Bilo je to nedavno. Na početku sezone. Tristan Thompson je još uvijek slavio svoj novi ugovor težak 82 milijuna dolara. Ed Davis je upravo sa svojim Blazersima razmontirao Pelicanse. 29 minuta, 12 koševa i 11 skokova.
Dok su novinari kopali po webu tko je C.J. McCollum koji je tu večer ubacio laganih 37, a onda obasipali njega i Lillarda pitanjima Davis se spremao odjuriti iz svlačionice. Razlog je izvrstan. „Bolje da me nitko ništa ne pita i bolje da je ovako. Uvijek sam gladan nakon utakmice i jedva čekam otići“. I vjerovali ili ne – otišao je.
Sutradan na treningu susret sa sedmom silom ipak je bio neizbježan. Halo čovječe, ostvario si double-double u debiju za novu ekipu, igrao si protiv najbolje četvorke u ligi i praktički je zasjenio, pusti malo glasa. „Ne radim ništa zbog slave i pozornosti. Želim igrati košarku i pomoći ekipi u pobjeđivanju. Razgovarali vi sa mnom ili ne, intervjuirali me ili ne, meni će uvijek biti svejedno“.
Upitan o gomili prljavog posla koji je odradio u oba pravca odgovorio je: „Ne izgleda uvijek najljepše to što radim, mnogi i ne žele taj posao obavljati na terenu. Puno igrača misli samo na atraktivne poteze, na šutiranje trica, ali znate što? Netko mora i prljavi posao odraditi. Netko mora postavljati čvrste blokove, netko se mora rolati prema obruču, skupljati napadačke skokove. To je moj posao i za to preuzimam odgovornost“.
Ed Davis ima 26 godina, krilni je centar ili centar prema potrebi. Tristan Thompson ima 24 godine i igra iste pozicije. Thompsonova igra se svodi na tri stvari: hustle – obrana – skok. Davisova igra je bazirana na principima: hustle – obrana – skok. Eye test i pogled u brojke potvrđuju da su po stilu igre Ed i Tristan blizanci. Thompson će na godišnjoj bazi idućih 5 godina dobivati 16 milijuna. Davis 6,5 milijuna dolara u iduće tri.
Kako je to moguće i u čemu je kvaka saznaj u idućim redovima, kroz koje te roditeljskom rukom na čelu kolone vodi autor držeći natpis „Pravda za Eda!“.
TT
Prema onome što mi je rekao Kevin Love jednom prilikom preko Vibera, da ne kažem Vajbera, Tristan je dobar lik. Mislim, izgleda tako, korektno, skromno, ne glumata, pa nema potrebe ni da vam lažem da chatam s Loveom preko Vibera. Čujemo se preko Skypea.
Ovaj šešir mu svakako ne treba u životu ali da je Tristan uporan čovjek koji je odlučio uspjeti dokazao je prije dvije godine kada je NBA javnost šokirao najavom kako mijenja ruku kojom će šutirati. Umjesto do tada dominantne lijeve Thompson je počeo koristiti desnu ruku. „I s lijevom mogu napraviti dobru karijeru i biti dobar igrač, ali ja želim biti odličan“, izjavio je tada.
U Cavse dolazi 2011. godine, biran kao 4. pick i odabran ispred malo poznatih persona koje se odazivaju na Klay Thompson, Jimmy Butler ili Kawhi Leonard. Thompson je nakon rookie sezone, onu sophomore i treću proveo igrajući za mediokritetske Cavse koji nikada nisu bili dovoljno dobri da se domognu playoffa, a on je imao prosjeke na granici double-doublea.
Oko lige ga uopće nisu primjećivali ili doživljavali. Krilni centri bez šuta postajali su već tada endemska vrsta ustupajući svoja mjesta visokim igračima koji mogu šutirati tricu i tako odgovoriti zahtjevima moderne košarke. Thompson je bio predodređen na ulogu smetlara, odnosno trećeg visokog igrača koji će ulaziti s klupe i igrati prema potrebi jednu ili drugu centarsku poziciju premda ni za jednu nije dovoljno dobar. Za krilnog centra mu nedostaje šut, za centra visina, igra leđima i zaštita obruča.
A onda su u Cleveland došli LeBron James i moj dobar prijatelj Love. Tu je već bio Kyrie Irving i novi opaki tercet NBA lige je bio formiran. Na početku u dosta skraćenoj rotaciji Cavsa Thompson je treneru Blattu došao kao naručen, kao netko tko će rudariti pod obručem i odrađivati sve ono što ne žele ili ne mogu Love i James. Thompson se pokazao u toj ulozi kao zahvalan timski igrač i energetska bomba s klupe. Napadao je svaki skok, svojom agresivnošću nervirao suparnike, skupljao je otpatke i pospremao ih u koš.
Punu slavu stekao je u playoffu. Prvo su on i Mozgov potpuno uneredili jake centarske linije Bullsa i Hawksa, izdominiravši ih u skoku u napadu. Zatim se dokazao u finalu, ne toliko skok igrom koliko školskom prezentacijom kako braniti pick and roll hedgeanjem. Hedžanje picka je agresivna varijanta obrane te protivničke igre, kada visoki igrač zajedno s bekom udvaja suparničkog igrača s loptom kako bi mu oduzeo ono malo prostora što mu ostaje da se digne na šut. Korisna obrana u svakom slučaju kada imaš protiv sebe dobrog šutera kakav je Steph Curry.
Bez pretjerivanja možemo reći da je Thompson pošteno tom obranom i preuzimanjem nižih igrača namučio Warriorse a iz serije u očima javnosti izlazi kao kvalitetniji igrač i potencijalno oružje Cavaliersa za sljedeću sezonu. Ljeto je trebalo donijeti odgovor koliki ugovor će Tristan dobiti od Clevelanda jer mu je onaj rookie ugovor istjecao. Oni koji znaju što znače „igre agenata“ u NBA ligi naglašavali su – „Pazi sad koliki će Thompson dobiti ugovor“.
Agenti su posebna vrsta u NBA ligi. Ta ekipa je posebna kasta, ponekad toliko moćna da budu sive eminencije u određenim momčadima u koje su se uspjeli infiltrirati, a službeni GM-ovi su to samo na papiru. Ako vam ponekad nije jasno zašto je neka franšiza na tržnici povukla čudnovate poteze i potpisala neke igrače za veliku lovu ili one koji im uopće nisu potrebni, prošvrljajte malo po informacijama i istražite tko je agent tim igračima i kakve poveznice ima s ostalim, uglavnom franšiznim, igračima na rosteru.
Jedan od najlakših načina da određeni agent pusti svoje pipke u nekoj franšizi je da kontrolira upravo franšiznog igrača i brine o njegovoj karijeri. Super primjer imamo upravo u Clevelandu. Agent LeBrona Jamesa je njegov dobar prijatelj Rich Paul, koji je uz to i agent Tristana Thompsona. U nekoj hipotetskoj situaciji Paul je mogao ucjenjivati Cavse da će James napustiti Cleveland i potpisati negdje drugo ako Tristan ne dobije neku svotu novca. To se nije dogodilo jer se James zna brinuti sam za sebe, ali ovakvih primjera je puno u NBA ligi gdje klubovi odluče potpisati klijente nekog agenta samo kako bi ga udobrovoljili i da ključnog igrača na rosteru iduće ili za dva ljeta zadrže na rosteru.
Uzmimo dva primjera. Prvi je Rob Pelinka, agent Kobeja Bryanta. Mislite li da je Carlos Boozer na rosteru Lakersa bio zato jer je super igrač? Ili Chris Kaman? Pa čak i naš junak Davis bio je pod paskom dotičnog agenta, kao i Wes Johnson, još jedan bivši Laker. Pitate li se zašto su Lakersi prije dva ljeta bili žestoko zapeli da draftiraju Dantea Exuma? Svima njima agent je upravo Pelinka.
Koliki utjecaj agent može imati na odluke igrača pokazuje nam slučaj DeAndrea Jordana ovoga ljeta, koji je želio ostati u Clippersima ali je na sugestije svog agenta Dana Fegana odlučio potpisati za Dallas. Kasnije se Jordan u velikom obratu vratio u Clipperse a Feganu otkazao suradnju. Ako vas možda zanima Fegan je prijatelj s Markom Cubanom kojemu je prije nekoliko godina htio priskrbiti Dwighta Howarda, nije uspio, ali je zato Chandleru Parsonsu zaradio unosan ugovor u Mavsima. Možda ćete se i pitati zašto su Kingsi ovoga ljeta potpisali Omrija Casspija. Hoće pomoći ako kažem da je Fegan agent DeMarcusu Cousinsu?
Prema tome, zašto da se lažemo? Tristan Thompson je svojih 80 milijuna dobio na račun utjecajnog agenta i dobrih poznanstava. David Griffin, GM Cavsa i vlasnik Dan Gilbert bili su nemoćni jer franšizu u potpunosti kontroliraju James i Paul. Paulova korist u cijeloj priči su svakako postoci od ugovora, ali i podizanje imidža i rejtinga kod drugih igrača koji se neće libiti promijeniti agenciju i agenta da bi došli pod Paulovo okrilje s nadom da će proći kao i Thompson.
Evo jedna stvar koju vrijedi zapamtiti – ako Cavaliersi ove godine ne osvoje titulu David Blatt će dobiti otkaz, a novi trener će biti Mark Jackson. Razlozi i objašnjenja vjerujem da nisu potrebni.
Ne bih želio biti grub prema Tristanu pa da izgleda kao da se radi o tarabi koja se šlepa jedino i isključivo zahvaljujući vezama. Tristan je dobar timski igrač i zaslužio je zbog igara od lanjske sezone novi ugovor od Cavsa a ako poželimo sve izrelativizirati onda možemo reći i da igrač vrijedi onoliko koliko ga je netko spreman platiti. Ali ako realno sagledavamo stvari i u obzir uzmemo neosporne činjenice da je Thompson limitiran igrač, da je igrač s klupe bez starterskih minuta i da Cavaliersi na njegovoj poziciji već imaju All-Star igrača onda definitivno možemo zaključiti da Thompson ne vrijedi 16 milijuna dolara godišnje, čak i u kontekstu enormnog povećanja salary capa u narednim godinama.
Navijači i trener Blatt pak mogu biti zadovoljni. Cleveland je jači s Thompsonom nego bez njega, u to nema sumnje, makar njegova prisutnost ne povećava značajno plafon ekipe što bi trebao biti slučaj kod nekoga tko ima skoro max ugovor. Zadovoljni ne mogu biti Gilbert i Griffin. Prvi zato jer će plaćati 180 milijuna dolara poreza, a drugi zato jer mu je Thompsonov ugovor otežao fleksibilnost salary capa i pregovaračku poziciju. Ali jebiga, priča „LeBron James osvaja titulu s Cavsima“ mora koštati.
ED
Oko Davisa kada je s North Caroline stigao u NBA ligu, biran 13. pickom od strane Raptorsa nije bilo prevelikog hypea kao oko Thompsona, a u Raptorsima je do minuta dolazio s kupe, kada je trebalo odmoriti Amira Johnsona i tada veliku nadu Andreu Bargnanija. U rookie sezoni Davis je pokazao da bez problema već tada može odrađivati rolu trećeg visokog igrača s klupe. Igrao je 24 minute, bilježio 7,1 poen (57% fg) i 7,7 skokova uz jednu blokadu. U drugoj i trećoj sezoni Davis je imao otprilike isti učinak iako je igrao nešto manje, a onda je na polovici treće sezone u Torontu razmijenjen u Memphis u dealu koji je kao glavnu zvijezdu uključivao Rudyja Gaya koji je preselio u Kanadu.
Od dolaska u Memphis Davis počinje igrati sve manje i od uloge trećeg visokog, odnosno prvog visokog igrača s klupe postaje tek četvrti visoki, a to sa sobom povlači dakako i manju minutažu. Konkurencija je bila ogromna – Marc Gasol, Zach Randolph, Darrell Arthur kada bi bio zdrav, kasnije i Kosta Koufos. Ne čudi onda što je Davis 2013. godine odbio novi ugovor Memphisa i utabanim putovima Pelinke dospio u Lakerse igrajući za minimalac ali je otkazao suradnju Pelinki. Za Lakerse je igrao vrlo dobro. Odigrao je ukupno 74 utakmice, u njih 24 je bio starter a bilježio je sljedeće brojke: 23,3 minute, 8,7 poena, 7,6 skokova, po jednu asistenciju i blokadu i šut iz igre od 60%. Kad god je dobio dovoljno minuta Davis je bio vrlo produktivan u napadu i uz to najbolja obrambena opcija koju su Lakersi imali. Od ovoga ljeta Davis je član mlade ekipe Blazersa.
Ako usporedimo košarkaške vještine i stil igre jednog i drugog igrača tu velike razlike nema. Tristan Thompson je visok 206 cm ali je nešto snažniji od Eda Davisa koji ima 208 cm. Obojica su krilni centri ili small ball centri. Ni jedan ni dugi ne mogu zabiti skok šut pa su osuđeni na skupljanje otpadaka i pospremanje zicera uglavnom nakon napadačkog skoka.
Davis ipak ima nešto više napadačkog talenta, a dvije stvari kod njega treba apostrofirati: njegovo razumijevanje 2 na 2 igre i rolanja prema obruču, i osjećaj za asist. Njegovi screenovi su dobri, a rolanje prema obruču izvodi s puno takta i ne sve u jednoj brzini već pazi gdje je njegov suigrač s loptom i može li mu je dodati, ali i kako je obrana postavljena. Jako dobro razumije prostor i kada ubrzati a kada usporiti napadanje tog prostora. Davisov problem svih ovih godina bio je taj što treneri nikada za njega nisu pozivali pick and roll akcije niti je imao volumen akcija samo za sebe, ali i činjenica da nikada u karijeri nije igrao u 4-out sistemu okružen s 4 šutera koji će mu otvarati prostor da bolje iskoristi svoje razumijevanje pick igre kao i dobar footwork. U Torontu je Dwane Casey koristio Davisa kao četvorku u zastarjelom, pokoj mu duši, 3 out-2 in sistemu, baš kao što je to bio slučaj i u Memphisovoj Grit and Grind ideologiji, a od Byrona Scotta ni ne očekujemo da iskoristi ijedan talent ijednog igrača dok je trener Lakersa pa je isto bilo i s Davisom. U Portlandu bi stvari možda mogle izgledati bolje. Terry Stotts je izvrstan poznavatelj napadačkih shema, a pored sebe bi Davis u određenim periodima utakmice mogao imati Damiana Lillarda koji zna kako vrtjeti pick, a tu su i stretch visoki poput Myersa Leonarda i Noaha Vonleha koji bi Davisu mogli otvarati prostor.
Davisov osjećaj za asistencije dobro je prepoznat već u Torontu, zahvaljujući horns napadačkim setovima kakve preferira Casey a koji od visokih igrača traže aktivno sudjelovanje u napadu i izgradnju napada preko visokog posta. Baš kao što dobro razumije prostor kada napada pick and roll Davis ima i vrlo dobar pregled terena i zna pronaći cutera s visokog posta ili kao roller prebaciti loptu na stranu bez lopte za šutera u korneru.
Davis ima 26 godina i vrlo vjerojatno nikada neće dodati skok šut u svoj repertoar oružja zbog čega je osuđen na ulogu trećeg visokog igrača i rolu s klupe. Šut je danas nešto neophodno u NBA košarci, posebno ako si četvorka. Koliko je Davis šuterski doista limitiran jasno nam pokazuju njegova slobodna bacanja koja kroz karijeru izvodi s 56% uspjeha. Šut je dio igre koji bi Tristan Thompson mogao unaprijediti, a David Griffin se već javio s tom idejom, da Tristan Thompson u svrhu svog napretka počne raditi na dodavanju šuta s distance kako bi postao kompletniji napadač i donekle opravdao lovu koju će dobiti. Ako nešto nije upitno kod Tristana onda je to njegova radna etika, zato se ne bi iznenadio da ga vidim jednog dana kako pogađa šuteve s kraće distance. Thompson je inače i nešto bolji s linije za bacanja a realizira ih sa 63% uspjeha kroz karijeru.
Obrambeni potencijal Thompsona sam spomenuo gore. Fizički dosta snažan igrač koji se ne da lako izgurati u postu, može čuvati više i snažnije od sebe ali nije klasični zaštitnik obruča, ali zato može preuzimati niže bekove u pick and rollu kao i trčati za stretch četvorkama na perimetru.
Davis nije toliko žilav protiv viših i jačih igrača, posebno petica, a baš kao i Thompson nije klasični rim protector, više se oslanja na lutanje po reketu i zatvaranje koridora nego na pozicioniranje u reketu, što je razumljivo s obzirom na njegovu odličnu pokretljivost. I on zbog toga može preuzimati prema potrebi u picku i paziti na stretch četvorke a u usporedbi s Thompsonom bolji je atleta i bloker.
Player Comparison Finder
Možemo na kraju pogledati i brojke kako bi verificirali tvrdnju da su Double T i Ed D braća blizanci. Za usporedbu uzimamo proteklu sezonu zbog većeg uzorka. Evo što nam je izbacio naš vjerni Basketball reference:
Zanimaju nas dvije kategorije, ona Per Game gdje su izraženi prosjeci i klasični box score učinci, i Advanced da vidimo što analitika kaže o igri jednog i drugog. Dakako, u obzir bi trebali uzeti i okolnosti u kojima igraju i jedan i drugi, jer nije isto igrati u Lakersima koji tankiraju i u contenderu kao što su Cavsi, s Jamesom i Irvingom ili s Nickom Youngom i Boozerom. Također nisu iste obrambene, napadačke, skakačke i ostale sheme.
Samo letimičan pregled kroz kategorije jasno potvrđuje da velike razlike između dva igrača nema. Thompson je odigrao 3 minute više u prosjeku i neznatno je bolji skakački, kao strijelac, sa slobodnih bacanja. Davis je bolji u ostalim kategorijama a to su: postotak šuta iz igre, ukradene lopte, te blokade i asistencije što sam naglasio nekoliko redova iznad.
Advanced statsi na strani su Davisa i prema njima Davis je efikasniji strijelac (TS), hvata više skokova po posjedu dok je na parketu (TRB%), bolji je dodavač (AST%), bloker (BLK%), a i PER kao skup pozitivnih učinaka minus negativni učinci na parketu je na strani Davisa. Isto je i s win shareovima kroz 48 min koji prikazuju koliko koji igrač doprinosi pobjedama momčadi za vrijeme utakmice.
Dakle, statistički je Davis nešto bolji od Thompsona kada se sve zbroji i oduzme. Ako mene pitate, čisto sumnjam da bi bilo prevelike razlike da Davisa stavite u današnje Cavalierse umjesto Thompsona. Treba svejedno naglasiti da je Davis dvije godine stariji od Tristana a vrlo je vjerojatno da će Thompson biti bolji igrač u 26. Ili 27. godini nego što je danas, kao što je i vjerojatno da ipak ima nešto veći upside od Davisa. Pitanje je samo hoće li ga realizirati, a dobar korak prema tom cilju svakako bi bio rad na skok šutu koji će ostati san za Eda Davisa.
Gledano iz današnje perspektive i NBA sezone 2015/16 Davis i Thompson su dvije kopije u gotovo svakom aspektu igre. Samo što zahvaljujući kontekstu jedna vrijedi 20 milijuna, druga 80 milijuna dolara.