Realno, kandidata za ovu nagradu bilo je barem pedeset. Gotovo svaka momčad ima dvojicu koju bismo mogli predložiti, a glavni uzrok inflacije pretendenata na ovu titulu, kao i svake godine, su nejasni kriteriji po kojima netko zaslužuje dobiti ovu nagradu. Upravo zbog toga naš izbor ne smatramo konačnom i vječnom istinom jer i bilo koji drugi prijedlog za igrača koji je najviše napredovao sigurno bi imao smislenu argumentaciju.
U konačnici se naš izbor sveo na tri kandidata, bez izrazitog favorita.
Goran Dragić – Phoenix Suns
Teško ćemo prežaliti što je Phoenix ostao uskraćen za playoff i što u epilogu sezone nećemo uživati u njihovoj košarci ali hej, barem su iznjedrili veliki broj igrača o kojima vrijedi pisati. Goran Dragić na primjer. Slovenski razigravač do ove sezone bio je karakteriziran kao tipični playmaker, jurilica na otvorenom terenu s osjećajem za dodavanje čemu ga je naučio nekadašnji mentor Steve Nash. Na kraju ove sezone Dragić je jedan od najboljih playmakera u ligi, san svakog trenera i čovjek koji je opčinio mase svojim individualnim predstavama i lider ekipe Sunsa. Njegov lik i djelo neodoljivo nas podsjećaju na lik Shanea Falcoa, glavnog lika filma The Replacments koji je kao vođa NFL tima sastavljenog od hrpe anonimusa napravio sportski podvig.
Kao ključni igrač na rosteru vodio je Dragić Sunse do 48 pobjeda u sezoni premda su polovicu godine odigrali bez, za Phoenix jako bitnog, Erica Bledsoea. Dobar dio Dragonovog, kako ga Amerikanci zovu, napretka može se pripisati i njegovom treneru Jeffu Hornaceku koji ga je savršeno uklopio u svoj sistem igre ali vrijedi i reći da bez Dragića taj sistem ne bi funkcionirao. Kroz cijelu godinu Dragić je bio napast za protivničke obrane, majstor napada iz pick and roll situacija, kamikaza kada je trebalo povući tranziciju i napasti obruč, glavni kreator u napadu, a povremeno je popunjavao i šutersku spot up rolu. Bio je prva napadačka opcija svoje momčadi sa potrošnjom od 24,5% napada kada je bio na parketu i sjajnom efikasnošću od 60,4% TSP-a. To mu je bilo dovoljno za 20,3 poena po utakmici i sjajne šuterske protivnike od 50,5% ukupnog šuta i 40,8% za tri.
Gerald Green – Phoenix Suns
Kada su ovoga ljeta Sunsi napravili razmjenu sa Clippersima poslavši im Jareda Dudleyja u zamjenu za Erica Bledosea taj potez se smatrao investicijom za budućnost jer mladi Bledsoe posjeduje primamljive combo bekovske karakteristike. Ali budući da bogovi košarke obično imaju neke druge planove Bledsoe se sredinom sezone ozlijedio zbog čega je odigrao samo 43 utakmice. Problem? Nikako. Iako imamo osjećaj da bi i očni hakler iz našega kvarta uspio postati ozbiljan NBA košarkaš pod palicom Hornaceka to ne umanjuje sjajne predstave koje nam je pružio Gerald Green ove sezone. Njegove brojke nisu najimpresivnije na svijetu: 28,4 minute, 15,8 poena, 3,4 skoka, 1,5 asistencija, uz 44,5% šuta iz igre i 40% za tri. Prošle sezone dok je igrao za Pacerse ostvarivao je sljedeće brojke: 18 minuta, 7 poena, 2,4 skoka, 0,8 asistencija, šut iz igre 36,6%, i za tricu 31,4%. Napredak je očit, a došao je kao izravna posljedica slobode koju je Green dobio od Hornaceka koji mu je vjerovao i nije ga povlačio na klupu nakon svake pogreške.
Zahvalio se Green na povjerenju nekim fantastičnim utakmicama: isporučio je 28 poena Lakersima, 30 Sixersima, 33 Atlanti, 41 Oklahomi, 28 Torontu, 27 Spursima. Zbog svega ovoga Green je ušao u kombinaciju za nagradu igrača koji je najviše napredovao, ali i za najboljeg šestog igrača. Da je letač, i vjerojatno najbolji dunker u ligi smo odavno znali.
DeMarcus Cousins – Sacramento Kings
Boogieja Cousinsa na ovu listu naših favorita odlučili smo uvrstiti iz dva razloga. Prvi je zbog njegovog poboljšanog pristupa košarci. Nema više problema s kilogramima, ne šutira više u prevelikoj mjeri duge dvojke, trudi se u obrani, trči u obranu da spriječi protivničku tranziciju, ne tuče se s trenerima i suigračima. Možemo li reći da je Boogie odrastao? Novih 16 tehničkih pogrešaka zbog prigovora sucima i razmirica s protivničkim igračima ne ide tome u prilog, ali onda neke veličine iz prošlosti nikada nisu odrasle (Charles Barkley i Rasheed Wallace). Ali koga briga, radi se o fantastičnim igračima, s fantastičnim karijerama, a na dobrom putu da to ostvari je i Cousins.
Osim pristupa igri, Cousins je popravio i svoje brojke: 22,7 poena, 11,7 skokova, 2,9 asistencija, 1,5 ukradenih lopti uz 49,6% šuta iz igre. Uz Ala Jeffersona radi se o najdominantnijem napadačkom centru u ligi, zvijeri u low postu i fenomenalnom skakaču. Zanimljivo je da je popravio svoju obranu koja mu je oduvijek bila slabija strana, ima najbolji defanzivni rating od svih igrača Kingsa, s njim na parketu Kingsi dopuštaju 107,6 poena na 100 posjeda, a bez njega 3 poena više i to je prvi put da je Cousins u svojoj četverogodišnjoj karijeri plus obrambeni igrač na timskoj razini. Ali tu nije kraj, Cousins je povećao svoju napadačku potrošnju s 28,1% na 32,7%, i što je najbolje od svega povećao je efikasnost s 52,4% TSP-a na 55,5% što je iznad ligaškog prosjeka, i ujedno efikasnost i potrošnja klasnih franšiznih igrača i strijelaca, napadača na najvišoj razini.
Ostali kandidati: Anthony Davis, Markieff Morris, Khris Middleton, Kyle Lowry