Komentar: Osvrt na novi ugovor Kobeja Bryanta

Prvo da kažem da nemam nikakvu namjeru ovim tekstom uvjeravati bilo koga u ispravnost mojih stavova, nemam namjeru “ispravljati krivu Drinu”, a ni polemizirati s ljudima koji će na kraju bez da pročitaju slova mog teksta u komentaru samo napisati “Kobe ćaća”, “vjernost” i slične debilizme primjerene naravno onima koji o košarci znaju ravno ništa. Isto tako nemam namjeru dokazivati svoju ljubav ili ne daj bože mržnju prema Kobeju Bryantu kojega poštujem kao svakog drugog NBA igrača.

Da bih jasnije prezentirao svoj stav tekst ću raščlaniti na tri dijela, a dotaknuti ću se samog Bryanta, uprave i GM-a Lakersa, i općenito košarkaškog konteksta koji obuhvaća sadašnje stanje stvari kod Lakersa i ono koje dolazi.

Kobe Bryant

Veliki Kareem Abdul-Jabbar je jednom davno rekao: “Pojedinac može biti ključni kotačić u momčadi, ali ne može biti momčad.” Izreka koju navijači Lakersa često zaboravljaju kada pričaju o Bryantu i njegovim naslovima i prstenju često zaboravljajući na Shaquille O’Neala koji je uz dužno poštovanje bio važnija karika od Bryanta u pohodu na three peat na početku milenija. Kobeju kao lideru ako baš hoćete možemo pripisati dva prstena, onaj osvojen 2009. i 2010., gdje je apsolutno dominirao u finalima, ali je svejedno imao jaku pomoć od Gasola, Bynuma i Odoma. “Momčad, a ne pojedinac”, Kareem.

Bryant danas ima 35 godina i potrganu Ahilovu tetivu, što je jedna od najtežih ozljeda u svijetu sporta nakon koje se pojedini sportaši povuku jer ih potpuno ograničava da budu na sportskom nivou na koji su navikli (pitajte Isaiaha Thomasa).

I nije uopće problem VJEROVATI da Kobe može ponovno igrati na staroj razini, recimo lanjskoj, ali je problem pretvarati se da se radi o bezveznoj ozljedi koja se zanemaruje kada je njegov novi ugovor u pitanju. Nitko od nas ne može ZNATI da će Kobe biti stari, možemo samo VJEROVATI ili NAGAĐATI. ZNATI ne možemo. Ja konkretno NE VJERUJEM da čovjek s 35 godina, i gomilom odigranih utakmica i minuta, sa zdravstvenim problemima i bez Ahilove tetive, bez obzira na “ratnički duh”, “upornost” i “fanatizam” što mu se pripisuje, može biti stari, da može biti franšizni igrač odnosno igrač oko kojega se može graditi šampionska momčad.

a takvom ozljedom, bez da se u potpunosti oporavio, odigrao minute u novoj sezoni, Kobe potpisuje dvogodišnji ugovor težak 48 milijuna dolara. Kažu danas mediji da nije ništa ispregovarao već da je samo potpisao ponuđeno, u što mi je jako teško vjerovati iz dva razloga:

Prvi: Kobejev agent koji brine o njegovoj karijeri zove se Rob Pelinka i poznat je kao velika “faca” među agentima, i u svojoj “Landmark Sports Agency” posjeduje zanimljive primjerke igrača, i općepoznata je stvar da GM-ovi moraju usko surađivati s agentima zbog budućih poslova. Drugim riječima, agenti su u neki timovima GM-ovi umjesto stvarnih GM-ova (pitajte Buckse). Pelinka je poznat kao agresivan pregovarač pa je tako Carlosu Boozeru iskamčio 18 milijuna koje i danas ima kod Bullsa, a ne zaboravimo da je Lakersima “uvalio” Wesa Johnsona i Chrisa Kamana. Hoćete se kladiti da ćemo ih i sljedeće godine gledati u Lakersima?

Drugi: Kobe Bryant je poznat po svojoj taštini i egotripovima, ali znamo i da je osjetljiv na plaću, naravno kao i svaki čovjek na ovome svijetu, ali neka se zna da je i on obični smrtnik, i da nema baš previše priče o “odanosti” i “vjernosti” na kojima toliko ovih dana inzistiraju navijači Lakersa kada je lova u pitanju. O istim terminima također nije bilo govora kada je Kobe tražio razmjenu od uprave 2000 i neke jer nije dobio pojačanja. A vi ste mislili da može sam? Šteta. Ne zanemarimo ni podatak da je svojim ponašanjem otjerao i velikog Shaqa i tako Lakersima izbio još barem dva naslova iz ruke. Prije nego sljedeći put napišete slične sintagme razmislite o tim stvarima, ako su vam poznate.

Elem, ako je Kobe dobio ponuđen ovaj novac i prihvatio ga, svaka mu čast, i ja bih to napravio pa sve da sam invalid u kolicima. Ako su on i njegov agent uspjeli ovo ipak ispregovarati što ja mislim da ipak jesu također svaka čast jer je to vrhunski poslovni potez. Kobe je tako dobio mogućnost da se izjednači sa svojom opsesijom u liku i djelu Michaela Jordana i njegovim nakitom, ali i da dostigne velikog Kareema po ukupnom broju poena tijekom karijere. Nije upitno je li Kobe ovaj ugovor zavrijedio, jer jest, ali zavrijedio je i Malone dobiti od Ute još gomilu novca pa se neće reaktivirati niti će mu je Utah dati. Problematično je što se novac igraču daje i kada imaš očekivanja od njega u budućim godinama…

Na kraju ovog poglavlja imam pitanje za razmišljanje. Biste li više cijenili Bryanta da se odrekao dobrog dijela svojih milijuna da se momčad može pristojno pojačati i napasti titulu? Biste li ga poštovali više ili manje nego što ga sada poštujete kada je stavio sebi novih 50 milijuna u džep?*

*(Pierce je pristao na manju lovu, Duncan također, a i Dirk će)

Uprava

Uprava Lakersa je s namjerom ostvarila “brak iz interesa” ili su nakon pokojnog Jerryja u obitelji Buss ostale samo neznalice koje o poslu ne znaju ništa. Brak iz interesa je onaj između bogatog biznismena od 70 godina i manekenke bujnog poprsja koja ima 25 ljeta. Biznismen dobiva “trofej” kojim se može hvaliti u društvu, a manekenka dobiva lovu i sređenu egzistenciju vjerojatno za zauvijek. U našem slučaju uprava Lakersa je biznismen, a Kobe je manekenka. Uprava će od Bryanta dobiti ogroman profit kao i do sada, od ulaznica, sponzora i koječega, i njegovu plaću će glatko isplatiti, to uopće nije sporno, dok će Kobe kao manekenka iz naše slikovite priče dobiti svoj novac. WIN-WIN situacija i klasični brak iz interesa.

Zbog ovoga zaboravite na priče iz bajki kakvih se ne bi ni Hans Christian Andersen posramio, o upravi Lakersa kao moralnim dušebrižnicima koji se tobože brinu o svojim zvijezdama, poštuju ih i cijene i preplaćuju da bi im zahvalili, pružaju topli dom i šalicu čaja. Dajte molim vas. NBA je biznis, i Lakersi da znaju da neće zaraditi stostruko od Bryanta u dvije sezone, i da nemaju ekonomsku računicu pokazali bi srednji prst svojoj legendi kao i svaka druga franšiza. NBA je biznis, a znamo kome nema mjesta u biznisu.

Do sada sam mislio da je uprava Knicksa najgora uprava u povijesti svih franšiza, ali ako je uprava Lakersa doista dala Bryantu 24 milijuna godišnje onda oni zaslužuju titulu za budale godine. Ne zato što će ih to baciti u minus već zato što ih nitko nije natjerao na to. Nisu imali pritiska, barem javnog, Kobe nije prijetio odlaskom u drugi tim, ostali timovi nisu iskazivali želju da ga dovedu. Mogli su komotno sačekati da se vrati na parket, da vide u kakvom je stanju pa tek onda pregovarati. Ali ovako su novac dali na slijepo, uzeli su “mačka u vreći” i uništili sportske ambicije momčadi.

Ne želim biti zloguki prorok ali nisam optimist što se tiče nove uprave Lakersa. Stari Buss je dobro držao i stvorio praktički franšizu, ali njegovim odlaskom počinju “borbe za prijestolje”, što slabi klub i više se ne zna tko donosi konačne odluke, bitne odluke za franšizu, brat ili sestra Buss. Ako su samo tako ponudili ugovor Bryantu bez pregovaranja, u što ne želim vjerovati, onda su na izvrsnom tragu da postanu NY Knicks II. A to je superbogata franšiza s ogromnim tržištem koja ne zna raspolagati novcem, koja nema plan za budućnost, koja donosi katastrofalne poslovne odluke u vidu sportskog uspjeha momčadi, koja preplaćuje igrače i kojoj je stalo samo do bogaćenja vlasnika. Ako sam na dobrom tragu onda neka se navijači Lakersa pripreme jer će svake godine moći gledati barem dvije superzvijezde ali rezultata neće biti nigdje.

Da se razumijemo, otpuštanje Bryanta, legende kluba i idola navijača izazvalo bi tektonske poremećaje u Los Angelesu. Bussovi bi izgubili podršku navijača, javnosti, i tako nešto ne dolazi u obzir, ali ne mogu se oteti dojmu da se novi Bryantov ugovor mogao bolje ugovoriti u korist Lakersa, kao kluba i franšize općenito. Ovako je ekonomska računica zadovoljena, ali ne i ona sportska.

Sportski kontekst

Poprilično naivan je sljedeći stav: “To su ipak Lakersi, oni će se već sljedeće sezone boriti za naslov jer će dovesti tri superstara za max ugovor, jer to mogu platiti.” Novi kolektivni ugovor (CBA), odnosno nova pravila oko salary capa su sve rigoroznija. Posljedice se već osjećaju jer je liga nikada izjednačenija i više se ne dopušta gomilanje prvoklasnih igrača s velikim ugovorima kao prije, i sad postoji gomila ograničenja poput cap holda, aprona i sličnih mjera. To ide na ruku manjim franšizama, siromašnijim koji imaju veću mogućnost dovesti kvalitetnog slobodnog igrača ili dva (Houston), a na štetu velikih koji više ne mogu kao prije stvoriti megamomčad preko noći. Kažete Brooklyn Netsi? Netsi su imali trade chipove u svojim rukama, i pronašli su momčadi za tradeove, Lakersi to nemaju, baš kao što nemaju ni draft pickove osim ovogodišnjeg, a nemaju pravo ni na amnestiju koju su potrošili na Artesta.

Imaju li Lakersi prostora za potpisivanje Carmela Anthonyja koji se najčešće spominje? Na rosteru Lakersi za sljedeću sezonu imaju Stevea Nasha, Roberta Sacrea i Kobeja Bryanta, i njihove plaće zauzimaju 34.116.243 $. Ako znamo da je cap granica oko 60 milijuna dolara onda imaju još oko 26 milijuna $ za dovesti Anthonyja koji će igrati za 20 milijuna $, iako ni ova opcija nije baš sigurna zbog cap hold pravila koje (banalno i glupo rečeno) zabranjuje dovođenje igrača na max ugovor ako si prethodno namijenio novac potrošiti na produženje ugovora igračima koje sada imaš na rosteru a Lakersi takvih imaju, recimo Jordana Hilla.

Ako i potpišeš Carmela što imaš? Nasha koji više ABA ligu ne može igrati (ostavite njegovo umirovljenje po strani jer čovjek također želi prsten). Kobeja koji se tek vraća košarci s 36 godina, Sacrea (?!) i Carmela u naponu snage. Nemaš praktički ništa. Cap ti je potrošen na tri igrača (potpuni Knicksi), dva solidna na mid levelu, pet poluproizvoda, a ostali se dovode na moljakanje da igraju za popust (Gasol?), najčešće veterani. Situacija se može tek promijeniti ako LeBron James potpiše za Lakerse, u što sumnjam jer mu je dosta da ga se mrzi, i Lakersi mu ne mogu ponuditi ništa što već nema u Miamiju.

Ali svakako da bi bilo zanimljivo vidjeti kako bi se dvojica sebičnjaka i “me first” igrača snalazila zajedno na terenu (mislim na Bryanta i Anthonyja, dakako, prvi je mogao samo sa Shaqom dok nije dobio krila, i s Gasolom jer je ovaj manji od makovog zrna i nije superstar). Puno je ovdje kombinacija i prepustimo se vremenu i razvoju događaja.

Upravo je sportski kontekst za mene ono najspornije u cijeloj priči oko Bryantovog ugovora. Navijači Lakersa vjerojatno nisu svjesni da sljedeći naslov neće vidjeti barem pet godina, i to uz uvjet da se nastave razvijati kao franšiza kao i do sada. Kobe Bryant im neće donijeti novi naslov, u to možete biti sigurni, a ako se dogodi drugačije slobodno mi se javite ovdje i pljucajte po meni najžešćim psovkama i kletvama, neću vam riječi reći, samo se posuti pepelom.

Ugovor Kobeja Bryanta nije štetan za franšizu u financijskom smislu opstanka franšize, nikako i dapače, ali je štetan sa sportskog stanovišta koje bi trebalo biti najvažnije u cijeloj priči, i ovakav ugovor predstavlja posljednji čavao u lijes Lakersima da se u iduće dvije godine bore za naslov s Bryantom. Nakon sezone 2015/16 će imati dobre šanse, ali bez Bryanta ili s njim na mid-level ugovoru.

Poštivati legende, da, ali i osigurati najveću moguću kompetitivnost momčadi u sportskom pogledu. Prvo je osigurano, drugo ne, i to je problem u cijeloj ovoj priči, a NBA bi trebao biti sportsko natjecanje, a ne trgovina, ne barem za nas navijače i promatrače. Ugovor Bryanta je trgovina, ne sport.