Kondicijski trener američke reprezentacije:”Bilo je 3:30 ujutro, pogledao sam telefon, bio je to Kobe”

U ljeto 2012. godine Američki košarkaški savez u reprezentaciju je doveo trenera, javnosti poznatog jedino kao Rob, kako bi održavao fizičku spremu Dream Teama.

U karijeri je Rob trenirao LeBrona, Duranta, Mela i ostale zvijezde, ali baš nitko nije na njega ostavio trag kao pokojni Kobe Bryant.

Sada se prisjećamo priče koju je Rob podijelio, a u kojoj govori o tome što ga je kod Kobeja zadivilo, prenosimo vam njegovu priču u potpunosti:

Trener sam 16 godina, radio sam s nizom sportaša, ali odlučio sam vam ovo napisati nakon što sam pogledao video posljednjih zakucavanja Kobea Bryanta.

U Las Vegas su me pozvali kako bih pomogao u pripremi igrača za Olimpijske igre u Londonu, s kojih su naravno donijeli zlato. Ranije sam radio s Carmelom i Wadeom, ali to je bio moj prvi dodir s Bryantom.

Naš prvi razgovor dogodio se tri dana prije prvog treninga gdje smo kratko porazgovarali o fizičkoj pripremljenosti. Tada sam mu dao svoj broj i rekao mu da me nazove ako bude htio dodatne treninge u bilo koje vrijeme.

Noć prije prvog treninga sam gledao “Casablancu” i sjećam se da je bilo oko 3:30 ujutro. Ležao sam u krevetu kada je zazvonio telefon. U trenutku kada sam shvatio da zove Kobe, postao sam poprilično nervozan.

“Hej, Rob, nadam se da te ne ometam?”

“Uh, naravno da ne. Što se dogodilo?”

“Htio sam te pitati možeš li pomoći s jednim treningom, to je sve.”

Pogledao sam na sat – 04:15, ujutro.

“Naravno, vidimo se u dvorani.”

Za 20 minuta sam se spremio i napustio hotel. Stigao sam prije 05:00, a on je već bio u dvorani natopljen znojem kao da je upravo izašao iz bazena.

Odradili smo trening sljedećih sat i 15 minuta, a onda je u teretani odradio još puno vježbi u 45 minuta. Nakon toga smo se razišli, ja sam otišao u hotel, a on šutirati na koš.

Vratio sam se u hotel i srušio na krevet od umora. U 11 sati sam morao biti na treningu, probudio sam se nenaspavan. Krenuo sam na trening, a tamo gužva. LeBron razgovara s Carmelom, trener Krzyzewski nešto objašnjava Durantu, a na drugoj strani dvorane usamljeni Kobe pogađa šuteve. Prišao sam mu i započeo razgovor.

“Dobar posao jutros”, rekao sam mu i potapšao ga po leđima.

“Ha?”

“Onaj trening jutros, dobro si odradio. Jedva sam hodao.”

“Oh, da. Hvala ti na tome.”

“Dakle, kad si završio?”

“Završio sa čim?”

“Sa šutevima. Kada si napustio dvoranu jutros?

“Evo upravo sada. Zadao sam sebi cilj da pogodim 800 šuteva, a ovo je upravo moj posljednji.”

Ostao sam u šoku. Majko draga. Tada sam shvatio zašto je on takav igrač bio sve ove sezone. Sve te priče o njegovom napornom radu i njegovoj predanosti…