon picka a i da se izvuče i šute iz pop outa. Jednostavno, fenomenalan ofanzivac koji je dosta napredovao u odbrani u odnosu na period od prije 3-4 godine, iako je daleko od rim protectora. Da bi se takmičili protiv najboljih, potrebno vam je što više vrhunskih igrača tako da, i pored toga što su igrali dobro protiv solidne i ispodprosječne konkurencije u njegovom odsustvu, Clippersi bez njega ne mogu da pariraju NBA eliti.
Sa druge strane, vjerovatno ne mogu ni sa njim i to nema puno veze sa njihovom snagom. Dobri rezultati u posljednje vrijeme su ih doveli do 4. pozicije na Zapadu, gdje će vjerovatno i ostati. Clippersi su jaka ekipa, vjerovatno top 5 lige, međutim, nisu na nivou Warriorsa i Spursa. Štoviše, nisu ni na nivou Cavaliersa a ni u playoff seriji protiv Thundera ne bi bili favoriti, bez obzira ko bi imao prednost domaćeg terena. To je jednostavno tako i tu nema neke velike promjene, osim u slučaju da povrede krenu komplikovati stvari najvećim favoritima. Ono što je za njih važno je da danas izgledaju mnogo bolje nego prije 40-ak dana. Biće izazov nastaviti ovim tempom kada se Griffin vrati ali apsolutno ne i nemoguće. Možda im je čak i trebao ovakav niz, da rezervisti dobiju malo samopouzdanja. Ne treba zaboraviti da četvorka Paul/Redick/Griffin/Jordan i dalje razbija protivnike kada je zajedno na terenu, sa +12.7 poena ofanzivnim ratingom [1] ove sezone. Ako je ova pozitivna serija trajno uticala na rezerviste poput Johnsona, Riversa, Lance Stephensona, Piercea ili Aldricha (koji će imati minutažu do kraja sezone nakon odlaska Josh Smitha[2]), Clippersi bi ponovo mogli podsjećati na ekipu koju je samo nevjerovatan raspad sistema u 6. utakmici druge runde Zapada prošle sezone spriječio da se oproba sa Warriorsima. U svakom slučaju, dobri rezultati u Griffinovom odsustvu su u velikoj mjeri pomogli da ne dođe do kulminacije loše atmosfere, što je bilo moguće nakon incidenta u kojem je bilo slomljenih šaka i razbijenih glava. Sada im preostaje da izdrže do njegovog povratka i pokušaju da nadograde do sad urađeno.
[1] www.nba.com
[2] Dosta govori o tome koliko su Clippersi imali povjerenja u Smitha činjenica da su ga trejdovali u momentu kada su bez Griffina ne nešto duži period, iako je on ostao jedina prava četvorka u ekipi. Smithu ni u Rocketsima ne ide kako treba – 32.8% posto šut iz igre i 22.2% za tri poena na čak 4.5 šutnutih trojki po utakmici.